Strip Alan Ford i kulturološki kontekst

Alan Ford je talijanski humoristični strip. Stvorili su ga scenarist Luciano Secchi, pseudonim Max Bunker, i crtač Roberto Raviola, pseudonim Magnus. Lik Alana Forda nacrtan je po uzoru na britanskog glumca Petera O'Toolea. Zanimljivo je da je Alan Ford postigao najveću slavu na području bivše Jugoslavije, što se tumači na različite načine. Svojom lucidnošću i sposobnošću da satirično ocrta eskapizam i neefikasnost propagandnog i korumpiranog sistema Alan Ford uspijeva saživjeti s poviješću Balkana i njegovom etnopsihologijom, no ništa manje nije niti kritika zapadne civilizacije, pa čak i samog svjetskog poretka u okvirima nešto šire slike tumačenja njegovog diskurza. U ovom seminarskom radu ću najprije opisati strip kao pojam općenito, zatim ilustratore, pa nastanak stripa; u drugom dijelu rada ću predstaviti ukratko narativni segment, stil prikaza i opis likova, te ću tako pokušati predočiti sliku društva kakvo je karikirano ovim stripom, te na koji način je to postignuto.

2. Strip kao pojam i umjetnost

Strip je grafički medij koji koristi slike s ciljem prijenosa određenog narativnog redoslijeda. Naziv mu potječe od grčke riječi komikos (κωμικος); što znači nešto komično, humoristično. Slika ima prevlast nad tekstom, te tako razlikujemo stripove od ilustriranih knjiga. Većina stripova kombinira tekst i slike, uobičajeno i najčešće u obliku govornih oblačića, no nisu rijetki niti stripovi bez teksta . Strip je poznat i pod nazivom umjetnost u okviru ili deveta umjetnost. Pisanje stripova je započelo radom Williama Hogartha, no vremenom se forma stripa promijenila. Najpoznatiji, i komercijalno najprofitabilniji žanrovi stripa su pustolovni, kriminalistički, superjunački, horror, western, znanstveno-fantastični, fantastični, humoristični, i erotski. Danas su poznata tri centra pisanja stripova: europski, američki i japanski. U Americi se strip kao masovni medij pojavio tek početkom dvadesetog stoljeća, naime tek tada su se pojavili superheroji, koji i danas čine osnovu industrije stripa. Najpoznatiji američki strip autor i crtač je Frank Miller, koji se proslavio ilustracijama stripa Daredevil za tvrtku Marvel. U Europi su Francuska i Belgija oduvijek njegovale umjetničku stranu stripa, a tek usponom stripova za odrasle 60-ih godina 20. stoljeća, strip se počinje tretirati kao prava umjetnost. Francuski strip je obično u formatu albuma od četrdesetak velikih stranica na kvalitetnom papiru i tvrdih je korica. Autori stripa u Europi imaju mnogo viši status nego u Americi i Japanu i smatraju se umjetnicima, dok se tamo crtanje stripa prepoznaje uglavnom kao nekakva vrsta zanata u službi masovne industrije zabave. Najpoznatiji europski autori i ilustratori su Morris (strip Lucky Luke), Uderco (Asterix & Obelix) i Hergé (Tintin). Japanski strip je najmlađi, ali pripada najvećem od ova tri centra. Japanski stripovi manga čine čak 40% ukupnog tiskanog materijala u Japanu; tamo strip ima obilježja masovne industrije, a većina umjetnika koji ne spadaju u najpoznatije i najproduktivnije nema zadovoljavajuć status niti su priznati. Svakog mjeseca izlazi oko 350 strip-magazina i oko 500 stripova. Izdaju se u sveskama od dvjestotinjak stranica. Zato se u japanskim stripovima najviše pažnje posvećuje radnji, dok je Ilustracija sporedna. Najpoznatiji japanski autor je Osamu Tezuka, kojega je proslavio strip Astroboy

3. Autori

Luciano Secchi, poznatiji pod pseudonimom Max Bunker, rođen je u Milanu, 24. kolovoza 1939. Debitira 1962. godine pišući za Atomika i Maschera Nera (Crna maska), western koji je crtao Paolo Piffareiro (crtač koji je pruzeo rad na Alan Fordu nakon Magnusova odlaska). 1964. godine stvara Satanika i Kriminala, stripove koje je crtao Magnus, a 1965. Godine zajedno stvaraju i strip Agent Denis Cobb SS018. 1967. godine osniva časopis Eureka na čijim stranicama se pojavio i Maxmagnus te Fouché, un uomo nella rivoluzione (Fouché, čovjek u revoluciji). U svibnju 1969., u suradnji sa crtačem pod psudonimom Magnus stvara Alana Forda i grupu TNT. 1983 godine Max Bunker se odvojio od izdavačke kuće Corno i osnovao vlastitu, Max Bunker Press.
Roberto Raviola rođen je u Bologni, 31.05.1939. Poznatiji je pod svojim ilustratorskim pseudonimom Magnus. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti kao profesor likovne kulture i scenografije, pa se, osim stripa, bavio i kazalištem. U svijet stripa zakoračio je još 1958. godine kada pod imenom Bob la Volpe (lisac Bob) stvara stripove Il Vendicatore (Osvetnik) i Il dottor Kastner (Doktor Kastner) Pseudonim Magnus proizašao je od Magnus pictor fecit (napravio veliki umjetnik). Od značajnih djela valja spomenuti: Satanik, Agent Dennis Cobb SS018, Kriminal, Maxmagnus itd…Ti raniji radovi, naročito Maxmagnus, uveliko su utjecali na crtež Alana Forda. Nakon nekog vremena i crtanja jedne knjižice Alana Forda mjesečno, Raviola je odlučio napustiti rad na Alanu Fordu te se posvetio razvoju nekih novih likova. Zadnju epizodu Alana Forda nacrtao je 1975 godine (broj 75, Odlazak Superhika). Zadnje godine svoga života Raviola je proveo crtajući 224 stranice specijalnog izdanja Texa za izdavačku kuću Sergio Bonelli. Punih šest godina bilo je potrebno da Magnus završi to , na žalost, svoje posljednje djelo, koje se u potpunosti može nazvati remek-djelom.

4. Nastanak i povijest stripa Alan Ford

„Alan Ford“ je ugledao svijetlo dana na talijanskim kioscima 1969. Godine, pod okriljem izdavačke kuće Corno. Ovom uhodanom strip tandemu, već proslavljenom stipovima o Kriminalu i Sataniku, tri godine ranije pala je ideja da naprave strip koji bi spajao motive avanturističkog, crnog stripa u kome su se već uspješno iskušali i humorističkog, zabavnog stripa. Prvi koraci u tom pravcu učinjeni su kratkim stripovima o kralju Maksmagnusu, ali je tek Alan Ford u svakom smislu trebao predstavljati novinu u svijetu stripa: humorističan, s elementima „crnog stripa“, on se i svojim scenarijem i crtežom okrenuo u pravcu groteske koja je karikirala klasične krimi i špijunske priče te parodirala herojski imidž njenih glavnih protagonista. U slučaju Alana Forda očigledna je bila satira na račun Jan Flemingovog Jamesa Bonda. Maks Bunker se prisjeća: „U to vrijeme stripovi su imali precizno definirane karakteristike: tradicionalna avanutura i crni strip (to su bili Kriminal, Satanik i sl.) i komični, poput Miki Mausa i drugih sa strogo preciznom tipologijom crteža. Oštar, groteskni Magnusov crtež bio je apsolutna novina za određeni tip priča koje su bile mješavina groteksne satire i humora. Čuđenje ostalih nije bilo malo...“
Prodaja je bila mala, no s druge strane, dovoljna za dalji rad. Vremenom je padala neočekivanom brzinom, do te mjere da su Magnus i Bunker pomišljali na odustajanje, Alan Forda su kupovali samo najverniji čitatelji. Međutim, stiže broj 26 - "Superhik", koji donosi apsolutni preokret. Prodaja je fantastično porasla, a Alan Ford postao jedan od najčitanijih stripova. Kada je Alan Ford dostigao kulminaciju svog uspeha, Magnus je nacrtao svoju posljednju epizodu "Odlazak Superhika", te se zatim povukao. 1975. zamjenjuje ga Paolo Piffareiro, no njegov stil je bio apsolutna novina i trebalo je vremena da ga publika prihvati. Nastupio je još jedan miran period sve do 1983. kada je došlo do promjene izdavačke kuće, Alan Ford se preselio u “Max Bunker Press”, i ponovno bio prinuđen da promijeni crtača. Paolo Piffarerio je otišao, a zamijenili su ga Raffaela della Monica i Giuliano Piccinnino, a na samom kraju, crtež su preuzeli Perucca i Warc

5. Likovi

5.1. Grupa TNT

Grupa TNT osnovana je od strane Broja Jedan, a njeni su stalni članovi (tajni agenti) Alan Ford, Bob Rock, Sir Oliver, Grunf, Šef i Jeremija. Grupa TNT pod vodstvom prapovijesnog paraplegičara riješava brojne kriminalne zaplete i ulazi u raznorazne situacije. Tajni agenti, međutim, od toga nemaju neke velike financijske koristi, već su uglavnom gladni i poderani odrpanci. Sjedište Grupe TNT je cvjećarnica na Petoj Aveniji u New Yorku, koja im služi kao paravan. Cvjećarnica je redovito bez cvijeća, a ako netko i slučajno u nju zaluta, članovi grupe TNT koji se tamo zateknu uobičajeno prodaju oronuli buket poljskog cvijeća kojeg su slučajno našli pod pultom. Dok većina članova veliki dio vremena provodi na zadatku na različitim stranama svijeta (od Afrike do Transilvanije), cvjećarnicu "budno" čuvaju Šef i Jeremija, koji na zadatke odlaze samo povremeno, kad se pojavi potreba za angažiranjem svih raspoloživih resursa. Iako prividno loše organizacije, članovi grupe funkcioniraju kao savršeno uhodan tim, te situaciju uvijek završe na za njih povoljan način, služeći se kreativnim i krajnje neuobičajenim sredstvima. Pomoću svojih članova, Br. 1 ostvaruje znatne zarade, koju međutim zadrži u svojim rukama, dok svojim agentima podijeli uredno - svakome po jedan dolar. Iako potplaćeni i izgladnjeli, agenti pokazuju zavidnu vjernost grupi, svrsi i svome vođi. Članovi grupe TNT su, zapravo, nevesela skupina sačinjena od socijalnih otpadnika, od društvenog taloga i bizarnih marginalaca koji su lijeni i nesposobni, ali, istovremeno, prepredni i uporni u namjeri da ostvare uglavnom svoje najprizemnije materijalne interese, budući da životare na rubu egzistencije. Nalazeći se u svijetu smještenom između mračnih, kriminogenih gradskih četvrti gdje caruju bijeda i nebrojeni primjeri društvene ekspolatacije i rasizma, a sa druge strane svijeta luksuza u kome žive društvene elite koje se guše u farsičnim oblicima ophođenja, korupciji i beskrajnoj pohlepi – strip Alan Ford posipa crnom farbom i groteskno karikira i likove i društveni milje.

5.2. Članovi TNT-a

Alan Ford je siromašan plavokosi momak odrastao u sirotištu. Vrlo je naivan i dobrodušan pa ga se često iskorištava. Čista je suprotnost drugom poznatom tajnom agentu Jamesu Bondu. Kao crtač reklama bez posla i praznih džepova kreće u potagu za svojim prvim poslom. Na žalost (ili sreću), radi grešku i ispisuje krivu adresu te umjesto do sastanka sa svojom prvom mušterijom dolazi do cvjećarnice, sjedišta grupe tajnih agenata, grupe TNT. Od tada počinje Alanova karijera kao tajnog agenta, ali istovremeno to je i početak jednog od najneobičnijih stripova. Alan Ford je, zapravo kada ga proanaliziramo, jedan tipični plavokosi američki WASP-ovac , pošten i naivan koji se trudi da preživi i nađe pristojano posao. Nizom greški iliti igrom slučaja on postaje pripadnik odrpane grupe tajnih agenata koji idu na najnevjerovatnije specijalne zadatke. Alan Ford je antipod Jamesa Bonda, tajnog agenta 007. Dok Bond predstavlja prototip mitologiziranog i mistificiranog zapadnjačkog modernog avanturista i špijuna, onog u prikladnoj mjeri nečovječnog, hladnog ali i markantnog macho zavodnika , Alan Ford je smeteni, stidljivi naivac koji se rumeni u ženskom društvu. On je toliko sirot i običan da ga, naizgled paradoksalno, upravo ta običnost i čini grotesknim. Naravno, tu je i crna „egzistencijalistička“ rolka u koju ga je obukao Magnus kako bi podcrtao njegovu nesigurnost, pomodnu odgurnutost, bačenost u vanjski svijet i slične, tih šezdesetih godina pomodne kulturološke obrasce. No u svojoj običnosti, Alan je ipak neiskvaren.
Sir Oliver (Sir Oliver Oliver odn. Sir Oliver iz loze Oliver) je engleski plemić koji je uslijed nesuglasica s tamošnjim zakonom morao otputovati iz rodne zemlje. Njegova prirodna talentiranost za prijevare i krađe omogućuju mu bolji životni standard od drugih članova TNT-a, pa tako može "iskemijati" za sebe skupi godišnji odmor, nabaviti skupi automobil ili skupo odijelo ako okolnosti to zahtijevaju. Nema trajne imovine, već je nabavlja po potrebi. Uvijek nosi odijelo, cilindar i monokl čime zadržava privid plemstva što mu omogućuje brojne prijevare. Dok na zadatku, njemu je uvijek povjeren zadatak nabavljanja skupe opreme. Iako nikad ne ostavlja ostale članove na cjedilu, redovito nađe načina da na zadatku usput nešto i zaradi. Redovito se nalazi u situaciji da ga progoni policija, nakon čega ga se redovito može vidjeti u telefonskoj govornici i čuti njegova poznata rečenica koja počinje sa ˝Halo Bing, kako brat?˝. Sir Oliver, propali engleski plemić i kleptoman koji nikada ne propušta priliku koja mu se ukaže, surovo je naličje idelizirane predstave o društvenim ulogama aristokracije.
Bob Rock (Robert Rock) je član grupe TNT i najbolji prijatelj Alana Forda. Niskog je rasta i velikog kvrgavog nosa (autoportret Magnusa). Ima tri brata, Tima, Toma i Tumba, čije je tradiocionalno prebivalište u Sing Singu, kojeg samo povremeno napuštaju. I ostatak obitelji prati kriminalna sklonost: otac mu je poginuo u pljački banke, a majka pogubljena na električnoj stolici. Bob Rock je tako jedini član obitelji koji nije odabrao put kriminala, unatoč nevoljama i siromaštvu. Odan je prijatelj i dobar čovjek, iako to vješto sakriva ispod namrgođenog lica. Isprovociran nepravdama i patnjama siromašnih, gladnih i potlačenih (među koje spada i on) najčešće ga se može naći kako se glasno buni dok ostali šute, kako viče na sav glas na stvari koje drugi samo tiho primjećuju i kako ismijava one povlaštene. Unatoč nedaćama i eksplozivnom karakteru uvijek zadržava humor u pristupu životu. Karakterističnim sarkazmom, nestašlucima, buntom i provokacijama ismijava društveni poredak. Uvijek nosi škotski ogrtač i kapu. Bob Rok, obučen u karirano odijelo poput onoga Sherlocka Holmesa, preuveličan je, temperamentni i agresivni antipod slavnom detektivu, majstoru „hladnokrvnog rezoniranja“ i kriminalističke tehnike, što tek likom predstavlja Magnusov autoportet-šalu na svoj račun.
Grunf (Otto von Grunt) bivši je njemački pilot u prvom i drugom svjetskom ratu i izumitelj koji je u stanju za nevjerojatno malo novaca proizvesti najrazličitije izume. Ti izumi gotovo uvijek rade ali skoro nikada onako kako bi trebali. Jedan tipični primjer njegovih brojnih izuma je kanta za smeće prilagođena za katapult, koja predstavlja ispunjenje zahtjeva Broja Jedan da osigura prijevoz Alan Fordu i Bob Rocku do Kanade. Grunf zatim smiješta Alan Forda i Bob Rocka u "prijevozno sredstvo" i pritom se zapita u kojem smjeru bi mogla biti Kanada, dok Alan Ford i Bob Rock s nevjericom očekuju početak još jednog zanimljivog putovanja. Grunf nosi staru pilotsku kapu i odijelo, te majice s najrazličitijim natpisima, a koje su uvijek u skladu s danom tematikom. Grunf, rođeni Nemac, vojni pronalazač otpadaka koji nikome ne trebaju, što, za par dolara koje mu Broj Jedan teška srca daje, od polovnih stvari konstruira urnebesna prevozna sredstva za, uglavnom, jednokratnu upotrebu. Dodatni Grunfov talenat vidljiv je u parolama što ih nosi na svojim majicama. U njima se spaja njemački „smisao za humor“ sa dadaizmom: „tko vrijedi leti, tko ne vrijedi – ne leti“, „tko hoda - ne trči“, „ako kaniš pobijediti - ne smiješ izgubiti“ i slično...
Broj Jedan, vođa i osnivač grupe TNT je paraplegični starac dugačke brade čije su godine i pravo ime nepoznati, ali se naslućuje da je živ preko tisuću godina. Dok se o njemu ne zna gotovo ništa, on pak posjeduje zavidno znanje o povijesti, politici i ljudima: ima malu crnu knjižicu koja sadrži podatke o svim ljudima i njihovim sitnim i velikim grijesima. Kad se ne ispuni neki njegov zahtjev, redovito vadi svoju mističnu crnu knjižicu, nalazi podatke o osobi koja mu odbija zahtjev, da bi ubrzo nakon toga svaka njegova želja bila sa strahom ispunjena. Broj 1 je iznimno škrt pa sve financijske uspjehe grupe (koji su broje i u milijunima dolara) zadržava za sebe, dok svojim ljudima podijeli - po jedan dolar. Često zagnjavi članove grupe nekom dugom i dosadnom povijesnom pričom, u kojima je on glavni "akter". Njegove su priče prepune poznatih povijesnih ličnosti, a samim se pričama pridaje potpuno drugačiji ton od onog u povijesnim knjigama. U njegovoj verziji Odiseje, kad se s Odisejem vrati na Itaku, tamo pronađu naftne platforme, te saznaju da je Odisejev sin otišao u Ameriku pregovarati s tadašnjim naftnim kompanijama. Ubrzo Odisej biva ubijen u uroti, a Broj 1 provodi 3 dana žalosti u krevetu s njegovom ženom. Trojanski rat u verziji Br. 1 nije počeo zato jer je Menelaj želio vratiti Helenu koju mu je Paris oteo, nego zato jer je Menelaj nije želio uzeti natrag, kad ju je Paris htio vratiti - jer Helena je bila prava pošast u trošenju kraljevskog blaga i svojom rastrošnošću upropaštavala cijela kraljevstva i kraljeve svodila na prosjački štap. Živi u tajnom skrovištu nedaleko od cvjećarnice. Često je u pratnji Grunfa i nekog kućnog ljubimca, a najveće prijateljstvo ostvaruje s papigom Klodovik. Jedan, pravi vođa grupe TNT, je paralizirani starac; metuzalem što u kolicima nalikuje američkom predsjedniku Franklinu Delanu Rooseweltu. On je čovjek beskrajno velikog životnog i povijesnog iskustva, jako dobro obavješten o tuđim nepočinstvima, što mu uvek daje dobru priliku za ucjenu. Pohlepan je i škrt. Životno iskustvo Broja Jedan je, takoreći, ‘’multipovijesno’’ i stoga vrlo uputno za oblikovanje slike o svijetu. Uvijek „suviše star da bi sudjelovao, ali ne i posavjetovao“ Broj Jedan je svjedok „prave povijesti“,one prepune gluposti, pohlepe i apsurda. Tako saznajemo da je Trojanski rat počeo zbog Heleninog rasipništva a ne ljepote - pošto su Trojanci, kod kojih je pobjegla, dovedeni do bankrota htjeli da je pošalju kući, u Spartu, što je za ove druge bio povod za objavu rata; da su „genijalni“ pomorski manevri admirala Nellsona bili posljedica njegovog pijanstva itd..
Debeli Šef je zamjenik Broja 1, prima upute i sprovodi ih u djelo; barem bi trebao. Nije aktivan učesnik u zadacima i nema neku posebnu ulogu u Grupi TNT osim da "održava red" u odsustvu Njegove Visosti. Većinu vremena provodi sa Jeremijom u "čuvanju" (čitaj: spavajući) Cvećarnice i sukobima (verbalnim i fizičkim) sa Bob Rockom. Ima i svog nerazdvojnog prijatelja - malog glodavca Skvikija. On nije samo šef na papiru, već prava suprotnost svakog šefovanja. Nesposoban i lijen, on cijeli dan može provesti u spavanju u cvjećari, gdje mu je glavni pomoćnik i organizator (uglavnom, u hrkanju) starac Jeremija – hipohondar koji boluje od svih mogućih i nemogućih boleština.
Jeremija (Jeremija Lešina) je beskoristan član grupe TNT koji boluje od svih poznatih, ali i nekih nepoznatih bolesti, te neprestalno kuka kako će umrijeti. Ostatak vremena provodi spavajući.
Nosonja je europski mješanac kojeg je Grupa TNT usvojila poslije afere "Pas za milijun dolara". Sudjeluje u mnogim misijama i pametniji je od prosječnog psa. Uvijek staje na stranu jačeg ili onoga tko mu može ponuditi nešto za jelo. Njegov "gazda" - Bob Rock nije baš oduševljen njime. Čak ga je jednom prilikom prodao.
Klodovik je drugi životinjski agent Grupe TNT i svakako jedan od najkorisnijih (što i nije tako teško u Grupi TNT). Klodovik je papagaj nadprosječne inteligencije i u stanju je obaviti svaku vrstu posla koja se od njega zatraži (što je opet rijetkost u grupi TNT). Obvezan je pratitelj Broja 1, i u tajnom skloništu dotičnog metuzalema mu pravi društvo i kuha čaj od kamilice. Njegovi savjeti se često prihvaćaju i iako nije čovjek, on je automatski zadužen za one poslove koji zahtjevaju rad moždanih ćelija. Ironija je u tome što Klodovik, životinja (!), ima u stripu najviše izražen intelektualni kapacitet, među svim članovima grupe TNT, te upravo zahvaljujuć njegovim savjetima misije se uspješno privode kraju.

5.3. Sporedni likovi i negativci

Gotovo od samog početka lik špijunke Margot se provlači kroz one epizode u kojima možemo naći delikatne operacije TNT grupe (krijumčarenje mikrofilmova, prodaja tajnog oružja, krađa dragog kamenja, itd.). U ovom liku nalazimo karakteristike tajnog agenta 70-ih i 80-ih godina (u neku ruku ona je žensko oličenje agenta 007 James Bond-a), vješta u svakoj operaciji, spremna na svako iznenđenje, gotovo neuhvatljiva kao tigrica, neprezajući od upotrebe svih sredstava kako bi ispunila zadatak za koji je unajmljena. Najjači aduti su joj izvanredno prerušavanje i do savršenstva ''isklesano'' tijelo koje u spoju sa njenim perfidnim ženskim šarmom nikoga od članova grupe TNT ne ostavlja ravnodušnim. Naime, Bob Rock je taj koji će, u većini slučajeva, nasjedati na njene zavodničke trikove, u nju se zaljubljivati i na kraju biti hladno odbačen od razotkrivene Margot, bolno i sa bijesom podnositi prijevaru i zadirkivanja ostalih članova grupe. Upravo iz tih razloga ne mali broj puta Broj 1 će žaliti (ne vidjeti zelene dolare) neostvarene pothvate svojih agenata u onim akcijama gdje sudjeluje i slavna špijunka Margot. Time je na još jedan način prikazan jedan od mnogih "poroka" članova TNT grupe.
General War je tipičan predstavnik američkog vojnog vrha, korumpiranog i umiješanog u sumnjive poslove koji jasno za sobom vuku i ogromne količine šuškavih zelembaća. Uspjeh u karijeri leži na gomili ''prljavog veša'' za koji, kao i uvijek do pojedinosti, zna Njegova Visost Broj 1. General War, inače profesionalno kako nezainteresiran tako i nesposoban, angažira grupu TNT za izvršavanje specijalnih zadataka koji ili moraju biti Top Secret ili se uopće niti ne bi trebali ostvariti kako bi maskirali pravi smisao misije. Po prirodi je težak na novcu kada dođe vrijeme isplate, ali je isto tako i nemoćan pred čvrstim dokazima Broja 1 o njegovoj sumnjivoj prošlosti. Generalova desna ruka je Bert, hladnokrvni i sumnjičavi časnik nove generacije američkih marinaca.
U kriminalu ogrezli New York prepušten je nesposobnom šefu policije, povjereniku Broku kojeg na toj poziciji čuvaju Gradski Oci upravo zbog njegove nemogućnosti da riješi one slučajeve koji bi eventualno ugrozili njihove debele interese. Kada Broj 1 ''pročačka'' po njegovoj prošlosti možemo vidjeti da je, u vrijeme dok je još bio običan policajac, zatvarao oči pred onim kriminalom za koji je bio podmićivan. U povjereniku Broku možemo naći klasičan primjer šefa policije, niske inteligencije, pokornog i poslušnog prema nadređenima, nadmenog i osornog prema podređenima, sporog, neefikasnog i uvijek u kašnjenju za modernim kriminalom. U većini slučajeva se obraća Broju 1 sa molbom, dobro podmazanom zelenim novčanicama, da TNT agenti razrješe enigmu. Bolesno željan slave i publiciteta sve uspjehe pripisat će sebi i svojim policajcima.
Veliki Cezar - miljenik svih članova TNT grupe, je od početka karijere bio prvoklasni kriminalac često neuhvatljiv i od najsposobnijih agenata iz slavne nam cvjećare. Veliki je ljubitelj jakih i opasnih zvjeri koje će ga pratiti kao vjerne sluge na svakom koraku. U njemu se ogleda tipičan mafijaš okružen tjelohraniteljima-gorilama sa tupasto-telećim pogledima spremnih na sve na gazdin mig. Nakon što se opskrbio s nekoliko "bijednih miliončića", Veliki Cezar rješava da pođe putem pravde u čemu mu pomaže Broj 1 uzevši ga kao šefa podružnice koja će pokrivati zapadnu obalu SAD sa sjedištem u Los Angeles-u. Ovoj podružnici će se, pored nekolicine već uposlenih bivših kriminalaca, pridružiti čuvena trojka prekaljenih bandita Tim, Tom i Tumb (tri zla brata Bob Rock-a). Za razliku od centrale u Njujorku, članovi L.A. podružnice žive u raskošu i blagostanju, širokogrudo plaćeni od strane Velikog Cezara. Jasno je zašto se TNT agenti grčevito bore da ih Broj 1 pošalje u pomoć Velikom Cezaru kada mu je ona potrebna.

5.4. Likovi Alana Forda kao kritika zapadnog svijeta

Odlika satire kao vrste humorističkog izražavanja leži u pretjerivanju, karikiranju, u korištenju apsurdnih momenata radi potenciranja kontradiktornosti, u davanju „suprotnih“ iskaza i sugestija da bi se, tako „pojačano“, izrazilo ono što se želi izvrći ruglu - dakle, u obilatom korištenju dovitljive ironije i grubog sarkazma, koji kao svoj krajnji cilj imaju društvenu kritiku. Na taj način je ustrojstvo grupe TNT alegorija poretka zapadnog svijeta: u grupi su Nijemac, priglup i poslušan, što sluša zapovijed i za sitni groš osposobljava tehniku; kočoperni Italoamerikanac (s braćom blizancima u redovima Mafije) u kome se smjenjuju kompleksi i puste želje da se ''uhljebi''; naivni američki plavušan koji manje-više sve radi iz ideala, a za to uglavnom biva nagrađivan tapšanjem po ramenu; i egleski aristokrat-lupež, koji se, iza uglađenih riječi i manira, dobrano koristi mjestom unutar grupe za nevjerojatne prijevare i krađe. Zaista, nema stereotipnijeg i uvjerljivijeg opisa euroatlantske zajednice, ozloglašenog „novog svjetskog poretka“, od likova i odnosa unutar grupe TNT!

6. Tematski okvir i stil

Ilustrator ovih stripova, sto će čitatelju biti sasvim jasno, ima izrazit scenografski ukus: potrebno je reći da se jedno vrijeme bavio scenografijom i da ga je to uvelike zanimalo prilikom konstrukcije likova i cjelokupnog okružja, što čini tako prepoznatljivu atmosferu ovog stripa. Magnus je iz Bolonje, profesor crtanja i kolekcionar oružja. Kad je strip u pitanju uzor mu je prije svega bio Walt Disney. Njegova ilustratorska ličnost se ogleda u grotesknoj maniri, koja čini okosnicu obilježja Alana Forda. To se opaža u agresivnosti, ubrzanom i profanom naboju, u njegovom načinu stvaranja iznijansiranih karikatura, s rijetkom tvrdoglavošću za jednog crtača stripova s težnjom opisa humorističnih situacija i gdje se scene izmjenjuju vrtoglavom brzinom. Njegovi likovi pripadaju jednom raštrkanom, olinjalom svijetu punom zakrpa i loših utjeha. U svojoj srži, oni su vjerodostojni i podsjećaju nas na slavne prethodnike iz nekih prošlih, samo na umjetničkim medijima nama dostupnih vremena: na stare Američke kriminalističke filmove, s likovima koji se bore u surovom okruženju, gdje su zapravo svi protiv svih, pa i protiv sebe samih. Upravo je to ključ za Magnusa i Bunkera, aludiraju na jedan "deja vu"; slutnju koja nas u trenutku potresa i doseže svojom dramatičnošću i slojevitošću zbog svoje iskonske ideje, iako prilikom čitanja i ne moramo biti potpuno svjesni onoga što nas je zadesilo, već jednostavno znamo da je to-to. Zaista, iskrivljena realnost koju evociraju, nema nikakvu sociološku vjerodostojnost. Prihvatljivo je i vjerodostojno samo na grafičkom planu i tu je kraj. Prikazan je jedan svijest prijevare, podlosti, bijede i svega što je općenito nisko, i što se odvija u tzv. vlastitom oaralelnom svemiru, bez ikakva osvrtanja na ono ono veliko, bolje i drukčije što se odvija u njegovoj blizini, ali tako daleko. Magnus ima svoj vlastiti ritam kome žrtvuje sve drugo: bitno je da se ideja rodi u pravom trenutku. Da bi se nadoknadili svi drugi nedostaci, Alanu Fordu su date ljupkost i ljepota.To je jedini muški lik koji nije odbojan. Čini se da je crtač bio darežljiviji prema ženama. Oba ženska lika; i crna ljepotica i plavuša su ugodnog izgleda. No, funkcija toga je samo da bi još više istakle Alanov poraz kada ih pokušava osvojiti uprkos nesavladivoj nespretnosti. Bitno je spomenuti i neodređena pravila koja vlada pričom: to je neprilika i antipatija. Ako je žena zla, Alan je odbija, ako je dražesna događa se suprotno i to beziznimno. To je komedija dvosmislenosti ali obojena agresivnom crtom. Iako je Alan Ford jedan od karaktera, priča se obično ne zasniva na njemu. On je pristupio grupi slučajno, kada je zapisao pogrešnu adresu i umjesto u korporaciju gdje je trebao raditi u odjelu marketinga, otišao je u Cvjećarnicu – što je zapravo tajna baza grupe TNT. Strip je parodija na klasične priče o tajnim agentima. Radnja je smještena u New Yorku, a tu je pogodno ismijavati kapitalizam, rasizam i neke druge osobine koje su poznati aspekti američkog društva, čak i danas. Max Bunker nadalje, objašnjava da je Alan Ford ime koje se lako prevodi na sve jezike. Crtež Alana Forda je baziran na liku irskog glumca Peter O'Toolea. Alan je obučen u usku crnu rolku i hlače poput nekakvog baletana, što oslikava činjenicu da se na isti dovitljivi način; pomalo vragolasto, a pomalo na baletanski način uspijeva izvući iz bujice udaraca sudbine, odnosno okružja koji su mu upućeni. On je samotnjak po prirodi, što dakako podrazumijeva i naznake pjesničkog duha: tema se nazire tako što se Alan predstavlja kao lik u maniri Charlya Chaplina koji nezakonito živi sam u jednom golubarniku, beznadni sanjar koji sa svakim novim danom vidi naznake neke bolje budućnosti. Takve odrednice daju određenu psihološku gustinu Alanovom liku, između ostalih drugih osobina a koje ga čine antiherojem, nakon ustaljenog niza detektiva i tajnih agenata heroja. Alanova grafička prisutnost, odnosno symbol njegova postojanja se ostvaruje nekakvim vragolastim balansiranjem između jezivog i ironičnog, u formi avanture koja jedino tako pronalazi svoj istinski izraz, ali i iskaz.

7. Recepcija stripa u Jugoslaviji

Strip Alan Ford je s talijanskog jezika preveden na francuski, danski, portugalski, albanski, srpski i hrvatski jezik. Francusko izdanje je izašlo u samo dvanaest brojeva, kada je zamrlo zbog neuspeha, a na gore navedenim jezicima strip je izlazio još kraće; u Portugalu je obustavljen nakon svega tri broja. Postojalo je i brazilsko izdanje, koje također nije trajalo više od tri epizode. Ali, u bivšoj Jugoslaviji Alan Ford je postigao veliki uspeh, brzo postajući najprodavaniji strip i dostižući kultni status. Strip je i dalje popularan i poznat, u našoj zemlji danas izlazi čak u četiri različita izdanja. Strip je prvo objavljivao zagrebački “Vjesnik” 1972. Prvi prijevod, koji je radio Nenad Brixy, postao je veoma popularan, djelom i zaslužan za komercijalni uspeh stripa u Jugoslaviji. Naime, njegovi prijevodi su se dičili svojom prepoznatljivošću zahvaljujuć njegovom ingenioznom korištenju opskurnih hrvatskih baroknih ahaizama. Neka od Vjesnikovih izdanja su bila, iako rijetko, cenzurirana od strane jugoslovenskih vlasti. Primjericeu broju 16, "(Ne) glasajte za Notaxa" je izbačena rečenica "Kao prvo, obećajem da ćemo one crnce sabiti u mišje rupe. Neka vide tko vlada na našem kontinentu! Ovo je zemlja bijele rase, i tko se usprotivi taj će videti svoga boga...!" a zamijenjena je rečenicom "Kao prvo, obećajem da ćemo neprijatelje sabiti u mišje rupe, ovo je naša zemlja i tko ne misli taj će..." Nakon raspada Jugoslavije, u Hrvatskoj je nakladnička i novinska kuća Borgis počela krenula izdavati nove epizode Alan Forda. Nakladnik “Maverick” iz Kraljeva je počeoizdavati strip u Srbiji, no kasnije je “Svet” preuzeo. Zanimljivo je i da je sredinom 90-ih godina u “Teatru T” u Beogradu izvedena i kazališna predstava “Alan Ford”. Predstava je bila originalna priča sa većinom likova iz stripa, najviše bazirana na stripu broj 29 - “Bradata Banda”. Predstava je izvedena na hrvatskom jeziku, kao što je i prevodio Nenad Brixy.
Nijedno kasnije izdanje ovog stripa koje se pojavilo poslije rata nije ni izbliza dostiglo uspjeh „Vjesnikovog". Čitatelji su se složili da ‘’to više nije to’’. O utjecaju „Alana Forda" na sve vidove pop kulture u tadašnjoj Jugoslaviji može se pisati danima. Filozofija življenja Alana Forda i duh humora izražen kroz ironiju autora prisutni su i dan-danas u generacijama koje su odrastale uz ovaj strip. U filmu „Crna mačka beli mačor" Emira Kusturice jedan od junaka tijekom cijelog filma čita strip „Alan Ford", neki bendovi su se nazivali po ovom stripu („Superhiks", „Pero Deformero"), po njemu su skladane pjesme (Daj, daj, daj), stihovi (Kad srce radi bi bam bi bam). Jedan od skandala vezan je i za Tita, pošto je jedna epizoda bila posvećena upravo njemu. Tadašnja komunistička vlast zabranila je izdavanje tog broja.

7.1. Razlozi popularnosti na našim prostorima

Presudni faktor za kultni status stripa je bila ironija gdje su i vlasti predstavljene pokvarenim, odnosno da su, u korumpiranom sistemu koji je članovima grupe TNT u rješavanju zadataka bili jednaka smetnja kao i klasični negativci, mnogi čitatelji prepoznavali tadašnji truli, korumpirani komunistički sustav. Činjenica da su mnoge rečenice iz Alana Forda ušle u žargon i postale dio ovdašnjeg humora („Halo, Bing, kako brat?“ ili „Cjena, prava sitnica!“ za nešto što je precenjeno, preskupo) govori nam o sklonosti ka ironiji i sarkazmu, odnosno o izraženom „crnohumornim“ tendencijama u balkanskom mentalitetu. U miljeu siromaštva, sučeljeni sa pljačkaškim porivima velikih sila iza „velikih priča“ i civilizatorsko-vjerskih uloga, sa domaćim režimima svakojakih ideološko-političkih provenijencija kojima je jedno jedino zajedničko - da kradu, otimaju i gule kožu narodu, u dobroj mjeri je izgrađeno povijesno iskustvo (ili je to možda povijesno pamćenje) koje sa sumnjičavošću gleda sve priče o poretku i društvenoj pravdi iza kojih se, po pravilu, kriju najniži porivi. I to nije slučaj samo sa komunizmom, već, praktično, sa svakom „velikom pričom“ koja je kročila na Balkan, od Osmanlija do Europske Unije. Satirični, podrugljivi humor je i posljedica ovog iskustava i obrambeni mehanizam sa ciljem (samo)održanja na osnovu ove spoznaje.

Zaključak

Kroz ovaj seminar je u najosnovnijim crtama opisan subverzivni svijet Alana Forda, no kulturološkom analizimo stripa možemo uvidjeti da takvo jedno satiričko seciranje poretka ima za težnju tom vrstom kritike i ironije naglasiti opće karakteristike društva koje u svojoj srži nažalost nije nekakav samosvojni kontrasubjekt i paralelni svijet pravde naspram ovih lupeža, već je to nažalost njegova stvarnost. Iskustvo surovosti takvog života je mozda najviše imala priliku iskusiti publika na području bivše Jugoslavije, što objašnjava takvu prihvaćenost i kultni status koji nije zabilježen niti u jednoj drugoj zemlji. To dakako ne znači da se arhetipski modeli likova grupe TNT ne mogu pronaći kao zanimljivi i stvarni u očima zapadnjačkog čitatelja, već on zbog svog povijesnog pamćenja nije u stanju iščitati višeslojne matrice TNT ''otpadnika'' koje se lako mogu projicirati na najviše društvene organe, čime se automatski gubi kritička oštrica i analitička osnovica ovog stripa, koje čine njegovu bit.

Literatura

1. Ignjatović, S. Poetizam stripa. Osijek : Izdavački centar "Revija" Radničkog sveučilišta "Božidar Maslarić", 1979.
2. Bertović, R. Povijest stripa. Drvo znanja : enciklopedijski časopis za mlade. 10 (2006), 99 ; str. 90-95
3. Prpić, V. Alan Ford : što je značio ljudima. Epvlon. 4(2006), 4 ; str. 229-232.
4. Kritovac, F. Svijet stvari u životu grupe TNT, 15 dana, 1993., str. 7.-11.
Izvori s interneta:
5. http://www.alanford.rs
6. http://www.magnusonline.it/
7. Max Bunker govori o stripu, Belgrad Alan Ford Page, http://www.yurope.com/alanford/strip/maxb.html
8. Gajić Aleksandar, „James Bond – playboy u službi globalnog veličanstva“; Korporativna nostalgija, Službeni glasnik, 2011, str. 23-31, dostupno na URL: vidovdan.ba
9. Kritika stripa Karlo Del Kontea, Belgrad Alan Ford Page, http://www.yurope.com/alanford/strip/carlo.html
10. Džamić Lazar, Kako je i zašto Alan Ford i grupa TNT postao fenomen u Jugoslaviji – i nigde više! url: http://www.bastabalkana.com/2011/07/alan-ford-strip-i-grupa-tnt-cvecara-u-kuci-cveca-5/
11. Pančić, Teofil, Grupa TNT na Balkanu, Magazin Vreme, URL: http://www.bhmagazin.com/zanimljivosti-index/item/10599-grupa-tnt-na-balkanu.html

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi