POCETNA STRANA

SEMINARSKI RAD IZ KNJIŽEVNOSTI

OSTALI SEMINARSKI RADOVI - KNJIŽEVNOST | JEZIK -

Alternacija suglasnika u srpskome jeziku-seminarski rad Alan Ford i kulturološki kontekst-seminarski rad Analiza dela “Hamlet”- seminarski rad Analiza “Hamleta”-seminarski rad Analiza pesme “Dioba Jakšića”-seminarski rad Analiza pesme “Smrt majke Jugovića”-seminarski rad Analiza pesme „Banović Strahinja“- seminarski rad Analiza dela “Nečista krv”-seminarski rad Antun Branko Šimić-seminarski rad Antun Branko Šimić “Preobraženja”-seminarski rad Antigona-seminarski rad Antun Šoljan “Kratki izlet”-seminarski rad Andrićeve pripovetke-seminarski rad „Ako jedne zimske noći neki putnik“ Italo Kalvino-seminarski rad August Šenoa “Seljačka buna”-seminarski rad August Šenoa “Zlatarevo zlato”-seminarski rad August Šenoa “Prijan Lovro”-seminarski rad Alisa u zemlji čuda-seminarski rad 20 000 milja pod morem-seminarski rad Bijeli anđeo - Ćamil Sijarić-seminarski rad Branko Radičević - poezija-seminarski rad “Balkanski Špijun” Dušan Kovačević- seminarski rad Bilingvizam-seminarski rad “Bijeg” Milutin Cihlar Nehajev-seminarski rad Blugakovljev Majstor i Margarita- seminarski rad “Bogorodična crkva u Parizu”Viktor Igo -seminarski rad Bodler-seminarski rad Branko Ćopić „Bašta sljezove boje“-seminarski rad Civilizacijski okvir italijanskog jezika-seminarski rad “Crveno i crno” Stendal-seminarski rad Ćopićeva poezija za decu-seminarski rad Dečja književnost- seminarski rad Dante Aligijeri-seminarski rad Dante Alighieri "Božanstvena komedija"-seminarski rad Dante Alighieri - O božanstvenoj komediji-seminarski rad Djelo Marina Držića i njegovi izvori-seminarski rad Doktor Faustus-seminarski rad Dositej Obradović-seminarski rad “Don Kihot”-seminarski rad Don Žuan - Žan Baptist Poklen Molijer-seminarski rad Dostojevski i revolucija-seminarski rad Drama dvadesetog veka-seminarski rad Džon Don-seminarski rad “Dubravka” Ivan Gundulić-seminarski rad “Dundo Maroje” Marin Držić-seminarski rad Eliotova poezija-seminarski rad “Ep o Gilagamešu”- seminarski rad Epilepsija i Dostojevski-seminarski rad ''Evgenije Onjegin'' - Puškin-seminarski rad “Faust” Gete- seminarski rad Fjodor Mihajlovič Dostojevski-seminarski rad Fjodor Mihajlovič Dostojevski “Zapisi iz mrtvog doma”-seminarski rad Franc Kafka-pripovetke-seminarski rad Franc Kafka “Preobražaj”-seminarski rad Frančesko Petrarka-seminarski rad Gete “Godine učenja Vilhelma Majstera”-seminarski rad Govor i pismo-seminarski rad Gotski roman-seminarski rad “Gorski vijenac” Petar II Petrović Njegoš- seminarski rad “Gospoda Glembajevi” Miroslav Krleža-seminarski rad Grafički “anglicizmi”-seminarski rad “Gospođa Bovary” Gustave Flaubert - seminarski rad “Hamlet” Vilijam Šekspir- seminarski rad Hasanaginica-seminarski rad Hljebnikov i Majakovski-pjesnici ruske avangarde-seminarski rad “Homo balcanicus, homo heroicus ”-seminarski rad Hrvatski jezik u 19. stoljeću-seminarski rad Hronotop romana „Proces“-seminarski rad „Hipnos“ Rada Drainca-seminarski rad Idiot i Braća Karamazovi-seminarski rad Interkulturalnost u romanima Meše Selimovića i Ive Andrića-seminarski rad Istočni diwan – Dževad Karahasan-seminarski rad “Ilijada i Odiseja” Homer- seminarski rad Imenice-seminarski rad Interpretacija basni i priča o životinjama-seminarski rad Istorija Narodne biblioteke u Beogradu u 19. veku-seminarski rad Istorija razvoja zemunske biblioteke-seminarski rad Jao... trista puta! Sava Mrkalj-seminarski rad Jezične djelatnosti: slušanje, govorenje, čitanje, pisanje-seminarski rad Jure Kaštelan -seminarski rad Jezična obilježja publicističkoga stila hrvatskog jezika-seminarski rad Kamijevi romani-seminarski rad ''Kad su cvetale tikve'' i ''Petrijin venac''- seminarski rad Kategorizacija lika Ahileja iz Homerovog epa Ilijada-seminarski rad “ Kći Lotršćaka” Marije Jurić Zagorke-seminarski rad Knjižničar – katalogizator u knjižnici-seminarski rad Knjižnice i obrazovanje-seminarski rad Književne aluzije u Loliti- seminarski rad Književnost 20. veka- seminarski rad Ko je maznuo moj sir? - seminarski rad “Koreni” Dobrica Ćosić - seminarski rad Komika u eruditnim komedijama Marina Držića-seminarski rad Kraljević Marko-seminarski rad “Kraljević Marko drugi put medju Srbima” Radoje Domanović-seminarski rad “Kralj Edip” Sofoklo-seminarski rad Lav Nikolajevič Tolstoj-seminarski rad Laza Kostić “Medju javom i med snom” i “Santa Maria della Salute”-seminarski rad Legenda o Velikom inkvizitoru-seminarski rad Lik Fatime u epu “Ženidba Smailagić Meha”-seminarski rad Lirska poezija (lirika)- seminarski rad “Lovac u žitu” Jerome David Salinger-seminarski rad Ljubav u Kavabatinim delima-seminarski rad Ljubav u djelima realizma-seminarski rad Ljubavno pjesništvo Disa i Sime Pandurovića-seminarski rad “Mali princ”-seminarski rad Mato Lovrak “Vlak u snijegu”-seminarski rad Makijaveli-seminarski rad Marketing u školskoj knjižnici-seminarski rad Meša Selimović “Derviš i smrt”-seminarski rad Metaforična i mitski gradjena poezija Branka Radičevića-seminarski rad “Metamorfoze” - Publije Ovidije Nason-seminarski rad “Medeja” Euripid-seminarski rad Mitološka bića kod Ivane Brlić Mažuranić i Tolkiena-seminarski rad Mit o Vragu-seminarski rad “Milan Narandžić” Jakov Ignjatović- seminarski rad Milan Dedinac-seminarski rad “Most na Žepi” Ivo Andrić- seminarski rad Motiv ponora u Pavličićevoj Rupi na nebu i Brešanovoj Vražjoj utrobi-seminarski rad “Na Drini ćuprija”-seminarski rad “Na Drini ćuprija”-vremena i ljudske sudbine vezane za most-seminarski rad Narodni, književni i standardni jezik-seminarski rad Niče i Dostojevski-seminarski rad Vuk Stefanović Karadžić-seminarski rad Vukov rad na sakupljanju pesama - seminarski rad "Čiča Gorio"-seminarski rad Tipološke karakteristike ruskog realizma-seminarski rad Olja Ivanjicki-seminarski rad “Okovani Prometej” Eshil-seminarski rad OSMAN - Ivan Gundulić-seminarski rad Jure Kaštelan-seminarski rad “Patnje mladog Werthera” Gete-seminarski rad Principi stvaranja nelogizma-seminarski rad Poezija za decu Duška Trifunovića-seminarski rad Poezija - Federico Garcia Lorca -seminarski rad “Pod drugim suncem”-seminarski rad “Portret umjetnika u mladosti”-seminarski rad “Pop Ćira i Pop Spira” Stevan Sremac - seminarski rad “Povratak Filipa Latinovića” Miroslav Krleža-seminarski rad “Priče iz davnine” Ivana Brlić Mažuranić-seminarski rad Pričanja Vuka Dojčevića-seminarski rad “Prokleta avlija” Ivo Andrić- seminarski rad „Reče mi jedan Čoek“ Matija Bećković- seminarski rad Stari uskrsni običaji-seminarski rad “Staklenko” Živka Jeličića-seminarski rad Semjuel Beket-seminarski rad Selo u poeziji sentimentalizma i romantizma-seminarski rad Semiotika Umberta Ecoa-seminarski rad Seobe Miloša Crnjanskog u svetlu snova Vuka Isakoviča-seminarski rad “Seobe” Miloš Crnjanski- seminarski rad Slovenofilstvo u Njegoševom djelu “Luča mikrokozma” - seminarski rad Simbolika imena u romanima Dostojevskog-seminarski rad Simbolika šume kroz tematske i intermedijalne veze-seminarski rad Strukturalizam Krste Papića u filmu Lisice i djela Frane Šimunovića-seminarski rad “Smrt Smail - age Čengica” Ivan Mažuranić- seminarski rad Srbi svi i svuda i Slovo o srpskom jeziku-paralele Srbi u Hazarskom rečniku- seminarski rad Srpska apokalipsa po Dostojevskom-seminarski rad “Stranac” Alber Kami - seminarski rad “Starac i more” Ernest Hemingvej-seminarski rad “Slika Doriana Greja”-seminarski rad Smjerovi istraživanja književnosti-seminarski rad Specifičnost dječje književnosti-seminarski rad Stilske figure-seminarski rad Spoznajni značaj Ničea-seminarski rad Spoznajni značaj Stuarta Milla-seminarski rad Sukob ljubavi i dužnosti u Kornejevom Sidu-seminarski rad Šekspir „Bogojavljenska noć”-seminarski rad Šekspir “Bura”-seminarski rad Šekspir “Kralj Lir” -seminarski rad Šekspir “Kako vam drago”-seminarski rad Šekspir “Magbet”-seminarski rad Šekspir „Otelo”-seminarski rad Šekspir “Romeo i Julijа ” - seminarski rad Šekspirove istorijske drame-seminarski rad „Tajanstveno ostrvo“- Žil Vern-seminarski rad TENA - Josip Kozarac-seminarski rad Tomas Man "Budenbrokovi"-seminarski rad Tomas Man “Čarobni breg”-seminarski rad “Ujka Vanja” - Antona Pavloviča Čehova- seminarski rad “U registraturi” Ante Kovačić-seminarski rad Vladimir Majakovski-seminarski rad Vijon-seminarski rad Volter-seminarski rad Zločin i kazna- F. M. Dostojevski-seminarski rad Značenje bajki-seminarski rad Još...

Biografija i pjesništvo Jure Kaštelana

Jure Kaštelan je rođen 18. prosinca 1919. godine u Zakučcu, blizu Omiša, u Poljičkoj kneževini. Odrastao je u siromašnoj, seljačkoj obitelji, a osnovno školovanje započeo je u negdašnjem glagoljaškom sjemeništu na Priku, a završio u Gatima. Uz pomoć strica don Stipe Kaštelana, povjesničara i autora dramske trilogije o poljičkoj prošlosti, upisao se 1930. godine u Dijecezensko sjemenište u Splitu. No, 1936. godine napustio je sjemenište i upisao sedmi razred Državne klasične gimnazije u Splitu, gdje je završio osmi razred i položio maturu 1938. godine. Za vrijeme gimnazijskog školovanja bio je aktivni član literarne grupe "Natko Nodilo" i glavni urednik časopisa "Sjeme". Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je tzv. šesnaestu grupu predmeta, koja je obuhvaćala povijest južnoslavenske književnosti, usporednu književnost s teorijom književnosti, hrvatski jezik sa staroslovenskim, narodnu povijest, francuski i ruski jezik. Za vrijeme studija nekoliko puta je bio uhićen zbog sudjelovanja u antirežimskim demonstracijama. Tih godina bio je član "Svjetlosti", opozicijskog studentskog društva. Od 1935. do 1940. godine objavio je književne i kritičke radove u "Jadranskoj vili", "Omladini", "Hrvatskoj smotri", "Jadranskom dnevniku", "Novom dobu", "Sjemenu", "Hrvatskoj reviji" i "Jadranskoj straži".
U vlastitoj nakladi, izdao je 1940. godine prvu zbirku pjesama "Crveni konj", s likovnim ilustracijama Ede Murtića. Tadašnja vlast je zaplijenila i uništava čitavu nakladu, a ostalo je svega nekoliko primjeraka. (Na primjerku Nacionalne i sveučilišne knjižnice otisnuto je velikim slovima: zabranjeno.) Mladi Kaštelan počeo je kao nadrealist. Pjesme u knjizi "Crveni konj" nadahnute su, ponajviše, poezijom Oskara Daviča i Rade Drainca.
Već u prvoj zbirci pjesama služi se tzv. govorom kolektiva i poziva na otpor, revoluciju, u pjesmama progovara Kaštelanov
osebujni stil, s elementima slobodnog stiha, narodne osmeračke lirike. Iz zbirke "Crveni konj" posebno se izdvajaju pjesme: "Dinamit", "Crveni konj", "Predosjećaj jeseni na velegradskom pločniku", "Jablani". Motivi su mahom uzeti iz rodnog kraja, a teme iz ratnog i socijalnog pejzaža.

Na studentskim izborima 1941. godine Kaštelan je nosio listu naprednih studenata Filozofskog fakulteta. Neposredno nakon napada na Jugoslaviju prekinuo je studij i otišao u rodni Zakučac, a zatim u Split, gdje se uključio u ilegalni rad. Početkom listopada 1942. godine otišao je u partizane,a u NOB-u radio je kao omladinski rukovodilac. Kako je zbog rata morao prekinuti studij, diplomirao je 1949. godine, a 1950. godine postao je asistent na Filozofskom fakultetu. Te godine priredio je za tisak "Rukovete", prvu poslijeratnu zbirku pjesama Tina Ujevića.
U izdanju izdavačke kuće "Zora" a nakon pauze od deset godina, izašla mu je zbirka pjesama "Pijetao na krovu". U njoj pjeva o ratnim doživljajima, poslijeratnoj izgradnji i socijalizmu. Jure Kaštelan ispisao je niz predivnih stihova o slobodi, domovini, partiji i Titu. Pet pjesama pod nazivom "Pjesme o mojoj zemlji" potvrđuju Kaštelanovu vjernost ideji socijalizma i jugoslavenskog zajedništva. Poznata je i "Pjesma o Titu", u kojoj je Tito personifikacija vrijednosti slobode i pravde. Za Kaštelana Tito je prvo čovjek a onda drug i vođa. Cijela pjesma diše jednostavnošću. Naravno, središnje mjesto u zbirci zauzima čuvena poema "Tifusari", napisana u šest dijelova. U njoj se osjeti nemali utjecaj Ivana Gorana Kovačića, koga je Jure Kaštelan iznimno volio.
Mada je pisao i "angažiranu" poeziju, Jure Kaštelan nije robovao socrealizmu. Naprotiv, bio je otvoren i za druge umjetničke pravce. Tako, na primjer, 1951. godine radi na osnivanju likovne grupe EXAT, koja će zagovarati legitimni status moderne i apstraktne
umjetnosti. Kaštelan piše 1953. godine i predgovor za prvu izložbu EXAT-a: "Biti umjetnik znači stvarati, a ne oponašati, a ne povoditi se. Kako savladati tradiciju? Svejedno je kako i kojim sredstvima. Nema pravila." Upravo to, da "nema pravila" vrijedit će i za njegovu poeziju, koja s objavljivanjem zbirke "Biti ili ne" (zbirku je likovno opremio Ivan Picelj, središnja ličnost EXAT-a), odlazi u vode modernizma. Iz te zbirke treba posebno izdvojiti pjesme: "Tvrđava koja se ne predaje", "Salut et fraternite", "Konjic bez konjika", "Uspomeni Ivana Gorana Kovačića" i "Jadikovka kamena".
Jure Kaštelan je 1950. godine doktorirao na Filozofskom fakultetu na temu "Lirika A.G. Matoša". Godinu dana poslije objavio je svoju četvrtu knjigu pjesama "Malo kamena i puno snova", koja je kvalitativno drugačija od prijašnjih. Zbirku otvara eksplikativnom pjesmom "Najezda slika". S vremenom, Kaštelan sve više tone u mitsko. Distancira se od prostora i vremena. Nova pjesma "Kradljivci" sada se mogla usporediti s nekadašnjom "Jadikovkom kamena". Pjesnik je svjestan utjecaja prirode, vanjskog svijeta, na čovjeka pojedinca.
Od 1956. do 1958. godine, Kaštelan je rektor hrvatskog jezika na Sorboni. U Parizu se vjenčao s dramskom umjetnicom Nadom Subotić, s kojom je imao kćer Ladu. Na Filozofskom fakultetu promoviran je 1961. godine u docenta, a iste godine izabran je i za izvanrednog člana JAZU. S Bonaventurom Dudom, glavni je urednik kapitalnog izdanja Biblije, prevedene na suvremeni hrvatski književni jezik. "Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva... Svaki novi prijevod Biblije znači
kulturni događaj za narod i sredinu u kojoj se javlja.", napisao je u predgovoru. U prosincu 1972. godine postaje izvanredni profesor, a 1976. godine dobiva status redovnog profesora. Te mu godine izlazi i zbirka pjesama "Divlje oko". Kao već zreli pjesnik, Kaštelan uvelike mijenja stil. Njegova poezija je otada simbolička i mitološka. Njegove pjesme su više intelektualne i hermetičke. Sve veću pažnju poklanja jeziku. Kaštelan je sve više gradio pjesme i na biblijskim motivima na što je vjerojatno utjecao rad na Bibliji i povratak vlastitoj tradiciji (vrijeme studiranja na Dijecezenskom sjemeništu).
"Ako bismo ukratko htjeli reći smisao i značenje pjesničkog djela Jure Kaštelana, valjalo bi prvenstveno istaknuti kako je on umio u svome djelu spojiti običajno i moderno, mirnodopsko i ratno vrijeme, domaću sredinu i univerzalni osjećaj svijeta, male, neznatne stvari i velike misli o ljudskom putu, svijet sna i zbilje, ljubav i napast smrti, ladanjsku lagodu i trpnju, ono crno u ljudima svoga vremena, ali i ono svjetlosno nad tim crnim." Šime Vučetić.
Jure Kaštelan je, pored pisanja poezije, pisao i drame i eseje. Najpoznatija njegova drama je "Pijesak i pjena - Igre i dijalog s nepoznatim". Od eseja valja izdvojiti: "Goran i Dante", "Mozaik o Murtiću", "O Poljičkoj republici", "O narodnoj pjesmi, hajducima i ratnicima". Prevodio je s francuskog, makedonskog, španjolskog, grčkog, ruskog, češkog i talijanskog jezika. Tako je, između ostalog, preveo "Makedonske narodne pjesme", "Muhe" (Jean Paul Sartre), "Maskaradu" (Mihail Jurjević Ljermontov), "Ciganjski romansijero" (Frederico Garcia Lorca).
Od 1979. godine bio je redovni član JAZU. Umirovljen je na mjestu šefa katedre za teoriju književnosti 1980. godine, a po njegovom izboru, naslijedio ga je dr. Ante Stamać. Jure Kaštelan je skromno i samozatajno živio do smrti. Umro je u sedamdesetprvoj godini života. Sahranjen je samo u prisustvu užeg kruga obitelji, jednostavno, pirandelovski. Obred pokopa obavio je prof. dr. Bonaventura Duda s još jednim svećenikom. Komemoracija koja je bila zakazana u Saboru Hrvatske nije održana, jer se navodno nije moglo naći govornika.

Zbirke:

• "Crveni konj",
• "Pijetao na krovu",
• "Biti ili ne",
• "Malo kamena i puno snova",
• "Divlje oko",
• "Čudo i smrt"

Interpretacija poeme Tifusari

Poema realno prikazuje događaj, a fabula je organizirana na način koji se može protumačiti kao koračanje na smrt bolesnog čovjeka - tifusara u koloni sebi sličnih. Poema je napisana kao predsmrtni govor, a iz nje se vidi težina opstanka. Sastoji se od šest dijelova, ali provodni motiv se vidi odmah na početku. Pjesnik u poemi koristi tri vrste zbilje, tj. aktualnu zbilju, prošlosnu zbilju i vizijsku zbilju.

Brojim stope na bijelu snijegu. Smrt do smrti. Smrt su stope moje.
Smrt do smrti. Smrt do smrti. Smrt su stope moje.
Svaka ide
svome grobu.
Svaka ide svome grobu
ko izvori
svome
moru.
Svaka ide svome grobu.

U prvom dijelu »Tifusara« pjesnik počinje od sebe, poistovjećuje svoje stope sa smrću, svaki korak prikazuje kao približavanje smrti. U cijelom prvom dijelu veoma je jaka aliteracija glasa s; ponajprije jer se nalazi na početku riječi; Ova aliteracija djeluje kao unutarnja motivacija: povezuje u motivirani niz, izjednačava sve riječi koje sadrže ovaj glas, pokazuje njihove nužne, prirodne veze: stope, snijeg, smrt, svaka, svome; jasno je da ova aliteracija svojom materijalnošću samo potvrđuje očite uzročno-posljedične veze; aliteracija glasa s svojom sve se odvija u pulsiranju, širenju i sužavanju pažnje: od opisa (Brojim stope na bijelu snijegu) do sažimanja (Smrt do smrti), pa opet do objašnjavanja (Smrt su stope moje); sve su to jednaki sadržaji,
ponavljanja, a u svim se ponavljanjima ponavlja i glas s .

Ovu aliteraciju možemo promatrati kao onomatopeju, pjesničku onomatopeju škripanja snijega ili fijuka vjetra, jer upravo su takve akustičke i auditivne karakteristike glasa s; također, ovu aliteraciju možemo promatrati i kao metaforu: glas s najviši je glas ljudskog govora; ljudi su u mogućnosti čuti samo još malo više zvukove, pa bi se taj s mogao raspoznati kao neka granica, u ovom slučaju granica života i smrti. I cijela poema »Tifusari« kretanje je granicom između života i smrti, između patnje i nade što je jako dobro sadržano u samom tom glasu s.

I tako se može reći da je ovom aliteracijom sve rečeno: ona sadrži sve suprotnosti »Tifusara«; ovo glasovno ponavljanje sadrži sva druga ponavljanja; čitava pjesma izvire iz ove aliteracije; čitava se pjesma slijeva u ovu aliteraciju, i samom svojom graničnošću otvara mogućnosti za nemoguće: za nadu, sreću, ljepotu. Pročitamo li samo prvi dio »Tifusara«, teško ćemo doći do ovakve interpretacije aliteracije glasa s; ali, kako je pjesma neprestano vraćanje na već pročitano, ovakvi sadržaji aliteracije izviru iz čitave pjesme, a nalaze potvrdu, između ostalog, i u samim obilježjima glasa s.. Ali, usprkos tome što su u prvom dijelu sadržani tamni sadržaji, na kraju se pojavljuje more, koje je i izvor života, ono je i suprotnost grobu: ono je nada koja se javlja u krajnjoj ljudskoj patnji.

Hoće li ikad ovom stazom proći nebo široko,
oko puno sreće?
Da li će briznuti frule i izvori i cvrkutati jutra u proljeće?

Drugi dio poeme sadrži aliteraciju glasa r: proći, široko, sreće, briznuti, frule, izvori, jutra, proljeće. Doduše, sve je u obliku pitanja, nesigurno je, ali se mogućnost ipak otvara: izvori se opet javljaju, ali to više nisu stope koje idu svome grobu, to su izvori života, cvrkutanja, proljeća. Jasno je da zlo nije poraženo, usprkos aliteraciji koja se jasno usmjerava prema vedrim sadržajima. O tome govori i zlokobna aliteracija glasa s u drugoj strofi drugog dijela: stope, ostati, prkositi, utisnute, snijegovi, zamesti. Osim ove aliteracije »Tifusara« izrijekom se ponavljaju stope i snijeg, i sve to zapravo ponavlja prvi dio. Ipak, i ova se strofa ostvaruje kao pitanje, i to ublažava povezanost s prvim dijelom.

Hoće li stope ostati na zemlji
i prkositi krvlju utisnute ili će snjegovi u mrkloj tišini zamesti riječi,
tragove i pute?

Stope se javljaju i kasnije, u petom dijelu pjesme; uz njih se javlja i aliteracija glasa s, ali opći kontekst pokazuje drugo, svjetlije lice aliteracije glasa s.

Otkuda ovaj glas, na kojoj obali raste?
U svakoj stopi, na svakom koraku: sloboda, sloboda,
sloboda iz rane, iz krvi sloboda izraste.

Kad pjesme umiru, ti što si ljubav sama,
hoćeš li umirući živu ljubav dati
što prkosi smrti i čelik prelama?
Hoćeš li umirući živu ljubav dati
što u svakom srcu iznova se rađa,
hoćeš li glasom zore u noći zapjevati?
Ako panem u mraku, prenesi živima pozdrav,
prenesi od groba do srca,
pronesi kroz tminu pjesmu što ne gine: sloboda, sloboda.

U ovim strofama se uspostavljaju jasne veze s ključnim temama Kaštelanovog pjesništva. Ali, ovim se vezama i ponavlja granična vrijednost aliteracije glasa s: hod između života i smrti, između zore i
noći, između pjesme i tmine.

Na početku trećeg dijela javlja se jaka aliteracija glasa v:

Vijavica. Vjetar vije.
Čovjeka ni vuka nije.
- Ognja, ognja -kosti vrište.
- Zvijezde, zvijezde -oko ište.

Idem nijem u koloni. (...)
Ne zbori noć. Tišina bez utvara. Nijemo bez glasa u meni
mrtvac progovara.

Nijemost i tišina jasno se vezuju uz smrt; ali dalje tu je i majka, izvor života, koja i crnu boju pretvara u život, u san.

Ne zbori noć.
To majka ruke nad mojim snom
nad svojim sinom savija
i njena crna crna kosa ko san
na mojem čelu klija.

I opet se javlja aliteracija glasa s; ona vezuje san, sina i crnu kosu majke. I tako se aliteracija glasa s potvrđuje kao ključna glasovna veza u »Tifusarima«: to je veza života i smrti, patnje i nade, govora i tišine. U neprestanoj pulsaciji čas dominira jedna čas druga suprotnost, i one se u pjesmi vezuju u neraskidivo jedinstvo; a to materijalno pokazuje/dokazuje upravo aliteracija glasa s.
U »Tifusarima« su jasno odijeljena dva osnovna ritma: slobodnog i vezanog stiha. Slobodni je stih u dijelovima koji izravno
govore o ljudskoj patnji (1, 3, 4); vezani je stih u dijelovima u kojima se rađa nada, vjera da postoji i nešto drugo osim patnje i smrti (2, 5).
Usporedimo li prvi dio pjesme s drugim, suprotnost između slobodnog i vezanog stiha je očita. Prvi dio ima stihove posve nejednake dužine; strofe su također nejednake veličine, nema rime, ali postoje brojna ponavljanja (glasova, riječi, rečenica), koji ipak u nekoj mjeri daju ritmičnost. Drugi je dio pisan u pravilnim jedanaestercima (tek jedan stih ima dvanaest slogova) u dvije strofe od po četiri stiha s isprekidanom (unakrižnom) rimom. U posljednjem, šestom dijelu susreću se, preklapaju se dva ritma: onaj slobodnog i onaj vezanog stiha što povezuje i objedinjuje cijelu poemu u jedno. Kako su »Tifusari« građeni brojnim ponavljanjima, oni su zapravo ciklička pjesma, koja nema kraja: sve se ponavlja, sve se vraća na početak. Gotovo da bi pjesma trebala završiti ponavljanjem prvog dijela. Upravo zato zanimljivo je pogledati posljednju strofu.

Korak po korak.
Smrt u jarak baci čovjeka i konja.
Za me nema zore,
ali i u smrti mi smo partizani
i naši mrtvi još se jače bore.

Tvrđava koja se ne predaje i Bolesnik u poslijepodne

Tvrđava koja se ne predaje

Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.
Nevidljivi bedemi sazidani od rana.
Uspavankom odolijevam najezdama.
Preobražen u oklopu sna.
Na svim kulama bdiju izvidnice,
a na obali skrivene brodice od trske i tamarisa.
Vjetrokazi gledaju gvozdene daleke vojske gdje bruse strelice,
uljem mažu bedra i mišiće i propinju se na zlim konjima od kositra i vatre.
Mostovi su dignuti i neodoljiva brzica brani prilaze.
A u svitanje nestaju mjesec i javlja se nepomućeno sunce.
Ja sam tvrđava koja se ne predaje.
Ne predaju se mrtvi u brzom letu.
Ne predaju se živi s draguljima očiju.
Utvrde se predaju, ali ne ove od sna.
Same se daju i same otimaju.
Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.

Bolesnik u poslijepodne

Danas su prozirne i blijede moje ruke.
Zašto ih nitko ne obraduje?
Nebo je upljuvak što nas truje, u nama je dosada i smrt.
U kostima se miču stare slike i kisnu crne krošnje u djetinjstvu gledane.
U nama plaču
uspomene.
Odletio sam iz tijela na krilima goluba.
U naslonjaču
sjedi
lešina.
Mrtvaci s nama govore po naborima zida.
Prozori su putovi u nebo.
Prozori su tajne u nama.

Interpretacija pjesama „Tvrđava koja se ne predaje" i „Bolesnik u poslijepodne"

Nakon pročitane pjesme „Tvrđava koja se ne predaje" prvo se postavlja pitanje : Tko se to ne predaje? Ova je Kaštelanova pjesma po svemu zagonetna, a odgovoriti na ovo pitanje značilo bi riješiti zagonetku. U prvom stihu taj netko poistovjećen je s tvrđavom, pa se kroz čitavu pjesmu provlači kao sinonim za tvrđavu. Takvu potvrdu nalazimo u samoj pjesmi: nakon prvog stiha (koji se ujedno nameće i kao glavni stih), ne vrši se usporedba s tvrđavom, nego se govori kako taj netko stvarno je tvrđava, iako nam je kao čitateljima jasno da se govoreći o tvrđavi koja se ne predaje ne govori o tvrđavi nego o čovjeku određenih načela. S obzirom da je pjesma naslovljena prema petnaestom stihu Tvrđava koja se ne predaje, a njome dominira početni, još jednom ponovljeni i opet završni stih Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca mišljenja su podijeljena oko određivanja njezinog značenja. Uz to se nameće i stih Utvrde se predaju, ali ne ova od sna, tako da su mnogi skloni tvrđavu o kojoj se u pjesmi govori povezati s pjesnicima, jer se i pjesnici ograđuju od svijeta u neosvojive tvrđave od sna i mašte. To nam daje naslutiti kako se u pjesmi radi o borbi protiv režima i ukupnog poretka u kojem se pjesnik nalazi. Pjesma je pisana slobodnim stihom, u jednoj strofi sa 21 stihom, a 22. stih je ponavljanje prvog.
„ Bolesnik u poslijepodne" je potresna pjesma u kojoj pjesnik opisuje samoću i patnju bolesnika na umoru. Naslov pjesme označava u kojoj je fazi bolestan čovjek, a vidljiva je usporedba ljudskog života s jednim danom. Kroz pjesmu je provedeno pitanje bolesnika zašto je sam, prikazuje sjećanje na prošle dane prožeto tugom i trenutnom situacijom. Pjesma se može podijeliti na dva dijela: na život i smrt. Prvih je pet strofa priča živog čovjeka, a od šeste do desete strofe kao da priča umrla osoba. Pjesma je pisana slobodnim stihom, u deset strofa, sa po jednim dva ili tri stiha.

Zaključak

Jure Kaštelan se nameće kao pjesnik izrazitih mogućnosti i jakih slika koje ostavljaju snažan dojam na čitatelja. Kroz prikaz Kaštelanovog rada i života vidljiva je kompleksnost kojom odiše kao pjesnik. Skrivena značenja i povezanost naizgled nabacanih elemenata nakon pomnijeg promatranja stvaraju potpuno koherentnu sliku i čitatelju sasvim jasan prikaz što je pjesnik u određenom trenutku osjećao ili htio reći. Potresne ratne slike su dio Kaštelanovog pjesništva koje svojom težinom samo doprinose važnosti Kaštelanovog stvaranja i same njegove pojave za hratsku književnost. Poema „Tifusari", te pjesme „Tvrđava koja se ne predaje" i „Bolesnik u poslijepodne" obrađene u ovom radu daju samo dio cjelokupne slike jednog izrazito posebnog pjesnika, no unatoč tome vrlo dobro prikazuju njegov stil i način na koji oblikuje svoja djela, te ostavljaju dojam uspješno izvedenih djela u hrvatskoj književnosti.

Literatura: