Razdoblju realizma u hrvatskoj književnosti pripada i sam Josip Kozarac pa ćemo se na početku općenito malo pozabaviti tim razdobljem.
Realizam kao književno razdoblje obuhvaća posljednja dve desetljeća 19. stoljeća. Točnije od Šenoine smrti 1881. do početka moderne 1892., odnosno 1895. Teorija realizma pojavljuje se već sedamdesetih godina 19. stoljeća u Šenoinim člancima «Naša književnost» i «Zašto pišemo» u kojima se opredijelio za realističku koncepciju književnog stvaranja. Teoretičari novog književnog naraštaja određuju značajke realističkog romana i novele. One se očituju u sljedećem: romanopisac i novelist odabiru suvremenu građu iz društvenoga života, likove socijalno i psihološki motiviraju i prate njihov razvoj, oslanjaju se na znanstvene spoznaje. To su bili Kumičić, Pasarić, Ibler, Čedomil.

U hrvatskoj kritici ovoga vremena suprostavljaju se dva gledišta; prema nekim teoretičarima hrvatska književnost treba tražiti uzore u ruskim piscima, ponajviše u Turgenjevu, a drugi pak smatraju da im uzor treba biti francuska književnost, osobito Zola i njegov naturalizam. Za uvođenje naturalizma u hrvatsku književnost posebice se zauzimao Eugen Kumičić u članku «O romanu», 1883. koji je izazvao vrlo žustre polemike među teoretičarima.

Hrvatski se realisti usmjeravaju prema aktualnim temama iz suvremenog života. Obrađuju teme iz društvenog, gospodarskog, političkog i kulturnog života. Osim aktualnih tema obrađuju se i one povijesne, a jedna od češćih tema je i propadanje plemstva. Njome se bave Kovačić, Gjalski, Novak, Kumičić. Aktualna tema odnosa sela i grada zaokuplja Kovačića, Kozarca i Novaka. Hrvatski realizam na vidjelo postavlja i regionalnu tematiku. Devedesetih godina u prvi plani izbija psihološko-filozofska problematika. Pisci prikazuju pojedinačne sudbine, intimne strane ljudskoga života, zaokupljenost temama o životu i smrti.

Središnji časopis je i dalje «Vijenac» kojeg je afirmirao August Šenoa. Oko tog časopisas okupljali su se svi bolji hrvatski pisci i on je bio prezentacija našega književnog života toga doba. Sve najbolje što je u to doba kod nas napisano objavljeno je u «Vijencu». Vijenac je okupljao sve naše književnike neovisno kojoj oni opciji pripadaju dok je, recimo, pravaški usmjerena «Hrvatska vila» okupljala samo pripadnike pravaške struje. Izlazila je od 1882.-1886. Urednici su bili August Hareambašić i Eugen Kumičić.

2. PODACI O AUTORU DJELA

JOSIP KOZARAC

Josip Kozarac Naš istaknuti novelist i romanopisac. Kozarac je živio u Slavoniji o kojoj je puno i pisao u svojim djelima. Cijeli svoj život posvetio je slavonskoj zemlji, šumama i oranicama opisujući u svojim djelima i teške gospodarske, socijalne i političke prilike svoga rodnog kraja. Josip Kozarac rođen je 1858. u vrlo siromašnoj obitelji. U Vinkovcima završava Gimnaziju, a Visoku školu za kulturu tla u Beču. Bio je šumarski prpiravnik u Slavoniji i upravitelj šumarije u Lipovljanima, ali i nadšumar u Vinkovcima.
U svojim pripovjetkama i romanima obrađuje tematiku slavonskog sela, opisujući prisno i toplo, ali i vrlo kritički ljude i prostore kojima je poklonio svu svoju stručnu i stvaralačku snagu. Kozarac je bio svjedokom raslojavanja sela, umiranja starih tradicija, materijalne i moralne prpoasti onih koji se nisu uspjeli snaći u novom ekonomskom poretku. Shvaćao je pogubnost napuštanja zemlje. Kroz sva svoja djela ukazivao je na njezinu neprocjenjivu vrijednost.

Kozarac je bio prosvjetitelj. Gradski život gledao je kao izvor svih nedaća, moralnih posrnuća i zastranjenja od prirodnog i dostojnog života, a onaj seoski je idealizirao. Kozarac ističe veliku potrebu modernizacije poljoprivrede te uvođenje suvremenih metoda obrade zemlje koje bi privukle i mlade ljude.

Najbolji se Kozarac pokazao u portretima likova čiji je život izgubljen u onome vremenu. Uspješsno je ostvario psihološke analize ženskih likova. Kozarac je čitatelje fascinirao i svojim opisima slavonski pejzaža. Po mnogima ovo je jedan od najiskrenijih naših pisaca. On niakad ništa nije uljepšavao, samo je prikazivao stvarnost onakvom kakva je tada uistinu i bila. Samo je davao savjete kako da njegova zemlja i regija budu što pogodnije za stanovnike kad su vec same po sebi lijepe i bogate pa je to trebalo i iskoristiti. Kozarac je pisao i stručne radove s područja šumarstva, uređivao je i Šumarski list.

Djela Josipa Kozarca: Krčelići neće ljepote (1888.), Mrtvi kapitali (1889.), Među svjetlom i tminom (1891.), Dona Ines (1890.), Tena (1894.), Tri ljubavi (1894.), Mira Kodoličeva (1895.), Tri dna kod sina (1897.), Oprava (1899.)

3. TENA - OPĆENITO O PRIPOVJETKI

KRATKA FABULA:

Nakon što joj je umrla majka, Tena ostaje praktički sama. Imala je ona i oca, ali on se o njoj nije bio sposoban brinuti. U selu u kojem je Tena živjela, na granici Hrvatske i Bosne uskoro potom su se razmjestile austro-ugarske snage.
Teni se počeo udvarati mladi vodnik Jaroslav. Tena je tada po prvi put osjetila onu pravu ljubav , a ljubav je osjetio i Jaroslav. Kako su se snage austro-ugarske vojske morale prem,jestiti na drugi front, vodnik je morao ići, a Tena je ostala sama i tužna s ocem od kojeg nije imala nikakve koristi. Kako su oni bili siromašni, Tena je pod pritiskom bijede i neimaštine otišla bogatašu Leonu, čovjeku kojem je Tena bila jako lijepa, on joj se divio i u svemu joj ugađao. Tena se prepustila raskalašenom životu i više nije mislila na Jaroslava. Nakon što je izgubila i Leona, sebe je dala Jozi, oženjenom čovjeku te seoskom sviraču i ciganinu Đuri. Đurina žena je izrazito mrzila Tenu te mu je rodila sina koji nije niti bio njegov samo da bi ga vezala više uz sebe. U međuvremenu dogovorile su se i ciganke da Tenu zaraze vodenim kozicama te je ona ubrzo oboljela i izgubila je svoju poznatu ljepotu. Kada su je Đuro i Jozo vidjeli takvu odmah su je odbacili pa je tada postalo i potpuno jasno zašto su s njom bili. U to vrijeme se u selu tada ponovno pojavio Jaroslav koji je ostao bez ruke. U Teninom selu je kupio zemlju te se ponovno spojio sa svojom prvom ljubavi-Tenom. Nastavili su zajednički život pun ljubavi i nade u bolju budućnost, a sve ono loše postala je samo ružna prošlost.

DETALJAN PRIKAZ PRIPOVJETKE - FABULA I CITATI

«Tena, Terezija bila je baš lijepo dijete, ali od onih koji se poaksno razvijaju, tim savršenije. Mati joj je bila boležljiva i željela ju je udati prije no što umre jer je Jerko Pavletić, otac Tenin, bio ljenčina i nemaran čovjek. Sve je prepustio milosti Božjoj, Mati je privređivala jer Jerko nije bio radišan.»

Tena se u svojoj sedamnaestoj godini naglo razvila i jako proiljepšala. Iako su jopj oko kuće svaki dan obilazili prosci, njoj se nitko nije učinio osobito zanimljivim i svi su joj bili jednaki. Nedugo zatim , umrla joj je majka. Tena je osjetila konačno vlastitu samostalnost, a za majkom nije dugo plakala.
«Kolika li ju je strast obuzela kad je shvatila da će sama ravnati svojom voljom, svojom mišlju, svojim tijelom. «U to vrijeme razmjestise se austro-ugarske čete po čitavoj Slavoniji da u datom trenutku krenu na Bosnu. Vojnici su bili smješteni po kućama. Jerkovoj kući dođe vojnik Jaroslav Beranek. I između njega i Tene planula je ljubav, prava i iskrena.»
Tena je uistinu u njega bila zaljubljena, a on je svoju budućnost vidio isključivo u slavonskoj zemlji. Ovime Kozarac u svojoj noveli nastoji istaknuti potrebu kultivizacije slavonske zemlje te ističe želju za povratkom mladih ljudi koji na zemlji mogu graditi svoju budućnost. Tean se nije puno obazirala na Jaroslavove planove jer joj je u tom trenutku ljubav bila najvažnija.
«Ona nije ni znala da živi, a to je vrhunac ljudske sreće.»
Zbog prirode rata i njihova posla, vojska je morala krenuti dalje u Bosnu. Čuvši to, tena je bila jako žalosna i plakala je. Da iskaže svoju tugu nosila je crnu maramu na glavi. Ljudi su joj verć namjestili da se na jesen uda za Jozu Matijevića, no ona ni u ludilu nije na to pomišljaja tako da se Jozo oženio djevojkom iz drugog sela.
Budući da je blizu Teninog sela velika šuma, tamo su u zimu stigli radnici kako bi ju sjekli i izvozili drva. Nadzornik svih poslova bio je Leo Jungman koji je bio zastupnik jedne pariške tvrke. Promatrajući djevojke u selu najviše mu se svidjela Tena. Do Tene je došao preko njezina oca.
«....bio je to život sličan sjajnom vatrometu koji je jednako sjajan kad se rađa i kada nestaje.»
Za vrijeme života s Leonom, svake bi nedjelje Tena dovela svoje prijateljice i oni su se svi zajedno odmah upuštali u nemoralna druženja. To su u selu svi znali. Na druženjima im je svirao ciganin Đorđe kojemu je Tena zapala za oko dok je vatreno plesala pred Leonom. Iako je mnogo muškaraca u selu čeznulo za njom, Tena je počela sve gledati s materijalne strane pa je govorila:
«Budite svi bogati kao Leon, pa ću onda biti i vaša!»
Tena se sve više pretvarala u pravu bludnicu, više nije bila osjećajna i sve je manje mislila na Jaroslava.
Nakon upornih udvaranja, spavala je i s Đorđem, zlobne žene iz sela su to odmah dojavile Leonu jer su htjeli da ju on zamrzi pa da se one mogu dočepati njegovoga bogatstva. Jedna mu je žena čak ponudila i svoju kćer u zamjenu za novac, no on to nije prihvatio. Nakon toga, Leon i Tena se nisu neko vrijeme vidjeli, a ubrzo je Leon morao otići u Podravinu jer je posao bio završen. Tena je ponovno bila tužna. Napisala mu je pismo u narodnom stihu, komentar Kozarca glasio je:
«Ej, slavonska poezijo, ej mekano srce slavonsko! Tko bi danas još znao da li ćeš zavladati svijetom ili ćeš navijeke samo maštati o svojoj veličini i genijalnosti!»
Tena je kad je leon otišao imala odjeće i novca za još cijelu godinu, nije ocu htjela dati ništa iako ju je molio jer on nije imao ništa. Nije mogao prodati zemlju niti obrađivati jer je zemlja bila dana u zakup. Tu Kozarac upozorava na lošu i beznadnu situaciju na slavonskom selu.
«Jozo će me hraniti, a Đorđe mi novaca davati!» To je bila Tenina izjava nakon što se potpuno stavila na raspolaganje dvama muškarcima, Đorđu i Jozi Matijeviću. Jozina žena tomu se nije previše protivila. Tean je kod njih redovo dolazila i njih dvije su se družile. Kako je Ivka, Jozina žena bila trudna, molila je Tenu da nagovara Jozu što da joj kupi jer je Tena na Jozu imala veći utjecaj od Ivke.
Đorđeva žena Maruška mrzila je Tenu, te je uz pomoć ciganke, koja joj je smislia način, ostala trudna kako bi Đorđa zadržala uz sebe i odvukla od Tene. Ivka je rodila, ali je dijete bilo slabo i brzo je umrlo. Prema Teni je Đorđe i dalje osjećao samo požudu, a to se nije promijenilo čak ni kad mu se rodio sin..
«Ta je ljubav za djecu tim veća na što nižem stupnju kulture čovjek stoji, slična je donekle ljubavi zvjeradi za mlade.»
Maruška je i dalje tražila način kako da uništi Tenu pa joj je ciganka donijela čini iz Bosne: maramu zaraženu kozicama. Tena je ubrtzo oboljela od kozica i bila je jedina bolesna u svome selu. Od svih nekadašnjih «prijatelja»b posjećivala ju je jedino Ivka. Jozo konačno više nije gledao Tenu jer mu se sada njegova žena učinila mnogo ljepšom. I Đorđe je sada pristao uz Marušku. Đorđu je njegov sin bio podmetnut, ali on to nije znao. Ivka je tražila natarg dukate koje je darovala Teni, no nije znala da ih je Đorđe zamijenio lažnima.
Kako su kuće u selu počele propadati, krenuli su ih kupovati Česi. U selu se vratio Jaroslav Beranek i kupio Teninu kuću. On je ostao u borbama bezt jedne ruke, a i Tena je poružnila nakon bolesti. Njih dvoje su se ponovno našli. Rodila se ljubav i nisu im smetali njihovi tjelesni nedostaci. Zajedno su krenuli u novi život i gradilči bolju budućnost ostavljajući sa sobom ružnu prošlost.

TENA - PORTRET LIKA

Lijepa slavonska djevojka Tena zbog siromaštva i strha od napuštanja bez razmišljanja se predala bludnom životu. Imala je lijep stas i izvrsno tijelo tako da je bez mnogo truda svakoga opčinjavala. Bila je sa tri muškarca i izazivala ljubomoru i prijezir kod njihovih žena. Tena je bila dobra i neiskvarena djevojka i nije ni sanjala kako joj te žene zapravo žele zlo. Zlo su i učinile, ali Kozarac nije želio da njegov glavni lik strada i bude tragičan pa je istaknuo stradavanje samo tenine ljepote koja ju je ponekad i dovodila u probleme. Ponovnim dolaskom vodnika, teni se ispunjavaju svi njezini snovi, a njezin tjelesni hendikep stavlja se sada u drugi plan.

4. NAJZNAČAJNIJI CITATI

TENA

«U šesnaestoj godini bila je uzrasla i tanka kao da je iz vode iskočila, i činilo se da će biti preveć visoka, pa su joj drugarice već počele prišivati kojekakova nelijepa imena. Lice joj bilo ponešto mrko, s onom neizrazitom bojom kadano se još nije moglo znati hoće li biti blijeda, crnka ili rumenobijela. Takva nerazvijena nije se u prvi čas nikomu osobito sviđala; no tko ju je pomnije promotrio, vidio je da joj je lice pravilno u svakom potezu, nos ravan i sitan, čelo slično srpu, istom se počelo u gornjoj polovici bjelasati, donji dio lica pružio se ponešto u duljinu i tek se počeo zaobljivati, ni jedna kost, ni jedna crta nije mutila nježnog, pravilnog sklada njezina obličja. No lice samo još mrtvo, bez oživljujućega daha; samo mrke sjajne oči kao da su prerano sazorile, poput mirisa u poluzelene voćke, te odavale da se one pravilne crte dok se ispune, dok se izravnaju i ožive bojom prve mladosti, stvoriti ljepotu kakvom narav zna uresiti samo rijetke žene. Tko ju je vidio zažarenu od žege ili posla, taj je bez dugog razmisljanja rekao da će biti ljepotica; a tko ju je opet zatekao ozeblu i pomodrelu, taj ju je sažalnim okom pogledao kao da gleda tešku bolesnicu. Nije bila od onih preranih ljepota nego do onih koje se pokasno razvijaju, ali tim savrsenije.»

TENINA LJUBAV PREMA JAROSLAVU

«Ona ga je slušala, ali nju nije smisao njegovih riječi ni najmanje zanimao; ona je živjela o zvuku njegova glasa, o mirisu njegova bića, o pogledu njegova oka. Za sve ostalo bila je ona slijepa i gluha. Što će njoj budućnosti kada je on i sada i uvijek uza nju? Zar ima kakove prošlosti, kakove budućnosti, zar nije sav taj život samo jedan jedini slatki čas? Što je to budućnost, što je to vjenčati se, što je to biti muž i žena? Čemu sve to kada je on i tako vjekovito u njezinim očima, kada nju nesto veže uza nj što je ljepše i trajnije negoli ikoje vjenčanje; kada ona živo osjeća da je jedan dio njegova života?...!
Oh, to su bili divni i sretni dani! Ili duvao sjever ili mlatila kiša- svega toga ona nije opažala, njoj je uvijek sjalo ono slatko sunce!»

PROPAST TENINA MORALA

«Ona visoka, ohola, kao jelen uzrujana i rumena, odišući ružinim mirisom, samo bi časimice sjekla okom po Leonu da vidi koju on najviše motri. Njoj je bio Leon kao i Đorđe, jer ona više nije znal što je ljubav. Ona je bila u onom sretnom raspoloženju te je osjećala da joj se svatko divi, da je svatko ljubi, a ona da ne mora nikoga. Prije dok je ljubila uživala je svu strast i sreću u ljubavi, ali i sve one boli i muke ljubećeg srca; sada je bilo ono prvo, ali nije bilo ovoga drugoga. Bila je samoj sebi lagana kao ptica; nije marila što toliki čeznu za njom, što joj Leon više puta ljubomorno zaviri u oči, što je Đorđe napustio i kuću i ženu te kao lud mahnita za njom.»

«Budite svi bogati kao Leon pa ću onda biti i vaša!» Takvo nešto odzvanjalo je u dubini njene duše kad god je opazila da je muško požudno promatra. Kao što negda nije htjela da čuje za ikoga osim vodnika, tako ju je sada sve izvjesnije obvladavalo čuvstvo da ona ne pripada samo jednom čovjeku, i ta misao bivala joj svaki dan pitomija.»

ODNOS TENE I LEONA

«On je dobro znao da ona ljubi njegov novac, njegove lijepe sobe i opnaj burni raskalašeni život u tim sobama, ali to njega nije ni peklo ni snuždivalo; on je znao da nije ni tražio samotnu ljubicu koju će presaditi u svoj vrt nego ružu koju će si zadjeti ta prsa da mu miriše i ugađa jedan dan. On je nju volio toliko koliko i zemlju u kojoj je sad živio; on nije došao u Slavoniju da ostane uvijek u njoj, da bude članom te zemlje, da s njom diše i uzdiše; ne. On je došao da se okoristi onim što je u njoj lijepo i vrijedno, on je došao da seobogati u toj zemlji, a kada se obogati onda da rekne: Zbogom ostaj, lijepa zemljo, ja te više ne trebam, ja idem u svoj kraj, u svoj rod, da potrošim ono što sam u tebi ubrao!» To isto je njemu i Tena bila....»

POVRATAK JAROSLAVA BERANEKA- VODNIKA

«Govoriti nijesu mogli, mjesto jezika govorile su oči, a te oči vidjele su njezino izrovano, tamnocrveno lice koje je počelo prelaziti u bjelinu bez sjaja i izraza; te oči vidjele su viseći rukav koji se je tresao, podrhtavao, kao da nešto što bi je rado ogrlio, pomilovao, ali taj zagrljaj se zaustavio, ukočio, a mjesto njega rukav samo bolno zatreperio...To su vidjele njihove oči, a što su vidjele, nije bilo lijepo, pretvorilo se u ono anđeosko milosrđe iz kojega se rodio biser- suza na njihovim očima, suza iz koje je prosijavala sjajna traka ljepše budućnosti- budućnosti koja će kuću Jerka Pavletića iznova podići, zapustjel polja iznova pomladiti, novomu pokoljenju ljepši put utrti...»

ZAKLJUČAK

Tena se može slobodno svrstati u prosvjetiteljsko djelo Josipa Kozarca. Sadržaj novele pun je simbolike i može se izvanredno primjeniti na ondašnji situaciju. U Teni ej ocrtan lik i karakter mlade djevojke koja je ne znajući bolje izgubila čast i moral prepustivši se strasti da bi se spasila od dosade i siromaštva. Kroz lik Tene Kozarac pokazuje kako su se onda ljudi bavili svim i svčim, upuštlali se u sve, a nisu koristili najveće balgo koje imaju, a to je zemlja koja je plodna. Kroz lik njezina oca prikazuje se propadanje zadruga i poljoprivrednih imanja i nemogućnost opstanka u tadašnjim uvjetima. Kroz njega pisac pokazuje nagli utjecaj novog gospodarskog poretka i nesnalaženje običnog seoskog čovjeka u njemu.
Kozarac tu prikazuje i strance koji znaju iskoristiti ono što domaći ljudi ne znaju, dakle bogate slavonske šume. Strance okrivljuje i za pad Tenina morala jer ipak svoje Slavonce smatra dobrim i prostodušnim ljudima. Želi nam reći kako se previše toga prepušta strancima, a mi ne znamo iskoristiti velika bogatsva koja imamo. Ta se konstatacija može vrlo dobro primjeniti i na današnju situaciju.
Iako na kraju djela ističe kako su Česi pokupovali kuće, tu se ipak na simboličan način označuje nada, ali i želja za novom i boljom budućnošću. Nada se ipak kako će se Slavonci vratiti svojoj zemlji i kako će ponovno od nje početi živjeti.
Ovo djelo nije bilo aktualno samo u ono vrijeme jer se njegov sadržaj može pomno čitati i danas i može nam poslužiti kao svojevrsno upozorenje da ipak previše zapuštamo naše potencijale, premalo ih iskorištavamo i dajemo u ruke strancima koji kasnije na njima znaju dobro zaraditi. Izgleda da nas tijekom cijele povijseti stalno muči isti «hendikep».

LITERATURA

-Emica Calogjera/ Hrvatski za razredbene ispite

-Josip Kozarac/ Tena- novela u cjelosti

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE | FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU | OPERATIVNI I STRATEGIJSKI MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA | SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi