KARAKTERIZACIJA LIKA AHILEJA IZ HOMEROVOG EPA ILIJADA

Kako bismo uopće mogli išta pisati o samom liku Ahileja te o njegovoj ulozi u jednom od dva najveća epa antičke književnosti, moramo poznavati sadržaj samog epa i njegove osnovne osobine. Kao što većina nas zna, Ilijada je uz Odiseju najveći antički ep. Njegova posebnost i dragocjenost čine da i u svjetskoj književnosti zauzima veoma važnu ulogu. Ilijada obrađuje razdoblje od 49 dana u desetoj godini rata Ahejaca i Trojanaca. Dolazi do svađe između vrhovnog vođe ahejske vojske Agamemnona i junaka Ahila, vođe plemena Mirmidonaca. Ahilovom intervencijom vraća se svome ocu Agamemnonova robinja Hriseida, na što Agamemnon otima od Ahila robinju Briseidu. Rasrđeni Ahil prestaje sudjelovati u ratu. Ahil se ne da nagovoriti da se vrati u rat, ali posuđuje prijatelju Patroklu svoje oružje i opremu. Patroklo gine od ruke trojanskog junaka Hektora i nastaje čitav preobrat. Ahil se vraća u rat kako bi osvetio prijatelja, ubija Hektora i mrcvari mu leš, Ep završava predajom Hektorova tijela Prijamu. U epu se ističu još mnogi bitni likovi kao što su Paris, Helena, Menelaj, Agamemnon i mnogi drugi. Takođe su i njihove priče utkane u Ilijadu ali ovdje nisu navedene jer će pažnja biti obraćena samo na Ahileja kao glavnog lika u ovom epu čija srdžba predstavlja motiv i osnovni pokretač radnje u Ilijadi.

MIT O AHILEJU

Ahilej je sin smrtnika Peleja, kralja Mirmidonaca u Pitiji, jugoistočnoj Tesaliji i morske nimfe Tetide. Zeus i Posejdon bili su rivali za Tetidinu ruku, sve dok Prometej nije prorekao da će Tetida roditi sina većeg od svog o oca. Zbog toga su se obojica povukli i dali njenu ruku Peleju. Kada se Ahilej rodio, Tetida ga je htjela učiniti besmrtnim pa ga je uronila u rijeku Stiks,ali je zaboravila smočiti petu za koju ga je držala dok ga je uranjala, tako da je to mjesto ostalo jedina ranjiva tačka na njegovu tijelu. U drugoj verziji mita, list je ostao prilijepljen uz njegovu petu pa je zato ostala ranjiva. U starijoj verziji priče, Tetida ga je premazala ambrozijom i stavila navrh vatre da bi smrtni dijelovi njegova tijela izgorjeli. Za razliku od ovih priča, Homer u Ilijadi ne spominje njegovu neranjivost, a čak i spominje da je bio ranjen.
Pelej ga je zajedno sa Patroklom dao Hironu, Kentauru da ga odgoji na brdu Pelionu. Vrač Kalhant prorekao je da mu je suđeno da umre u Troji. Tetida ga je stoga odvela na Skiru, kralju Likomedu i prerušila ga u djevojku. Na tom je dvoru imao s Didamijom sina Neoptolema. Odiseja je Menelaj poslao po Ahileja. Stigavši, pitao je može li prinijeti darove ženama te je izložio dragulje, a također i oružje-mač, koplje i štit. Sve su se djevojke divile nakitu, a samo se Ahilej divio oružju te ga je Odisej tako prepoznao. Odisej mu je dopustio da zadrži oružje, a potom su krenuli u rat. Druga verzija priče govori da se začula ratna truba te da je Ahile instinktivno zgrabio oružje. Ahilejeva smrt je bila opisana u Etiopidi. Opisuje se njegova borba s Pentizelejom, kraljicom Amazonki i njegova smrt. Ahileja je ubio Paris, a neki izvori govore da je Apolon vadio strijelu koja ga je pogodila u petu, njegovo jedino ranjivo mjesto. Druge pak verzije priče govore da je ubijen nožem u leđa dok je posjetio Poliksenu, princezu Troje.

AHILEJ U ILIJADI

Ahilej je bio jedan od najvažnijih grčkih junaka. On je predstavljao oličenje herojske mladosti, snage i ljepote, gotovo božanske u čovjeku. Živio je prema geslu koje mu je otac Pelej istakao kao zvijezdu vodilju u životu:

„svagda najbolji biti i odličan između drugih“ (VI 208)

Na samom početku Ilijade ističe se njegova srdžba od koje zapravo i počinje cjelokupna radnja ovog epa.

„Srdžbu, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina
Pogubnu, koja zada Ahejcima bezbrojne jade
Snažne je duše mnogih junaka poslala ona
K Hadu...“ (I 1-4)

Ahilejeva srdžba izvire iz toga da on kao polubožanski junak nadljudskih sposobnosti mora da se pokorava Agamemnonu koji je sićušni, lakomi materijalista kome je važniji njegov ego nego dobrobit cijele grčke vojske za čiju je nevolju on zapravo i kriv. Ahilejev ponos i čast su dio njega i ono što mu je najbitnije. Njemu je dato na izbor ili da doživi dugu i neslavnu starost ili da umre mlad i slavan. „Homerski junaci se u svom ratništvu i u svom častoljublju pokazuju kao pravi predstavnici svoga staleža i njegovih socijalno-etičkih načela, ali i inače svugde kao prave velmože, ne samo sa svojim odlikama nego i sa svim nepredvidljivim slabostima.“ Ahilej je samo radi svoje časti i svog ponosa odbio da pomogne Grcima kojima je pomoć itekako bila potrebna. Njemu prvom stalo je do toga da se vojska oslobodi nevolje, te on vraču Kalhantu obećava zaštitu ako kaže ko je kriv toj nevolji. On nije sposoban ni za kakvu podlost: kad Agamemnon izjavljuje da će mu uzeti Briseidu, Ahilej mu umjereno odgovara da čini nepravdu. Ni u čemu se silna energija mladog junaka ne ogleda bolje nego u onoj prirodnoj mirnoći s kojom dopušta da mu odvedu Briseidu, pošto je riješio kako će se osvetiti. Bio je uvrijeđen kada mu je Agamemnon uzeo Briseidu, čak se i majci požalio. Nije htio da se vrati čak ni kad su ga dolazili moliti najveći grčki uglednici Odisej, Feniks i Ajant. Kada ga je najbolji prijatelj Patroklo nagovarao, pristao je da mu da svoju opremu ali opet nije htio da sudjeluje u ratu. Tek kada je Hektor ubio Patrokla u Ahileju se nešto budi. Okaljana ratnička čast se ne može otkupiti. U pitanju je nešto veće i od njega samog. Staru srdžbu na Agamemnona zamjenjuje nova srdžba na Hektora. Ta srdžba mu obuzima cijelu dušu. Svu njegovu hrabrost, samopouzdanje i sva osjećanja zamjenjuje jedno osjećanje. Sve se u isti mah okreće protiv Hektora. Njegov očaj nakon Patroklove smrti je predimenzioniran, kao i ljutnja na Agamemnona te okrutnost prema Hektorovom lešu nakon što ga je ubio. Ahilej zna da će mu osveta Patrokla zapravo donijeti smrt (tri puta mu se to predskazuje u Ilijadi), ali ipak ide dalje pa to njegovom liku daje tragičnu dimenziju. Ako i zna da će i sam poginuti poslije Hektorove smrti, njemu ta misao ne lomi snagu, nego naprotiv podstiče na veći podvig, i to je najviša misao do koje se dolazi u cijelom epu.

Koliko god da je Ahilej žestok i neobuzdan u svojim strastima opet njegove obje srdžbe nestaju do kraja epa. On se miri sa Agamemnonom i prihvata njegovu naknadu za štetu te uzima natrag Briseidu a takođe u zadnjem pjevanju ljubazno dočekuje Hektorovog oca koji je došao po leš svoga sina. Ahilej ne popušta sve dok mu Prijam ne pomene njegova oca smrtnika. Tad se Ahileju smekšava srce jer on zna da će i njegov otac uskoro oplakivati njegovu pogibiju. Ljubav prema ocu ga je natjerala da shvati situaciju u kojoj se nalazi Prijam i sve patnje kroz koje on prolazi. Gledajući Prijama koji je izgubio sina koji mu je bio sve u životu miri se i sa svojom sudbinom. S divljenjem ga posmatra jer u njemu vidi čovjeka koji se povinuje svemu što mu sudbina donosi ali ne pada na koljena nego sve hrabro podnosi. U njemu Ahilej vidi nadu i tada zaista prihvata činjenicu da će se uskoro ostvariti prorečena sudbina i da će i on umrijeti. Ovaj ep i nije mogao završiti Hektorovom smrću jer bi onda bio zasnovan na Ahilejevoj osveti. Homer baš preko Ahileja opominje ljude da se čuvaju gnjeva i svađe, rata i razora što vidimo na kraju epa gdje ističe najveće ljudske vrijednosti: smirenost, strpljenje, ljubav prema drugome te sposobnost opraštanja drugima. Ahilej jest bio polubog, junak i heroj nadljudske snage ali ipak čovjek.

ZAKLJUČAK

Ahilej je bio prevladavajući lik u Ilijadi s kojim ovaj ep i počinje ali i koji je umiješan u njega do kraja. Bio je junak kojemu su njegovi ratnički ponos i čast bili najbitniji. Ništa ga nije moglo pokolebati kada je bio srdit, svoju srdžbu je uvijek morao do kraja sprovesti. Njegova sudbina je već određena, znao je da će u tom ratu umrijeti nakon što ubije Hektora ali ipak ide dalje kako bi osvetio svog druga. To je jače od njega i takav život odnosno takvu smrt je sam izabrao. Nakon Patroklove i Hektorove smrti njegova srdžba prolazi i on se miri sa sudbinom, prihvata činjenice onakve kakve jesu. Ahilej je centralni lik Ilijade i on zapravo nosi cjelokupnu radnju epa na sebi, s njim ona počinje a s njim i završava.

LITERATURA