Knjiznice i obrazovanje | SEMINARSKI RAD IZ KNJIZEVNOSTI

Knjižnice su oduvijek zauzimale infrastrukturno mjesto u obrazovanju, a suvremeni kontekst dodatno ojačava njihovu poziciju jer one sada imaju i ulogu obrade te poticanja stvaralačke i kritičke uporabe informacija uz pomoć računala i nove informacijsko-komunikacijske tehnologije. One kao dio obrazovno-obavijesne infrastrukture mogu dati jedinstven i specifičan doprinos jačanju obrazovne funkcije svojom predodređenošću za podupiranje ključnih potreba koje se izravno ili neizravno odnose na pristup i korištenje znanja i informacija ili cjeloživotno učenje. Školska knjižnica, bilo osnovnoškolska ili srednjoškolska, je uvijek imala svoje mjesto u obrazovnom procesu. Vrlo dugo je knjižnica obnašala isključivo svoju prvotnu posudbenu funkciju potpomažući tako nastavu književnosti i vršeći sporednu ulogu u životu škole. Na taj način je došlo do regresije u kvaliteti nastave i ustaljenosti školskog programa što osporava inovacije na tom polju. No u posljednjih dvadesetak godina školska knjižnica dobiva novu ulogu i mjesto u školi jačanjem svoje informacijske funkcije. Iako je težište obrazovne politike na knjižnicama koje djeluju u sklopu školskih i srednjoškolskih ustanova, informacijska uloga je ključna uloga svake knjižnice. Reformom na polju informacijske tehnologije školske knjižnice su se počele širiti; knjižnični fondovi su se počeli prilagođavati školskim predmetima i nastavnim temama. Individualno učenje je dobilo zamaha stavljajući posudbenu funkciju u sporedni plan.
U knjižnici se odvija kontinuirani proces edukacije. Školska knjižnica će se na drukčiji, specifičniji i elastičniji način odnositi prema izvorima znanja nego druge knjižnice, jer je ovdje na prvom mjestu ciljana uporaba informacija i programom predviđena potraga za traženim materijalima. Zato upravo školske knjižnice imaju najveću ulogu odgovornosti za kvalitetan izvor informacija i znanja, pa tako i za pedagoški pristup korisniku u najnježnijoj dobi. Iz tih razloga je važno proučiti i predstaviti obrazovnu djelatnost unutar knjižnice.

2. Obrazovna funkcija knjižnice i uloga odgojne komponente

Školske knjižnice su ,uz knjižnice visokog obrazovanja, najizravnije okrenute podršci odgojno-obrazovnih procesa matičnih ustanova. Suvremena je školska knjižnica informacijsko, medijsko i komunikacijsko središte kvalitetne škole, odnosno visokog učilišta. Ona je, kao izvor informacija i znanja, prije svega namijenjena učenicima i učiteljima (studentima i profesorima) za potrebe redovne nastave, ali je i potpora svim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima škole, mjesto okupljanja i provođenja slobodnog vremena.
Dužnost škole je pomoći učenicima da uspješno svladaju i usvoje nova znanja i spoznaje, a u izvršavanju te dužnosti uvelike pomaže školska knjižnica kao njen integralni i neodvojivi dio.
Nositelj djelatnosti školske knjižnice je školski knjižničar od kojeg se očekuje profesionalni pristup u komunikaciji i radu, sposobnost razumijevanja korisničkih potreba te posjedovanje informacijskih vještina i znanja o svrsishodnoj i kvalitetnoj uporabi informacija. Ostvarenje odgojno-obrazovne uloge je nemoguće bez knjižničara stručnjaka koji zna svoj posao, koji potiče timski rad i vlada pedagoško-psihološkim znanjima potrebnim za takvu djelatnost. Takav profesionalac stvara pogodne uvjete za uspješno učenje. Vrednovanje uspješnog učenja u knjižnici obuhvaća promjenu razine znanja i spremnosti za traženje i rad na izvorima informacija od prijašnje u kojoj se učenik prvi put susreo s materijalima. Pomak se očituje upravo nakon iskustva i proučavanja kroz knjižnicu i ponuđenu građu. Sadržaj koji se istraživao i učio na jednom takvom satu u knjižnici ostaviti će daleko više zapamćenog od klasičnog nastavnog sata u razredu. Tako promijenjeno ponašanje i poticanje istraživačkog duha i samostalnosti svrha je obrazovnog procesa kroz knjižnicu. Na taj način knjižnica postaje i nastavno, motivacijsko i kreativno središte škole. Školske knjižnice, time što pružaju temelje za učenje i samostalno istraživanje, uvažavaju učenika onakvog kakav on jest i utječu na njega kakav će biti i kako će djelovati na svoje socijalno okruženje u daljnjem životu glede cjeloživotnog učenja i svoga odnosa prema znanju. Odgojno-obrazovnu zadaću knjižica može ostvariti izravno ili neizravno. Izravna komunikacija ostvaruje se interakcijom između knjižničara i korisnika, odnosno učenika. Neizravan pristup obrazovnim ciljevima se postiže suradnjom s profesorima, nastavnicima i stručnim suradnicima u pripremi i organizaciji nastavnih sadržaja. Važno je razvijati svijest pedagoških djelatnika o bogatstvu učeničkih sposobnosti. Širok spektar nastavih metoda koje knjižnica omogućava ima svrhu potpunog razvoja svakog učenika, kako bi se on naslanjao sam na sebe. Stoga su svi ponuđeni sadržaji sukladni individualnim potrebama i razvoju pojedinca. Uvažavanje različitosti učeničkih talenata i interesa je temeljno načelo koje treba omogućiti individualni pristup i ograničiti tradicionalne oblike nastave. Kada su svi učenici podvrgnuti istom programu tada pojedinačni interesi i potencijali bivaju potisnuti u drugi plan čime učenici ne usmjeravaju svoju pažnju na područja u kojima bi se mogli isticati daljnjim učenjem, već razvijaju preostale oblike inteligencije na štetu svojih talenata. Zato knjižnica podržava inovacije i metodičko preoblikovanje programa. Ona kao i suvremeno obrazovanje nastoje učenika naučiti kako pronaći željene izvore informacija koje će mu trebati u daljnjem radu i općenito. Na prvom mjestu treba osigurati pristup izvorima znanja koji će učenike potaknuti na različite ideje u procesu iskustvenog učenja i omogućiti im stjecanje stvaralačkog iskustva pri uporabi i kreiranju informacija. Ovo su i preduvjeti za uspješna postignuća u učenju i razumijevanju, poticanju mašte i uživanju u čitanju, promicanju načela da su sloboda mišljenja i slobodan pristup informacijama polazišta za uspješno i odgovorno sudjelovanje u građanskom demokratskom društvu. Radi postizanja zacrtanih ciljeva nužna je suradnja s učenicima, nastavnicima, administrativnim osobljem i roditeljima. Aktivnosti školske knjižnice u pristupu prema drugim predmetima odnose se na sljedeće:
- realizaciju nastavnog sata sa zadanom temom
- izradu referata ili zadaća na zadanu temu
- sudjelovanje u zajedničkom planiranju tema
- uvodne satove iz pojedinih područja
- provođenje projekata
- organizacija predavanja i radionica za učenike, nastavnike i roditelje

Osnovna je zadaća suvremene škole zajedno sa školskom knjižnicom poticati potrebu za pisanim izvorima i ostalim vrstama knjižnične građe, razvijati čitalačke vještine i navike te osnove informacijske pismenosti i informacijske vještine koje su preduvjet za učinkovito pretraživanje informacija. Isticanjem osnovne zadaće školske knjižnice učenik postaje aktivan sudionik školske reforme. Znanje na informacijskim izvorima čini resurs knjižnice. Poželjno je da prva knjiga koja se nudi učeniku bude najbolja knjiga o temi koja ga zanima, a sljedeća ona koja će potpunije prikazati isti predmet ili će ga prikazati detaljnije. Ako želimo da učenici prihvate knjigu i knjižnicu za sve je razrede potrebno izraditi program. Za najmlađe učenike to je posudba, vraćanje i čuvanje knjiga, razvijanje ljubavi prema čitanju, pričanje priča i bajki, upućivanje na dječji tisak, za nešto starije upoznavanje i uporaba enciklopedija, rječnika, posjet većoj knjižnici, utvrđivanje dijelova knjige, upoznavanje s katalogom, a najstariji učenici trebaju razvijati osnove informatičke pismenosti, stručnog smještaja knjiga itd. Navedeni čimbenici omogućit će učenicima da postanu svjesni svojih informacijskih i čitalačkih potreba koje će im pomoći u aktivnom uključivanju u društvo znanja.

Opći ciljevi programa:
- učenici se privikavaju na knjižnični prostor i ozračje knjižnične okoline
- zauzimaju pozitivan stav prema knjizi, knjižnici i njezinoj sveukupnoj građi
- razvijaju različite sposobnosti (komunikacijske, informacijske, istraživačke…)
- uporabom izvora znanja i informacija u školskoj knjižnici učenici spoznaju probleme i uče se učinkovitim strategijama za njihovo rješavanje
- posebna se pozornost posvećuje odgoju aktivnog čitatelja, motivaciji za izvanškolsko čitanje i estetskom doživljavanju te slobodnom pristupu informacijama

Posebni ciljevi programa:
- učenici upoznaju sve izvore informacija te nauče koristiti usluge školske i drugih knjižnica
- učenike se upućuje na knjige kao stalni izvor raznovrsnih znanja (informativnih, umjetničkih, tehničkih, zabavnih), prikazanih vizualnim, auditivnim i audiovizualnim sredstvima (tekst, slika, crtež, mapa, tonski i videozapis)
- učenici upoznaju primarne i sekundarne izvore informacija za potrebe cjeloživotnog učenja
- učenici usvajaju pojmove citat, citiranje, referenca, bilješka i sažetak za potrebe problemsko-istraživačkog i projektnog rada
- učenici prepoznaju bibliografske podatke o knjižnoj građi

Očekivano nakon provedbe programa:
- razumijevanje i kritička procjena djela, reakcija na pročitano
- literarna socijalizacija=svaki tekst sadrži upletenost u vrijeme, prostor, socijalno i kulturno okruženje
- individualni doživljaj pročitanoga

Samostalnost u uporabi različitih izvora informacija i znanja jest snalaženje u svim knjižnicama, služenje njihovom građom, poznavanje klasifikacijskih načela, uporaba raznovrsnih kataloga, bibliografija, referentne zbirke i drugih izvora bez kojih nema suvremenog i svrsishodnog cjeloživotnog učenja te napredovanja u struci, a ni kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.
Nezaobilazna je uloga školske knjižnice u promicanju prava djeteta koja proizlaze iz temeljnog prava svakog čovjeka da se optimalno razvije na osnovu svojih sposobnosti i intelektualno-emocionalnih potencijala.
Takav učenik moći će doseći optimalni i željeni stupanj obrazovanja, doprinijeti svojoj socijalnoj sredini, aktivno se uključiti u cijelo društvo, znati se oduprijeti životnim nedaćama te biti sposoban prihvatiti raznovrsnost kultura i stilove življenja i sa znatiželjom uvijek usvajati nova znanja potrebna za prilagođivanje svim životnim situacijama.

Zaključak

U društvu znanja sposobnosti poput informiranog donošenja odluka, upravljanja informacijama i vlastitim procesom učenja postaju elementarnom težnjom obrazovanja i obrazovnih sustava na svim razinama. Školska knjižnica kroz svoje djelovanje i idejnu koncepciju postavlja pedagoški temelj odgojno obrazovnom procesu svake škole. Na taj način ona treba omogućiti svakom učeniku individualni prostor u učenju. Bez sustavnog rada s korisnicima nema bibliotečno pismenog korisnika, odnosno učenika. Nije više dovoljna reprodukcija znanja. Nova kvaliteta znanja podrazumijeva razvijene aktivnosti prikupljanja informacija, selekciju, verifikaciju i aplikaciju informacija. Znanje stečeno u knjižnici je osnova budućeg razvoja učenika i njegovih intelektualnih navika. Knjižničar mora postati svjestan činjenice da sve što učenike ne naučimo kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, rijetko će imati prigodu za to kasnije. Osobito će postati problem kako valjano izabrati, vrednovati i primijeniti određena znanja i informacije kojima su učenici nekritički sve više izloženi. Zato smo dužni učenike naučiti kako koristiti neiscrpan izvor informacija koje im pruža knjižnična građa, te im postane temelj za cjeloživotno obrazovanje i učenje.

Popis literature

1. Dinka Kovačević, Jadranka Lasić-Lazić, Jasmina Lovrinčević, Školska knjižnica-korak dalje, Zagreb, 2004.
2. Jasmina Lovrinčević, Dinka Kovačević, Jadranka Lasić-Lazić, Mihaela Banek Zorica, Znanjem do znanja, Zagreb, 2005.
3. Sonja_Tošić-Grlač, Model_rada_školskog_knjižničara_u_poticanju_ čitanja, URL: www.knjiznicari.hr