VILIJAM ŠEKSPIR “OTELO”

Ova Šekspirova tragedija napisana je između 1601 i 1604. godine u Engleskoj, a prvi put objavljena 1623. Vrijeme dešavanja drame je kasni 16. vijek, za vrijeme ratova Venecije i Turske. Glavni sukob u “Otelu” – Othello i Desdemona se žene i pokušavaju izgraditi zajednički život, bez obzira na njihovu razliku u godinama, rasi i iskustvu. Njihov brak sabotira zavidni Iago, koji uvjerava Othella da mu je Desdemona nevjerna.

Kratak sadržaj drame „Otelo”

Othello počinje na ulici u Veneciji, u jeku svađe između Roderiga, bogatog čovjeka i Iaga. Roderigo je plaćao Iagu da mu pomogne u parnici za Desdemona. Ali Roderigo upravo saznaje da je Desdemona udata za Othella, generala kome Iago služi kao potporučnik. Iago kaže da mrzi Othella, koji ga je nedavno prošao za položaj poručnika u korist neiskusnog vojnika Michaela Cassia. Neprimjetni, Iago i Roderigo se žale Brabanziu da je njegovu kći Desdemonu ukrao i njome se oženio Crnac Othello. Brabanzio vidi da njegova kći zaista nedostaje i skupi nekoliko oficira da pronađu Othella. Ne želeći da se zna za njegovu mržnju prema Othellu, Iago ostavlja Roderiga i požuri nazad do Othella prije nego ga Brabanzio vidi. U Othellove odaje stiže Cassio sa hitnom porukom od Vojvode: potrebna je Othellova pomoć za predstojeće turske invazije na Kipar. Nedugo nakon toga, Brabanzio stiže s Roderigo i ostalima, a Othella optužuju za krađu njegove kćeri pomoću čarolije. Kada je saznao da je Othello na putu da razgovara sa vojvodom, Brabanzio odluči otići i optužiti Othella pred okupljenim senatom. Brabanzio planira osvetu. Vojvoda i Senat su veoma naklonjeni Othellu. Kada mu je data šansa da govori o sebi, Othello objašnjava da je on patio za Desdemonom i da ju je osvojio ali ne vračanjem, već sa pričama o putovanjima i avanturama u ratu. Vojvoda smatra da je Othellovo objašnjenje uvjerljivo, a Dezdemona je i sama uskočila u tom trenutku, braneći svoj izbor braka i objavještava svog oca da je sada vjerna svom mužu. Brabanzio je frustriran, ali omogućuje senatu da nastavi. Vojvoda govori Othellu da mora ići na Kipar da pomogne u odbrani od Turaka, koji su krenuli na ostrvo. Desdemona insistira da prati muža na tom putu, a pripreme su za njih da ode te noći. Sljedećeg dana na Kipru na obali stoje dva gospodina sa Montanom, guvernerom Kipra. Dolazi treći gospodin koji navodi da su turske flote uništene u oluji na moru. Cassio, čiji brod nije doživio istu sudbinu, stiže ubrzo, prećen drugim brodom koji je prevozio Iaga, Roderiga, Desdemonu i Emiliu, Iagovu suprugu. Nakon što su stigli, grupa odlazi u luku. Dok su čekali Othella, Cassio je pozdravio Desdemonu udarajući je po ruci. Gledajući ih, Iago govori publici da će iskoristiti taj stisak ruke "kao malu splektu" da uhvatiti Cassia u zamku. Dolazi Othello, pozdravlja svoju suprugu, te najavljuje da će te večeri biti proslava jer je Kipar sačuvan od Turaka. Nakon što su otišli, Roderigo se žali Iagu da nema šanse da uništi Othellov brak. Iago uvjerava Roderiga da čim Desdemoni "narav postane dosadna ", ona će se izgubiti interes za Othella i tražiće seksualno zadovoljstvo negdje drugo. Međutim, Iago upozorava da ako bude "negdje drugo", vjerojatno će biti sa Cassiom. Iago nagovara Roderiga da treba da baci Cassia u nemilost tako što će se početi boriti sa njim na zabavi te večeri. U monologu, Iago objašnjava publici da je eliminiranje Cassia prvi ključni korak u njegovom planu za propast Othella. Te noći, Iago vidi da je Cassio pijan, a onda šalje Roderiga da započne borbu s njim. Očigledno izazvan od Roderiga, Cassio potjera Roderigo preko pozornice. Guverner Montano pokušava smiriti Cassia, a Cassio ga ubode. Iago šalje Roderiga da podigne buku u gradu. Buka je podignuta,a Othello koji je napustio zabavu ranije kako bi konzumirao brak, ubrzo dolazi da bi smirio komešanje. Kada Othello zahtijeva da zna ko se počeo boriti, Iago izmisli da je tu upetljan njegov "prijatelj", Cassio, ali na kraju on mu ispriča cijelu priču. Othello onda Cassiu oduzima čin poručnika. Cassio bjesni, a onda kada svi drugi odlaze on se žali Iagu da je njegov ugled zauvijek uništen. Iago uvjerava Cassia da može vratiti Othellovu dobru volju pomoću Desdemone kao posrednika. U monologu, Iago nam govori da će uokviriti Cassia i Desdemonu kao ljubavnike da bi napravio Othella ljubomornim. U pokušaj pomirenja, Cassio šalje muzičare da sviraju ispod Othellovog prozora. Othello, međutim, šalje svog klauna da kaže muzičarima da odu. Nadajući se da će organizovati sastanak sa Desdemonom, Cassio pita klauna, seljaka koji služi Othellu da mu pošalje Emiliu. Nakon što klaun odlazi, dolazi Iago i govori Cassiu da će maketi Othella sa puta, tako da Cassio može ragovarati nasamo sa Desdemonom. Othello, Iago i gospodin odlaze da ispitaju neke od gradskih bedema. Desdemona opravdava Cassiov zahtjev i obećava da će učiniti sve što može kako bi Othello oprostio svom bivšem poručniku. Kada je Cassio bio na odlasku, vraćaju se Othello i Iago. Osjećajući se nelagodno, Cassio odlazi bez da razgovora sa Othellom. Othello se raspituje da li je to Cassio koji se upravo rastao od njegove supruge, a Iago paleći Othellovu vatru ljubomore, odgovara: "Ne, naravno, ne mogu to zamisliti, / da će se iskrasti toliko kriv, / Vidjevši kako odlaziš". Othello postaje uznemiren i potišten, a Iago želi da ostvari svoj cilj uklanjajući obojicu i Cassia i Othella tako što govori da Cassio i Desdemona imaju aferu. Desdemonina molba Othellu da Cassiu ponovo vrati čin poručnika uvjerava Othella da je njegova supruga nevjerna. Nakon Othellovog razgovora sa Iagom, Desdemona dolazi i poziva Othella na večeru, ali on se ne osjeća dobro. Ona mu nudi svoju maramicu da je omota oko glave, ali on smatra da je "[p] ree mala" i ispušta je na pod. Dezdemona i Othello odlaze na večeru, a Emilia uzima maramicu, napominjući publici da je Iago uvijek želio da je ukrade. Iago je presretan kad mu Emilia daje maramicu, koje je postavio u Cassiovu sobu kao "dokaz" za njegovu aferu sa Desdemonom. Kada Othello zahtjeva "vidljivi dokaz" da je njegova supruga nevjerna, Iago kaže da je vidio Cassia kako "briše bradu" sa Desdemoninom maramicom – a to je prvi poklon koji joj je Othello dao . Othello obećava da će se osvetiti supruzi i Cassiu, a Iago se zakune da će mu pomoći. Kada Othello vidi Desdemonu kasnije te večeri, zahtijeva od nje da mu pokaže maramicu, ali ona mu govori da je nije ponijela sa sobom i pokuša promijeniti temu pa nastavlja pričati u Cassiovu korist. To izazove još veći bijes u Othellu i on je izbaci vani. Nešto kasnije, na pozornicu dolazi Cassio, pitajući se o maramici koju je upravo pronašao u svom stanu. Pozdravila ga je Bianca, prostitutka, kojoj on govori da umze maramicu i da mu kopira njen vez. Zbog Iagovih spletki, Othello postaje toliko opsjednut ljubomorom da pada u trans i ima napade epilepsije. Dok se ovaj grči na podu, dolazi Cassio, a Iago mu kaže da se na razgovor vrati za nekoliko minuta. Kada se Othello oporavlja, Iago mu govori o planiranom sastanku sa Cassiom. On govori Othellu da se sakrije i da gleda kako Iago iz Cassia izvlači priču o njegovoj aferi sa Desdemonom. Othello se krije u stranu i sluša, Iago od Cassia crpi informacije o Bianci, čineći da se Cassio smije i potvrdi Othellove sumnje. Onda ulazi Bianca sa Desdemoninom maramicom, prigovarajući Cassiu da joj je naprvio kopiju veza ljubavog simbola koje mu je dala neka druga žena. Dolazi Desdemona sa Lodovicom, a Lodovico daje Othellu pismo iz Venecije u kome ga pozivaju kući, a na njegovo mjesto postavljaju Cassia kao njegovu zamjena. Othello pobjesni, udari Desdemonu i istjera je vani. Te noći, Othello optužuje Desdemonu da je bludnica. On ignoriše njene tvrdnje da je nevina, koje podržava Emilia. Iago uvjerava Desdemon da se Othello uznemirio zbog nekih pitanja u državi. Kasnije te noći, Othello drsko govori Desdemoni da ga čeka u krevetu i da otjera Emiliu. U međuvremenu, Iago uvjerava još uvijek ljutog Roderiga da sve ide po planu: kako bi spriječilo Dezdemonu i Othello da odu, Roderigo mora ubiti Cassia. Tada će on imati čist put do svoje ljubavi. Iago upućuje Roderiga da Cassiu postavi zasjedu, ali Roderigo propušta njegov znak i umjesto toga Cassio ga rani. Iago rani Cassia i pobjegne. Kada Othello čuje Cassiov plač, pretpostavlja da je Iago ubio Cassia kao što je to i rekao. Ulaze Lodovico i Graziano da vide što se to događa. Iago ulazi ubrzo nakon toga i pretvara se da je bijesan kada "otkriva" da je Cassio napao Roderiga, koga ubija. Cassio odlazi da zavije ranu. U međuvremenu, Othello stoji iznad njegove žene koja spava, pripremajući se da je ubije. Desdemona se probudi i počne da se pravda Othellu. Ona tvrdi da je nevina, ali Othello je uguši. Ulazi Emilia sa viješću da je Roderigo mrtav. Othello pita da li je i Cassio takođe mrtav, a kada Emilia kaže da nije Othello se osjeća poniženo. Nakon što je vikala da je ubijaju, Desdemona mijenja priču prije nego što umre, tvrdeći da je ona počinila samoubistvo. Emilia pita Othella šta se dogodilo, a Othello joj govori da je ubio Desdemonu zbog njene nevjere, na koju mu je ukazao Iago. Montano, Graziano i Iago ulaze u sobu. Iago pokušava ućutkati Emiliu, koja shvata šta je učinio. U početku Othello insistira da Iago kaže istinu, navodeći maramicu kao dokaz. Kada mu Emilia govori kako je pronašla maramicu i dala Iagu, Othella se slomi i počne plakati. On pokušava ubiti Iaga, ali nije naoružan. Iago ubija Emiliu i bježi, ali hvataju ga Lodovico i Montano, koji su se vratili držćei Iaga zarobljenog. Oni su takođe doveli i Cassia, koji je bio u stolici zbog rane. Othello rani Iaga i razoruža ga. Lodovico kaže Othellu da mora poći s njima nazad u Veneciju da mu se sudi. Othello govori o tome kako bi volio da ga se pamti, onda se ubija mačem. Dramu zatvara Lodovicova priča. On daje Othellovu kuću i imanje Grazianu i naređuje da pogube Iaga.

Likovi

Othello - protagonista i junak. On je crnac i general Venecijanske vojske. Othello je rječit i fizički snažan lik, koji je jako cijenjen. Unatoč visokom položaju, on je lak plijen za nesigurnost zbog svoje dobi, života kao vojnik i roda. "Slobodne je i otvorene prirode", a to iskorištava njegov potporučnik kako bi ga napravio ljubomornim i zbunio u vezi njegove supruge Desdemone.

Desdemona - kći mletačkog senatora Brabanzia. Dezdemona i Othello se potajno vjenčaju prije početka drame. Ona je čista i mirna, ali je takođe i prisebna. Podjednako je sposobna za odbranu braka, šali se sa Iagom, te reaguje dostojanstveno na Othellovu neshvatljivu ljubomoru.

Iago - Othellov potporučnik i zlikovac. Iago ima dvadeset osam godina. Njegov glavni razlog za Othellovu smrt je to da ga je ovaj prevaio za čin poručnika. Iagovi motivi nikada nisu jasni, on uživa u opsesivnom, u manipulaciji i destrukciji.

Michael Cassio - Othellov poručnik. Cassio je mlad i neiskusan vojnik, a njegovoj visokoj poziciji zamjera Iago. Cassia je jako sram nakon što je pijan bio upleten u svađu na Kipru i nakon što izgubi mjesto poručnika. Iago iskorištava Cassiovu mladost, dobar izgled i prijateljstvo sa Desdemonom kada se igra sa Othellom da bi ga uvjerio da mu je Desdemona nevjerna.

Emilia - Iagova žena i Desdemonina podanica. Cinična je i svjetovna žena, koja je jako vezana za svoju gospodaricu i nepovjerljiva u svog supruga.

Roderigo - ljubomorni prosilac Desdemone. Mladi, bogati i ludi Roderigo je uvjeren da ako da nešto svog novca Iagu,da će mu ovaj pomoći da pridobije Dezdemonu. Ali postane frustriran kada Othello oženi Desdemonu, pa je vodi na Kipar. Na kraju on je toliko očajan da pristaje pomoći Iagu da ubiju Cassia, kada mu Iago govori da je Cassio još jedan potencijalni konkurent za Desdemonu.

Bianca - prostitutka na Kipru. Biancina omiljena mušterija je Cassio, koji joj obećava brak.

Brabanzio - Desdemonin otac, važan mletački senator. Kao Othellov prijatelj, Brabanzio se osjeća izdanim kada se on potajno ženi za njegovu kćer.

Vojvoda Venecije - službeni autoritet u Veneciji. On jako poštuje Othella kao javnog i vojnog službenika. Njegova primarna uloga je da se pomiri Othella i Brabanzia u Činu I, iii scena, a potom šalje Othella na Kipar.

Montano - guverner Kipra prije Othella. U Činu II on pripovijeda stanje rata i čeka mletačke brodove.

Lodovico - Jedan od Brabanzijine braće, Lodovico je glasnik od Venecije do Kipra. On stiže na Kipru u Činu IV i nosi pismo gdje stoji da je Othella zamjenio Cassio.

Graziano - Brabanziov rođak koji prati Lodovica na Kipar. Usred haosa u posljednjoj sceni, Graziano spominje da je Desdemonin otac umro.

Klaun - Othellov sluga. Iako se klaun pojavljuje samo u dve kratke scene, njegovi nastupi održavaju i iskrivljuju akciju: njegova šala na riječ "laži", na primjer, naslućuje Othellovu zbunjenost jer ova riječ ima dva značenja.

Analiza drame „Otelo ”

Dvostruko vrijeme – Tu postoji kratko i dugo vrijeme. Šekspir koristi kratko vrijeme kako bi pojačao intenzitet drame i daje nam dojam tragdije. A kako bi postigao vjerodostojnost u drami Šekspir koristi duže vrijeme kako bi opisao aferu između Dezdemone i Casia, te Iaga koji pravi Othella ljubomornim. Čini se da je raspad Othellovog uma i braka dolazi u bržem vremenu. Osim toga, Iago se takođe kreće brzo, njegove zavjere ostaju prikrivene, ali u isto vrijeme postoje reference sugerišući da se vrijeme kreće sporije nego sama akcija. Othello govori i ponaša se kao da je na Kipru samo 2 dana. Vrijeme je jedna od glavnih tema u Othellu. Tu postoje dva sata: Othellov je brži, a drugi sporiji pa tako Šekspir daje zagonetku koju čitaoci treba da riješe. Odgovor se skriva u metaforama. Kada Iago kaže, "Mavar se mijenja sa mojim otrovom", kaže da je drogirao Othella. Iago to čak istče sa "Djela moje medicine", kao i imena kao što su droga Poppy, Sirupi koji omamljuju. Droga je ta koja čini da Othello izgubi osjećaj za vrijeme i da od mudrog generala u Veneciji postane lupež na Kipru. Neke ključne riječi:
Utroba Vremena: vremeplov. "Ima mnogo događanja u utrobi vremena, koji će biti prikazani."
Naviti sat: najavljuje početak dvostrukog vremena drame na Kipru.
Sunčani sat dvostruko navijen: prevara dvostrukog sata.
Raditi razumno, a ne pomoću vještičarenja: To govori čitaocima da razumno riješe zagonetku. "Razum zavisi od preostalog vremena... učini da se sati čine kraćim," nagovještaj za spori i brzi sat.
Sa drogom, Othello može imati potpuno drugačiji doživljaj čitanja, više intrigantan i logičan.

Othellov jezik, postupnost i transformacija – jezik u Othellu je više barbarski. Othellov jezik u V Činu je u suprotnosti onome što je u početku drame, jer je Othello bio plemenit čovjek koji je bio strastveno zaljubljen u svoju ženu Desdemonu. Dok nešto kasnije u Činu III i IV jezik se ponovo mijenja kada Iago manipuliše Othellom, uvjeravajući gad a mu je Dezdemona nevjerna. To sve mijenja Othella tako da njegov jezik postaje barbarski. Kada se Othello susreće Venecijanskim vojvodom Brabanziem i kada se raspravljaju o svadbi, Brabanzio je ponesen negativnim emocijama, a Othello koristi poetskim i mudrim jezikom i ostaje miran dok objašnjava vojvodi da je taj brak iz ljubavi. Dok se Brabanzio Othellu obraća brzopleto, a često i vrlo agresivno, Othello ne čini isto. Njegov jezik je naizgled pjesnički i mudar povezujući ga sa njegovom mirnom i racionalnom prirodom. Iako navodi da je "Prost u svom govoru ... “ Othello tako pokazuje svoju poniznu i mirnu prirodu u poređenju sa Brabanziom. Othello često izgovara mudre izreke o ljubavi i govori da je ona jedina “magija” koju koristi za Dezdemonu. Sa ovom mudrom izjavom se jasno vidi da je Othello racionalan i miran. Drugi primjer smirenosti i poetičnog jezika imamo kada Othello pita Dezdemoninog oca da je pusti s njim na Kipar, kada kaže “Ja preklinjem a ne molim…. Moji apetiti…..ali da budem slobodan i darežljiv prema njoj”, tu on prikazuje svoju plemenitu prirodu, jer stavlja svoju suprugu ispred sebe. Othello se takođe prikazuje kao jako zaljubljen u svoju suprugu. Tokom svojih govora kroz koje naviješta svoju ljubav, Othello koristi i božanstvene slike da označi svoju strast i želju za Desdemonom. Primjer toga imamo kada se Othello vraća iz bitke sa Turcima i govori Dezdemoni da je njegova ljubav besmrtna i upoređuje je sa božanskom. Ali već u 3. činu vidimo da se njegov stil izražavanja i jezik mijenjaju, postaju kao “pakao”. Tu vidimo da Othello više ne vjeruje u svoj brak ida se njegova slika sa božanske mijenja u kobnu. Do kraja tog čina njegov jezik se mijenja i on svoju ženu naziva “jasterbom”. Vidimo da on govori o njoj na grub način i da je više ne poštuje. Othello je sve više uvjeren dag a žena vara i tada koristi pogrdne riječi nazivajući je bludnicom. U činovima IV i V vidimo da je Othello nadvladan bijesom id a njegov jezik postaje sve gori. Što više ispoljava ljubomoru i bijes to se koristi i pogrdnim riječima. Ali kada saznaje da mu je žena nevina i da ju je ubio bez razloga njegov jezik postaje kao na početku. Ponovo je poštuje, pono o njoj lijepo govori. Dolazimo do zaključka da je Iago taj koji mijenja Othella tokom drame id a mijena njegovo ponašanje i izražavanje.

Othello – priča o privatnom životu – To je priča o privatnom životu Othella i njegove žene Dezdemone. U početku vidimo da je on voli i poštuje, ali nešto kasnije kada se Iago umiješa, Othello postaje bijesan i gubi se njegova smirenost. Njegovo ponašanje raste od potpuno mirnog dostojanstva do potpune pomahnitalosti. Radnja počinje u Veneciji gdje su prikazane mnoge ličnosti i njihovi životi. Zatim se radnja seli na Kipar, izolovano područje u moru, a politički i vojni interesi se uklanjaju iz radnje. U tim situacijama svaka riječ dobiva veliku težinu, a svaki postupak postaje uzrok neke važne posljedice. Svaka scena ima svoje značenje, proizrasta iz prethodne i vodi nekom značajnom događaju. Tu je prikazana lična drama Othella, Iaga i Dezdemone koja će kasnije prerasti u pakao. Radnja se odvija jako brzo u roku nekoliko dana: Othello se vjenčava, istog dana ga šalju na Kipar, gdje Iago okleveta Dezdemonu, umješa se u nihov privatni život it u počinju sve nevolje. Othello mu povjeruje i ubija svoju nevjestu. Othello lišava Dezdemonu i Casia da se pravdaju, postaje slijep od ljubomore, a Iago sve više napreduje u svojoj zamisli. Othello postaje sve više ljubomoran , gubi samopouzdanje i dostojanstvo. On je isuviše lakovjeran, što pridonosi Iagu da mu uspješno uđe u njegov privatni život i da ga opasno ugrozi i naruši. Teško je tačno odrediti šta Othella navodi da ubije Dezdemonu i šta ga pretvara u tragičnog lika. Iago uspjeva da zatruje Othellov um, da mu oduzme privatnost i sruši život. On prouzrokuje Othellov moralni pad. Iagov um zavlada Othellovim. Othellova velika greška je ta što sluša Iaga i vjeruje mu. Ali to nije Othellova naivnost, jer Šekspir se trudi da nam jasno stavi do znanja da svako Iaga smatra dobronamjernim. “Časni” je epitet koji često stoji uz Iagovo ime, on jednostavno nije negativan lik. On je makijevalistički junak, krajnje zlo, sebičan i nema obzira u postizanju svojih ciljeva, ali to sve dobro prikriva. Pomoću svoje inteligencije se sveti Othellu, ruši mu život, privatnost, porodicu i sve što je postigao. On je taj koji dramu čini tragičnom i daje joj tragičan kraj.

Othellov moralni pad: uzroci i tok – Othello je u početku prikazivan kao lijep i besprekoran vojni vođa čije su misli upravlji logika i razum. Međutim, Othello ima jedan veliki nedostatak - on ima tendenciju da sve što vidi ili čuje uzima srcu bez da ispita uzroke ili da realno razmisli o tome. Iago iskorištava te njegove nesavršenosti i neprestanim obmana i lažima uzrokuje da se Othellova mudrost i presude razaraju id a se u njemu stvara ljutnja i ljubomora. To je isključivo Iagovo iskorištavanje Othellove odsutnosti koja dovodi do tragičnih ishoda i uzrokuje da Othello bude pogonjen ljubomorom do točke da ga to košta njegove čitave egzistencije. Othello je general u Venecijanskoj vojsci. On je Mavar, tamne kože afričkog porijekla, a uzdigao se kroz redove mletačke vojske kroz naporan rad i uspjeh u borbi. Othello je kulturan i rasan autsajder. Naglašene su Othellove plemenitosti i dobrote i dobar je diplomata. On postaje svoj vlastiti sudac, porota i dželat i provodi svoje kazne, uzimajući nož i zabadajući ga sam sebi. U IV činu vidimo Othellov pad, koji nikada nije potpun ali mijenja dosta toga. Pred kraj sene Iskušenja postje najstrašniji, a njegova veličina ostaje gotovo ista, neumanjena. U IV činu nastaje haos. Iago požuruje sve, organizuje susret Othella i Casia, zadaje svojim žrtvama udarac i ne dopušta da se Othello oporavi od šoka. Kada se Othello pojavi, na prvi pogled vidimo da se jako promjenio. On je fizički iscrpljen, a njegov um je ošamućen. On sve vidi mutno kroz maglu krvi i suza. On zapravo zaboravlja incident sa maramicom, pa ga treba podsjetiti na to. Kada Iago opazi da može rizikovati gotovo bilo koju laž, govori Othellu da mu je Casio priznao svoju nevjeru sa Dezdemonom, a Othello koji je bio pun snage počinje da govori nepovezano, crnilo iznenada ulazi u njegove oči i svijet, te on besmisleno pada na dno. Iago prije nije postupao tako iz straha, nije se usudio ukopati Casia u Othella, ali on je sada siguran. U Othellovim očima se vide samo bijes i proždrljiva žeđ za osvetom, on se bori sa čežnjom i pobijeđuje. Odgađanje nečega do u noć je mučenje za njega. Njegova samokontrola ga je posve napustila i on udara svoju suprugu u prisustvu izaslanika iz Venecije. On je toliko izgubio osjećaj za realnost da se nikada nije zapitao što će biti nakon smrti Cassia i njegove supruge. Neiskorjenjivi instinkt za pravdu ga vodi da pita Emilia, ali ništa ga ne može ubjediti i tu slijedi strašan prizor optužbi, a onda, kako bi nas Šekspir uvjerio da sve gori od mržnje i bijesa, slijedi razgovor Desdemon i Iaga, njen posljednji razgovor s Emiliom i njena posljednja pjesma. Ali pred sam kraj opet imamo promjene. Navodna smrt Casia je zasitila žeđ za osvetom. Othello koji ulazi u spavaonicu sa riječima “To je uzrok, to je uzrok, draga moja” nije ona ista osoba sa početka IV čina. Dejlo koje je počinio nije ubistvo, već žrtva. On je Dezdemonu spasio od nje same, ne zbog mržnje nego zbog časti i ljubavi. Njegova ljutnja je prošla, a bol je zauzela svoje mjesto. Sav taj haos i šteta koja je nastala su povećali ljubav u Othellu. On ponovo postaje onaj stari Othello, dobar i pravedan, ali sada je kasno jer je shvatio da mu to sada ništa ne vrijedi i da je ostao sam. Ubio je ženu zbog nepromišljenosti, pao je na dno i tamo ostaje. Haos je došao i otišao, a Othello postaje protagonist. Tu je zapravo ono nešto što unosi tragičnost u Šekspirovo veliko djelo.

Dezdemonina smrt – Dezdemona pretstvlja nevinost, istinu i dobrotu u djelu.Ona se zaljubi u Othellove priče i u njegovu ličnost hrabrog ratnika. Na dan vjenčanja ona od Othella kao poklon dobija maramicu, koja će joj na kraju uzeti život i biti lažni dokaz u lažnoj Iagovoj igri prevare. Othello je par puta navodi da priča o toj maramici, a ona i ne sluti šta je zapravo u pozadini. Kao jako dobra supruga, ona pokušava da pomiri Othella i Casia i ubjeđuje muža da mu vrati čin. To još više pogoršava situaciju i daje povod Othellu da uradi ono najgore, usmrti svoju suprugu. Ali Desdemona ga ne krivi već pokušava shvatiti šta ga je uznemirilo. Ona je izvor nesebične ljubavi i žrtve, brani svog muža na samom kraju života. Što se tragedija sve više odvija, njen život je sve bliže kraju. Kada Othello primjeti njenu maramicu kod Casia sve njegove sumnje su potvrđene. Ta maramica ima malo veze sa ljubavlju, a više sa čašću. Njezin lik je čist i pun ljubavi prema Othellu sve do samog kraja drame.Desdemona je čista, vedra i pravedna tokom drame. Njena tragedija je potpuno neopravdana i ona koju može smisliti samo zli um kao što je Iagov. Unatoč Desdemoninim tvrdnjama o nevinosti, Othello odbija da u to vjeruje i ne sluša njene molbe za milost. Dezdemona očigledno biva svjesna svoje smrti govoreći Emiliji da je sahrani u vjenčanim plahtama koje Othello traži da se postave na krevet. Kada zadnji put vidimo Dezdemonu prije nego što se budi i zatiče Othella kako stoji nad njom sa nožem u rukama, ona pjeva pjesmu koju je naučila od služavke svoje majke: "Ona je bila zaljubljena, a on je dokazao da je lud / i odrekao se nje. Ona je pjevala pjesmu o vrbi. /. . . / I umrla je pjevajući je. Ta pjesma večeras / neće ići iz moje glave ". Desdemona može samo gledati kako je njen suprug poludio od ljubomore. Iako ona do kraja teži tome da je "nevina", Dezdemona oprašta svom mužu. Njeno opraštanje Othellu pomaže publici da mu takođe oproste.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi