POCETNA STRANA

SEMINARSKI RAD IZ KNJIŽEVNOSTI

OSTALI SEMINARSKI RADOVI - KNJIŽEVNOST | JEZIK -

Alternacija suglasnika u srpskome jeziku-seminarski rad Alan Ford i kulturološki kontekst-seminarski rad Analiza dela “Hamlet”- seminarski rad Analiza “Hamleta”-seminarski rad Analiza pesme “Dioba Jakšića”-seminarski rad Analiza pesme “Smrt majke Jugovića”-seminarski rad Analiza pesme „Banović Strahinja“- seminarski rad Analiza dela “Nečista krv”-seminarski rad Antun Branko Šimić-seminarski rad Antun Branko Šimić “Preobraženja”-seminarski rad Antigona-seminarski rad Antun Šoljan “Kratki izlet”-seminarski rad Andrićeve pripovetke-seminarski rad „Ako jedne zimske noći neki putnik“ Italo Kalvino-seminarski rad August Šenoa “Seljačka buna”-seminarski rad August Šenoa “Zlatarevo zlato”-seminarski rad August Šenoa “Prijan Lovro”-seminarski rad Alisa u zemlji čuda-seminarski rad 20 000 milja pod morem-seminarski rad Bijeli anđeo - Ćamil Sijarić-seminarski rad Branko Radičević - poezija-seminarski rad “Balkanski Špijun” Dušan Kovačević- seminarski rad Bilingvizam-seminarski rad “Bijeg” Milutin Cihlar Nehajev-seminarski rad Blugakovljev Majstor i Margarita- seminarski rad “Bogorodična crkva u Parizu”Viktor Igo -seminarski rad Bodler-seminarski rad Branko Ćopić „Bašta sljezove boje“-seminarski rad Civilizacijski okvir italijanskog jezika-seminarski rad “Crveno i crno” Stendal-seminarski rad Ćopićeva poezija za decu-seminarski rad Dečja književnost- seminarski rad Dante Aligijeri-seminarski rad Dante Alighieri "Božanstvena komedija"-seminarski rad Dante Alighieri - O božanstvenoj komediji-seminarski rad Djelo Marina Držića i njegovi izvori-seminarski rad Doktor Faustus-seminarski rad Dositej Obradović-seminarski rad “Don Kihot”-seminarski rad Don Žuan - Žan Baptist Poklen Molijer-seminarski rad Dostojevski i revolucija-seminarski rad Drama dvadesetog veka-seminarski rad Džon Don-seminarski rad “Dubravka” Ivan Gundulić-seminarski rad “Dundo Maroje” Marin Držić-seminarski rad Eliotova poezija-seminarski rad “Ep o Gilagamešu”- seminarski rad Epilepsija i Dostojevski-seminarski rad ''Evgenije Onjegin'' - Puškin-seminarski rad “Faust” Gete- seminarski rad Fjodor Mihajlovič Dostojevski-seminarski rad Fjodor Mihajlovič Dostojevski “Zapisi iz mrtvog doma”-seminarski rad Franc Kafka-pripovetke-seminarski rad Franc Kafka “Preobražaj”-seminarski rad Frančesko Petrarka-seminarski rad Gete “Godine učenja Vilhelma Majstera”-seminarski rad Govor i pismo-seminarski rad Gotski roman-seminarski rad “Gorski vijenac” Petar II Petrović Njegoš- seminarski rad “Gospoda Glembajevi” Miroslav Krleža-seminarski rad Grafički “anglicizmi”-seminarski rad “Gospođa Bovary” Gustave Flaubert - seminarski rad “Hamlet” Vilijam Šekspir- seminarski rad Hasanaginica-seminarski rad Hljebnikov i Majakovski-pjesnici ruske avangarde-seminarski rad “Homo balcanicus, homo heroicus ”-seminarski rad Hrvatski jezik u 19. stoljeću-seminarski rad Hronotop romana „Proces“-seminarski rad „Hipnos“ Rada Drainca-seminarski rad Idiot i Braća Karamazovi-seminarski rad Interkulturalnost u romanima Meše Selimovića i Ive Andrića-seminarski rad Istočni diwan – Dževad Karahasan-seminarski rad “Ilijada i Odiseja” Homer- seminarski rad Imenice-seminarski rad Interpretacija basni i priča o životinjama-seminarski rad Istorija Narodne biblioteke u Beogradu u 19. veku-seminarski rad Istorija razvoja zemunske biblioteke-seminarski rad Jao... trista puta! Sava Mrkalj-seminarski rad Jezične djelatnosti: slušanje, govorenje, čitanje, pisanje-seminarski rad Jure Kaštelan -seminarski rad Jezična obilježja publicističkoga stila hrvatskog jezika-seminarski rad Kamijevi romani-seminarski rad ''Kad su cvetale tikve'' i ''Petrijin venac''- seminarski rad Kategorizacija lika Ahileja iz Homerovog epa Ilijada-seminarski rad “ Kći Lotršćaka” Marije Jurić Zagorke-seminarski rad Knjižničar – katalogizator u knjižnici-seminarski rad Knjižnice i obrazovanje-seminarski rad Književne aluzije u Loliti- seminarski rad Književnost 20. veka- seminarski rad Ko je maznuo moj sir? - seminarski rad “Koreni” Dobrica Ćosić - seminarski rad Komika u eruditnim komedijama Marina Držića-seminarski rad Kraljević Marko-seminarski rad “Kraljević Marko drugi put medju Srbima” Radoje Domanović-seminarski rad “Kralj Edip” Sofoklo-seminarski rad Lav Nikolajevič Tolstoj-seminarski rad Laza Kostić “Medju javom i med snom” i “Santa Maria della Salute”-seminarski rad Legenda o Velikom inkvizitoru-seminarski rad Lik Fatime u epu “Ženidba Smailagić Meha”-seminarski rad Lirska poezija (lirika)- seminarski rad “Lovac u žitu” Jerome David Salinger-seminarski rad Ljubav u Kavabatinim delima-seminarski rad Ljubav u djelima realizma-seminarski rad Ljubavno pjesništvo Disa i Sime Pandurovića-seminarski rad “Mali princ”-seminarski rad Mato Lovrak “Vlak u snijegu”-seminarski rad Makijaveli-seminarski rad Marketing u školskoj knjižnici-seminarski rad Meša Selimović “Derviš i smrt”-seminarski rad Metaforična i mitski gradjena poezija Branka Radičevića-seminarski rad “Metamorfoze” - Publije Ovidije Nason-seminarski rad “Medeja” Euripid-seminarski rad Mitološka bića kod Ivane Brlić Mažuranić i Tolkiena-seminarski rad Mit o Vragu-seminarski rad “Milan Narandžić” Jakov Ignjatović- seminarski rad Milan Dedinac-seminarski rad “Most na Žepi” Ivo Andrić- seminarski rad Motiv ponora u Pavličićevoj Rupi na nebu i Brešanovoj Vražjoj utrobi-seminarski rad “Na Drini ćuprija”-seminarski rad “Na Drini ćuprija”-vremena i ljudske sudbine vezane za most-seminarski rad Narodni, književni i standardni jezik-seminarski rad Niče i Dostojevski-seminarski rad Vuk Stefanović Karadžić-seminarski rad Vukov rad na sakupljanju pesama - seminarski rad "Čiča Gorio"-seminarski rad Tipološke karakteristike ruskog realizma-seminarski rad Olja Ivanjicki-seminarski rad “Okovani Prometej” Eshil-seminarski rad OSMAN - Ivan Gundulić-seminarski rad Jure Kaštelan-seminarski rad “Patnje mladog Werthera” Gete-seminarski rad Principi stvaranja nelogizma-seminarski rad Poezija za decu Duška Trifunovića-seminarski rad Poezija - Federico Garcia Lorca -seminarski rad “Pod drugim suncem”-seminarski rad “Portret umjetnika u mladosti”-seminarski rad “Pop Ćira i Pop Spira” Stevan Sremac - seminarski rad “Povratak Filipa Latinovića” Miroslav Krleža-seminarski rad “Priče iz davnine” Ivana Brlić Mažuranić-seminarski rad Pričanja Vuka Dojčevića-seminarski rad “Prokleta avlija” Ivo Andrić- seminarski rad „Reče mi jedan Čoek“ Matija Bećković- seminarski rad Stari uskrsni običaji-seminarski rad “Staklenko” Živka Jeličića-seminarski rad Semjuel Beket-seminarski rad Selo u poeziji sentimentalizma i romantizma-seminarski rad Semiotika Umberta Ecoa-seminarski rad Seobe Miloša Crnjanskog u svetlu snova Vuka Isakoviča-seminarski rad “Seobe” Miloš Crnjanski- seminarski rad Slovenofilstvo u Njegoševom djelu “Luča mikrokozma” - seminarski rad Simbolika imena u romanima Dostojevskog-seminarski rad Simbolika šume kroz tematske i intermedijalne veze-seminarski rad Strukturalizam Krste Papića u filmu Lisice i djela Frane Šimunovića-seminarski rad “Smrt Smail - age Čengica” Ivan Mažuranić- seminarski rad Srbi svi i svuda i Slovo o srpskom jeziku-paralele Srbi u Hazarskom rečniku- seminarski rad Srpska apokalipsa po Dostojevskom-seminarski rad “Stranac” Alber Kami - seminarski rad “Starac i more” Ernest Hemingvej-seminarski rad “Slika Doriana Greja”-seminarski rad Smjerovi istraživanja književnosti-seminarski rad Specifičnost dječje književnosti-seminarski rad Stilske figure-seminarski rad Spoznajni značaj Ničea-seminarski rad Spoznajni značaj Stuarta Milla-seminarski rad Sukob ljubavi i dužnosti u Kornejevom Sidu-seminarski rad Šekspir „Bogojavljenska noć”-seminarski rad Šekspir “Bura”-seminarski rad Šekspir “Kralj Lir” -seminarski rad Šekspir “Kako vam drago”-seminarski rad Šekspir “Magbet”-seminarski rad Šekspir „Otelo”-seminarski rad Šekspir “Romeo i Julijа ” - seminarski rad Šekspirove istorijske drame-seminarski rad „Tajanstveno ostrvo“- Žil Vern-seminarski rad TENA - Josip Kozarac-seminarski rad Tomas Man "Budenbrokovi"-seminarski rad Tomas Man “Čarobni breg”-seminarski rad “Ujka Vanja” - Antona Pavloviča Čehova- seminarski rad “U registraturi” Ante Kovačić-seminarski rad Vladimir Majakovski-seminarski rad Vijon-seminarski rad Volter-seminarski rad Zločin i kazna- F. M. Dostojevski-seminarski rad Značenje bajki-seminarski rad Još...

“Gospođa Bovary” - Gustave Flaubert

Gustave Flaubert (Gistav Flober)

Gustave Flaubert, rođen u Rouenu, 12. prosinca 1821. godine je bio jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.
Sin liječnika, Flaubert upisuje studij prava koji ne završava, putuje sjevernom Afrikom, formira krug pariških prijatelja, a od svojih tridesetih godina uglavnom živi na imanju Croisset u Normandiji, s povremenim posjetima Parizu. Nakon adolescentske ljubavi prema udatoj Elise Schlesinger, koju nije nikad zaboravio, imao je više erotskih veza, od kojih je najpoznatija s pariškom spisateljicom Louise Colet, no, nikad nije zasnovao vlastitu obitelj.
Iako su tijekom 19.st. veliki ruski romanopisci poput Tolstoja i Dostojevskog popularniji i utjecajniji kod širega čitateljstva, te iako je njihov zahvat u stvarnost dojmljiviji i uzbudljiviji- Gustave Flaubert ostaje nenadmašivim. Za Flauberta se može kazati da je pisac za pisce, veliki učitelj i mjerilo majstorstva.
Prvo Flaubertovo remek djelo je ujedno i najkontroverznije: "Gospođa Bovary", 1857., turobna pripovijest o egzistencijalnoj dosadi, preljubima i samoubojstvu žene provincijskoga normandijskoga liječnika. Izazvao je sudski proces zbog navodno nemoralnih dijelova teksta. No pisac, njegov izdavač i tiskar su oslobođeni optužbe, zahvaljujući i realizmu i životnoj mudrosti suca. Romanom odlikuju značajke koje će se sretati i u kasnijim Flaubertovim djelima: vjerodostojnost u prikazu pojedinosti, impersonalni pristup u kojem ne čujemo glas pisca niti uopće znamo za njegovo postojanje, te harmonični i njegovani stil koji je postao uzorom francuske proze. Godine 1869. Flaubert objavljuje svoj najveći roman, "Sentimentalni odgoj". To poluautobiografsko djelo u kojem je rekreirao svoju mladenačku očaranost Elise Schlesinger i studentske dane, autor je opisao kao "moralnu povijest ljudi moga naraštaja". Djelo zapravo nema zaplet i rasplet u konvencionalnom smislu riječi: likovi se vrte u prostoru vlastitih projekcija i želja, vrijeme prolazi i ništa se bitno ne riješava niti ostvaruje. Posve su drukčije fantastične vizije "Iskušenja svetoga Antuna", 1874, dramsko-romanesknoga uratka, toga "francuskoga Fausta" na kojem je radio preko 25 godina. Posljednje, postumno djelo je "Bouvard i Pecuchet", 1881., opisuje seoskie "pothvate" dvojice umirovljenih činovnika, hibridna je studija okarakterizirana i kao svojevrsna farsična enciklopedija ljudske gluposti.
Gustave Falubert ostaje najutjecajnijim romanopiscem 19. stoljeća.Tvorac je psihološkog realizma (tip realizma u kojemu se ističe psihološka karakterizacija, tj. unutarnja proživljavanja glavnog junaka ili nekoliko važnih likova), a najavio je naturalističku i modernu prozu.
Romani prevedeni na hrvatski jezik:

• „Memoari jednog luđaka“
• „Salambo“, povijesni roman o Kartagi
• „U mjesecu studenom“ (preveo Tin Ujević)
• „Iskušenje svetoga Antuna“, nadotjeraniji njegov filozofski roman
• „Jednostavno srce“
• „Bouvard i Pecuchet“
• „Sentimentalni odgoj“, najbolji roman, romansirana biografija, autobiografski roman

Flaubert umro je u Rouenu, 8. svibnja 1880.

Gospođa Bovary

O djelu:

Flaubert do ideje o stvaranju ovog romana došao je nakon čitanja neuspjele verzije svog djela ‘’Iskušenje svetog Antuna’ u koje je uložio nevjerojatan intelektualni napor i dorađivao ga gotovo cijeli život, smatrajući to djelo stvaralačkim vrhuncem. Prema preporuci prijatelja, pokušao je pisati o nekom konkretnom životnom motivu. Izvor i građu za novo djelo Flaubert je pronašao u nekom novinskom izvještaju (životna tragedija lječničkog pomočnika Delamare i njegove žene Delphine) koji mu je poslužio kao inspiracija. ‘’Gospođa Bovary’’ je najpoznatiji Flaubertov roman na kojem je radio šest godina. Knjiga je doživjela buran uspjeh, ali je bila osuđena i proganjana zbog povrede javnog morala od strane pariškog suda za prijestupe. Oslobođena je zahvaljujući odličnom odvjetniku Senardu.

Vrsta djela: roman (realistički, psihološki – Flaubert produbljuje psihološku analizu gl. lika, obiteljski – prati bračni i obiteljski život Bovaryjevih, roman lika – istražuje Emmu u cijelosti, društveni – pisac se bavi malograđanskim mentalitetom koji su zapravo nosioci problematike, ljubavni – pokušaj stvaranja privida prave ljubavi)
Tema djela: nesretan brak i život u provinciji
Mjesto radnje: Francuska – Tostes: ‘’Gospodin i gospođa Bovary stigoše u Tostes oko šest sati.’’ – str. 35
- Vaubyessard: ‘’Jedne srijede, oko tri sata popodne, sjednu gospodin I dospođa Bovary u svoj boc i odvezu se u Vaubyessard.’’ – str. 49
- Yonville-l’ Abbaye: ‘’…jest trgovište udaljeno osam milja od Ruena, između abbevillske i beauviske ceste, u dnu doline, koju natapa rječica Rieule…’’ – str. 70
- Rouen: ‘’- Vi ste lijepi kao Amor! Izazvat ćete opće divljenje u Rouenu. Poštanska su se kola zaustavila pred hotelom Crveni križ, na trgu Beauvoisine.’’ – str. 209.
Vrijeme radnje: polovica 19. st.

Sadržaj:

Roman je podijeljen u tri dijela (očekivanje, ostvarenje, razočaranje) pri čemu su sva tri usredotočena oko lika glavne junakinje, Emme Bovary.

1. DIO
Roman započinje upoznavanjem Charlesa Bovarya u petnaestoj godini kada dolazi u školu gdje ga učenici ismijavaju zbog nespretnosti i povučenosti.
» str. 10
Zatim upoznajemo porodicu i okolnosti pod kojima je Charles došao u internat. Njegov otac Charles-Denis-Bartholome Bovary, bivši pomoćni vojni kirurg, lijep čovjek, hvalisavac, živio je od ženina miraza; a majka mu je poklanjala mnogo pažnje. U dvanaestoj godini ga je školovao župnik, a poslije godine dana ga poslaše u ruensku gimnaziju. Bio je mirne ćudi, jako se trudio pa je učeći napamet završio školu i liječnički ispit na medicinskoj školi. Majka koja mu je upravljala životom, našla mu je i praksu u Tostesu i oženila ga udovicom od četrdeset i pet godina.
Jedne noći Charles je morao nekom starijem gospodinu namjestiti slomljenu nogu i tako je stigao na imanje Bertaux. Dolaskom na imanje pomaže gospodinu Rouaultu te upoznaje njegovu kćer Emmu. » str. 21.
Otada je Charles sve češće dolazio na imanje, iako je gospodin Rouault odavno ozdravio. Heloise, njegova žena mu je to strašno zamjerila. Nedugo nakon toga, dok je vješala rublje, Heloise udari krv na usta i ona umire.
Charles je začudo osjetio poboljšanje i slobodu. U Bertauxu su ga toplo primili i on se zaljubi Emmu. Emmin otac je sve zapazio te odlučio Charlesu dati Emmu ali uz njen pristanak. Svadba je bila dogovorena. Charles nije bio duhovit čovjek i nije se istakao za vrijeme svadbe ali je idući dan izgledao kao potpuno drugi čovjek. Živjeli su u Tostesu. Ispočetka se Emma trudila oko kuće, uređivala je stan, a on je liječio ljude te uživao u novom životu.
Prije no što se udala, Emma je mislila da osjeća ljubav u sebi, ali kako sreća nije došla, ona je mislila da se možda prevarila. Kao šesnaestogodišnjakinja provodila je vrijeme u samostanu, ali je previše maštala, čitala ljubavne romane, pa ju je otac izvukao iz samostana.
Svako veče bi Charles zadovoljno stigao kući u deset navečer, večerao i zaspao. Ona mu je u čitala ljubavne pjesme ali nije izazvala strast u njegovu srcu te se uvjerila da u njegovoj ljubavi nema ništa izvanredno. » str. 47
Jednom se zbilo za Emmu nesto neobično. Bili su pozvani u Vanbyessard k markizu d'Andervvilers i svojom su kočijom otišli do dvorca. Na balu je osjetila Emma raskoš i ljepotu života koji ju je opčinio. Uživala je u sjaju promatrajući modu i plešući plesove, pogotovo sa zgodnim vikontom, dok se Charles dosađivao potpuno neprilagođen sredini. Kad je rekao da bi zaplesao Emma ga je odbijala i podsmijavala. Posjet dvorcu ju je oduševio. Maštala je o Parizu, kupila je čak i plan Pariza i zamišljala ulice. » str. 52
Vrativši se kući Emma je zapustila je kućanstvo i sviranje klavira. Zdravlje joj je oslabilo i srce je ponekad jače lupalo. Liječnik je dijagnosticirao poremećaj na psihičkoj bazi. Charles promjeni radno mjesto te pođu u Neufshatel. Raspremavši ladicu, Emma se ubode na svadbeni buket, sav osušen i žut te ga baci u vatru i promatra kako polako gori. Pri preseljenju u drugi grad, Emma je bila u drugom stanju.

2.DIO
Preselili su u Younville-l’ Abbaye, malo neugledno mjesto. Preko puta ljekarne gospodina Homaisa, smještena je gostionica gospođe Lefrancois, Zlatni lav. Stalni gost poznate gostionice bio je dvadesetogodišnji pisar Leon s kojim se Emma zbliži za vrijeme prve večere u novom gradu. Veoma su slični jedno drugome po ukusu i interesu za umjetnost. Rađa se ljubav koju ne pokazuju otvoreno zbog Leonova stida i Emmina straha. Iako je priželjkivala sina, u tridesetoj godini Emma rodi djevojčicu Berthe. Charles nije ništa primječivao i Emma ga je doživljavala kao zapreku njezinoj sreći. Pokušala se otvoriti župniku ali je nije shvatio. Leon se bojao iskazati ljubav ženi za koju je vjerovao kako ništa ne osjeća za njega pa je odlučio odseliti u Pariz. Emma je bila očajna.
Jednom neki bogataš Rodolphe Boulanger dovede slugu da mu Charles pusti krv. Naočiti muškarac odmah zapazi lijepu ženu i odluči je osvojiti. »vstr.126
Za vrijeme skupštine poljoprivrednika u Yonvillu, Rodolphe šarmira Emmu koja ga nakon kraćeg vremena zavoli. Charles potakne njihovo zbližavanje kad ih nagovori da pođu na jahanje što će Emmi poboljšati zdravlje. Na prvom jahanju u šumi Emma mu se poda. » str. 154
Postupno su se viđali sve češće, a ona je i sama odlazila k njemu čemu se Rodolphe protivio. Više nije mislila na Leona. Rodolphe je u početku bio slatkoriječiv, ali se postupno hladio i polako postao ravnodušan. Smetalo mu je što mu je ona poklanjala svakakve stvari.
Charles je pokušao šepavom Hippolytu operirati nogu, no sve je završilo da je neki liječnik nesretniku morao amputirati nogu kako bi mu spasio život. Emmi se muž još više zgadio, čak joj se i kći učini neobično ružnom.
Rodolphe kome se Emma potpuno posvetila, uživao je u ljubavi i užicima pa od Emme stvori svojom bezobzirnošću ‘’poslušno, privrženo i pokvareno stvorenje". Ipak mamila ga je njena predanost. Razmišljao je o njenom planu zajedničkog bijega ali uoči samog bijega napisao je oprištajno pismo i posalo s košaricom bresaka. Emma je bila očajna i skoro skočila s prozora. Kad je ugledala Rodolphovu kočiju kako prolazi pala je u nesvijest. Legla je u krevet i četrdeset i tri dana je Charles bio uz njezinu postelju. No Charles je imao i novčanih briga. Emma je uzimala odjeću od trgovca Lheurexa te je on tražio isplatu. Emma se sporo oporavljala, jednom se naglo okrenula vjeri, ali vrlo kratko. Charles odluči da ode s Emmom u Rouen u kazalište gdje je nastupao slavni pjevač Lagardy u Lucii de Lamermoor. Za vrijeme opere u kojoj je Emma uživala u kazališnoj raskoši. Charles je u pauzi sreo Leona i doveo ga u njihovu ložu. » str. 211

3. DIO
Leon je nakon tri godine studija iskusniji i otovreniji. Ema mu prizna da je voljela drugog, on ne joj tvrdi da ju je zaboravio. Dogovorili su se za sastanak u katedrali. Emma se nikako nije mogla odlučiti što će s Leonom. No željna uzbuđenja i strasti, uđe s Leonom u kočiju iz koje nisu izlazili cijelo popodne jer Leon nije dozvolio kočijašu da stane.
Trgovac Lheureux je tražio svoj novac, pa je Charles odlučio poslati Emmu ponovo u Rouen da se savjetuje s Leom, gdje je ostala tri dana. I ona je dobila punomoć na Charlesovu mirovinu. Emma smisli kako će se nalaziti s ljubavnikom. Nagovorila je muža da joj plaća satove klavira i tako je četvrtkom odlazila u Rouen. Charles nije slutio ništa.
Dugovi su se gomilali i trgovac izmami od Emme prodaju zemljišta ispod cijene bez muževa znanja. Tražila je od Leona da joj piše stihove. Ubrzo Emma dobiva sudski poziv da plati dugove. Dobila je pomoć Charlesove majke, no Emma se ponovo zadužila. Avantura s Leonom postala joj je sve dosadnija i dosadnija.
Došao je dan kad je morala vratiti cjelokupan dug. Tražila je trgovčevu pomoć no on ju je odbio. Zatražila je pomoć od Leona, no i on je bio bespomoćan. Očajno je tražila pomoć te se u jednom trenu sjetila Rodolpha. Otišla je do dvorca gazeći svoje dostojanstvo. On je isprva uzbuđeno privine u zagrljaj, no kad ona zatraži novac, Rodolphe ju hladno odbije iznenađen, jer je i sam bio u novčanoj neprilici. » str. 292
Vračajući se kući uđe u ljekarnu i nagovori Justina koji je bio lud zanjom, da je pusti u zabranjenu prostoriju i pred njim proguta šaku bijelog praška. Vrati se u kuću u kojoj je Charles plakao te mu napiše pismo koje će tek idući dan pročitati. Počela je povraćati krv i vikati. Isprali su joj želudac, ali uzalud. Konačno se pojavio i čuveni liječnik Lariviere, no on je ustvrdio da se više ništa ne može učiniti. Emma se uspravi u postelji, krikne, poče se smijati luđačkim smijehom te padne mrtva. » str. 306
Charles je jako patio i htio je da sprovod bude romantičan i da je sahrane u vjenčanoj haljini. Nitko od ljubavnika ju nije žalio jedino je na grobu između jela plakao je Justin.
Leon obavijesti da se ženi, te Charles pišući pismo Leonu počne sumnjati. On otvara tajni pretinac, otkriva pisma i Rodolphovu sliku te za sve krivi sudbinu.

Karakterizacija likova:

Emma Bovary, Charles Bovary, Leon, Rodolphe Boulanger, gospodin Rouault, Charlesovi roditelji, Heloise – Charlesova bivša žena, Lheureux – trgovac, Homais – ljekarnik, Justin

Emma Bovary
Emma je kći veleposjednika Rouaulta odrasla u samostanu. Izašavši iz samostana i vrativši se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je čekala da život krene u istom smjeru kao I u svim onim romanima koje je pročitala.
Kada je Charles zaprosi, ona pristaje misleći da ga voli, ali ona je nakon udaje sve samo ne sretna. Emma rađa curicu koja joj uopće ne mijenja raspoloženje iako je voli. Međutim mladi pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim doživljava platonsku vezu, budući da je on nesiguran. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika Rodolphea. Međutim ubrzo obnavlja vezu s Leonom ali isto tako brzo pada u ponor te ispija otrov i umire.
Emma Bovary žrtva je svojih snova. Nije se mogla zamisliti kao gubitnicu, kao običnu domaćicu uz svog prosječnog muža te je htjela pobjeći od dosade koje se je bojala. Njezina razmišljanja su romantična, susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj živi je okrutna realnost od koje ona želi pobjeći
Opis str. 21
Naturalistički, ona je bila bludnica, težila je uvijek većim uzbuđenjima i strastima, koja je bila gotovo očajna da ih doživi. Njezino samoubojstvo možda je romantično, ali njezina smrt užasava.
» str. 307.

Charles Bovary
Muškarac seoskog podrijetla, razvijen u iskusnog liječnika. Nije bio čovjek velikih ambicija, obožavao je Emmu i toliko joj vjerovao da zapravo nije uvidio cijelu situaciju. Kada saznaje laži svoje voljene žene za koju je smatrao da je savršena, pogađa ga i umire nesretan jer je proveo život u laži znajući da nije usrećio ženu. Nakon svoje smrti nestao je onako kako je i postojao – prosječno nazapažen. Charles je bio sve ono protiv čega se Emma borila do smrti, te ga prezire zbog svoje običnosti.
Emma i Charles su primjer suprotnosti » str. 212

BOVARIZAM: ‘’Svojstvo držati se drugim nego što čovjek jest’’
Bovarizam je naziv dobio prema liku Emme Bovary te predstavlja obrazac ponašanja u kome se gubi osjećaj za realnost zbog dugotrajnog i postojanog nezadovoljstva, koje je posljedica razlike izmeđju umišljene slike o sebi i svog stvarnog postojanja.

Emma Bovary, jedna sanjarska duša zamijenila je srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mašte i okrutne stvanosti.

Poruka djela:
Flaubert je ovim djelom poručio da živiti vlastiti san je sveto i neotuđivo pravo svakog čovjeka, pa makar bilo i pogubno, a da će ga se domoći svatko u tolikoj mjeri koliko skupi snage boriti se za njega.