Kci Lotrscaka - Marije Juric Zagorke | SEMINARSKI RAD IZ KNJIZEVNOSTI

Prije no što iznesem i pokušam objasniti prisutnost i značaj mitova i rituala u Zagorkinom djelu “Kći Lotršćaka”, definirat ću mit i rituale i njihov značaj u formaciji kulture, koja je sama po sebi mreža simboličkih obrazaca civilizacije; naime mitovi prije svega počivaju na simbolizmu. Mitovi su priče nastale u raznim kulturnim područjima širom svijeta koje govore o porijeklu i nastanku čovjeka, naroda, i drugih živih bića, te bogova i heroja kulture, kao i nastanka civilizacije i cjelokupnog svemira. Mitove možemo podijeliti u više kategorija, mogu biti kozmogonijski, vezani uz religiju i rituale, o raznim herojima kulture koji su donosioci civilizacije, o bogovima ili su povijesnog karaktera, koji govore o seobama plemena. Tako je mit zapravo narativna refleksija nekog naroda, tj. separirane kulturne grupacije, a formira njihov osjećaj zajedničke povijesti i pripadnosti unutar grupe te značajnog odnosa sa "višim" silama iz okolnog svijeta i svemira. Mit je projekcija aspekata duše određene kulture. U svom kompleksnom ali otkrivajućem simbolizmu, mit je u odnosu na kulturu kao što snovi stoje u odnosu na osobu. Obično se mitovi vežu za drevne narode. Mitovi zapravo simboliziraju jedan specifičan pogled na svijet, skriven i kodiran mnogostrukim značenjima. U ovom djelu, koje prije svega počiva na mitskoj simbolici, prisutna je svaka od navedenih vrsta mita. Uz mitove možemo vezati i rituale, jer i oni se temelje na simboličkom sadržaju. Ritual označava svečan čin ili svečanu ceremoniju koje se održava u skladu sa određenim zadanim pravilima, a ta pravila su konkretna materijalna manifestacija simboličkog obrasca. Rituali su često praćeni određenim riječima, gestama a mogu biti vjerske ili svjetovne prirode. Kao takvi, rituali su uvjetujući čimbenici kulturne stvarnosti.

Razmatranje mitova i rituala u okviru popularne kulture

Kako su mitovi, legende i rituali potekli iz naroda, logično je da kao takvi bivaju elementima narodne kulture, a popularna kultura jest upravo suvremeni komercijalni oblik narodne kulture. Bilo društveni, religijski, ili povijesni odnosno narodni mitovi; svi oni potječu iz prošlosti te se šire ponajviše usmenom predajom, a svojom raspršenošću generiraju kolektivnu svijest, a s druge strane je i učvršćuju. Kada čovjek u ranoj mladosti, kada nema razvijeno kritičko mišljenje, pročuje neki mit, on se tada ukorjenjuje u njegovoj svijesti te nalazi svoje mjesto kao simbolički konstrukt koji potiče kognitivne procese, te razvstavanje dobivenih informacija za dalje. Tako su nam predstavljeni određeni arhetipovi negativnih i pozitivnih tj. poželjnih i nepoželjnih osobina, koji kroz prenesena značenja dobivaju na čvrstoći i uvjerljivosti. Kći Lotršćaka se upravo poigrava takvim simboličkim konceptima, s težnjom da nas navede da kritički preispitamo mitove koji čine popularnu kulturu podneblja kojem pripadamo.

Elementi mita i rituala u Kćeri Lotršćaka

Pročitavši knjigu i upoznavši se s teorijskom literaturom, uvidjela sam elemente mitova i ritualnih obrazaca kroz fabularnu cjelinu djela koje ubrajamo u žanr pisma koje prenosi prije svega iskonsko žensko iskustvo pripadajućeg vremena; međutim kodifikacije standardno ponavljajućih obrazaca takvog iskustva se lako mogu proživjeti i kroz kasnije periode, baš kao i one prethodeće. Kroz fabularni tok su prisutni elementi poganskih, kršćanskih (prije svega katoličkih) i narodnih mitologija inkorporiranih u sentimentalno obojen tipičan diskurs ženske popularne romanse. Roman umnogome koristi mitove, legende i rituale kao ključne čimbenike zapleta radnje. Mitovi i rituali predstavljeni u romanu odražavaju iskustvo života kojim pojedinac postaje dio društva. U Kćeri Lotršćaka mit ima četiri dimenzije koje čine imanentnu cjelinu: mističnu, kozmološku, sociološku i pedagošku.

Fryeva konstrukcija mita ljeta; kako se odražava u djelu

Prema teoretičaru Fryeu romantični mit kakav se proteže kroz djela na koja se reflektira temelji se na narativnom toku koji se odvija prema šest zasebnih perioda:
1. Mit o rođenju junaka
2. Nevino djetinjstvo i mladost protagonista
3. Potraga za iskustvom putem konstrukcije identiteta
4. Obrana integriteta nevinosti pred nasrtajem iskustva
5. Izmjena prirodnih ciklusa i razrješavanje traženog misterija
6. Završetak kretanja od aktivne do kontemplative pustolovine

Tih šest faza lako možemo identificirati kroz fabulu:
1. Protagonist Divljan rađa se u nesretnim okolnostima, otac antagonist ga se želi odreći jer je plod njegova nedjela; čina silovanja nad njegovom majkom koja je žrtva, prognana i osramoćena iako nedužna i pravična, na kraju tragično okončava.
2. Divljan odrasta na selu s oklevetanom majkom koja se žrtvuje da bi ga prehranila. Osim majčinskog aspekta ženstvenosti izražen je i aspekt spolnosti, a majka mora biti ubijena i žrtvovana kako bi se zavjet ispunio
3. Divljanov put je nastojanje da ispuni svoj zavjet, pomaže Rakarima i pronalazi zavodnika i ubojicu vlastite majke.
4. Divljan razvija idealan maskulini ljubavni aspekt; osjeća zaštitničku ljubav prema Manduši, dok se ona opire njegovu zlu ocu i i njegovoj sebičnoj i nehajnoj pohoti prema ženskom principu, koji on promatra isključivo kao alat zadovoljena svoje nekontrolirane požude. Manduša dakako odbija nedolične ponude kanonika Šimuna, grofa Brandenburga i drugih muških likova.
5. Manduša biva spašena iz kule na crnom otoku, zatim se oporavlja, manifestira spolnost kroz odnos, a u toj fazi se i rješava misterij Divljanovog zavjeta.
6. Nakon ispunjenja zavjeta i dokazane nevinosti radnja Kćeri Lotršćaka završava povlačenjem u idilu bračne harmonije

Pored realizacije faza Fryevog ljetnog romana, ono što također čini djelo takvim je radnja usmjerena na iako stereotipnu, ipak i slikovitu karakterizaciju likova, kao i na konflikt protagonista i antagonista; naime karakterizacija je krajnje rigidna i plošna – likovi su pozitivni odnosno negativni isključivo u odnosu prema misiji junaka, Divljana. Likovi koji mu pomažu su prikazani kao etički ideali; kreposni, vrijedni, pošteni i hrabri. Njegovi neprijatelji su karikirani i prikazani kao kukavni nitkovi, razvratnici, preljubnici, slabići i izdajice, a svaki stereotipni lik ima moralnog oponenta: Divljan-kanonik Šimun, Manduša-Rosanda, markgrof Brandenburg-Pogledići, Pop Mirša (figura mudraca)-župnik Kos, Rakari-lukavački vojnici.

Mitovi, legende i rituali kao komponente narativnog prostora

Narativni prostor korišti mnoštvo različitih mitova, rituala i legendi koje imaju ulogu tematskih komponenti. Kči Lotršćaka nudi višestruke mogućnosti iščitavanja mita kao društvenog i kulturalnog fenomena. Mit se koristi kao izražajno simboličko oruđe razumijevanja čovjekova najunutarnijeg bića i realnosti; po Campbellu ''mitovi su ključevi koji vode do duhovnih potencijala ljudskog života''. Tako je mit kontekst bez kog radnja ne bi bila moguća.

Poganski, kršćanski i narodni mitovi u Kćeri Lotršćaka

Poganski mitovi su definirani kao izraz čovjekova shvaćanja bogova kao natprirodnih bića, posve nadmoćnih i nezamislivih u odnosu na njegovu ranjivost. Poganski mitovi se pojavljuju dva puta u romanu; u legendi o bogu Urusu i Crnom Otoku te priči o ''lukavačkoj veparici''. Bog plodnosti Urus je bio kurpulentno i crno biće čija pojava bi izazivala strah, a kao žrtvu sebi je prinosio vile i djevice. Tako on kao mitsko biće nije refleksija zahvale plodnosti niti poticatelj mističnih religijskih rituala, već daje otvoren poticaj korupcije i spolnog razvrata kao uživanje crkvenih velikaša. Na drugom mjestu u romanu koje prikazuje poganski mit slikoviti su opisi strahovitih obreda žrtvovnja djevice Urusu na njegovom maskulinog principa koji niti može, niti želi kontrolirati svoje surove nagone, tako nanoseći povrede krhkom i nevinom principu ženskog lika koji ima potrebe za voljenjem, a žrtvujući svoju čednost.
U kontrastu s poganskim mitovima koji su proizvod tumačenja kozmosa i prirode iz očiju primitivnog čovjeka kršćanski mitovi su mitovi sociološke funkcije koja je ispravna ako se oni shvaćaju metaforički, a opasna i lažna ako se isti tumače doslovno. Kako su antagonisti romana odreda visoki crkveni dužnosnici, Kćeri Lotršćaka otvoreno kritizira licemjerstvo crkvene institucijev koje zaboravlja temeljni nauk katoličke vjere koji se temelji na ljubavi prema bližnjem i praštanju. Tu je dakle, legenda o Bogorodici s Kamenih vrata, legedna o Sv. Kimernis i Sv. Luciji. Slika Bogorodice s kamenih vrata je ugasila plamen vatre koji je gutao sve pred sobom ali se zagasnuo pred slikom. Sveta Kimernis je predstavljala mitski krucificirani androgeni ženski princip nedefiniranog spola, što propituje odnos roda i moći u aktivnoj cjelini života problematizirane zajednice. Naime, glavne junakinje Dodola i Manduša se obraćaju upravo sv. Kimernis za za zaštitu, čime se idejno isprepliće kontekst zadanih situacija. Na kraju, dio romana veže se i uz Sv. Luciju; naime svake godine na blagdan Sv. Lucije muškarci su birali općinske poglavare, a djevojke su supružnika birale praznovjernom procedurom s elementima poganskih rituala. Isprepletanjem spolnog, pravnog, javnog i privatnog, praznovjerja i sakralnoga, Zagorka se u okviru kršćanskog mita identificira kroz iskustvo suživota s najrazličitijim entitetima.
Za razliku od poganskih i katoličkih mitova koji nastoje proniknuti u misterij ljudske egzistencije, narodni mitovi pridonose homogenosti i integraciji nacionalnog korpusa kao izražaja kolektivne svijesti koja čini jedinstven, ali nepropustan etnos. To dakako uključuje poticaj na određeni model društvenog poretka, a pedagoška komponenta nacionalnog mita poučava ljude kako preživjeti u raznim okolnostima podržavajuć poredak. Tako hrvatski ban žedan i izmoren pronalazi svoju duševnu okrjepom ugledajuć Mandušu koja mu udahnjuje novi život, tako Zagreb postaje Rajski vrt, a mladi ban i Manduša oslikavaju Adama i Evu prognane iz Raja. Ljubomorni banov brat zatim napada, što je varijacija mitskog sukoba Kaina i Abela, a u romanu su se obojica ubila zarivši nož u prsa jedan drugom. Mit završava tako što Manduša traga za njihovim dušama.

Zaključak

Mitovi predstavljeni u romanu svojom sveobuhvatnošću svakako otvaraju širok horizont za književne i filozofske analize prikazanih elemenata. Naslutila sam da je svaki aspekt psihe protagonista prikazan kroz neki mit. Tolikom ukorporiranošću mitova u djelu autorica je htjela postići širenje svijesti kod čitatelja, jer takav korpus je namijenjen preispitivanju ustaljenih obrazaca kroz simboličke kodove koji golicaju ustaljena stanja svijesti. Tako se prikazani mitovi ne odnose samo na likove i situacije u djelu, već se mogu značenjski i simbolički proširiti na svaku životnu situaciju i svjetonazor ovisno o osobnoj širini receptora mita, tj. čitatelja. Narativna struktura je konstituirana od mitskih zapleta čije ideje su nositelji brojnih funkcija koje oblikuju stvarnost življenja.

Literatura:

Elementi mita i rituala u djelu “ Kći Lotršćaka” Marije Jurić Zagorke

Mit, ritual, civilizacija

Razmatranje mitova i rituala u okviru popularne kulture

Elementi mita i rituala u Kćeri Lotršćaka

Fryeva konstrukcija mita ljeta; kako se odražava u djelu

Mitovi, legende i rituali kao komponente narativnog prostora

Poganski, kršćanski i narodni mitovi u Kćeri Lotršćaka

Elementi mita i rituala u djelu
“ Kći Lotršćaka” Marije Jurić Zagorke