POCETNA STRANA

“Bijeg” - Milutin Cihlar Nehajev

Biografija pisca

Milutin Cihlar Nehajev (1880.-1931.), romanopisac, pripovjedač, dramatičar, vrlo cijenjen književni kritičar i esejist. Rođen je u Senju, tematski je ostao emotivno vezan za svoj rodni kraj u književnim djelima. U Zagrebu i Beču stekao je visoku naobrazbu doktora kemije, ali kao svoj životni poziv odabrao je književnost. Od rane mladosti pokazuje izuzetnu inteligenciju i književnu darovitost, poput svojeg lika u romanu ˝Bijeg˝. 1897.godine izvode njegovu dramu ˝Prijelom˝ (tada mu je samo 17 godina), a već 1898.godine dramu ˝Svjećica˝. Ipak, svoj veliki književni ugled stekao je proznim djelima i književnom kritikom. Uz pisanje radio je kao urednik, publicist i žurnalist, a imao je i ulogu okretanja jedne struje hrvatskih modernista ka književnim novinama moderne europske literature. Iako je na samom početku bio sljedbenik kritičkog realizma, pod utjecajem modernih pisaca, okreće se europskom modernizmu. Najčešće teme koje je obrađivao bile su: bijeg od stvarnosti, propadanje intelektualca u malograđanskoj sredini, iskorijenjenost i neprilagođenost životnoj sredini. Jedan dio ovih motiva ima biografsku podlogu, što se veoma očituje u romanu ˝Bijeg˝ gdje Nehajev svoja iskustva bečkog đaka i neshvaćenog mladog intelektualca stavljenog u provincijsku sredinu opisuje uz pomoć priče o životnom krahu Đure Andrijaševića. U posljednoj fazi Nehajevog stvaralaštva zaokupljali su ga motivi iz nacionalne povijesti koji su bili podloga za izražavanje tadašnje hrvatske životne zbilje. On i njegov kritičarko-esejistički rad imali su presudan utjecaj na ulaženje modernih književnih strujanja u književnost hrvatske moderne. Autor ima tri faze stvaralaštva:
1) Realistička (1895.-1897.) - pripovjetke ˝Nemoć˝,˝U zadnjim plamsajima˝...
2) Modernistička (1897.-1918.) u kojem stvara drame (npr.˝Prijelom˝,¨Život˝...),pripovjetke (npr. zbirka ˝Veliki grad˝) te romane (npr. ˝Bijeg˝ prvi roman hrvatske moderne);
3) (1918.-1931.) u kojoj piše pripovjetke i romane (npr. ˝Vuci˝ 1928.godine sa građom iz povijesti).

O djelu i analiza djela “Bijeg”

Podnaslov romana glasi: ˝Povijest jednog našeg čovjeka˝. Tiskan je 1909.godine i jedan je od najboljih romana hrvatske moderne. Roman opisuje životni put lika Đure Andrijaševića, kao tipičnu sudbinu siromašnog hrvatskog intelektualca,školovanog u velegradu te naposljetku dotučenog i do kraja propalog u skučenim okvirima provincijskog gradića. Iako na prvi pogled roman ima realistička obilježja, sam podnaslov sugerira da se radi o tipičkom karakteru i socijalna komponenta je također naglašena u romanu,ovo je zapravo psihološki roman, jer se autor bavi stanjem svijesti svojeg lika. U romanu se nalaze značajke moderne proze poput: osnovnu sukob smješta se unutar samog lika, refleksija i psihološka analiza lika, defabularizacija (nema neke osobite radnje,sve je svedeno na unutarnje sukobe),autorsko pripovijedanje isprekidano je monolozima glavnog lika,njegovima pismima i dnevnicima. Roman je podijeljen na 12 poglavlja. U prvom poglavlju se tijekom jedne noći za vrijeme putovanja u vlaku iznosi cijeli Đurin život od rođenja do kraja studija. Ostatak romana proteže se na dvije preostale godine Đurina života,radnja je puno sporija i teži se unutarnjim doživljajima lika. Đuru upoznajemo već na početku romana kao vrlo osjetljivu ličnost,koja nevoli putovati te je zbog toga zadnji put bio veoma hladan prema svojoj zaručnici Veri. U vlaku razgovara sa trojicom mladića,ali ubrzo gubi volju nakon što ga jedan od njih prepozna kao pisca,pokušavajući povesti razgovor o književnosti. Đuro putem razmišlja kako se trbao javiti zaručnici da stiže u rodni kraj,točnije da prije nego dođe posjetiti nju,odlazi u Zdence kod svog prijatelja. Cijelog života Đuro se nadao kako će nakon smrti strica Tome dobiti veliko nasljedstvo (stric ga je i školovao),međutim stric mu nije ostavio ništa,jer ništa više nije ni imao, a Đuro,kao i Verini roditelji polagali su velike nade u to nasljedstvo. Osim položenog doktorskog ispita, mora položiti i profesorski,a do toga su ostale još dvije godine,što nije povoljno za Đuru,jer ga Vera ne može toliko čekati. Putujući vlakom razmišlja o svom dosadašnjem životu,otac mu je bio mornar,a majka iz trgovačke obitelji. Otac mu je umro kad je on imao 8 godina,a njegovo školovanje prihvatio je stric Tomo. Kao dijete bio je umjetnički nastrojen,puno je čitao i svirao glasovir. Školovao se u Rijeci,a prije same mature u časopisu ˝Vijenac˝ izašli su mu prvi literarni radovi. Đurino kasno djetinjstvo obilježio je sukob između njegovog kršćanskog odgoja i saznanja o spolnosti,nad kojom se potpuno zgražao. Svoju utjehu pronalazi u književnosti. Ljeto nakon položene mature ljetovao je kod strica Tome koji je iznajmljivao sobe turistima te je tamo Đuro upoznao Zoru Markovu i njezina brata Marka. Zaljubljuje se u Zoru,međutim nakon zajedničke provedene noći,Đuro počinje osjećati kako je tjelesnost ubila tu ljubav. Rastali su se i nikad si više nisu pisali. Jedini pokušaj bio je pisanja novele u Beču o njima i ljubavi koju su doživjeli,ali niti nakon toga nisu stupili u kontakt. Došavši u Beč,Đuro prestaje učiti,odgovarati majci na pisma i zapada u novčanu krizu. Tada mu stric uskračuje novce za boravak u Beču i Đuro je prisiljen vratit se doma. Odlazi na selo kod svog prijatelja Toše i ponovno mu se vraća volja za životom. Toša ga nagovara da studij nastavi u Zagrebu,što Đuro prihvati,te se uz to u Zagrebu počinje bavit i kritikom i novelistikom,a počeo je ponovno i svirati. U Zagrebu upoznaje Veru,kćer višeg činovnika Hrabara. Ona se je počela zanimati za Đuru,oduševljena njegovim načinom razmišljanja i govora,a intelektualna privlačnost je potakla fizičku. Vera ga je pozvala preko zajedničkog prijatelja na glazbeno druženje u jednom salonu,ali u trenu susreta izgubila je hrabrost i zamolila ga da zanemari poslanu poruku. Đuro joj je kao odgovor na to napisao pismo u kojem joj pripovijeda o cijelom svom životu te provodi cijelu noć u išćekivanju odgovora,a njezin odgovor će ga učinit drugim čovjekom. S sjećanjima Đuro je doputovao u Zdence. Drugo poglavlje sadržaj je dnevnika koji Đuro vodi u Zdencima. U Zdencima vodi dosadan život,zavidi skladnoj Tošinoj obitelji. Dobiva Verino pismo i pismo njezine majke Nine da hitno dođe u Zagreb. Verina majka želi razvrgnuti zaruke i zato Đuri postavlja brojna pitanja o zajedničkom životu i gasi mu svaku nadu da će onu dvoje uspjeti skupa. Majka Nina predlaže prestanak njihovog dopisivanja sve dok Đuro ne položi profesorski ispit, na što oni nevoljko pristaju,ali se ne opiru previše. Dok u Rijeci kod majke čeka odgovor na molbu za zaposlenje,ponovno vodi dnevnik i razmišlja o vezi s Verom. Đuro dobiva posao u Senju u gimnaziji te uživa u radu sa djecom,želeći im prenijeti filozofski način razmišljanja (u smislu da promišljaju o stvarima u životu). U planu mu je skoro početi učiti za ispit koji mora položiti. Od školskih kolega posebno ga se dojmio Lukačevski,koji ga savjetuje da si da vremena na prilagodbu na ovaj mali kraj,za koji Đuro ima osjećaj da ga guši. Jedne večeri Đuro odlazi sa kolegom Gračarom kod kolege Rajčića na večeru. Gračar je jedan od najstarijih profesora i obiteljski čovjek koji ima petero djece te jedva sklapa kraj s krajem. Rajčićeva supruga je počela prigovarati nakon što se on napio (općenito Rajčić i njegova supruga nemaju dobar odnos), sve završava velikom svađom oko novca koji je Rajčić molio za gostionicu (ona je upravljala financijama). U tom trenu Đuro shvaća kako ne može zamisliti Veru kao svoju ženu,jer joj ne želi priuštiti ovako bijedan život i odnos kakav vlada u večini brakova. Đuri se u međuvremenu nagomilalo mnogo problema: nedostatak novca,dužan je na sve strane,u gostionici,gazdarici za stan,a majka mu ne želi pozajmiti novac jer je sve što je imala darovala samostanu u kojem će provesti ostatak života. U takvoj situaciji stiže mu pismo od Vere da odmah dođe u Zagreb jer mora hitno razgovarati s njim. Pošto nema novca,a nema ni od koga posuditi,ne može otputovati. Napisao joj je pismo o svojoj situaciji,ali ono mu se vraća neotvoreno. Đuro moli Tošu da ode u Zagreb umjesto njega,ali Toša dobiva obavijest o tome veoma kasno,kada Hrabarovih više nema u Zagrebu. Čekajući Tošin odgovor,Đuro se osjeća ostavljenim,usamljenim i iznevjerenim. Za vrijeme praznika Đuro počinje više vremena provoditi sa gradskom učiteljicom Darinkom i njezinom štićenicom Minkom. One ga uspiju nagovoriti da preuzme režiranje diletantske đačke predstave. Neki su u tom okupljanju mladeži vidjeli pokušaj političkog utjecanja pa su u novinama izašle kritike s negativnim aluzijama na Đuru. Taj događaj nakratko ga je trgnuo,započeo je pisati komediju ˝Rat u Ždrenju˝. Međutim,nikako nije mogao smisliti dobar kraj,tako da ju je na neko vrijeme ostavio u ladici. U tom trenu zatekao ga je Tošin odgovor. Đuro se ponovno prisjeća pisma kojeg je poslao Veri,ali ovaj put se dvoumi,jer počinje shvačati kako ne želi priuštiti Veri život njegovih kolega. Tu po prvi put pomišlja na smrt kao jedino rješenje svih problema. Na misi koja se služila za početak nove školske godine,vjeroučitelj optužuje Đuru kako kvari mladež,a sljedećeg dana u novinama izlazi novinski članak o tom događaju te svi misle kako ga je napisao Đuro. Ravnatelj poziva Đuru k sebi kako bi porazgovarali o tom članku. Kasnije Đuro saznaje da je članak napisao neki starac kojemu je cilj bio pridobiti Đuru u svoju stranku,ali ga Đuro pri samoj spomeni te ideje otjera. Đuro dovršava komediju te mijenja naziv u ˝Revolucija u Ždrenju˝. Komedija je prestavljenja u Zagrebu,ali su kritike bile veoma loše. To Đuru dodatno shrva. Prihvaća poziv da Badnjak provede kod Minkinih roditelja. Tamo se ne zadržava dugo jer ga je gušila obiteljska atmosfera. Odlazi u gostionicu nadajući se da će sresti Jagana i Miloševića (jedino dvoje ljudi s kojima se nastavio družiti),ali susreće jedino Lukačevskog koji ga uporno nudi pićem. Lukačevski komentira kako se vidi sa se između Đure i Minke događa ljubav,na što izbija svađa i blaga tučnjava. Ujutro Đuri u posjet dolazi Jagan s idejom sa izazove Lukačevskog na dvoboj. Kada je ta vijest došla do ravnatelja,on je sazvao hitno okupljanje i mirenje kako nebi došlo do skandala. Oni dvoje su službeno mire,a nakon toga Đuro oboljeva i dodatno još počinje izbjegavati društvo. Jednom prilikom sreće Darinku koja mu kaže kako se Minka jako brine za njega,ali Đuri nije jasno zašto. Darinka se ljuti na Đuru jer misli da glumi zbunjenost i govori mu kako je Minka zaljubljena u njega i kako za to znaju svi,od njezinih roditelja pa sve do ljudi u gradu. Ta vijest strašno ga pogodi jer se ne može zamisliti u vezi s nijednom djevojkom te bježi sa Jaganom I Miloševićem opijati se. Dobiva pismo od Verina oca koji mu govori kako su zaruke raskinute zbog afere sa Lukačevskim. Ujedno saznaje da se Vera udala za Titu pl. Ljubojevića. U takvoj situaciji vračajući se u grad skoro se utope,Đuro dobiva ukor od ravnatelja,a Jagana otpušta. Đuro je potpuno propao,prestao je jest,samo pije,dobio je i otkaz jer su prošle dvije godine,a on još uvijek nije položio profesorski ispit. U krčmi izvan Senja Đuro piše posljednje pismo Toši,sagledava svoj život u cjelini i pita se tko je kriv za takav svršetak. U pismu piše Toši kako će se ubiti,što i učini utopivši se u moru. Djelo pripada epohi modernizma. Modernizam u svijetskoj književnosti započinje 1857.godine. Te godine izlazi pjesnička zbirka ˝Cvjetovi zla˝Charlesa Baudelairea koji se označava kao prvi modernistički pjesnik te ˝Madame Bovary˝ Gustavea Flauberta. Ono što nas zanima je utjecaj modernizma na hrvatsku književnosti. Hrvatski modernizam započinje: a) 1892.godine izlaskom djela ˝Misao na vječnost˝ Janka Leskovara i Matoševog djela ˝Moć savjesti˝ te traje do 1916.godine; ILI b) 1895.godine kada dolazi do paljenja mađarske zaspave od strane starijih srednjoškolaca i studenata ispred HNK,povodom njegovog otvaranja te traje do 1914.godine kada je stupila Matoševa smrti i izlazi antologija ˝Hrvatska mlada lirika˝. Prijelaz 19-tog na 20-to stoljeće obilježila je borba između mladi i starih (modernista i tradicionalista) gdje je stare predstavljala organizacija ˝Matica hrvatska˝, a mlade ˝Društvo hrvatskih književnika˝ osnovano 1900.godine. Nakon paljenja mađarske zastave ispred HNK jedan dio mladih je protjeran iz Zagreba na školovanje u Beč ili Prag te se na taj način razvijaju dvije skupine mladih: a) Praška skupina-bili su podloženi idejama socijalnog realizma kojeg je zastupao profesor Masaryk, okupljeni oko središnjeg časopisa ˝Hrvatska misao˝ te zalažu se za tendecioznost književnosti (cilje da književnost ima neku namjeru,svrhu); b) Bečka ili bečko-zagrebačka skupina-predvođeni secesijom (odvojenošću,otpadništvo,odcjepljenjem) Hermana Bahra, okupljeni oko časopisa ˝Mladost˝, zalažu se za slobodu umjetničkog stvaranja (književnost ne mora imati neku svrhu).
Hrvatski modernizam ima dvoje faze razvoja: I. Faza(1892./95.-1903.)-prevladavaju kritičarska djela,utjecaj europskih realista,pišu se crtice i novele,djelovanje praške i bečke skupine pisaca; II. Faza(1903.-1914.)-u tom razdoblju nastaju najpoznatija lirska,dramska i prozna djela hrvatske moderne,npr. ˝Bijeg˝(1909.godine), ˝Đuka Begović˝(1911.godine). Zašto je ˝Bijeg˝ prvi modernistički roman hrvatske književnosti? Jedan je od prvih romana u hrvatskoj književnosti u kojem nije u prvom planu fabula/vanjska radnje,kao ni socijalna motivacija lika,već njegova psihološka motivacija. ˝Bijeg˝ je po vrsti roman lika – to je roman u kojem jedan ili samo nekoliko uzajamno povezanih likova dominira cijelom strukturom romana. Osim pripovjedanjem pisac se koristi pismom i formom dnevnika čime prikazuje najintimnije misli,želje i osjećaje glavnog lika. Tema djela je sudbina modernog hrvatskog intelektualca kojeg porijeklo,vlastita priroda i životne okolnosti dovode do tragičnog kraja -> tipična modernistička tema! Djelo pripada moderni također zbog retrospekcija (sjećanje na djetinjstvo), introspekcija (zadiranje u psihu glavnog lika), dnevnička forma, pisma (odraz subjektivnog pripovjedanja). Stil djela temelji se na zanemarenoj fabuli i psihološkom svijetu junaka s lirskim izražavanjem u prvom planu.

Đuro Andrijašević

Označava se kao prvi antijunak u hrvatskoj književnosti te se roman bavi unutrašnjom analizom lika. Motivacija za njegovu propast je psihološka, možda čak i fatalistička, a neimaština dodatno ubrzava to propadanje. Đuro je intelektualac, književnik, umjetnička duša, hipersenzibilan. Njegova prevelika osjećajnost ne dopušta mu djelovanje, nego samo trpljenje i analiziranje onoga što mu se događa bez njegova voljnoga sudjelovanja. Nepoznate snage njegove podsvjesti vode ga ka propasti od samog početka. Ima pesimističko gledanje na svijet,sve dobro u životu pretvara u muku. Primjer toga dolazi još iz njegovog djetinjstva gdje ga vjera u Boga sprečava uživanje u prijateljstvu jer u njemu traži skrivene seksualne motive (u knjizi je pročitao kako se prva seksualna iskustva stječu s prijateljima,a to ga je prenerazilo jer zbog religioznog odgoja misli kako je seksualnog veliki grijeh). On idealizira ljubav kao predivan duhovni osjećaj,ali samo duhovni te zbog toga ne može uživati u ljubavi jer nju uključuje i tjelesnost koja mu se doslovno gadi. Primjer vidimo i kod ljubavi sa Zorom,čim je stupila tjelesna ljubav između njih,ona mu je izgubila nekadašnju čar i smatrao je da je tjelesnost ubila ljubav. Veoma je pasivan lik,on doista nešto osjeća prema Veri i gaji ljubav prema njoj (u početku ne može podnijeti pomisao da je ima netko drugi),ali zbog te svoje pasivnosti nije sposoban izvršiti niti ono što mu je propisano i zadano (položiti profesorski ispit i vratiti se po Veru). Djelomično zbog lošeg psihičkog,ali i socijalnog stanja,on gubi sposobnost pisanja i uživanja u književnosti (komedija mu nije postigla nikakav uspjeh). Nepromišljeno odbacuje Minkinu ljubav kao jedini izlaz iz teškog psihičkog i socijalnog stanja, opijenog alkoholom. Na njegovo unutrašnje stanje utječu vanjske prilike kraja u kojem obitava,skučen maleni gradić,sa šačicom ljudi stvara u njemu jednu vrstu klaustrofobije iz koje se ne može izvući. Njegovi osjećaji često su u skladu s okolišem u kojem se nalazi,tako na primjer dok puše bura osjeća iznimnu snagu i želju za borbom,upravo prema snazi same bure. Dok je jugo osjeća se tromo,nervozno,a priroda u okolici Senja stavlja ga u stanje ekstaze, poleta i mašte. Đurina slabost dolazi do posebnog izraža uz veliku snagu žena koje su obilježile njegov život: Zora se prepustila tjelesnoj ljubavi tražeći u njoj vrhunac duhovnog osjećaja (a za to vrijeme stupanje u bilokakve tjelesne odnose prije braka bilo je nezamislivo i nedopustivo),Vera je jaka,samopuzdana,borbena žena,koja je spremna podnijeti žrtve zbog Đure i njihove ljubavi,a Minka kao još malo dijete spremna je suprostaviti se roditeljima te spasiti Đuru iz propasti svojom ljubavlju i bogatstvom. Đuro sve to odbacuje,iako bi mu sve tri žene bile snaga za uzdizanje iz njegove psihičke slabosti,može reći da on bježi te tu vidimo pravo značenje naziva ˝Bijeg˝. Cijeli život mu je zapravo obilježen bježanje,kao dijete od problema bježi u literarni svijet,od uspomena na Zoru bježi u Beč,od Verine ljubavi ne može toliko pobjeći jer zahtjeva stalnu akciju,ali svaki put kad mu se pruži prilika on i od nje bježi (na primjer kad bježi iz Beča u Zdence kod Toše umjesto u Zagreb kod Vere). Kad stupa u kontakt sa Hrabarovima,on pristaje na sve odluke Verine majke,samo kako bi mogao pobjeći od razgovora koji ga guši. U Senju bježi sa Badnje večere Minkinih roditelja jer ga guši obiteljska atmosfere i jedini spas nalazi u krčmi opijajući se. Pri kraju romana vidimo najveći i najdjelotvorniji bijeg-bijeg u smrt,kojom okončava život koji je bio obilježen stalnim bježanjem od nečega,ali zapravo nikad nije uspio potpuno pobjeći. On je zapravo pasivni antijunak (nema nikakve osobine junaka:hrabrost,odanost,želju za uspjehom,požrtvovnost,opuštenost,snagu,volju...) predodređen da bude žrtva. Stvar koja je okončala njegovu propast je malograđanska sredina u koju se on nikako nije mogao uklopiti. On je hipersenzibilan,melankoličan.samosvjesni intelektualac koji se zbog nedostataka volje,želje,sreće,hrabrosti,ambicija zatvara u unutrašnji vlastiti svijet,koji je obilježen bježanjem i nesuočavanjem sa stvarnošću. U hrvatskoj književnosti susreli smo se sa takvim likovima još od Šenoina Prijana Lovre pa sve do Leskovarova Đure Martića iz djela ˝Misao na vječnost˝. Na početku romana čini se da Đuro ima sve preduvjete za uspjeh (mladost,inteligenciju,obrazovanje,darovitost za pisanje i uzvraćenu Verinu ljubav),međutim spoj loše financijske situacije,zapošljavanje na radnom mjestu koje ga ne ispunjava (na početku ga je čak i ispunjavalo,ali nakon što dobiva ravnateljevu zabranu da poučava djecu na svoj način,tako da im usađuje filozofske ideje,on potpuno odustaje od posla i razočara se u njega),susretanje sa problemima života u provinciji (dvoličnost ljudi,zloba,potreba za uništavanjem svakog čovjeka koji je drugačiji od okoline) Đuro se počinje zatvarati u sebe,odustaje od svih planova i ciljeva,prepušta se porocima i nakraju život završava samoubojstvom. Đuro Andrijaševićja ujedinjenje modernističkog (hipersenzibilnost,napeti živci,neobjašnjivo duševno nezadovoljstvo) i realističkog (hrvatski intelektualac siromašnog porijekla, koji nastoji uspjeti,ali ga porijeklo i životne okolnosti,pogotovo nemogućnost prilagodbe životnim sredima u kojima se kreće,dovode do tragičnog kraja) lika. Đuro Andrijašević je utemeljenje i autobiografskog lika (veza Zagreb-Senj,književni talent,senzibilna priroda,psihičke krize,profesorsko zvanje).

preuzmi seminarski rad u wordu » » »