EP O GILGAMEŠU

Vavilonska književnost je pisana klinastim pismom gde je najznačajniji "Ep o Gilagamešu", koji je nastao 1700. godine p.n.e.. Pisan je na glinenim pločicama koje su čuvane u Asurbanipalovoj boblioteci u Nivivi gde je bilo 300000 glinenih pločica. U epu se govori o legendarnom junaku Gilgamešu, kralju u gradu Uruku, bio je dve trećine Bog, a jedna trećina čovek. Samim tim što je bio čovek bio je i smrtan. Njegov prijatelj bio je Enkidu koga je boginja Aruru stvorila od blata i oživela sa namerom da savlada Gilgameša ali su se njih dvojica sprijateljili. Enkidu je bio ceo čovek, smrtan i kada je umro Gilagameš je bio strahovito ojađen. Bez njega više nije hteo da ži, nije jeo bio je tužan, lutao je zapušten po pustinji, jadikovao je i rešo da ode u podzemni svet da traži travu besmrtnosti da bi oživeo svoga prijatelja. U podzemnom svetu saznao je da neće uspeti, jer su bogovi besmrtnost zadržali za sebe. Našao je travu, međutim, ukrala mu je lukava zmija, vraća se bez nje i umire u svojoj palati u snu. Lepotu i vrednost epa čine humanizam i čovekoljublje, ljubav prema prijatelju za koga sve treba učiniti i bez koga je život prazan. Pokušaj da se život održi i smrt prevaziđe je u tome da stvori besmrtno delo. Govori o nemogućnosti da se čovek približi večnosti a to može samo stvaranjem dela trajne vrednosti koje će o njemu da govore i nakon njegovog fizičkog nestanka.
Humanizam u epu je veoma izražen u druženju Gilgameša i Enkidua i tek je samoća naterala Gilgameša da razmišlja o smrti. Samu reč smrt nigde ne nalazimo u epu, iako je ona presudna, nego se o njoj govori posredno. Bez obzira na starost epa, neke teme su savremene, večne i bliske svakom čoveku: čovekoljublje, želja da se prevaziđe smrt, i da se delima čovekov život pomeri u večnost. U ovom epu pominje se Veliki potop koji je uništio ljude i stigao do Brega bogova gde oni na vrhu čuče prozebli i mokri.

KRATAK SADRŽAJ PLOČA

PRVA PLOČA

Prva ploča opisuje grad Uruk i njegovog vladara Gilgameša. On vlada kao tiranin i silnik, stoga narod traži od bogova da stvore njemu dostojnog junaka, koji bi ga mogao savladati. Po naređenju Anua, boga neba, boginja Aruru od blata, ovlaženog majčinskom pljuvačkom, stvori novog junaka, Enkidua. On je jeo travu i pio vodu zajedno sa poljskim životinjama. Braneći tako životinje, jednom lovcu je zasipao jame, klopke i uništavao zamke. Ovaj se potuži samom Gilgamešu i Gilgameš ga posavjetova i dade mu mladu ženu iz Ištarinog hrama, koja će svojim čarima zavesti Enkidua i odvojiti ga od stoke. Između njih dvoje događa se ljubavni čin. Žena potom opisuje Enkiduu Gilgameša i njegovu snagu, te Enkudi odlučuje da se ogleda u borbi sa njim. Njih dvoje, stižu u Uruk, gdje ih narod dočekuje sa velikim počastima. Gilgameš sanja čuidan san i priča ga majci. Majka tumačui san i nagovještava da će Gilgameš pobijediti suparnika u brobi koja će se dogoditi, ali i da će njih dvojica poslije toga postati prijatelji i braća.

DRUGA PLOČA

U prvom dijelu je opisan sastanak i sama borba između Enkidua i Gilgameša u kojoj pobjeđuje Gilgameš. Posredstvom njegove majke oni postaju prijatelji i braća. U drugom dijelu Enkidu se pridružuje Gilgamešu i oni odlaze zajedno u Kedrovu šumu da ubiju njenog čuvara, strašnog Humbabu, koji je uvrijedio Šamaša, boga sunca i koji je vrijeđao i uznemiravao stanovnike brjegova.

TREĆA PLOČA

Enkidu čezne za stepom, napušta Gilgamešovu palatu i vraća se poljskim životinjama i prirodi. Gilgameš osjeća veliku tugu za rijateljem i pokušava da ga pronađe. Enkidu proklinje lovca i ženu što su ga odvojili od stepe i životinja. Bog sunca Šanaš kori Enkidua zbog tog i napominje mu da je tako upoznao radosti života. Gilgameš i Enkidu se sreću i vraćaju se u Uruk. Enkidu priča prijatelju san u kome je bio bačen u Podzemni svijet. Boginja podzemlja Ereškigal naređuje da se Enkiduovo ime upiše u glinu. Gilgameš kroz taj san prepoznaje nesreću i svajetuje prijatelja da prinese žrtvu strašnom sudiji Utukuiju, a i sam prinosi žrtvu meda i maslaca bogu Šamašu.

ČETVRTA PLOČA

Bog sunca Šamaš šalje Enkidua i Gilgameša da ubiju strašnog Humbabu koji ga je uvrijedio. Gilgameš o tome obavještava knezove u gradu. Njegova majka moli Šamaša da pomogne Gligamešu i Enkiduu u borbi. Ova dva junaka dolaze u Kedrovu šumu iza koje se diže Brijeg bogova. Uz pomoć Šamaša i ratnog boga Niniba, oni ubijaju Humbabinog čuivara šume. Enkidu posustaje, ali ga Gilgameš bodrida pođu dalje. Stižu u šumu.

PETA PLOČA

Putovali su dugo kroz šumu, ali Humbabua nisu sreli. Uveče su zaspali. Enkidu ponovo sanja san, a Gilgameš ga tumači kao povoljan: savladat će i ubit će Humbabu. Krenuli su opet na put. Pred počinak Gilgameš se pomoli Šamapu. U noći ih sustiže vjetar. Enkidu ponovo usni san a i ovaj put Gilgameš protumači njegovo značenje radosnim. Pošto su se popeli na Brijeg bogova, ubijaju Humbabu. Pred samim vrhom, tamo gdje stanuju bogovi, glas boginje Irnini, opomenu ih da se vrate u Uruk, jer „onaj“ koji pogleda u lice bogova mora umrijeti. Gilgameš i Enkidu vraćaju se u Uruk, noseći na koplju Humbabinu glavu.

ŠESTA PLOČA

Po povratku Gilgameš opra svoje oružje i obuče novu odjeću. Bio je toliko lijep da ga je zapazila i sama boginja Ištar. Poziva ga da joj bude ljubavnik, što on odbija, nabrajajući joj sva njena ružna djela. Ištar se žali ocu Anuu i traži od njega da pošalje čarobnog bika koji bi ubio Gilgameša. Gilgameš i Enkidu, zajedno sa narodom, proslavljaju pobjedu nad nebeskim bikom.

SEDMA PLOČA

Enkidu priča Gilgamešu svoj posljednji san, da ga je zgrabio orao i odnio visoko, a zatim ga ispustio te se on na tlu razbio. On predosjeća da taj san znači nesreću. I sam Gilgameš uviđa da mu bogovi više nisu naklonjeni. Enkidu obolijeva i dvanaest dana leži u groznici. Na kraju proriče svoju smrt.

OSMA PLOČA

Enkidu umire, a Gilgameš, u velikoj tuzi razmišlja o sretnim danima, koje je proveo sa prijateljem. Šest dana i šest noći on ga oplakuje, a sedmi dan ga sahranjuje. Ophrvan svojim bolom luta po stepi i tu susreće lovca. Žali mu se kako je izgubio prijatelja i kako se i sam počinje bojati smrti.

DEVETA PLOČA

Gilgameš je uznemiren i boji se smrti. Odlučuje da posjeti Utnapištima, svoga praoca, da bi saznao kako se postigne vječni život. Lutajući preko stepe stiže do brijega Mašu, na kome je kapija kroz koju prolazi sunce. Nju čuvaju ljudi škorpioni. Na njegovu molbu oi ga puštaju u mračni klanac. Dugo je putovao kroz tamu, a kada izađe na svjetlo, pokloni se bogu sunca Šamašu. On ga uputi do Vrta bogova, iza kojeg se nalaze Svjetsko more i Vode smrti, gdje na jednom ostrvu živi Utnapištim. Gilgameš stigne do Vrta bogova, čiji kedrovi nose na sebi razne dragulje kao plodove.

DESETA PLOČA

Čuvar ulaza u Vrt bogova je boginja Siduri Sabitu. Njoj Gilgameš priča priču o gubitku najdražeg prijatelja i svojoj boli. Moli da ga pusti u Vrt da bi posjetio svoga praoca Utnapištima. Ona ga odvraća govoreći mu: „Kad su bogovi stvorili ljude, za njih su odredili smrt, a život zadržali za sebe.“ Sabitu ga savjetuje da se vrati u Uruk i uživa u radostima života. Gilgameš ne popušta i Sabitu mu ipak udovoljava. Otvara mu vrata u upućuje ga Ur-Šanabiju, Utnapištimovom lađaru. Gilgameš ne nalazi lađara i u ljutnji razbija sanduke sa kamenjem koji su služili za prijevoz preko brzih rijeka. Kada pronađe lađara, ovaj od njega traži da u zamjenu za kamenje nasiječe sto dvadeset dugih zašiljenih drvenih stubova. Gilgameš to učini i zabijajući štapove u plićak stiže Vodom smrti do Ostrva života. Tu susreće Utnapištima, obavještava ga o svojoj boli za prijateljem i traži savjet od njega za besmrtnost. Utnapištim mu govori o prolaznosti života i ponavlja da čovjeku nije dosuđen vječni život.

JEDANAESTA PLOČA

Utnapištim opisuje Gilgamešu potop koji je, na Ištarin savjet, poslao bog Bel, Bog Ea je o tome obavijestio Utnapištima u snu i naredio mu da sagradi lađu i sakupi svu rodbinu i sjeme svega živog. Potop je traja šest dana. Nakon što su izašli iz lađe, bpg Ea je Utnapištimu i njegovoj ženi darovao vječni život, s tim da žive daleko na ušću rijeka. Utnapištim savjetuje Gilgameša da se vrati kući. Međutim, Gilgameš od Utnapištima saznaje tajnu da na dnu slatkovodnog mora postoji trava koja čovjeku daje besmrtnost, ako je pojede. Gilgameš pronalazi travu, ali donosi odluku da je ne proba sam, nego da je podijeli sa drugima. Dok se upao u jezeru došulja se zmija i ukrade mu je. Gilgameš je očajan i sa lađarom Ur-Šanabijem vraća se u Uruk. Predlaže mu da ostane u gradu.

DVANAESTA PLOČA

Gilgameš nema mira. Poziva čarobnjake da mu pomognu da posjeti Enkiduov duh u Podzemnom svijetu. Oni ga tmo šalju ali on ne uspijeva u svojim namjerama. Na povratku bog Ea, na Gilgamešovu molbu, omogućuje mu da ipak ugleda sjenu Enkiduovu, te da sa njom porazgovara. Ekidu mu ne otkriva tajnu života i smrti jer: „Ako bih ti otkrio zakon zemlje koju sam vidio, ti bi sjeo i zaplakao.“ Enkiduova sjena nestaje prije nego se sa njom oprosti Gilgameš. Gilgameš se vraća u uruk i umire u svojoj palati.

ZAKLJUČAK

Gilgameš je najveće i najistaknutije djelo babilonsko-asirske književnosti. Najstariji motivi potječu iz sumerskoga doba, a samo je djelo nastalo oko 1700. prije Krista. Konačan oblik zapisan je na dvanaest nepotpuno sačuvanih ploča, a pronađen je u knjižnici asirskoga cara Asurbanipala (7. stoljeće prije Krista). Ep je sadržajno podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu (od prve do sedme ploče) prripovijeda se o prijateljevanju kralja Gilgameša, sumerskoga, babilonskoga i asirskoga nacionalnoga junaka, s Enkiduom, čovjek kojega karakterizira velika snaga i odrastanje u prirodi među divljim životinjama. Drugi dio epa (od osme do dvanaeste ploče) prati događanja nakon Enkiduove smrti, a posvećen je opisima Gilgamešove tuge za prijateljem, Gilgamešova straha od smrti i njegovih pokušaja da stekne besmrtnost. Premda je u formalnom smislu jednostavan i siromašan, Gilameš se ubraja u najveća djela čovječanstva: ep obiluje motivima koji će biti razrađeni u biblijskoj i grčkoj mitologiji (opći potop, čovjek napravljen od gline i oživljen, zmija koja krade besmrtnost, silazak u podzemlje, pojedini Gilgamešovi pothvati kao predložak Heraklova mita, itd.) i brojnim uzoritim primjerima, unatoč pesimističkom ustroju i nesretnom završetku, upornosti u traženju odgovora na temeljna pitanja života i smrti koja su oduvijek mučila i muče ljudski rod.

Besplatni Seminarski Radovi