POCETNA STRANA

SEMINARSKI RAD IZ KNJIŽEVNOSTI

OSTALI SEMINARSKI RADOVI - KNJIŽEVNOST | JEZIK -

Alternacija suglasnika u srpskome jeziku-seminarski rad Alan Ford i kulturološki kontekst-seminarski rad Analiza dela “Hamlet”- seminarski rad Analiza “Hamleta”-seminarski rad Analiza pesme “Dioba Jakšića”-seminarski rad Analiza pesme “Smrt majke Jugovića”-seminarski rad Analiza pesme „Banović Strahinja“- seminarski rad Analiza dela “Nečista krv”-seminarski rad Antun Branko Šimić-seminarski rad Antun Branko Šimić “Preobraženja”-seminarski rad Antigona-seminarski rad Antun Šoljan “Kratki izlet”-seminarski rad Andrićeve pripovetke-seminarski rad „Ako jedne zimske noći neki putnik“ Italo Kalvino-seminarski rad August Šenoa “Seljačka buna”-seminarski rad August Šenoa “Zlatarevo zlato”-seminarski rad August Šenoa “Prijan Lovro”-seminarski rad Alisa u zemlji čuda-seminarski rad 20 000 milja pod morem-seminarski rad Bijeli anđeo - Ćamil Sijarić-seminarski rad Branko Radičević - poezija-seminarski rad “Balkanski Špijun” Dušan Kovačević- seminarski rad Bilingvizam-seminarski rad “Bijeg” Milutin Cihlar Nehajev-seminarski rad Blugakovljev Majstor i Margarita- seminarski rad “Bogorodična crkva u Parizu”Viktor Igo -seminarski rad Bodler-seminarski rad Branko Ćopić „Bašta sljezove boje“-seminarski rad Civilizacijski okvir italijanskog jezika-seminarski rad “Crveno i crno” Stendal-seminarski rad Ćopićeva poezija za decu-seminarski rad Dečja književnost- seminarski rad Dante Aligijeri-seminarski rad Dante Alighieri "Božanstvena komedija"-seminarski rad Dante Alighieri - O božanstvenoj komediji-seminarski rad Djelo Marina Držića i njegovi izvori-seminarski rad Doktor Faustus-seminarski rad Dositej Obradović-seminarski rad “Don Kihot”-seminarski rad Don Žuan - Žan Baptist Poklen Molijer-seminarski rad Dostojevski i revolucija-seminarski rad Drama dvadesetog veka-seminarski rad Džon Don-seminarski rad “Dubravka” Ivan Gundulić-seminarski rad “Dundo Maroje” Marin Držić-seminarski rad Eliotova poezija-seminarski rad “Ep o Gilagamešu”- seminarski rad Epilepsija i Dostojevski-seminarski rad ''Evgenije Onjegin'' - Puškin-seminarski rad “Faust” Gete- seminarski rad Fjodor Mihajlovič Dostojevski-seminarski rad Fjodor Mihajlovič Dostojevski “Zapisi iz mrtvog doma”-seminarski rad Franc Kafka-pripovetke-seminarski rad Franc Kafka “Preobražaj”-seminarski rad Frančesko Petrarka-seminarski rad Gete “Godine učenja Vilhelma Majstera”-seminarski rad Govor i pismo-seminarski rad Gotski roman-seminarski rad “Gorski vijenac” Petar II Petrović Njegoš- seminarski rad “Gospoda Glembajevi” Miroslav Krleža-seminarski rad Grafički “anglicizmi”-seminarski rad “Gospođa Bovary” Gustave Flaubert - seminarski rad “Hamlet” Vilijam Šekspir- seminarski rad Hasanaginica-seminarski rad Hljebnikov i Majakovski-pjesnici ruske avangarde-seminarski rad “Homo balcanicus, homo heroicus ”-seminarski rad Hrvatski jezik u 19. stoljeću-seminarski rad Hronotop romana „Proces“-seminarski rad „Hipnos“ Rada Drainca-seminarski rad Idiot i Braća Karamazovi-seminarski rad Interkulturalnost u romanima Meše Selimovića i Ive Andrića-seminarski rad Istočni diwan – Dževad Karahasan-seminarski rad “Ilijada i Odiseja” Homer- seminarski rad Imenice-seminarski rad Interpretacija basni i priča o životinjama-seminarski rad Istorija Narodne biblioteke u Beogradu u 19. veku-seminarski rad Istorija razvoja zemunske biblioteke-seminarski rad Jao... trista puta! Sava Mrkalj-seminarski rad Jezične djelatnosti: slušanje, govorenje, čitanje, pisanje-seminarski rad Jure Kaštelan -seminarski rad Jezična obilježja publicističkoga stila hrvatskog jezika-seminarski rad Kamijevi romani-seminarski rad ''Kad su cvetale tikve'' i ''Petrijin venac''- seminarski rad Kategorizacija lika Ahileja iz Homerovog epa Ilijada-seminarski rad “ Kći Lotršćaka” Marije Jurić Zagorke-seminarski rad Knjižničar – katalogizator u knjižnici-seminarski rad Knjižnice i obrazovanje-seminarski rad Književne aluzije u Loliti- seminarski rad Književnost 20. veka- seminarski rad Ko je maznuo moj sir? - seminarski rad “Koreni” Dobrica Ćosić - seminarski rad Komika u eruditnim komedijama Marina Držića-seminarski rad Kraljević Marko-seminarski rad “Kraljević Marko drugi put medju Srbima” Radoje Domanović-seminarski rad “Kralj Edip” Sofoklo-seminarski rad Lav Nikolajevič Tolstoj-seminarski rad Laza Kostić “Medju javom i med snom” i “Santa Maria della Salute”-seminarski rad Legenda o Velikom inkvizitoru-seminarski rad Lik Fatime u epu “Ženidba Smailagić Meha”-seminarski rad Lirska poezija (lirika)- seminarski rad “Lovac u žitu” Jerome David Salinger-seminarski rad Ljubav u Kavabatinim delima-seminarski rad Ljubav u djelima realizma-seminarski rad Ljubavno pjesništvo Disa i Sime Pandurovića-seminarski rad “Mali princ”-seminarski rad Mato Lovrak “Vlak u snijegu”-seminarski rad Makijaveli-seminarski rad Marketing u školskoj knjižnici-seminarski rad Meša Selimović “Derviš i smrt”-seminarski rad Metaforična i mitski gradjena poezija Branka Radičevića-seminarski rad “Metamorfoze” - Publije Ovidije Nason-seminarski rad “Medeja” Euripid-seminarski rad Mitološka bića kod Ivane Brlić Mažuranić i Tolkiena-seminarski rad Mit o Vragu-seminarski rad “Milan Narandžić” Jakov Ignjatović- seminarski rad Milan Dedinac-seminarski rad “Most na Žepi” Ivo Andrić- seminarski rad Motiv ponora u Pavličićevoj Rupi na nebu i Brešanovoj Vražjoj utrobi-seminarski rad “Na Drini ćuprija”-seminarski rad “Na Drini ćuprija”-vremena i ljudske sudbine vezane za most-seminarski rad Narodni, književni i standardni jezik-seminarski rad Niče i Dostojevski-seminarski rad Vuk Stefanović Karadžić-seminarski rad Vukov rad na sakupljanju pesama - seminarski rad "Čiča Gorio"-seminarski rad Tipološke karakteristike ruskog realizma-seminarski rad Olja Ivanjicki-seminarski rad “Okovani Prometej” Eshil-seminarski rad OSMAN - Ivan Gundulić-seminarski rad Jure Kaštelan-seminarski rad “Patnje mladog Werthera” Gete-seminarski rad Principi stvaranja nelogizma-seminarski rad Poezija za decu Duška Trifunovića-seminarski rad Poezija - Federico Garcia Lorca -seminarski rad “Pod drugim suncem”-seminarski rad “Portret umjetnika u mladosti”-seminarski rad “Pop Ćira i Pop Spira” Stevan Sremac - seminarski rad “Povratak Filipa Latinovića” Miroslav Krleža-seminarski rad “Priče iz davnine” Ivana Brlić Mažuranić-seminarski rad Pričanja Vuka Dojčevića-seminarski rad “Prokleta avlija” Ivo Andrić- seminarski rad „Reče mi jedan Čoek“ Matija Bećković- seminarski rad Stari uskrsni običaji-seminarski rad “Staklenko” Živka Jeličića-seminarski rad Semjuel Beket-seminarski rad Selo u poeziji sentimentalizma i romantizma-seminarski rad Semiotika Umberta Ecoa-seminarski rad Seobe Miloša Crnjanskog u svetlu snova Vuka Isakoviča-seminarski rad “Seobe” Miloš Crnjanski- seminarski rad Slovenofilstvo u Njegoševom djelu “Luča mikrokozma” - seminarski rad Simbolika imena u romanima Dostojevskog-seminarski rad Simbolika šume kroz tematske i intermedijalne veze-seminarski rad Strukturalizam Krste Papića u filmu Lisice i djela Frane Šimunovića-seminarski rad “Smrt Smail - age Čengica” Ivan Mažuranić- seminarski rad Srbi svi i svuda i Slovo o srpskom jeziku-paralele Srbi u Hazarskom rečniku- seminarski rad Srpska apokalipsa po Dostojevskom-seminarski rad “Stranac” Alber Kami - seminarski rad “Starac i more” Ernest Hemingvej-seminarski rad “Slika Doriana Greja”-seminarski rad Smjerovi istraživanja književnosti-seminarski rad Specifičnost dječje književnosti-seminarski rad Stilske figure-seminarski rad Spoznajni značaj Ničea-seminarski rad Spoznajni značaj Stuarta Milla-seminarski rad Sukob ljubavi i dužnosti u Kornejevom Sidu-seminarski rad Šekspir „Bogojavljenska noć”-seminarski rad Šekspir “Bura”-seminarski rad Šekspir “Kralj Lir” -seminarski rad Šekspir “Kako vam drago”-seminarski rad Šekspir “Magbet”-seminarski rad Šekspir „Otelo”-seminarski rad Šekspir “Romeo i Julijа ” - seminarski rad Šekspirove istorijske drame-seminarski rad „Tajanstveno ostrvo“- Žil Vern-seminarski rad TENA - Josip Kozarac-seminarski rad Tomas Man "Budenbrokovi"-seminarski rad Tomas Man “Čarobni breg”-seminarski rad “Ujka Vanja” - Antona Pavloviča Čehova- seminarski rad “U registraturi” Ante Kovačić-seminarski rad Vladimir Majakovski-seminarski rad Vijon-seminarski rad Volter-seminarski rad Zločin i kazna- F. M. Dostojevski-seminarski rad Značenje bajki-seminarski rad Još...

Nakon Biblije, Don Kihot je doživio najviše prijevoda. Sama ta činjenica govori nam da bi roman svakako trebalo pročitati. Na hrvatski je knjigu preveo Iso Velikanović 1915.godine. Njegov je prijevod redigirao i napomenama popratio Josip Tabak, te je takav objavljen 1951. Bistri vitez Don Kihot od Manche smatra se jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uopće. Radnja romana je zasićena tolikim uzbuđenjem, neočekivanim obratima te uz to i ironijom i humorom, da čitatelja doslovno "lijepi" za stolicu.
Zamišljen kao satira na preživjele, ali u to doba još popularne viteške romane, Don Kihot je u toku stvaranja prerastao pišćeve intencije i postao djelom općeljudske vrijednosti, u kojem u likovima Don Kihota i Sancha Panze oživljuju dvije razne Španjolske, dvije povijesne epohe i dvije vječne dileme čovječanstva - sukob izmedu ideala i stvarnosti.

O PISCU DON KIHOTA

Miguel de Cervantes Saavedra (1547. – 1616.) je bio pisac koji je značio najviši uspon i sintezu španjolskog duha i španjolske stvarnosti svojega vremena. Rođen je u gradiću Alcala de Henares, nedaleko od Madrida, kao četvrto od sedmero djece siromašna kirurga.
Tijekom rane mladosti često je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka. Školovao se u rodnom mijestu, Sevilli i Madridu, gdje je počeo pisati svoje prve pjesme. Sa dvadeset godina, kao član pratnje kardinala Acqavive, papina delegata u Španjolskoj, odlazi u Italiju. Tu je upoznao i talijansku književnost i život, bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini. Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alžir. Nakon pet godina otkupljen je i vraćen u Španjolsku. Ali, ni u domovini ga nije dočekala sreća. Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluženog vojnika. U 37. godini se ženi, a od 1582. godine se okreće literaturi, no njegovi kazališni komadi i pjesme ne nalaze izdavača.
Godine 1585. izdao je pastoralni roman "Galatea". Unatoč popularnosti takvih romana, ovo Cervantesovo djelo nije polučilo slavu i novac kojima se on nadao. Tada ga stečaj novčara, kod kojega je položio svoj novac, upropaštava i dovodi u zatvor.
U tamnici piše prva poglavlja "Don Kihota" koji će biti objavljen 1605. pod naslovom "Oštroumni vitez Don Kihot od Manche, prvi dio" i postiže veliki uspjeh.
Cervantes razvija vrlo živu književnu djelatnost. Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne novele", kojom tu proznu vrstu uvodi u španjolsku književnost ;satiričko didaktičku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih međuigri". Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Kihot" Alonza Fernandeza de Avellaneda, Cervantes objavljuje svoj nastavak romana. Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteški roman "Persiles i Sigismunda", objavljen posmrtno. Cervantes je umro u Madridu 23. travnja 1616. godine, iste godine kada i Shakespeare.

ANALIZA DJELA

Vrsta djela:

Satirički viteški roman

Mjesto radnje:

Španjolska

Vrijeme radnje:

16. stoljeće

Tema:

Pustolovine viteza Don Kihota i njegovog perjanika Sancha Panze.

Motivi:

Viteštvo, životi vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i karakter, te opće društveno stanje toga doba.

Problematika koja se obrađuje u djelu:

Fiktivni svijet viteštva u kojem Don Kihot vjeruje da živi, te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.

Analiza glavnih likova:

Don Kihot je na početku romana Alonso Quijano, "plemić koji se po dobi hvatao pedesetih i bio je snažna rasta, suhovljav, mršav u licu, veliki ranoranilac i ljubitelj lova". Odjednom spazi čari čitanja starih viteških romana i poslije i sam, pomućenog uma od tolikog čitanja, odluči postati vitez i odlazi u pustolovine po Španjolskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. Iako bezuman u svojim postupcima, plemenit je u svojim namjerama. Njegova djela, koliko god mahnita, zrače veličinom. On je lud, ali to nije patološko ludilo, već sam način njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo. On nije odbačen od okoline, već uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne čini tako. Don Kihot je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom, istinom i nedostižnim idealima. On je luđak, ali mudar i vidovit, na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu. U bitkama je nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraća Dulcineji prije svakog dvoboja, a dostojan je najvećim ljubavnicima. Cervantes mu pred smrt ipak vraća razum te i sam Don Kihot odbacuje to svoje lažno ime i odlučno umire kao Alonso Quijano.

Sancho Panza je Don Kihotov perjanik. Fizički izgled mu je opisan vrlo škrto, ali istovremeno i precizno kada se kaže da je "imao golemu trbušinu, a nizak rast i tanke noge". Iako se pri prvom spominjanju kaže da je bio bez mnogo "soli u glavi", u budućnosti se dokazuje suprotno. On je Don Kihotva čista suprotnost. Dok se Don Kihot uputio u traženje pustolovina idealistički nastrojen, Sancho je to napravio isključivo iz svoje koristi. Nasuprot Don Kihotu, on izbjegava fizičke sukobe premda je spreman sebe braniti koliko može. Pohlepan je i sebičan, ne okljeva opljačkati ni fratra. Sklon je citiranju malograđanskih poslovica i izreka, pa ga čak i sam Don Kihot traži da se odrekne te navike. S vremenom je Don Kihot Sancha pomalo uvukao u svoj svijet te će se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara. Sancho Don Kihota na samrti uvjerava da će postati pastiri. Tu njegova privrženost vladaru dolazi do izražaja više nego ikada, jer mu on više ništa ne može niti želi obećati, a Sancho ga je ipak spreman podržati u njegovoj zadnjoj ludosti.

Zaključak o likovima:

Don Kihot i Sancho Panza su dva dijametralno suprotna lika, te bi se trebali odbijati, barem u pravom svijetu. Ali začudo njih dvojica su našli neke zajedničke interese i privlače se možda čak i više nego što bi se privlačila dva kompatibilna lika. Spoj sanjara i realista daje neponovljivo djelo, koje se održalo čak 400 godina kao čvrsti primjer svoj sili suvremenih i manje suvremenih romana i novela.

Sporedni likovi:

Gazdarica, sinovica, brijač, pop, Don Roland, vojvoda, vojvotkinja, župnik, kanonik, fratri, krčmar, krčmarica, seljanke, Tome Cecial, Kiterija, Basilio, Tereza, Don Pedro Recio, Don Antonio, Sanson Carrasco, mazgari, galijaši, glumci itd.

Uz glavnu fabulu koja je poznata, pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju koja se ne vidi iz glavne, već stoji u njenoj pozadini. Naime, Don Kihota kroz cijelu radnju potajno, na trenutke, prate njegovi mještani bakalar Sanson Carrasca, župnik, brijač i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet. Skrivajući se uvijek pod drugim lažnim imenima i ulogama, pokušavaju Don Kihota odvesti kući da tamo ostane i nastavi normalno živjeti. To na kraju i uspijeva bakalar Carrasco. Osim te skrivene radnje pisac nam često daje uvid u samu ironiju djela, te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos"; tj. pretvaraju se da ih cijene i poštuju. Ovi to, naravno, u svojoj zasljepljenosti ne vide.

Ideja:

Svijet se mijenja, a s njime se trebaju mijenjati i ljudi. Oni koji se ne uspiju prilagoditi neće moći opstati. Dokaz je Don Kihot.
.
Donkihotizam:

Donkihotizam označava svaki uzaludan, besmislen pothvat koji izaziva podsmjeh ; sklonost fantaziranju.

Borba s vjetrenjačama:

Pojam « Borba s vjetrenjačama» označava borbu koja je uzaludna i besmislena .

( U djelu Don Kihot nasrće na vjetrenjače uvjeren da su posrijedi krakati gorostasi, a onda, dignut u zrak zajedno s bojnim kljusetom Rocinantom i survan na tlo, objašnjava Sanchu Panzi da je čarobnjak Freston pretvorio divove u mlinove samo da mu otme slavu pobjede.)

Stil i jezik:

Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilično podudara s viteškim romanom, ali Cervantes u njega unosi stanovite izmjene. Uz pustolovine glavnog lika, on u svoje djelo unosi nekoliko novela, od kojih su, neke više a neke manje u svezi sa tijekom glavne radnje. On sam objašnjava taj postupak kao način razbijanja jednoličnosti pripovijedanja o samoj dvojici glavnih likova. U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik Sansona Carrasca. Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu; u njemu nema umetnutih novela. Po obradi građe drugi dio je složeniji i kompaktniji. U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez Don Kihot od Manche", a u drugom dijelu o lažnom (Avellenadinom) nastavku romana. Često se pojavljuju latinski izrazi poput "tantum pellis et ossa fuit", poslovice kao što je "nije zlato sve što sja" i citati. Cervantes upotrebljava poredbe (skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lišća i ploda i tijelo bez duše) i metafore (zatrpati provaliju straha; osvijetliti zbrku smetenosti). Služi se pripovijedanjem, dijalogom i opisivanjem.

Kritika društva:

Don Kihot je višeslojan roman sa bezbroj značenja i isto toliko tumačenja. Osim oštre kritike i parodiranja viteških i pastoralnih romana, popularnih u Cervantesovo doba, ovaj roman predstavlja također i kritiku crkve i inkvizicije, kritiku tadašnjeg španjolskog društva koja se ogledala u podjeli na stare i nove kršćane, običaja i ljudskih naravi. U Cervantesovo doba, mnoge od ovih kritika su mogle koštati autora slobode ili čak i života, a jedini način da ih izrazi bio je kroz usta mentalno poremećenih literarnih junaka. Isto će uraditi i u jednoj od svojih Uzornih noveli, Stakleni licencijat (šp. El licenciado Vidriera).

Kritika djela:

«Cervantes je prvi donio čovjeku najrjeđu, najslađu, najbolniju nasladu: suzu humora, i nije čudo što Don Kihot posta biblijom svih tužnih, ironijskih i osjetljivih duša, knjiga Heinove mladosti i evanđelje velikih humorista... Premda je najpopularnije mišljenje da je Don Kihot djelo satirično – satira na ondašnje viteštvo, parodija viteških romana – ta knjiga ne može se uvrstiti ni u koju točno ograničenu književnu vrstu. No o tome nema sumnje da je Don Kihot tip više humorističan no satiričan, uzbuđujući uvijek našu simpatiju, nikad antipatiju: „Viteštvo je majka jednakosti kao ljubav.“ „Duh ne uništava hrabrost i junaštvo ne gasi duha.“ „Bog i Priroda dadoše im slobodu, nitko na svijetu nema prava uništiti tu slobodu“ – veli u duhu modernog proletarca, oslobađajući robijaše, naš plemeniti šljivar Alonso Quijano,
S nadimkom „Dobričina“. – Čovjek tako plemenite logike i požrtvovnog morala ne može biti junak satire, a ako je Don Kihot satira, nije satira na izvjesnu kastu i epohu, već na život, čovjeka i ideal uopće, satira na idealiste, teoretike, doktrinare i pjesnike. Quijote je simbol jedne, Sancho Panza druge polovine čovječanstva: one realistične, ograničene, puzave mase, što unatoč prirođenoj lijenosti klikće za Quijotima, za svojim Muhamedima, Kolumbima, Napoleonima.»
Antun Gustav Matoš

 

ZAKLJUČAK

Vjera u ideale čini Don Kihota uzvišenim, a pustolovine u koje hrli prava su avantura, vrhunska zabava i do danas nisu izgubile na svojoj zanimljivosti i potpunoj otkačenosti. Don Kihot je ovdje kako bi nam pokazao kako nije sve u logičnosti i praktičnosti, kako nam treba nešto više od toga. Pokušati prekrojiti svijet prema svojim snovima i iluzijama nije moguće, ali svi to moramo pokušati. Don Kihot, luckasti borac za pravdu, tu je da nas čitajući djelo podsjeti da vi čovjek bez snova, ideala, zanesenjaštva i makar zrnca ludila bio osuđen na ružan, prizeman i nezanimljiv život u realnosti koja je drugo ime za nepravdu i zlo koje nas okružuje.

LITERATURA