Miroslav Krleža (1893.-1981.), pjesnik, pripovjedač, dramatičar, kritičar i esejist. 1908. godine upisuje se u domobransku kadetsku školu u Pečuhu, nakon što ju završi dobiva carsku stipendiju i odlazi u Budimpeštu na vojnu akademiju Ludoviceum. 1913. napušta vojnu akademiju i odlazi u Skopje želeći stupiti u srpsku vojsku kao dobrovoljac. Pod sumnjom da je austrijski špijun biva uhićen, međutim nakon saslušanja i brojnih komplikacija uspijeva sredinom 1913. godine doći u Zagreb gdje započinje ozbiljan i plodan književni rad. Za vrijeme Prvog svjetskog rata služio je u austrougarskoj vojsci kao običan vojnik. 1919.godine oženio se Leposavom Kangrga. Krleža ostvaruje iznimno plodno razdoblje između dva svjetska rata te razvija vrlo živu književnu djelatnost: pokreće časopise (˝Plamen, Književna republika, Danas, Pečat˝),objavljuje književna djela, polemizira (boriti se protiv drugog mišljenja) sa svojim književnim i idejnim protivnicima. Od 1950. Do smrti bio je direktor Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Od ulaska u književnost svojom dramom ˝Legenda˝ 1914.godine pa sve do smrti 1981.godine, u rasponu od skoro sedam desetljeća, Krleža je stvorio golem opus književnih djela,napisavši brojne pjesme, pripovjedke, romane, drame, eseje, putopise, polemike i dr.
Krleža je književnik koji je nenadmašnom snagom umjetničke riječi znao prodrijeti u društvenu stvarnost svog vremena i prikazati sudbinu hrvatskog čovjeka. Iako je bio pobornik marksističke ideologije i socijalizma, u svom se stvaralaštvu uzdigao iznad ideološke isključivosti i dogmatizma (nekritično povjerenje u ljudsku sposobnost spoznavanja), opredjelivši se za kritički odnos spram stvarnosti i istinski humanizam. Predstavlja središnju ličnost hrvatske književnosti 20.stoljeća. Najznačajnija djela su mu: zbirka pjesama - Pan (1917.), zbirka balada - Balade Petrice Kerempuha (1936.), drame: Gospoda Glembajevi (1928.), U agoniji (1928.), zbirke novela: Hrvatski bog Mars (1922.), Novele (1924.), romani: Povratak Filipa Latinovica (1932.), Na rubu pameti (1938.) i dr.
Stvaralačke faze:
1) Ekspresionističko-simbolička (1914.-1918.) u kojem nastaju djela poput ˝Hrvatska rapsodija˝ (novele), te dramski ciklus ˝Legende˝;
2) Realističko-psihološka (1918.-1932.) u kojem nastaju zbirke pjesama,ali i drugi te treći dramski ciklus (o Glembajevima) u kojem je najpoznatija drama ˝Gospoda Glembajevi˝, te zbirka novela ˝Hrvatski Bog Mars˝;
3) Faza bunta (30te godine 20.stoljeća) ;
4) Faza ˝u znaku romana˝ (sredina 30-ih godine 20.stoljeća) u kojoj nastaje roman ˝Povratak Filipa Latinovic˝.

O djelu i analiza djela “Povratak Filipa Latinovića”

Povratak Filipa Latinovica je prvi cjeloviti hrvatski moderni roman, a Krleža ga je napisao tijekom veljače 1932. godine u Zbroslavu pokraj Praga. Roman predstavlja nastavak Krležina kompleksnog ciklusa o Glembajevima. Kratki sadržaj djela: nakon 23 godine izbivanja Filip dolazi na kaptolski kolodvor. Detalji obiteljske kuće poput trulog zida,vrata, bude u njemu mučno sjećanje na to kako ga je prije 23 godine majka izbacila na ulicu nakon što je ukrao stotinjarku i potrošio provodeći se sa sumnjivim ženama. Posjet nekadašnjoj majčinoj trafici u njemu izaziva provalu slika iz djetinjstva koje je bilo otrovano majčinim nočnim izbivanjima i glasinama da mu je otac biskup. Filip je duboko zahvaćen nemirom i taj nemir pravi je razlog njegova povratka. Za njega svijet sastoji se od niza detalja kojima on ne vidi smisao. Promatrajući tog jutra gibanje ljudi na ulici, Filip vidi samo sliku kaosa i životinjske izmjene materije. Filip koji je po zanimanju slikar, boje je počeo doživljavati kao sivilo, ˝počele su u njemu sivjeti˝. Ugledavši svoj odraz u kavanskom ogledalu, Filip počinje sumnjati u identitet svoga vlastitog ja: ˝jedan čovjek, blijed, neispavan, umoran, prosijed, s dubokim podočnjacima i gorućom cigaretom na usni, uzrujan, ispijen, ustreperen˝. Na put u Kostanjevac, kamo se preselila njegova majka, kreće s foringašem Jožom Podravcem. Dok su se vozili pokraj jedne prizemnice zatvorenih prozora, Joža Podravec prezirno izgovara riječ ˝frajle˝ što u Filipu budi upomenu na njegov neslavni bijeg iz javne kuće nakon što mu je jedna od prostitutki intimnim glasom počela govoriti o njegovoj majci i njezinom ljubakanju s kanonicima. Životna priča Jože Podravca, koju mu ovaj putem raspreda, pruža Filipu materijal za meditaciju o stoljetnoj panonskoj zaostalosti,daleko od svakog civilizacijskog napretka. Za vrijeme boravka u Kostanjevcu u njemu će majka, sa svojom željom da se raduje životu i uživa u teško izborenom socijalnom statusu,trajno izazvati nemir. Majka naručuje vlastiti portret od Filipa, no ono što Filip prenosi na platno je groteskna (prikazivanje ljudi ili predmeta u komično-nakaznom) slika ostarjele bordel-dame. Postupno Filip upoznaje preko majke i njezinog prijatelja Silvija Liepacha kostanjevačku društvenu stvarnost i krug ljudi. Jedan od razloga Filipova zadržavanja u Kostanjevcu je Bobočka Radajeva, kasirica u kavani ˝Kod Krune˝, žena za kojom su se dovukli glasovi da je moralno i materijalno upropastila svog zadnjeg ljubavnika odvjetnika Baločanskog i skrivila smrt njegove žene. Sjedenje u ˝Kruni˝ i razgovori s Bobočkom postaju Filipova svakodnevica. Ona kao pretjerano erotizirana žena s crtama nimfomanke počinje Filipa neodoljivo privlačiti i erotski i ljudski. Njegovo dodatno društvo u ¨Kruni˝ je Vladimir Baločanski koji je,hipnotiziran Bobočkinim erotskim fluidom,skliznuo od uglednog građanina i uzornog muža do sjene čovjeka,dopavši se zatvora i ludnice. Bobočkin utjecaj budi u Filipu ponovno slikarsku energiju. Vraćajući se jedne večeri s Bobočkom s proštenja Svetog Roka, Filip iznosi svoju grandioznu slikarsku viziju raspetog Krista koji je ¨jedini most po kome se može spasiti čovjek iz blata i smrada˝. Novi nemir u Filipu izaziva dolazak Sergeja Kiriloviča Kyrialesa,zagonetnog Grka s Kavkaza,dermatologa i doktora fiziologije. Od njegovog dolaska Bobočka se sve više udaljava od Filipa,on je njezin dugogodišnji prijatelj,a Filip sumnja da je jedan od njezinih bivših ljubavnika. Sergej,mada je i sam jedan promašen čovjek,razara Filipove idealističke koncepcije o slikarstvu i iluzije o vlastitom talentu. Sergej se ubija bacajući se pod vlak. Bobočka odlučuje otputovati i moli Filipa da joj posudi novac za put do Hamburga. Boločanski ne dozvoljava Filipu da joj posudi novac i moli ga da je odgovori od putovanja. U jednom trenu u njegovu sobu svraća majka i prigovara mu zbog veze s takvom osobom poput Bobočke. On bijesan majci govori kako nema pravo osuđivati nikoga jer je jednako moralno siromašna i bijesan traži da mu se odgovori ko mu je otac. Majka mu pruža fotografiju sa Liepachom Kostanjevačkim,a u tom trenu Baločanski dolazi otkazati uslugu, jer Bobočka ne putuje. Baločanski pruža Filipu papir koji bi trebao biti Bobočkino pismo,međutim to je račun iz drogerije s krvavim otiskom prsta,što je dokaz Bobočkinog ubojstva. Baločanski bježi u noć, a Filip pronalazi mrtvu Bobočku u lokvi krvi,pregriženog grkljana. Tema romana je povratak, koji predstavlja inventuru cjelokupnog Filipovog života i sučeljavanje s egzistencijalnim tajnama i osobnim kompleksima iz njegova djetinjstva. Filipovo ključno pitanje koje postavlja svojim povratkom je pitanje osobnog identiteta, pitanje izvorišta i granica vlastite osobnosti. Na to pitanje nemoguće je odgovoriti bez razrješenja tajne očinstva koja je dominirala njegovim djetinjstvom. Osim tog ključnog pitanja, Filip se susreće sa pitanjima poput: odnosa umjetnika i društva, vlastitog talenta i umjetničke inspiracije, nacionalnog identiteta, smisao života. Iako je roman obilježen jednim likom, to je zapravo roman koji istodobno prikazuje hrvatsko društvo drugog i trećeg desetljeća dvadesetog stoljeća. Radnja romana zbiva se u razdoblju od nekoliko mjeseci,međutim vremenski raspon romana obuhvaća Filipov cijeli život sve od njegovih najranijih sjećanja. U romanu se isprepliće pripovjedačka sadašnjost s pripovjedačkom prošlošću,što je svojstveno Proustovim romanima,koji dokida kronološki redoslijed zbivanja. Takva vrsta radnje naziva se simultana radnja. Kao i kod Prousta,povratak u prošlost motivira se asocijativnom tehnikom pripovjedanja. Mjesto radnje točnije je određeno (Zagreb,Kostanjevac),međutim Krleža se koristi često terminom ˝Panonija˝ čijim opisima iznosi stoljetnu hrvatsku zaostalost, ujedno Panonija je mitska zemlja u čije blato stoljećima tonu civilizacije i ljudske egzistencije. Roman je podijeljen na tri dijela. Prvi dio,sam povratak na Kaptol, je evokacija (prizivanje) Filipovog djetinjstva. Taj dio romana je statičan i retrospektivan,prožet intenzivnim unutarnjim doživljajima. U tom dijelu najdosljednije je sprovedeno stapanje prošlosti i sadašnjosti te asocijativna tehnika pripovijedanja. Drugi dio romana Filipov je susret s vlastitom panonskom hrvatskom podlogom,njezinom ruralnom,animalnom i mitskom komponentom oličenom u liku Jože Podravca i posjedničko-činovničkim krugom oko Silvija Liepacha Kostanjevačkog. Ovaj dio romana donosi obilježja sociološko-staleške studije. Treći dio romana psihološka je studija triju važnih likova: razdražljive i erotizirane Bobočke, Baločanskog i Kyrialesa. Ovaj roman ima dramska obilježja. Prema tezi da Krležin roman predstavlja tip proze dramskog karaktera,nalik romanima Dostojevskog,mogu se navesti tri osnovne dramske kompozicije: ekspozicija(Filipov povratak),dramski zaplet(Kostanjevac) i rasplet(otkriće očinstva,ubojstvo). Svi bitni odnosi među likovima razrješavaju se u posljednjem poglavlju,ali ostvaruju se i Filipov predosjećaj da će boravak u Kostanjevcu biti sudbonosan. U pripovijedanju se Krleža služi različitim tehnikama: sveznajućim pripovjedačem,dijalogom,monologom,unutarnjim monologom(asocijativna proza toka svijesti prirodno je monološka). Po vrsti to je psihološki roman,roman jedne svijesti. Kraj romana ima dva tumačenja: ostaje otvorenim da li je to slom Filipova idealističkog nastojanja da slikarskim doživljajem spozna svijet oko sebe ili kao katarza (očiščenje) kroz koju je neophodno bilo proć da bi se spoznalo samoga sebe. Djelo pripada epskom književnom rodu, a po vrsti je roman. Djelo spada u razdoblje koje se naziva ˝Hrvatska književnost 20.stoljeća¨. To razdoblje dijeli se na dva dijela:
1) Prvo razdoblje (1914.-1929.) – 1914.završava moderna,umire A.G.Matoš, javlja se novi književni naraštaj s kritičkim odnosom prema tradiciji moderne i tu imamo tri skupine pjesnika: a) Pokret mladih jugoslavenskih nacionalista; b) Predstavnici ekspresionizma-bunt,borbenost,težnja za aktualnošću,najznačajniji predstavnik: A.B.Šimić, potaknut time javljaju se ekspresionistička obilježja i kod Krleže u zbirci pjesama ˝Simfonije˝, dramskom ciklusu ˝Legende˝, te dramama ˝Golgota˝, ˝Galicija˝. Krleža pokreće 1919.godine, uz pomoć Augusta Cesarca, časopis ˝Plamen˝ koji je bio ekspresionističke orijentacije i izlazio je samo te godine; c) Pjesnici kršćanskog nadahnuća;
2) Drugo razdoblje (1929.-1952.) – 1928.godine ubijen S.Radić,1929.godine uvedena diktatura čime počinje velikosrpska politika na čelu s A.Karađorđevićem, od 1941.-1943.traje NDH, a nakon njezinog raspada,1943. Hrvatska postaje dijelom socijalističke Jugoslavije, gdje će politika nastojati kontrolirati književno stvaranje. Karakteristike drugog razdoblja su smirivanje avangardističkih stilova i povratak realističkom konceptu književnosti, književnost ponovno dobiva društvenu ulogu,prevladava socijalna tematika, Krleža ustaje protiv utilitarnog realizma i zauzima se za tendencioznu književnost ostvarenu književnim sredstvima čime dolazi do ˝sukoba na književnoj ljevici˝, javlja se religiozni realizam (u prozi,poeziji,drami) i dijalektalno pjesništvo.
Roman je prvi hrvatski cjeloviti moderni roman, što se očituje po:
1) SADRŽAJU-osnovni motiv je povratak Filipa Latinovica koji je ostvaruje kroz tri razine: a) formalno- nakon 23 godine izbivanja on se vraća u Zagreb; b) retrospektivno- sjećanjem pokušava sagledati svoj cjelokupni životni put; c) introspektivno- traganje za smislom života koji se ostvaruje kroz pronalazak vlastitog identiteta,vlastite egzistencije i vlastitog podrijedla (pokušava saznati tko mu je otac).
Dvije vrste tematika: a) egzistencijalna- život mu je opterećen osobnim i profesionalnim dilemama (ne može na slike prenijeti cjelokupni doživljaj stvarnosti jer je cijeli njegov život razbijen na detalje još od djetinjstva); b) socijalna i nacionalna tematika- tema iskorijenjenog hrvatskog intelektualca koji odlazi od kuće i ponovno se vraća, ali tada više ne osjeća pripadnost domu niti bilo kojoj sredini uopće (gubitak nacionalnog identiteta).
Filip je okarakteriziran: a) socijalno- nezakonito dijete žene dvostrukog morala i predstavnik aristokracije u propadanju; b) tjelesno- prema sexualnosti i tjelesnosti istovremeno osjeća privlačnost i gađenje (proizašlo iz odnosa sa majkom=Edipov kompleks); c) psihološka- prikaz unutarnje svijesti (pa sve do podsvijesti).
Pitanja vezana uz glavnog lika: a) Pitanje identiteta; b) Pitanje pripadnosti društvu; c) Pitanje umjetnosti; d) Pitanje ljubavi;
2) STRUKTURALNO: a) Prostor i vrijeme-objektivni prostor i vrijeme samo su okvir za subjektivni prostor i vrijeme (Filipova svijest, Filipov život); b) Monološko-asocijativno pripovijedanje-npr. kod Prousta sjećanja su se razvijala u obliku koncentričnih kružnica, a kod Krleža nema nikakve povezanosti i sve je rascijepano na dijelove; c) impresionistički stil pisanja-rečenice bogate vizualnim,olfaktivnim impresijama čiji je cilj potaknuti sjećanje; esejistički stil pisanja- razmišljanja o slikarstvu zapravo su kritika na moderno slikarstvo i umjetnost uopće;
3) KRAJ ROMANA (DVOZNAČAJNOST)-put koji Filip prolazi u romanu je proces spoznavanja samoga sebe ili je put koji Filip prolazi u romanu kružan (besmislen) jer je on kao osoba oblikovan još u djetinjstvu neovisno o nepoznavanju oca i ponašanju majke i zapravo prema tome cijeli put u romanu nema nikakve svrhe.

Filip Latinovic

Tipičan intelektualac 30-ih godina 20.stoljeća. Umjetnik,slikar,visoko osjetljiv i egzaltiran (zanesen, ushićen, oduševljen, uzbuđen) do te mjere da ponekad iskazuje manijakalne crte. On prije svega teži pronalasku čvrstog uporišta. Njegov povratak motiviran je nemirom koji je posljedica nemogućnosti da u svojim slikarskim vizijama obuhvati totalitet života. Osnovni razlog njegovog povratka je traženje emotivne podloge, na kojoj bi se uspostavilo jedinstvo njegove ličnosti. On je dijete trafikantice koja se bavila prostitucijom. Razrješenje pitanja očinstva ključ je učvršćivanja Filipovog vlastitog identiteta. To je snažan psihoanalitički kompleks koji je otrovao njegovo djetinjstvo, uvjetuje njegov pogled na svijet, a posebno uvjetuje njegov ambivalentan odnos spram žena i spolnosti, koji doživljava kao nešto što čovjeka snižava na razinu životinje.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi