Edipov kompleks

Edipov kompleks opisuje se kao stanje psihoseksualnog razvoja u tzv. falusnoj fazi u Frojdovoj teoriji, u dobi od tri do pet godina života. Edipov kompleks je inspiriran grčkom tragedijom o Edipu, kralju Tebe. Frojd je smatrao kako je cjelokupno ponašanje čovjeka motivirano željom za doživljajem užitka. Ta je motivacija organizirana i sumjerena kroz dva instinkta: seksualnost (eros) i agresivnost (tanatos). Oba ova instinkta po njemu potječu od unutarnje psihičke energije koju naziva libido. Instinkti se ispunjavaju akcijama triju psihičkih struktura: id, ego i super-ego. Tijekom falusne faze se Edipov kompleks javlja i razrješava. Frojd je smatrao Edipov kompleks središnjim događajem u razvoju osobe. Kompleks počinje kad dječak svoj seksualni libido usmjerava prema majci, a agresivni libido prema ocu kojeg smatra suparnikom u borbi za majčinu naklonost.

Tema ovog rada je Edipov kompleks, često korišten pojam u psihoanalizi. Edipov konflikt ili kompleks opisuje se kao stanje psihoseksualnog razvoja u tzv. faličkoj fazi u Frojdovoj teoriji, u dobi od tri do pet godina života. Razrješenje Edipova kompleksa, kako se vjeruje, nastaje s identifikacijom istospolnog roditelja. Sigmund Frojd smatra ovaj kompleks bazom superega i nukleusom svih ljudskih odnosa. Brojni psihijatri opisuju značaj edipalnih odnosa u osobnom razvoju u zapadnoj kulturi u vidu ljubavi prema jednom roditelju i antagonizmu prema drugom, ne nužno kao seksualni rivalitet već kao reakciju na roditeljsku autoritarnu snagu.

1. Što je Edipov kompleks?

Edipov kompleks je privlačnost koju dijete osjeća prema roditelju suprotnog spola te neprijateljstvo i rivalstvo prema roditelju istog spola (suparniku). Dijete je ljubomorno na roditelja istog spola te ga želi ukloniti i zauzeti njegovo mjesto. Kompleks se pojavljuje tijekom tzv. falusne faze psihoseksualnog razvoja osobnosti u dobi od treće do pete godine. Normalno se razrješuje postupnom identifikacijom s roditeljem istog spola te odricanjem od seksualnog zanimanja za roditelja suprotnog spola. Većina ljudi preraste edipsku fazu, iako to nije pravilo. Neki mentalno bolesni pojedinci kad odrastu imaju snažan Edipov kompleks. Prema Frojdu, glavni razlog za razrješenje Edipovog kompleksa jest strah od očeve kazne. Frojd, autor ovog termina, prema svojoj teoriji osobnosti smatrao je Edipov kompleks temeljem superega i jezgrom svih međuljudskih odnosa. Po njegovu mišljenju svi ljudi iskuse Edipov kompleks. Mnogi psihijatri priznaju značenje Edipskih veza u razvoju osobnosti u našoj kulturi, ali ljubav i privlačnost prema roditelju suprotnog spola te mržnju i antagonizam prema istospolnom roditelju ne smatraju nužno seksualnim rivalstvom već prezirom roditeljskog autoriteta. Antropolozi dovode u pitanje i postojanje ovog kompleksa u ne-Zapadnim društvima. Smatraju kako se razvija kao rezultat društvene okoline i ne u svih osoba. Nerazriješen Edipov kompleks uzrok je nastanka neuroza i očituje se u odnosima s drugim osobama.

2. Zašto “Edipov”?

Edipov kompleks je inspiriran grčkom tragedijom o Edipu, kralju Tebe. Edip postepeno otkriva lanac prošlih događaja koji su donijeli kugu njegovoj kraljevini. Shvaća da je starac koga je ranije ubio na raskršću bio Laj, njegov otac, a da je Jokasta - njegova žena i majka njegove djece, zapravo i njegova majka. Kada se istina objelodanjuje, sebe osljepljuje i bježi iz kraljevstva.
Ova priča je Frojda naročito zanimala dosta dugo. Njegovo prvo direktno upućivanje na Edipa nalazi se u pismu njegovom prijatelju Wilhelmu Fliessu datiranom 15. listopada 1897. god. u kojemu on govori o naročitoj snazi jedne Sofoklove drame: «Kralj Edip: Svanula mi je jedna ideja od opće važnosti. Shvatio sam da sam bio u ljubavi sa mojom majkom i da sam bio ljubomoran na svog oca i sada smatram da je to univerzalni doživljaj iz ranog djetinjstva...» (Frojd, 1985, str. 272). U to vrijeme se, međutim, ove opservacije o jednoj 'ideji od opće važnosti' nalaze zajedno pored drugih. Tada je više bio prioritetniji njegov interes za drugu stranu incesta, odnosno za seksualno zlostavljanje djece od strane roditelja, te da li su izvještaji pacijenta o ovome stvarni ili su fantazija.

3. Sigmund Frojd

Sigmund Frojd, punim imenom Sigismund Schlomo Frojd, rođen je 6. svibnja 1856. u Austro-Ugarskoj (Freiberg, današnja Češka). Otac Jacob bio je trgovac, a Frojdova majka Amalie njegova druga žena. Kada je Frojdu bilo četiri godine s roditeljima se seli u Beč. Naučio je govoriti francuski, engleski, talijanski i španjolski jezik i proučavao je djela poznatih pisaca i filozofa svoga vremena, posebice Nietzschea, Hegela, Shakespearea i Hegela, i Kanta. U Beču je 1873. godine, upisao studij medicine na bečkom Sveučilištu. Nakon završetka školovanja 1881. radi u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje uspoređuje mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. godine otkriva njegova analgetske ljekovite učinke i iskušava ga na sebi, no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost. To se smatra jednim od njegovih 3 važnih otkrića. Naredne 1885. godine pozvan je u Pariz i raditi s jednim od najpoznatijih neurologa toga vremena Jeanom Charcotom, koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze. Iz Pariza se vraća 1886. u Beč i otvara privatnu praksu, koju posvećuje oboljelima od histerije. U tretmanu koristi elektroterapiju i hipnozu. Postepeno uočava kako njegovi pacijenti pričaju više, ako leže na kauču, pa ih je u tome ohrabrivao, potičući ih da govore što im padne napamet. Tu je a tu je tehniku kasnije nazvao "slobodne asocijacije". Frojd je nesporno genij, po definiciji, rijetko višestruko darovita osoba koja tijekom duljeg životnog razdoblja stvara djela univerzalnog značenja s dugotrajnim utjecajem na ljudsku misao. Djela genija uglavnom prelaze sposobnost shvaćanja drugih, pa se ne primjećuju ili ih se pokušava poništiti. To se dogodilo i Frojdovim djelima, teorijama i metodama tretmana pacijenata, koje su i danas kontroverzne, ali žive, usprkos pokušajima promjena. Usprkos svemu, Frojdova djela doslovno su preživjela i pokušaje potpunog uništenja, poput onog kada su nacisti nakon neposredno prije okupacije Austrije 1938. godine u Berlinu javno spalili njegove knjige. Tada je morao napustiti Austriju. Preselio se u London, Hampstead, 20. Maresfield Gardens, gdje je i umro, 23. rujna 1939. godine, u 83. godini života, zbog iscrpljenja predoziranjem morfija koji je uzimao zbog boli koje mu je izazivao karcinom grla, uzrokovanog vjerojatno pušenjem cigara, zbog kojeg je imao tridesetak operacija od 1923.g. Frojdova misao je i danas prepoznatljivo sadržana kao baza u teorijama njegovih učenika, Ferderna, Ranka i Adlera, koje je Frojd okupljao srijedom od 1902. godine u Psihološkom društvu, i u teorijama svih poslije njega, pa i onih koji su se žestoko okomili na psihoanalizu ili su pokušali pronaći novi put kroz vrata koja je Frojd otvorio.

4. Frojdove psihoseksualne teorije i Edipov kompleks

Frojd je smatrao kako je cjelokupno ponašanje čovjeka motivirano željom za doživljajem užitka. Ta je motivacija organizirana i sumjerena kroz dva instinkta: seksualnost (eros) i agresivnost (tanatos). Oba ova instinkta po njemu potječu od unutarnje psihičke energije koju naziva libido. Instinkti se ispunjavaju akcijama triju psihičkih struktura. Prva je id, jedina struktura prisutna po rođenju, predstavlja nagone i u početku sadrži cijeli libido. Ubrzo po rođenju dio ida pretvara se u ego čija je funkcija prevesti želje ida u kontakt sa stvarnim objektima. Zadnji se razvija superego, unutarnji odraz roditeljskih vrijednosti, odnosno moralnih normi ponašanja (odgoja). Superego je savjest i djeluje na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Po Frojdu se osobnost razvija u pet faza, a u središtu prve tri su erogene zone, izvor primarnog djetetovog zadovoljstva. Te faze su: oralna faza (erogena zona su usta, a zadovoljstvo nastaje zbog sisanja, gutanja, grizenja i žvakanja), analna faza (zadovoljstvo predstavlja ispuštanje, a kasnije zadržavanje stolice) i falusna faza (užitak predstavljaju manipulacije s falusom - penisom ili klitorisom). Tijekom falusne faze se Edipov kompleks javlja i razrješava. Frojd je smatrao Edipov kompleks središnjim događajem u razvoju osobe. Kompleks počinje kad dječak svoj seksualni libido usmjerava prema majci, a agresivni libido prema ocu kojeg smatra suparnikom u borbi za majčinu naklonost. Dječak želi da otac nestane kako bi imao majčinu pozornost samo za sebe. Razrješenje kompleksa nastaje kad dječak razvije kastracijski kompleks, strah da će otac na dječakove agresivne namjere odgovoriti odsijecanjem dječakova penisa. Kao dio normalnog razrješenja dječak odcjepljuje libido (seksualni i agresivni) koji je usmjerio prema roditeljima. Slijedeći korak je identifikacija s roditeljima - najprije s ocem, a u manjem obimu s majkom. Ova identifikacija rezultira oblikovanjem superega. Konačno se potiskuje sva memorija o kompleksu i dijete ulazi u period relativne seksualne i agresivne tišine kojeg Frojd naziva faza latencije. Kod djevojčica je Edipov kompleks sličan te se kod njih naziva i Elektrin kompleks. Djevojčica kao i dječak u početku želi posjedovati mamu i ukloniti tatu. Razrješenje počinje kad djevojčica otkrije da joj je uzet penis i to uzrokuje ljubomoru. Djevojčica tada uklanja seksualni libido usmjeren prema mami te agresivni libido usmjeren prema ocu (no, kao i dječaci, tragovi oba osjećaja djelomično su uvijek prisutni - nikad ne prestajemo voljeti mamu i natjecati se s ocem). Kako bi povratila penis, ljuta na mamu i njenu ulogu u gubitku penisa, djevojčica seksualni libido ulaže u vezu s ocem, a neprijateljstvo razvija prema mami, kradljivici penisa. Razrješenje kompleksa kod djevojčice završava se istom vrstom identifikacije kao kod dječaka - prvenstveno s roditeljem istog spola (mamom), a u manjem opsegu s ocem. Ona također potiskuje pamćenje na ovaj period kad uđe u fazu latencije.

5. Posljedice nerazriješena Edipova kompleksa

Ukoliko se Edipov kompleks ne razriješi i nastavi postojati, dijete se mentalno ne razdvaja od roditelja. To ima utjecaj na psihoseksualni razvoj osobe, ponašanje prema roditeljima, prema suprotnom spolu, odabir zanimanja, nastanak neuroza i mentalnih poremećaja. Fiksacija na falusnu fazu razvoja osobnosti uzrokuje razvoj faličkog karaktera kojeg odlikuju nepromišljenost, nepokolebljivost, pretjerano samopouzdanje, narcisoidnost, umišljenost. Zbog nerazriješenog Edipovog kompleksa često se osoba boji ili je nesposobna za bliskost i ljubav. Teško održavaju dugotrajne veze. Nemogućnost uspostavljanja intimnosti često vodi ka promiskuitetu. Frojd je smatrao kako ova fiksacija može biti korijen homoseksualnosti; ove su osobe često nesigurne u pogledu svojeg spolnog identiteta. Mogu razviti poremećene ili društveno neprihvatljive oblike seksualnog ponašanja. Zbog utjecaja na razvoj osobnosti ove osobe imaju problema s autoritetima pa su pretjerano dominantne ili pak suprotno. Sklone su samoozljeđivanju. Biraju poslove u kojima je tijelo, izgled tijela, seksualnost te autoritativna figura vrlo važna, npr. posao modela, vojnika, prostitutki, policajaca itd.

6. Kritike Frojdovih stajališta

Moguće je razlikovati tri glavna trenda kritičke reakcije na Frojdovo gledište Edipovog kompleksa, od kojih je svaki imao veoma različit utjecaj na feminističku teoriju: kulturološka kritika, koja se fokusira na unutrašnju dinamiku edipovskog ciklusa (mitova) i na njegov nedostatak kulturne univerzalnosti; Lacanova kritika, koja ukazuje na odsustvo adekvatnog objašnjenja «simboličkog» u Frojdovoj formulaciji i pokušaja da ih pruži; i konačno, kritika Melanie Klein, koja postavlja pitanje o strukturi i značaju edipovske dinamike, zalažući se za jače isticanje pre-edipovskog (stanja).
Kao čest uvod u kulturološku kritiku služi primjedba da je Frojd izvrnuo i pogrešno pročitao originalnu priču. Navodi se npr. da je Frojd previdio činjenicu da je Laj, Edipov otac, također namjeravao ubiti svog sina kako bi predvidio ostvarivanje proročanske osude (Devereux, 1953). Ovo se ponekad proširuje, i u tome se vidi indikacija da se Frojd nije mogao suočiti sa prošlošću oca. Prema nekim izvorima, štoviše, Laj je «izmislio» homoseksualnu pedofiliju, te se čak ukazivalo na to da je Frojd potisnuo činjenicu da očevi seksualno zloupotrebljavaju sinove (Krull, 1986, str. 61-63). Ovakav literarni kriticizam zasniva se na tvrdnji da Edipov ciklus stvara čitav tekstualni korpus, čega je Frojd bio svjestan, i da su varijanta kao i slobodna asocijativna čitanja nemogući. Pored Eshila, Euripida i Sofokla, zapravo barem još deset drugih suvremenih izvora grčkih autora doprinose obavještenja o edipovskom ciklusu, daju mnoge druge varijante mita, uključujući i to da se Edip nije sam oslijepio, i da njegove sinove nije rodila Jokasta, nego neka druga žena i da su ga ubile Lajove furije osvete. Čak i da je Frojd bio svjestan ovog šireg konteksta čini se razboritijim da se zaključi da je ova elaboracija Edipovog kompleksa izvučena selektivno i slobodno-asocijativno iz tebanskog korpusa tekstova.
Glavni tok kulturološke kritike Edipovog kompleksa tvrdi da je on ograničen na Zapadnu kulturu, crpeći svoju kritičku inspiraciju iz antropoloških studija Malinowskog, Meada, Reicha i Roheima iz '20-tih i '30-tih koja spori ubedljivost Edipovog kompleksa u matrijarhalnim društvima. Claude Levi-Strauss (1969) smatra da je ova debata zastarjela i pokušava opravdati Frojda tvrdeći da su različita obitelj ili strukture moći sekundarni u edipovskoj dinamici. Ono što je primarno jesu pre incest tabui koji univerzalno strukturiraju spolnu razliku.
Lacanova kritika se gradi na Levi-Straussovoj intervenciji i dodaje dualnu definiciju artikulacije incestnog tabua Edipovog kompleksa. Najprije tvrdi da kompleks struktuira djetetovu konfrontaciju između želje i zakona. Bitno je ovdje primijetiti da zakon pre-određuje pojavu dječje želje, baš kao što proročanstvo pre-određuje priču pre nego što Edip stupa na scenu (Lacan, 1988, 2, str. 229-33). Ovo strukturiranje konfrontacije između želje i samog zakona sadrže komponente koji se međusobno suodnose, da bi poveli dijete naprijed kroz kompleks: ovdje su krucijalni imago fragmentiranog tijela, stadijem ogledala i igra diska (Lacan, 1966, 1977).
Drugo, kao rezultat ovog strukturiranja, dijete stiče jezik i temporalizaciju koji lociraju, oblažu (capitonner) i zakrivaju želju. Prema Lacanu, glavni problem sa Frojdovom formulacijom leži u neadekvatnosti termina iznjetih za analizu ovih lingvističkih i temporalnih aspekata kompleksa. Frojd se obraća samo pre-edipovskom imaginarnom registru i post-edipovskoj realnosti, i ima neadekvatno shvaćanje simboličkog registra koji artikuliraju oboje (up. Laplanche, 1981). Štoviše, Frojd nije u potpunosti iskoristio radikalno novu formu temporalnosti koju je otkrio sa Nachtraglichkeit (naknadnost ili odloženo djelovanje), i često se vraća natrag u pojam realnog kao suprotstavljenog simboličkom ili kao (pro)življenom vremenu (Lacan, 1977, str. 48). Otuda Frojdova zavedena potreba iz 'Totema i tabua' (1912-1913) da argumentira postojanje realnog patricida u staroj historiji, da pruža početak edipovskom procesu.
Kritika Melanie Klein (1882-1960) dijeli ovu zabrinutost u vezi sa temporalnošću Edipovog kompleksa, ali želi radije locirati njegovu pojavu u prvoj godini života. Njeni razlozi za ovo potiču uglavnom iz kliničke opservacije, koje u stvari primoravaju na važne teorijske revizije kompleksa (Klein, 1975, tom 1). Kleinova podržava stanovište da dijete ne samo da ispoljava nasilnu agresiju tokom ovog ranog perioda, nego da također ima iskustvo krivice što se može tumačiti kao prethodnica superegu. Mada u ovoj fazi dijete nema pristup genitalnim komponentama koje Frojd povezuje sa edipovskom fazom, ali je povezano unutar oralnog i analnog univerzuma u kojem agresivni nagoni odvajaju ili fragmentiraju objekte koji ne dopuštaju zadovoljstvo. Za Klein se otuda Edipov kompleks ne fokusira primarno na oca, ili na penis, ili na simbolički falus, ili na prijetnju kastracijom. Fokusira se najprije na majku i na grudi, koji su dobri objekti ako zadovoljavaju, ili loši objekti ako se odbijaju. Štoviše, agresivne fantazije koje prate odbijanje grudi su oralne a ne falične. Čak i ako otac i njegov penis stupaju na scenu, oni slede istu figuraciju kao fantazije o grudima, zamišljaju se kao sisani radi zadovoljavanje ili se doživljavaju kao odbijanje (Klein, tom 1, str. 370ff.). Klein je inspirirala feminističku kritiku Jessice Benjamin (1990), Nancy Chodorow (1978), Dorothy Dinnerstein (1976) o propisanoj ulozi majke u Edipovom kompleksu. One se pozivaju na Kleinovu kako bi izložile implicitni moralizam u Frojdovoj edipovskoj formulaciji, koji degradira majku, njeno tijelo i njeno majčinstvo na kompleksniji materijal koji treba da se «razriješi» u skladu sa podrazumijevanim superiornim patrijarhalnim zakonom. Prihvatiti Frojda ne znači samo instituirati jednosmjerni proces odvojen od primarnog odnosa sa majkom, ali također i vidjeti majku kao mjesto za regresivna i «loša»osjećanja: Mit o dobrom paternalnom autoritetu koji je racionalan i koji predupređuje regresiju očišćuje oca od svakog terora i... premješta ga na majku, tako da ona nosi zlo za njih oboje' (Benjamin, 1990, str. 136).

7. Little Hans = Herbert Graf (1903-1973) - jedan od 5 slavnih studija slučajeva

Mali Hans je bio mali dječak koji je bio subjekt rane, ali ekstenzivne Frojdove studije kastracijske anksioznosti i Edipovog kompleksa. Hansova neuroza poprimila je oblik onesposobljavajuće fobije od konja (Hippophobia). Frojd je napisao sažetak svojih tretmana Malog Hansa 1909. g. pod naslovom «Analiza fobije u petogodišnjeg dječaka». To je bio jedan od samo nekoliko prikaza slučajeva koje je Frojd objavio, a ono što je naučio iz Hansove situacije poduprlo je njegovu teoriju.
Smatralo se da su Hansov strah i anksioznost rezultat nekoliko faktora, uključujući rođenje male sestre, njegovu želju da zamjeni svog oca kao majčin muž, konflikti zbog masturbacije, i drugo. Frojd je smatrao da je ta anksioznost ukorijenjena u nepotpunoj represiji seksualnih osjećaja i drugih mehanizama obrane kojima se dječak koristio u borbi protiv impulsa upletenih u njegov seksualni razvoj. Hansovo ponašanje i emocionalno stanje se popravilo kad mu je otac sve objasnio, i njih dvojica postaju bliži.
Sam Hans nije mogao povezati strah od konja i želju da se riješi svog oca. George Serban, u suvremenijem komentaru kaže: Tu mu je pretpostavku sugerirao njegov otac. Štoviše, Frojd i sam priznaje da je 'Hansu trebalo mnogo toga reći što on sam nije mogao izreći'; da 'mu je trebalo prikazati misli za koje do sada nije pokazao znakove da ih ima'; i da 'njegovu pažnju treba skrenuti u smjeru iz kojega je njegov otac očekivao da bi nešto moglo proizaći' (Serban 1982). Popularna kultura često prikazuje Frojda kao pretjerano fokusiranog na seksualne utjecaje i njegova teorija Edipovog Kompleksa je često smatrana neodrživom. Međutim, uvijek je bilo dosta kritičara Edipovog kompleksa od strane psihoanalitičara i među filozofima koju se upoznavali sa Frojdovim djelom. Alfred Adler se prepirao se o Frojdovom uvjerenju o dominaciji seksualnog poriva i jesu li su ego porivi libidinalni; a također je napadao Frojdove ideje o represiji. Adler je vjerovao da teoriju represije treba zamijeniti konceptom ego-obrambenih tendencija - u usporedbi s neurotičnim stanjem koji proizlazi iz osjećaja inferiornosti i prekomjerne kompenzacije muškog protesta, Edipovi kompleksi bili su mu nevažni. Iako Frojd vjeruje da Edipov kompleks nastaje negdje oko pete godine, Melanie Klein vjeruje da nastaje mnogo ranije, vjerojatno u prve dvije godine djetetovog života. Također je bilo kritika od strane antropologa kao što su Bronilaw Malinowski ili Edvard Westermarck. Istraživanje kao što je od Malinovskog na Trobriandskim Otocima, često se citira kao izazov Frojdovom uvjerenju (osporavanje Frojdovog uvjerenja) da je Edipov kompleks univerzalan fenomen. Popularna kultura često portretira Frojda kao uvijek fokusiranog na seksualne utjecaje i njegova teorija Edipskog kompleksa često je kritizirana, kao i ideja potiskivanja i vjerovanje u dominaciju seksualnog nagona i ega koji je libidan. Frojdova je zamisao o jedinstvenoj razvojnoj liniji od narcizma do objektnih odnosa. Kohut je šezdesetih godina 20. stoljeća smatrao da tu ideju treba odbaciti, jer da je rast i oblikovanje normalnog zdravog narcizma samostalan i nužan razvojni proces, te da je zdravi narcizam preduvjet za uspješan život, koji uključuje objektne odnose, i da pojavu sekundarnog narcizma treba shvaćati kao "ostatke" normalnog procesa narcistickog sazrijevanja. On ne doživljava narcizam kao nešto loše, nezrelo ili bolesno. Slavna je Frojdova izjava: "muškarac koji je bio majčin miljenik cijelog se života osjeća kao osvajač; uvjerenost u uspjeh često vodi prema stvarnom uspjehu".
Narcizam se začinje u zrcalu - od majčinog pogleda i osmijeha koji odražavaju njezinu radost u djetetu, preko zavodljive ali klaustrofobične "dvorane zrcala" pretjerano zaštitničkih roditelja ili suicidalnog pacijenta koji se ogleda u hladnom, beživotnom zrcalu prazne kupaonice, do vodene površine koja razbija Narcisovu sliku u tisuću komadića čim je on pokuša zagrliti.

Zaključak

Edipov kompleks koji nije razriješen u odrasloj dobi može uzrokovati niz poremećaja funkcioniranja osobe, neuroze i mentalne poremećaje. U trenutku kad ti poremećaji počnu umanjivati kvalitetu života potrebno je obratiti se stručnjaku, odnosno psihijatru. Psihoanaliza, metoda liječenja koju je začeo Frojd, samo je jedna od terapija izbora. Najvažnije je priznati sebi i drugom postojanje problema te bez osjećaja srama potražiti pomoć. Frojd, prema svojoj teoriji osobnosti smatrao je Edipov kompleks temeljem superega i jezgrom svih međuljudskih odnosa. Kao posljedicu intenzivne i raznolike kritike, mnogi uočavaju umanjenu važnost Edipovog kompleksa za psihoanalitičku i feminističku teoriju. Debata je, umjesto toga, premještena na pre-edipovsku i ranu edipovsku fazu i učinjeni su pokušaji da se ponovo iscrta mapa razvoja djeteta, u ovom slučaju, u ne seksističkim okvirima. Naročito je važna revalorizacija majke i djetetovog ranog odnosa sa njom. Neki, poput Luce Irigaray (1985) , fokusiraju djetetov ulazak u spolnu razliku i ističu da ima mjesta za elaboriranje novog jezika za žene (parler-femme) koji uživa fluidnost imaginarnog i odbija da bude zatvoren u fiksirani i zatvoreni simbolički poredak. Drugi, poput Jeana Laplanchea (1989) zalažu se za primarni 'prioritet drugog' u kojem dijete dobiva poruke od majke koje ne može razumjeti. Grudi npr. nisu samo izvor hrane ili utjehe, nego jedan erotski objekt i svijetu odraslih što dijete osjeća ali ne može procesuirati. Branioci Edipovog kompleksa usredotočuju se na pobijanje kritika ukazivanjem na njegovu konsolidaciju superega.

Literatura

1. Frojd, Sigmund: «Tri rasprave o teoriji seksualnosti)), Stari grad, Zagreb, 2000.
2. Frojd, Sigmund: «Ego i super-ego», «Teorije o društvu : osnove suvremene sociološke teorije», Beograd, 1969.
3. Jacques Lacan: «Edipov kompleks», «Tvrđa», Ivanić-grad, 2001.
4. http://www.medicina.hr/ 10.05.2006.
5. http://www.gay-serbia.com/ 10.05.2006.
6. http://www.psihijatrija.com./ 10.05.2006.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | HEMIJA I INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi