Gay TV: Puka zabava ili zamaskirana poruka

Homoseksualizam je u posljednje vrijeme jedna od vrlo čestih tema debata, redovito prisutna u medijima. Televizija kao medij koji je najdostupniji širokim masama ljudi jedan je od najpogodnijih za promociju, pokudu, podizanje ili snižavanje popularnosti i za širenje informacija jer dopire do velikog broja ljudi. Kroz ovajću se rad pokušati osvrnuti kako se putem televizije pokušava doprijeti do većeg broja ljudi i na taj način promovirati toleranciju spram homoseksualnih osoba. Tri televizijska serijala pokušala su, svaki na svoj način, prenijeti poruku tolerancije bilo kroz smijeh bilo kroz predstavljanje stvarnih životnih problema s kojima se susreću homoseksualne osobe u svakodnevnom životu. Ovim je tekstom pokušano prikazati na koje su načine Ellen, Will i Grace te naposljetku The L Word pristupile temi homoseksualnosti i na koji su je način pokušali približiti heteroseksualnom «svijetu».
Oduvijek je poznato kako su se televizijske serije i filmovi bazirali na raznolikim životnim temama kao što su snažno prijateljstvo, potraga za ljubavi, završetak životne drame, pronalazak našeg mjesta u svijetu - lista koja se može stalno i koja se stalno nadopunjava iz nepresušnog izvora različitih životnih (stvarnih) i imaginarnih tema. Razmišljajući o temi homoseksualnosti, ona je još uvijek jedna od onih tema koje se razvijaju, adaptiraju i prilagođavaju pri čemu još uvijek izaziva kontroverze od trenutka od kad se pojavila na američkoj televiziji. Američku televiziju uzimam kao primjer, ne samo iz razloga što većina serija i dolazi iz američke produkcije, već i zato što je u američkoj literaturi obrađena na način koji ja želim približiti ovim seminarskim radom.

Od devedesetih godina prošlog stoljeća potražnja za sadržajima homoseksualne tematike s godinama sve više raste. Ono što je u svojim počecima bilo nešto što bi se moglo opisati zabranjenim voćem u svim medijskim formatima, danas je naraslo u poželjnu modnu predstavu. Međutim, što je to što homoseksualnu tematiku čini toliko zanimljivom široj publici? Leže li razlozi u činjenici da šira publika nema znanja ili čak saznanja o homoseksualnim osobama te su iz tog razloga ovisni o medijskom portretiranju istih? Ako je to zaista tako, možemo se pitati jesu li ti javno kreirani portreti dosljedni i točni? Što u stvari te slike i riječi impliciraju o homoseksualnim osobama, ako uopće išta i impliciraju? Na kraju, možda je homoseksualna tematika jednostavno zabava?

U periodu kad su se ideje o homoseksualnosti u medijima počele razvijati kao nešto što nije grijeh, tri su glavne televizijske serije najviše doprinijele oblikovanju ideje o homoseksualnosti prvenstveno u američkom društvu, ali i šire: Ellen, Will and Grace and The L Word. Sve tri serije, iako iste homoseksualne tematike, na različite su načine portretirale homoseksualnost. Većina se slaže da su ove televizijske serije promovirale homoseksualizam u pozitivnom svijetlu, međutim, to je samo djelomično istinito. Televizijska serija Ellen svojevrsni je ledolomac u ovom području, te iako je kroz nju homoseksualnost «priznata» kao nešto pozitivno, ipak je ta serija bila u velikoj mjeri cenzurirana. Cenzuriranje kao takvo samo je proizvelo kontradiktornost po kojoj je sasvim u redu biti homoseksualac, a ne biti «normalan» u isto vrijeme. Za razliku od Ellen, Will i Grace je televizijska serija koja se našla na tranzicijskoj putanji gdje su stereotipi o homoseksualnim osobama u isto vrijeme bili i potvrđivani, ali i poništavani. Ova je humoristična serija homoseksualnost prikazala kao komediju, kao nešto što ne treba biti ozbiljno shvaćeno, već tretirati kao «lako štivo». Na kraju, The L Word se pojavljuje na televizijskom programu. Ova televizijska serija, čija se četvrta sezona već snima, napravila je najveći napredak u portretiranju homoseksualnosti na televiziji. Iako je još uvijek djelomično cenzurirana, The L Word cilja na to da «razbije» većinu stereotipa o homoseksualnosti zbog načina na koji želi homoseksualne osobe prikazati «normalnima» kao što su to i heteroseksualne osobe.

Ellen

Sve televizijske serije do sezone '96/'97 bavile su se homoseksualnim likovima isključivo u kontekstu sporednih uloga. Međutim, 20. travnja 1997. godine sitcom televizijske mreže ABC Ellen je nakon dvije i pol godine prikazivanja odlučio da je vrijeme da glavni lik, Ellen Morgan, «izađe iz ormara» i prizna svoju homoseksualnost. Televizijska mreža ABC odlučila se na ovaj potez kako bi televizijska serija nakon toliko vremena dobila vlastiti identitet. Osvrtom na sam serijal, on zaista nikad nije imao stvaran identitet te je pratio trendove više nego li ih ja sam stvarao - iz tog su razloga ovaj televizijski serijal vrlo često i nazivali «ženskim Seinfeldom» i «klonom Prijatelja». Uz sve navedeno, postojala je i «struja» producenata televizijske mreže ABC koji su smatrali da se Ellen jednostavno nije činila ili predstavljala kao heteroseksualna osoba - nije razvijala romantične veze s muškarcima niti je oblačila ženstvenu odjeću. Ono što je slijedilo je «osjećaj» koji je televizijska mreža imala da je došao pravi trenutak da Ellen otvoreno prizna svoje homoseksualne sklonosti.
Prije nego li se emitirala navedena epizoda, glasine o tome kako će Ellen Morgan priznati svoju homoseksualnost već su počele cirkulirati u medijima. Prva od tih glasina pojavila se 19. rujna 1996. u izdanju časopisa Hollywood Reporter i TV Guide. U travnju 1997., mjesecu u kojem se navedena epizoda prikazivala, napisano je više od 500 članaka u najvećim dnevnim i tjednim tiskovinama, zajedno s 500 napisanih članaka u ožujku iste godine na istu temu. Istupanje Ellen kao homoseksulane osobe, odnosno njezino «priznanje» čak je bilo i predmetom debate CNN-ove Crossfire emisije. Iako su glasine o prvom «priznanju» da je glavni lik u seriji ima homoseksualne tendencije pobudile veliku medijsku znatiželju i pokrivenost, ono što je slijedilo bilo je iznenađenje. Neposredno prije televizijskog prikazivanja epizode «otkrivenja», sama Ellen DeGenres priznala je javnosti vlastite seksualne sklonosti prema osobama istog spola. Ellen DeGenres pojavila se na naslovnici The Times Magazine, te je intervjuirana od strane Oprah Winfrey i Diane Sawyer. Aktivisti za prava homoseksualnih osoba slavili su tu epizodu kao kulturnu prekretnicu, dok su GLAAD (Gay and Lesbian Alliance Against Defamation) organizirali zabave na nacionalnoj razini nazivajući ih «Danom izlaska s Ellen DeGenres».
S druge strane, konzervativci su smatrali kako se Ellen svidjela samo manjoj zajednici ljudi u Americi, dok je u isto vrijeme zloupotrijebila moralnu većinu. Usprkos tomu, ta je epizoda postigla «nebesko» visoku gledanost. Više od 64% Amerikanaca gledalo je tu epizodu što je predstavljalo veću gledanost od prosječne gledanosti koju je ta televizijska serija imala tijekom cijele sezone. Iako se gledanost posljednje dvije epizode u sezoni smanjila, gledanost Ellen ipak je bila veća od gledanosti serija kao što su Drew Carey i ER (Hitna Služba) koje su u to vrijeme bile vodeće televizijske serije.
Ellen je u svijet televizijskih serija uvela temu homoseksualnosti na način na koji to niti jedna druga serija prije nije učinila. Iako je velika većina vidjela televizijsku seriju Ellen kao promociju prihvaćanja homoseksualnosti, događaji tijekom sljedeće sezone pokazuju baš suprotno. Naglašavanje problema s kojim se susreću homoseksualne osobe te naglašavanje homoseksualnih sadržaja doveli su do zaključka kako sve baš i nije tako jednostavno. U sljedećoj sezoni, televizijska kuća ABC okarakterizirala je Ellen s TV-14 oznakom, te prije emitiranja epizode prikazala upozorenje: «Zbog eksplicitnog sadržaja za odrasle, savjetuje se diskretan nadzor djece». Oznaka TV-14 odnosi se na prikazivanje spolnog čina, seksualnih tjelesnih funkcija, golotinje i uporabe droga. Ovakvo označavanje serijala kao nepodobnog za gledanje od strane djece nije bilo stavljeno zbog prikazivanja seksualnog čina, golotinje ili uporabe droga, već iz jednostavnog razloga što je DeGenres u jednoj epizodi iz šale poljubila žensku osobu, odnosno glumicu iz serijala. Namjera samog serijala bila je ta da se homoseksualnim osobama pokaže kako nema ničeg lošeg u tom što su homoseksualci i lezbijke («It is OK to be gay»). DeGenres je zaključila kako je ovakvo upozorenje prije prikazivanja epizode potkopalo taj cilj. Isto tako, DeGenres je izjavila: «Ako kažete, 'Ne gledajte serije u kojoj su glavni likovi homoseksualci', tko kaže da jednog dana nećemo reći 'Ne gledajte televizijske serije u kojima su glavni likovi Afroamerikanci, ili Židovi?' To je jednako relaciji kad bi se prije emitiranja serije u kojoj su glavni glumci Afroamerikanci stavilo upozorenje da ova serija nije pogodna za osobe koji ne vole ili kojima se ne sviđaju Afroamerikanci» (Stearns 192).
Gledanost samog serijala postepeno je počela padati te je naposljetku serijal i ukinut krajem pete sezone. Producenti televizijske mreže pribojavali su se da će serijal postati «previše homoseksualan» i navodno, upravo to se i dogodilo. Serijal je izgubio svoj komedijski aspekt koji se zamijenio homoseksualnim temama.
Visoka gledanost epizode u kojoj glavni lik priznaje svoju homoseksualnost, upozorenje roditeljima i gašenje serijala ilustriraju bazičan javni stav spram predmeta homoseksualnosti u vrijeme kasnih devedesetih. Vrlo visoka gledanost naglasila je kako je većina gledatelja bila ili znatiželjna ili je pružala podršku ideji o lezbijki kao glavnom liku serijala. S druge strane, gledateljstvo nije bilo u potpunosti spremno da cjelovito prihvati ili percipira realnost homoseksualnosti. Televizijski serijal Ellen je za cilj imao pokazati kako je biti homoseksualna osoba nešto prihvatljivo, ali procjena serijala kao TV-14 s emitiranim upozorenjem za gledateljstvo indiciralo je kako prikazivanje homoseksualnosti nije prikladno za šire gledateljstvo. Ovakvom se porukom moglo implicirati da ono što nije prikladno nije niti moralno te da gledanje serijala treba uzeti s oprezom. Samim ukidanjem serijala, ova se poruka još više učvrstila i dobila na značenju.
Nakon prestanka snimanja serijala Ellen, činilo se da će modno ludilo stvoreno oko homoseksualizma nestati s televizije. Baš suprotno, kraj snimanja Ellen samo je modificirao trend i modu stvorenu oko homoseksualizma, a on je kao takav modificirani trend usprkos svemu nastavio postojati i razvijati se. Bilo je očito kako gledateljstvo uživa gledajući homoseksualne likove u serijama, ali ono o čemu gledateljstvo nije željelo znati niti je bilo zainteresirano znati su problemi s kojima se susreću homoseksualne osobe. Gledateljstvo je željelo smijeh i komediju bez drame. S ovom idejom na umu, producenti televizijske kuće NBC kreirali su i producirali novi televizijski serijal s homoseksualnom tematikom: Will i Grace.

Will i Grace

Serijal Will i Grace prvi se put pojavio na televiziji u jesen 1998. godine. Prva epizoda započinje telefonskim razgovorom između odvjetnika Will Trumana i dizajnerice interijera, Grace Adler. Razgovarajući na telefon, oba lika navode gledateljstvo na pomisao kako su par kad u jednom trenutku Will kaže ono prepoznatljivo «Ma hajde, znaš da to želiš». Ipak, implicitna romanca pretvara se u eksplicitno prijateljstvo kad Will otkrije da je predmet njihovog razgovora zapravo zajedničko gledanje televizijske serije Hitna služba [ER] (Conway 77).
Nakon toga gledateljstvu se približava nov oblik muževnosti: heteroseksualan muškarac koji je homoseksualan. Will je opisan i prikazan kao sasvim običan, «normalan» muškarac koji ima «normalan» posao i živi u «normalnom» stanu. U serijalu Will predstavlja «pravog» heteroseksualnog muškarca koji je zaposlen kao odvjetnik, živi i voli heteroseksualnu ženu, pije pivo i karta se sa svojim prijateljima (Conway 77). Will je toliko «stvaran» koliko su stvarni i drugi heteroseksualni muškarci - on možda i jest homoseksualac, ali nije drugačiji od drugih muškaraca. Ovakav pristup homoseksualnosti glavnog lika s jedne je strane razbijanje stereotipa shvaćanja homoseksualaca kao nakićenih, našminkanih i feminiziranih muškaraca koji su po svemu suprotni heteroseksualnim muškarcima, dok je s druge strane Willova homoseksualnost transformirana u šalu, ponekad i u izrugivanje. Willova je homoseksualnost njegova karakteristika koja ga jednostavno stavlja u humoristične situacije.
Kao rezultat svega tog, Willova je seksualnost «kastrirana i pripitomljena» (Conway 78). To se može vidjeti iz činjenice da tijekom trajanja serijala Will nema niti jednu ozbiljnu, dugotrajnu i stabilnu vezu. Onih nekoliko puta kad mu je bilo dozvoljeno da poljubi neki drugi lik u seriji, to je uobičajeno bila Grace. Najava serija koje su ponedjeljkom išle jedna za drugom od strane televizijske mreže NBC uključivala je četiri slike muško-ženskih parova iz četiri različite serije među kojima su bile i slike iz Will i Grace serijala. U cjelini, najava serijala je promovirala heteroseksualne parove, postavu u kojoj se našao i Will (Becker 174). U najavi slijeda humorističnih serija, Willova homoseksualnost ničim nije implicirana, naprotiv, identificiran je kao heteroseksualan muškarac. Iako se možda na prvu ruku činilo kako je cilj ovog serijala da prikaže homoseksualnost kao «normalnu», ipak se čini kako se u toj «normalnosti» pretjeralo jer se normalnost homoseksualizma definirala kao nešto nepostojeće. Kroz implikaciju kako je Willova homoseksualnost relativno rečeno nepostojeća, može se iščitati poruka kako homoseksualnost treba promatrati na jednostavan, «probavljiv» način, a ne kao ozbiljnu temu.
Kao dodatak Willovoj neprimjetnoj homoseksualnosti, u serijal je dodan lik koji je po svemu sasvim suprotan Willovom karakteru, ali isto kao i Will, lik kroz koji se homoseksualnost ne bi trebala shvaćati kao nešto ozbiljno. Jack McFarland, Willov najbolji prijatelj nakon Grace, predstavlja anti-muževnost. U stvari, «njegova je forma muževnosti toliko odmaknuta od standarda normativa da postaje farsa» (Conway 78). Karakteristike koje su pridodane Jacku uključuju sve postojeće stereotipove koji se pripisuju homoseksualnim muškarcima: vrlo su mu važni izgled i tjelesna kondicija, izrazito je plitak kao osoba, promiskuitetan je (u jednoj epizodi Will se šali na račun Jackovog promiskuiteta te kaže da kad bi izbjegavao sve muškaraca s kojima je Jack spavao, da bi mu samo preostale žene -«Das boob», druga sezona), feminiziran, nema ukusa, bez većeg je mentalnog kapaciteta te vrlo često pretjeruje u reakcijama. Jack je ambiciozan glumac koji nema stalno prebivalište niti stalan posao. Jack zapravo ne radi ništa već samo troši novac, pazi na vlastiti izgled i odlazi na zabave.
Sve su ove prije navedene karakteristike podloga za dobru komediju i humorističan pristup homoseksualnosti - ono što gledateljstvo i traži - zabavu bez suvišnog uplitanja ozbiljnih životnih (homoseksualnih) tema. Nestvarnost Jackovog lika toliko je suprotna «normalnom» muškarcu da samo gledateljstvo na kraju prepoznaje Jacka kao «nenormalnu» osobu, ali ga ipak kao takvog prihvaća. Kako se ono što nije normalno može definirati kao nestvarno, tako se i ono što je nestvarno (Jackov lik) može definirati kao ne-ljudsko, odnosno nešto što ne pripada čovjeku. Jednostavnim prezentiranjem Jackovog lika, ovi stereotipi koji se vide i prepoznaju u «ne-ljudskom» Jacku naglašavaju kako baš ti stereotipi u stvarnom životu vrijede za homoseksualne muškarce. U isto vrijeme, ovaj serijal naglašava kako su to karakteristike kojima se svi mi možemo dobro nasmijati. Upiranje prstom i smijeh za nas označavaju bezbrižnost, bez identifikacije, uplitanja ili drame. Ovakva ležernost implicira gledateljstvu kako homoseksualnost nije ozbiljna tema čim se s njom može šaliti i zbijati šale.
Glavni razlog zbog kojeg je ovaj serijal tako dugo «cvjetao» i privlačio gledatelje je ono što serijal Ellen nije uspio izbjeći. Will i Grace je kao serija uspjela prikazati karakteristike homoseksualnih osoba, ali se serijal nije uplitao u životnu dramu i probleme koje donosi homoseksualnost. Iako su Will i Jack vrlo otvoreno i eksplicitno razgovarali o seksualnom odnosu između osoba istog spola, serijal je vrlo pažljivo izbjegavao bilo kakvu intimu između tih osoba. Iako su Will i Grace jednostavno promovirali homoseksualnost samim time što su u seriji bila dva dominantna muška homoseksualna lika, serijal ipak nije s preciznošću uspio prezentirati homoseksualne osobe. Predstavljanje homoseksualnosti kao normalne kroz Willov lik i stereotipa homoseksualaca kroz Jackov lik bila je predstavljanje dvosmjernog shvaćanja homoseksualnosti, ali ono što je nedostajalo za potpunu sliku homoseksualnosti kroz serijal su razgovori i diskusije o problemima s kojima se susreću homoseksualne osobe te njihova intima. Bez obzira na to, kako je vrijeme prolazilo na američkoj se televiziji pojavio novi serijal koji je pokušao razviti i prikazati dublje značenje i razumijevanje queer svijeta - The L Word. Televizija je otišla korak dalje.

The L Word

Serijal The L Word prvi se put na televiziji prikazao početkom 2004. godine. Sastojeći se od 12 do 13 epizoda po sezoni, te sat vremena dugačke epizode prikazuju nam život grupe lezbijki koje žive i rade u Los Angelesu. Odmah nakon prvog prikazivanja postalo je jasno kako ovaj serijal ima za cilj rušenje općeg stereotipa o lezbijkama koje su percipirane kao muškobanjaste jer su glavni likovi serijala vrlo atraktivne feminizirane žene koje se ni po čemu ne razlikuju od heteroseksualnih, «normalnih» žena.
Dok su Will i Grace te Ellen pokušavali objasniti homoseksualnost jednostavno prikazujući priče glavnih likova, The L Word pokušava objasniti homoseksualnost na način da se gledateljstvo pokuša prepoznati u situacijama u kojima se nalaze glavni likovi. Važno je napomenuti kako pokušaj prepoznavanja u situacijama niti u kojem slučaju nije usmjeren u «prepoznavanju» homoseksualnih sklonosti, već pokušaju shvaćanja da situacije u kojim se nalaze homoseksualne osobe ne moraju nužno biti drugačije od iste situacije u kojoj bi se našla heteroseksualna osoba. Kao primjer, ali i slikovit opis pokušaja svojevrsne identifikacije sa situacijama iz pojedinih epizoda serijala možemo navesti rečenicu koju izgovara jedan od ženskih glavnih likova, obraćajući se svojoj prijateljici, «No! Besides, she's straight...Every time I'm attracted to somebody, she's either unavailable or straight» (Pilot, prva sezona). Tako kaže Dana, opservirajući vlastitu privlačnost prema drugoj ženi - promatrajući situaciju pobliže, ova bi rečenica trebala iznad glave svake heteroseksualne žene upaliti žaruljicu. Zašto? Velik broj heteroseksualnih žena žali se da svaki put kad upoznaju atraktivnog muškarca, on je ili zauzet ili je homoseksualac. Situacija koju nam Dana prezentira implicira da heteroseksualne i homoseksualne osobe zaista imaju neke dodirne točke u problemima svakodnevnice, samo što su uloge spola obrnute.
Ozbiljniji primjer o načinu na koji je ovaj serijal pokušao privući pažnju i simpatije gledateljstva je «upotreba» religije. U središtu događanja su Bette Porter i Tina Kennard, lezbijski par koji je već sedam godina zajedno. Na početku sezone ovaj par pokušava umjetnom oplodnjom začeti dijete te osnovati, za neke alternativnu, a za neke pravu obitelj. Kroz neko vrijeme Tina ima spontani pobačaj i par prolazi kroz krizu. U isto vrijeme, Bette je direktorica u Kalifornijskom umjetničkom centru (California Arts Center) i prolazi kroz vrlo stresno razdoblje zbog postavljanja izložbe koja je nazvana «Provokacije» koja uključuje ekstreman seksualno eksplicitni sadržaj. Zbog same prirode izložbe desno krile jedne kršćanske grupe poznate kao Koalicija zabrinutih građana (Coalition of Concerned Citizens) pokreće kampanju za sprečavanje otvaranja izložbe, tvrdeći da su izložbeni primjerci pornografski i bogohulni (McFadden 115). Uvidjevši da se kontroverze neće utišati niti nestati, Bette izaziva voditeljicu kršćanske grupe, Faye Buckley, na javnu televizijsku debatu na temu osnovnih građanskih sloboda i cenzure.
Tijekom debate, Faye Buckley koristi sva moguća sredstva ne bi li ponizila i pobijedila Bette, uključujući Bettin homoseksualni život, na taj je način prikazujući Bette nemoralnom osobom. S druge strane, Bette se trudi da u debatu ne unosi osobne stvari te koristi pravne argumente ne bi li se suprotstavila Faye Buckley. U jednom trenutku Bette odustaje i napada na osobnoj bazi, ali prije nego li je uspjela završiti, Faye je napala Bette rekavši:
«Vjeruješ li ti Bette u Boga? Vidiš, Bog je već napravio svoje sredivši stvari za nas. Vjera čini nevjerojatno komplicirane stvari jednostavnima i očitima... Biblija osuđuje homoseksualnost. Zato je Bog uzeo tvoje nerođeno dijete od tvoje lezbijske ljubavnice, i to je bio plus. Ta je beba sad s Njim i više ne mora osjetiti degradaciju kojoj bi bilo podvrgnuto da je bilo rođeno u tvoj uskraćen život» (Liberally, prva sezona).
Oštre i grube riječi koje je Faye uputila Bette dovele su je do suza. Shvativši što je upravo učinila i izrekla, Faye pokušava to ispraviti nudeći Bette zagrljaj. Bette odgurne Faye i uzvikne «Čudovište!». Iako je ova scena pobliže i poduže opisana, služi svojoj svrsi da na nekoliko načina izazove i pokuša izazvati suosjećanje kod gledateljstva. Gledateljstvo vidi kako Bette plače nad grubim riječima i kroz te se suze pokušava gledateljstvu približiti ideja kako je Bette najobičnija žena koja želi zasnovati obitelj. Njezina homoseksualnost nije ideja koja je u ovom trenutku važna. Poveznica s heteroseksualnim životom je ta da je Bette bila udana za muškarca, imala spontani pobačaj te isto tako bila direktorica umjetničkog centra koja namjerava otvoriti izrazito seksualno eksplicitnu izložbu, nije teško povjerovati da bi Faye Buckley izrekla iste riječi koje bi vrlo vjerojatno stavila u neki drugi biblijski kontekst, ali s istim ciljem i namjerom da povrijedi i uništi neprijatelja. To je ideja koja se pokušavala približiti gledateljstvu. Faye Buckley koristila se svim mogućim, dopuštenim i nedopuštenim sredstvima ne bi li pobijedila u debati. «Njezini su postupci duboko nekršćanski i zaista čudovišni» (McFadden 123). Na kraju same scene, gledateljstvu je ostavljeno da razmisli tko je ovdje zaista čudovište, Bette, lezbijka koja se pokušava civilizirano boriti za civilna prava, ili Faye, predana kršćanka koja se koristi najprljavijim trikovima ne bi li izašla kao pobjednica?
Iako The L Word teži da pruži jasnu sliku o homoseksualnosti, ipak, to je još uvijek daleko od savršenstva. Kao primjer može se navesti nekoliko situacija iz samog serijala. Prvi među njima je taj da je većina glavnih likova međusobno bila u vezi, uključujući i kratkotrajne seksualne veze. Zbog toga se čini kako je ovaj serijal želio prikazati lezbijke koje su u isto vrijeme i prijateljice kao osobe koje su otvorenije za seksualne odnose između sebe. Sljedeći primjer je i taj da se nekoliko glavnih likova tijekom vremena «vrati» muškarcima i s njima započinje emocionalne i seksualne veze. Ovakvo prikazivanje života lezbijki može navesti na razmišljanje kako su lezbijke neodlučne i nesigurne. Ipak, koliko god je The L
Word serijal s mnogo nedostataka, ipak je napravio najveći pomak i od Ellen i Will i Grace serijala. The L Word na stol postavlja nov tanjur koje niti Ellen niti Will i Grace nisu poslužili - svakodnevne probleme koji se javljaju u životu homoseksualaca.

Zaključak

Kad sagledamo sva tri serijala, možemo povući crtu ispod njih te ih označiti kao pionire koji su pokušali senzibilizirati društvo o homoseksualnosti, približiti ga te svojevrsno normalizirati u socijalni dijalog služeći se najmasovnijim i najdostupnijim medijem, televizijom. Naravno, u ovom trenutku možemo govoriti o američkom društvu gdje je sve i počelo, kao svojevrsnom kolijevkom slobode govora i izbora, iako je i to ponekad diskutabilno. U Hrvatskoj na žalost ne postoji nikakva literatura koja bi se osvrnula na utjecaj ovako tematiziranih serijala na društvo i mišljenje odnosno socijalnu senzibilizaciju na homoseksualizam. Jedini serijal koji se u Hrvatskoj prikazivao je Will i Grace, dok se ostala dva nisu prikazivala, te kako se trenutačno može i pretpostaviti, neće se niti prikazivati. Ellen je stari, ugasli serijal, dok je The L Word, prema mom mišljenju preotvoren i previše homoseksualan da bi se mogao prikazivati na javnoj televiziji, pa čak i kad bi se radilo o komercijalnoj televizijskoj kući (RTL Televizija ili Nov@ TV). Kome su zaista namijenjeni ovi serijali, širem gledateljstvu ili pak manjoj grupi koja se može identificirati s glavnim likovima?
Pokušaj serijala da potakne senzibilizaciju društva na homoseksualnost nije bilo moguće učiniti samostalno, odnosno svaki serijal za sebe, već su, iako različiti radili jedni s drugima u slijedu. Ta su tri serijala postepeno otvarala dijalog, korak po korak. Serijal Ellen uglavnom se bavio problemom okoline i otkrivanja i priznanja vlastite seksualne sklonosti. Will i Grace su tranzicijski serijal - u isto su vrijeme i poništavali i potvrđivali stereotipe o homoseksualnim osobama. The L Word je prvi pravi pokušaj poništavanja stereotipa i uspostavljanja određenog «stupnja normalnosti» odnosno prihvatljivosti homoseksualizma kao nečeg svakodnevnog i ne toliko različitog od uobičajenog heteroseksualnog načina života.
Važno je znati da se društvu ne mogu nametnuti nove misli i ideje, mogu mu se samo ponuditi na razmatranje. Promjene se ne događaju u jednom danu, čak niti tijekom cijelog života. Sama ideja postojanja homoseksualnosti prvenstveno treba biti priznata kao nešto postojeće u društvu da bi se uopće moglo o njoj razgovarati, bez obzira radilo se o pozitivnom ili negativnom smjeru diskusije jer ideje koje su suprotstavljene jedna drugoj su suprotnosti koje ne mogu raditi zajedno. Da bi se mogla postići stabilnost, potrebno je naći zajedničku bazu i zatim s tog mjesta krenuti dalje, bez obzira hoće li novonastali stereotipi i ideje o homoseksualnosti biti pozitivni ili negativni. Posljednji korak je pokušaj modificiranja ovih misli do potpunog prihvaćanja homoseksualnosti bez agresije.
Ova tri serijala na neki način slijede ovu «formulu» pokušavajući promijeniti opće socijalno razmišljanje o homoseksualnosti. Televizijske emisije na temu homoseksualnosti nisu niti puka zabava niti su to lekcije kako promijeniti prihvaćanje i toleranciju spram homoseksualne zajednice - one su oboje u jednom. Iako su takve emisije i serijali servirani kao komedija i zabava, one s druge strane ipak uče i pokušavaju učiti toleranciju. Te emisije i serijali nikad ne bi mogli izvršiti «formulu» kada bi jedan od ovih faktora nedostajao.

Literatura

Becker, Ron: Gay TV and Straight America, Rutgers University Press, New Jersey, 2006 Capstuo, Steven: "The Ellen Morgan Story" Altering Channels: The Uncensored Story of Gay
and Lesbian Images on Radio and Television, Ballantine Books, New York, 2000,
378-403.
Conway, Richard J: "A Trip to the Queer Circus: Reimaged Masculinities in Will and Grace", The New Queer Aesthetic Television, Ed. James R. Keller and Leslie Stratyner, McFarland & Company, North Carolina, 2002, 75-84
Marchinko, Jhoni: "Das Boob", Will and Grace, NBC Network, 2 Nov. 1999.
Chaiken, Ilene: "Liberally", The L Word, Showtime Network, 28 Mar. 2004.
McFadden, Margaret: "'We cannot afford to keep being so high-minded': Fighting the
Religious Right on The L word", The New Queer Aesthetic Television, Ed. James R. Keller and Leslie Stratyner, McFarland & Company, North Carolina, 2002, 113-129.
Chaiken, Ilene: "Pilot", The L Word, Showtime Network. 18 Jan. 2004.
Stearns, Susan and Meta G. Carsarphen: "Deconstructing Ellen: Time, Sitcoms, and the
Meaning of Gayness", Sexual Rhetoric: Medial Perspectives on Sexuality, Gender and Identity, Ed. Meta G. Carstarphen and Susan C. Zavoina, Greenwood Press, Westport, CT, 1999, 185-198.

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi