ČOVEK U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU

Počevši od ranih faza kapitalizma u društvu dolazi do mnogobrojnih promjena. Nova tehnika zamjenjuje upotrebu fizičke energije životinja i čovjeka korištenjem strojeva.Pojavom elektriciteta stvorena su sredstva komunikacije koja su pretvorile Zemlju u jedan kontinent, a ljudski rod u jedno društvo. Stvoreno je mnogo stvari koje omogućuju da najbolja umjetnost, literatura i glazba budu dostupne svima. Stvorene su proizvodne snage koje su omogućile svakome da ima zavidnu materijalnu egzistenciju i svele rad na takve dimenzije da on ispunjava samo djelić čovjekova dana. No, u tom razvoju čovjek je izgubio sebe, on je postao dio stroja, doživljava sebe kao robu koju treba što unosnije iskoristiti, sreću doživljava potrošnjom (najnovije) robe, on je konformist, automat. Čovjek je receptivno orijentiran, nikad nije zadovoljan i uvijek traži još, a trebao bi biti produktivno orijentiran, stvarati i raditi. Pozitivne strane su što čovjek ima više slobodnog vremena, produljio se životni vijek, mladost provodi u školi a ne radeći, ima mogućnosti postati što god poželi.
Kakav utjecaj ima način proizvodnje na društvene odnose koje postoje u nekom društvu te na način života? Ima veliki utjecaj, i sa ekonomske sfere se proširio na sve ostale aspekte čovjekova života. Način proizvodnje kontrolira cjelokupnost ljudskog života, društva i razvoj kulture. Centralni pojam je - otuđenje, koje se može naći u svakom aspektu života. Društveno-ekonomska struktura uobličuje ljudski karakter. Sve promjene gledane su u razdoblju od ranih početaka kapitalizma do sredine dvadesetog stoljeća.

Kapitalizam 19. i 20. stoljeća

Najvažnije osobine: postojanje politički i pravno slobodnih ljudi, činjenica da slobodni ljudi prodaju svoju radnu snagu vlasniku kapitala na tržištu radne snage na osnovu ugovora, postojanje tržišta kao mehanizma pomoću kojeg se određuju cijene i regulira razmjena društvenih proizvoda, činjenica da svaka individua radi sa ciljem da ostvari profit, ali se pretpostavlja da će pomoću opće konkurentske borbe svi izvući korist. Strojevi se doživljavaju kao neprijatelji rada. Međutim, najkarakterističniji element kapitalizma 19. stoljeća je nemilosrdna eksploatacija radnika. Radnik, tj. njegov rad se nije razlikovao od bilo koje druge robe na tržištu, a kupac ju je iskorištavao u punoj mjeri. Nije bilo nikakvog osjećaja solidarnosti između vlasnika kapitala i njegovih radnika. Takva eksploatacija većinom nestaje u devadesetom stoljeću, ali ipak ostaje iskorištavanje čovjeka od čovjeka i to u svrhu sticanja profita. Pojam iskorištavanja nema veze sa surovim načinom postupanja sa ljudima, već sa činenicom da jedan čovjek služi drugome, ciljevima koji nisu njegovi već ciljevi njegovog poslodavca.

Čovjek prestaje biti cilj sam po sebi i postaje sredstvo ekonomskih interesa drugih ili sebe. Kapital zapošljava rad, a ne rad kapital. Borba između kapitala i rada je borba između dva sustava vrijednosti - svijeta stvari i njihovog nagomilavanja i svijeta života i njegove produktivnosti. Isto toliko je bila nemilosrdna i neograničena konkurentska borba protiv drugih. Sa upotrebom parnih strojeva raste podjela rada, a time i veličina poduzeća. Moderno tržište je samorelugativni mehanizam raspodjele, koji čini nepotrebnim podjelu društvenog proizvoda prema određenom ili tradicionalnom planu, uklanjajući potrebu za upotrebom sile. Ipak, radnik mora prihvatiti nadnicu koja mu je ponuđena na tržištu radne snage te mora prihvatiti uvjete tržišta jer inače ne bi mogao opstati. No, povećanjem konkurencije dolazi do društvene pokretljivosti u kojoj se svatko bori za najbolje mjesto, koje dostigne samo nekolicina. Međutim, u ovoj borbi za uspjeh slomljena su društvena i moralna pravila o ljudskoj solidarnosti, važnost života je biti prvi u konkurentskoj trci.
Bitan faktor koji sačinjava kapitalistički način proizvodnje je da profit postaje cilj cjelokupne ekonomske aktivnosti. Problem nije u tome što stičemo više nego što smo potrošili u procesu proizvodnje, nego u tome da naš motiv za proizvodnju nije društvena korisnost, nije zadovoljenje u procesu rada, već profit koji je proizašao iz investicija. Čak i protestantizam zagovara teženju za profitom i smatra je Bogu ugodnom. Međutim, bogatstvo kao cilj je ono što je za osudu, a bogatstvo koje dolazi kao plod profesionalne djelatnosti je Božji blagoslov (Đurić, 1964: 301).

Dolazi do promjene u odnosu vlasništva i upravljanja, koji su sada odvojeni. Vlasnik kapitala može zarađivati ne radeći ništa. Karakteristično za podjelu prihoda u kapitalizmu je nedostatak proporcije između individualnog zalaganja i rada i društvenog priznanja - financijske nadoknade. Moralne i psihološke posljedice te disproporcije su potcjenjivane rada, ljudskog zalaganja i kvalifikacija. Ljudi su sve više «orijentirani ka zgrtanju», tj. žele posjedovati. Pozitivni aspekti ove orijentacije su: praktičnost, ekonomičnost, pažljivost, uzornost, opreznost, žilavost, hladnokrvnost, metodičnost i odanost čovjeka. Nagativni aspekti su: nemaštovitost, škrtost, sumnjičavost, hladnoća, zabrinutost, tvrdoglavost, nemarnost i želja za posjedovanjem.
Dolazimo do još jednog važnog elementa, a to je autoritet. Razlikujemo iracionalni autoritet (odnosi superirnosti i inferiornosti) i racionalni autoritet (sličnost sa autoritetom). U devadesetom stoljeću autoritet je anoniman,nevidljivi postavlj se pitanje što je uopće autoritet -profit, ekonomska nužnost, tržište, zdrav razum, javno mnijenje? Konformizam je mehanizam pomoću kojeg djeluje anonimni autoritet. Konformizam je osjećaj da se mora biti dijelom gomile od koje se ne smije razlikovati ili biti drugačiji, voljnost mijenjati se prema standardima, tj. stalno se prilagođavati, nema više privatnosti, a čovjek se više ne osjeća usamljenim U dvadesetom stoljeću dolazi do mnogih promjena - umjesto orijentacije ka eksploataciji i zgrtanju imamo receptivnu orijentaciju i orijentaciju ka tržištu; umjesto konkurentnosti postoji tendencija grupnog rada; umjesto težnje za profitom koji se stalno povećava, postoji težnja za postojanim i sigurnim prihodom; umjesto racionalnog, otvorenog autoriteta nalazimo anonimni autoritet (autoritet javnog mijenja); umjesto individualne savjest postoji potreba za prilagođavanjem i priznanjem; umjesto osjećaja ponosa i moći osjećaj nemoći koji stalno raste.

U 19. stoljeću nalazimo na dva patološka problema tadašnjeg čovjeka, a to su da je orijentacija ka eksploataciji i zgrtanju prouzrokovala ljudsku patnju i nedostatak poštovanja ljudskog dostojanstva, (Europa nemilosrdno eksploatirala Afriku, Aziju i vlastitu radničku klasu ne vodeći računa o ljudskim vrijednostima), te da je uloga iracionalnog autoriteta i potreba da mu se potčini dovela do suzbijanja misli i nagona koje je društvo zabranilo (suzbijanje seksualnog nagona i svega što je prirodno u tijelu) što uzrokuje razne oblike neurotičke patologije.
U dvadesetom stoljeću se mnoge stvari mijenjaju, međutim unatoč materijalnom napretku, političkoj i seksualnoj slobodi, nije došli do zdravijeg društva kao što su očekivali mnogi zagovornici socijalizma. Naprotiv, «izgleda da je svijet sredinom devadesetog stoljeća mentalno bolesniji nego što je bio u 19. stoljeću» (Fromm, 1984: 83), odnosno čini se da «nama više ne prijeti opasnost da postanemo robovi, već roboti». Nema više otvorenog autoriteta koji zastrašuje, ali ljudima upravlja strah od anonimnog autoriteta konformizma, nikome se ne potčinjva osobno, ne dolazi se u konflikt sa autoritetom.
Najočiglednija promjena je ona tehnička, kada se sve više ljudski rad i inteligencija zamjenjuju strojevima. Dolazi do društvenog i ekonomskog uzdizanja radničke klase. Čovjek upravlja mnogo jačim snagama - naftom, parom, elektricitetom. On čudesno proizvodi, a ta čudesna proizvodnja vodi čudesnoj potrošnji. Čovjek kupuje i ništa ga ne sprječava - postoje krediti, čekovi.
Razvijaju se kvantifikacija i apstrakcionizam. Sve ekonomske pojave moraju biti striktno kvantificirane i jedino završni račun, tj, točno uspoređivanje ekonomskih procesa u iznosima, govori menadžeru da li se i koliko se angažirao u unosnom, tj. sadržajnom poslu. Struktura ekonomskih odnosa regulira se novcem, apstraktnim izrazom rada. To pretvaranje konkretnog u apstraktno razvilo se izvan ekonomskih pojava. Proces kvantifikacije i apstrkcionizma se proširio na stav čovjeka prema stvarima, ljudima i samome sebi. Povećana podjela rada dovodi do otuđenja jer radnik ni u jednom trenutku nije u dodiru sa cjelokupnim proizvodom. Posljedica je povećani apstrakcionizam. Čovjek se počinje isključivo apstraktno odnositi prema ljudima i stvarima. Govori se o mostu od tri milijuna dolara, o satu od pet dolara, pri čemu se ne misli na korisnost tih stvari ili njihovu ljepotu, tj, na njihove konkretne kvalitete već se o njima priča kao o robi čija je osnovna kvaliteta prometna vrijednost. O ljudima se priča kao da oni nisu ljudi sa svojim kvalitetama, osjećajima, nadama i frustracijama, već su izraženi kroz njihove ekonomske funkcije i zaradu.

Otuđenje je kada se osoba ne doživljava kao centar svojega svijeta, kao stvaraoca vlastitih djela, već su njezine radnje i njihove posljedice postale njihovi gospodari kojima se ona pokorava, ona nije u kontanktu sa samom sobom ni s drugim osobama. Otuđenje je kad osobi «njegova vlastita djelatnost postaje njemu otuđena sila, koja stoji iznad i protiv njega, umjesto da on njom gospodari» (Marx, 1946: 145). Rad postaje ponavljana i nesvjesna djelatnost, jer tehnologija oduzima radniku njegovo pravo da misli i da se slobodno kreće, sprječava se njegovo stvaralaštvo, znatiželja i nezavisna misao. Čak su i vlasnici poduzća otuđeni jer oni ničime ne upravljaju i ne kontroliraju. Oni posjeduju komad papira koji označava izvjesna prava i očekivanja od nekog poduzeća. Kao rezultat dolazi apatija, destruktivnost ili psihička regresija.

Kako se upotrebljavaju stečene stvari? Mnoge od njih se uopće ne upotrebljavaju već se kupuju da bi ih se posjedovalo. Sve veći utjecaj imaju reklame, a potrošnja postaje zadovoljenje vještački simuliranih fantazija., ona je sama sebi cilj. No i posjedovanje nije samo po sebi dovoljno, bitno je imati najnovije stvari. Dok se u 19. stoljeću miješa orijentacija ka zgrtanju sa eksploatacijom, u devadesetom stoljeću miješa se receptivna orijentacija sa orijentacijom ka tržištu. Ovaj otuđeni stav potrošnje utječe ne samo na sticanje i potrošnju robe već određuje i korištenje slobodnog vremena. Kupac kupuje razonodu kao što kupuje robu, jer on ne sudjeluje aktivno u njoj. Vrijednost razonode određena je njezinim uspjehom na tržištu, a ne nečim što bi se moglo mjeriti ljudskim mjerilima.

Kakav je odnos suvremenog čovjeka prema drugim ljudima? To je odnos uzajamnog iskorištavanja. Moderno društvo se sastoji od malih, razdvojenih čestica koje se drže zajedno pomoću sebičnih interesa i potrebe da koriste jedna drugu.
Kakav je odnos čovjeka prema samom sebi? On sebe doživljava kao stvar koju treba uspješno iskoristiti na tržištu, ne doživljava se kao aktivno biće, njegova svijest o samome sebi proizlazi iz društveno-ekonomskog položaja a ne iz njegove aktivnosti pojedinca koji voli i misli.
U modernom društvu dolazi i do još jedne zanimljive pojave, a to je rutina i suzbijanje svijesnog suočavanja sa osnovnim problemima ljudske egzistencije. Pokušaj da se ponovno dođe do fundamentalne realnosti života je osnovna funkcija umjetnosti i religije. Međutim, ljudi pokazuju oduševljenje za sportske utakmice, zločine i strasti što je potreba da se razbije rutina.

Najvažniji nagon suvremenog čovjeka je potreba za razmjenom, kako u ekonomskoj sferi (kupnja auta sa namjerom da ga se proda prvom prilikom) tako i u međuljudskim odnosima. Čovjek sve mjeri novcem iako to nije podobno učiniti, npr. reći da koncert nije vrijedan novca a doživljaj na koncertu nije mjerljiv novcem. Za sve aktivnosti za koje se troši novac, postavlja se pitanje je li ta aktivnost vrijedna novca ili vremena (Marx,1946: 46). Čovjek gleda na svoj život kao poduzeće koje može donijeti profit ili bankrotirati. U slučaju bankrota većinom dolazi do samoubojstva. Kao uzrok se može pretpostaviti anomija - uništenje svih tradicionalnih društvenih veza , kad su sve kolektivne institucije postale podređene državi i pravi društveni život je uništen (www.relst.uiuc.edu). Još jedna bitna
osobina karaktera suvremenog čovjeka je princip da svaka želja mora biti odmah zadovoljena. To se može kupnjom na otplatu, ali taj se princip prenio i na seksualno ponašanje. U radu čovjek više ne sudjeluje aktivno, on postaje dio stroja, postaje nezainteresiran. Rad sviše nije cilj sam po sebi već sredstvo za stjecanje novca.

No, ima i mnogo pozitivnih posljedica kapitalističkog društva. Najvažnija od njih je demografski rast, odnosno produženje prosječnog životnog vijeka čovjeka. Novac mu je donio prednosti poput sigurnosti i bolje zaštite. Statistike pokazuju da se živi sve duže, manja je stopa smrtnosti i smrtnosti novorođenčadi u kapitalističkom razdoblju nego prije njega. Sve je manje neishranjenosti i bolesti povezanih sa neishranjenošću. Zatim je tu urbanizacija. Čovjek je postao politički slobodan. Vrlo važno je i obrazovanje. Razvijanjem tehnologije i industrije, ali i podjelom rada dolazi i do pojave novih zanimanja, otvorena su nova radna mjesta. Za nova zanimanja potrebno je odgovarajuće obrazovanje. Kako je porastao standard osnovno školovanje postaje besplatno i obavezno,ali i kvalitetnije. Pokazatelji su pismenost, stupanj obrazovanja. Čovjek ima izbora te mogućnosti za stvaranje života kakvog želi. Mladi ljudi provode vrijeme u školi, a ne u radu. Umjesto rada na zemlji, dolazi do rada u urbanom zanatu, tvornici ili slobodnoj profesiji. Strojevi olakšavaju čovjeku posao te on ima smanjeno radno vrijeme, napokon ima slobodno vrijeme koje može iskoristiti na razne načine. Razvojem tehnologije dobila su se razna sredstva masovne komunikacije kojima se može komunicrati sa drugim krajem svijeta. Informiranost o svjetskim događajima i mnogim ostalim stvarima postaje dio svakodnevnog života. Čovjek ima slobodu oblikovati i iskoristiti svoj život kako god želi. Njegov život više nije determiniran položajem po rođenju, on je u mogućnosti popesti se društvenom ljestvicom na temelju samo njegovih sposobnosti. Svi su jednaki i slobodni, nitko ne može biti eksploatiran ili naređivati u ime prirodnog prava. Svatko postaje gospodar svoje sudbine koji kreira po svojoj želji.

Usprkos pozitivnim stranama života u kapitalizmu, on nailazi na mnogo kritika i želi ga se zamijeniti nekim drugim sustavom, kao što je na primjer socijalizam. Najpoznatija socijalistička teorija je zasigurno ona Karla Marxa, čiji je cilj ukidanje razlike između bogatih i siromašnih, između vladajuće klase i klase potčinjenih, ukidanje podjele rada koja guši čovjekovu znatiželju, kreativnost. Iako ima različitih zamisli socijalizma, svi se socijalisti zalažu za iste ciljeve-oslobađanje čovjeka od dominacije i eksploatacije, uspostavljanje novih moralnih vrijednosti, ostvarenje ljudske solidarnosti, ponovno postavljanje čovjeka kao najvišeg cilja života, stvaranje novog jedinstva između čovjeka i čovjeka, te čovjeka i prirode.

ZAKLJUČAK:

Od početaka kapitalizma do sredine dvadesetog stoljeća čovjek je doživio mnoge promjene i može se se reći da je u tom razdoblju izgubio sebe, svoju pravu prirodu i potrebe, svoje želje, svoj rad, svoj razum, solidarnost, svijest o samome sebi. Stiče političku slobodu, ali je zarobljen radom i željom za novcem. On je otuđen i njime vlada pohlepa za novcem, a upravljan je industrijom pomoću reklama. On više nije čovjek nego prvenstveno potrošač.
Čovjek sam sebe ne doživljava kao čovjeka, već kao robu, on ne radi iz ljubavi već zbog zarade, on se ne doživljava kao stvaraoca ili nositelja određenih talenata, on mora biti dijelom gomile kako bi se osjećao dobro, on je konformist, potčinjen je anonimnom autoritetu. Sve oko sebe doživljava apstraktno i kvantificirano, sve je izraženo novcem, čak i sam čovjek. Čovjeka se promatra kroz njegovo zanimanje i koliko zarađuje. Ljudi se međusobno izrabljuju ne bi li što više zaradili. Umjesto da mu strojevi olakšaju život, čovjek je postao njihovim robom i lišen je zadovoljstva radom i njegove zanimljivosti. Dakako , ima i pozitivnih posljedica poput produljenja životnog vijeka, obavezno osnovno obrazovanje, sredstva komunikacije, mogućnost oblikovanja svog života koji više nije determiniran statusom po rođenju. Mnogi izlaz vide u socijalističkom uređenju u kojem bi se čovijek mogao razvijati i doseći vrhunac svoje egzistencije, gdje bi svi ljudi bili jednaki, a opet jedinstveni. No, nije dovoljno podruštvljavanje sredstava za proizvodnju, već su potrebne naizmjenične promjene u industrijskoj i političkoj sferi, duhovnim i filozofskim orijentacijama, karakternoj strukturi kulturnim aktivnostima. Usmjerenost na samo jednu sferu i zapostavljenje ostalih, neće ništa promijeniti.

Bibliografija:

1. Đurić., M. «Sociologije M. Webera», Matica Hrvatska, Zagreb, 1964.
2. From, Erich «Zdravo društvo», Naprijed, Zagreb, 1984.
3. Marx, Karl «Kapital», Prosveta, Beograd, 1973.
4. Rosenberg, N. i Birdzell L.E., «Kako se zapad obogatio», August Cesarec, Zagreb,1993.
5. http://www.relst.uiuc.edu/durkhein/index.html, 2006., 05.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | HEMIJA I INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi