EKOFEMINIZAM

Ekološkom slikom u svijetu, pored ekoloških entuzijasta, bave se i mediji, svjetska politička scena ili ekološki osviješteni građani koji su svjedoci svakodnevnih klimatskih i ekoloških promjena i čovjekovog utjecaja na okoliš. Pitanja i različita gledanja na to područje, iz područja subkulture, prelaze možemo reći u glavne struje zapadne kulture.
Ekofeminizam, kao jedan od pravaca modernog feminizma, jedan je od načina, iz ugla feminizma – žena, razmatranja problematike ljudskog utjecaja na okoliš i način razumijevanja složene problematike i veze između historijske represije na ekologiju i žene. Prema mišljenju ekofeminističkih teoretičarki, uništenje okoliša nisu uzrokovale žene već je taj fenomen istovjetan s represijom na žene.
Jedna od glavnih preokupacija ekofeminizma je odnosa patrijarhalnog suvremenog industrijskog društva prema ekofeminističkom pogledu na njegov utjecaj na fizički i duhovni svijet. Za ekofeminizam je bitna jedna glavna ideja, kako je ono što je povijesno zajedničko prirodi i ženama, jednako izloženo destrukciji i potlačivanju od strane dominantnog patrijarhata.

ZNAČENJE EKOFEMINIZMA

Ekofeminizam je socijalni i politički pokret koji ujedinjava environmentalizam i feminizam, zajedno s nekim strujama koje povezuju duboku ekologiju i feminizam. Ekofeministice tvrde da postoji odnos između opresije žene i degradacije prirode, i istražuju intersekcionalnost između seksizma, dominacije prirode, rasizma, specijacizma i ostalih značenja društvene nejednakosti.
Iako je taj termin prva upotrijebila francuska feministkinja Francoise d'Eaubonne u djelu Feminizam ili smrt 1974. godine, prema mnogim teoretičarkama začetnica pokreta je američka teoretičarka Mary Daly svojim djelom Gyn/ecology iz 1978. godine, koje je bilo prvi pravi poticaj razvoju ekofeminizma jer su tada taj termin preuzeli studenti i aktivistkinje i počinje se aktivno koristiti. Ekofeminizam, odnosno sam termin otvara područke za revolucionarno djelovanje i angžman žena na ostvarenju svojih prava.
Ono što je ekofeminističkom pokretu, gledano globalno, zajedničko jest uvjerenje kako je oslobođenje žena moguće jedino kroz oslobođenje prirode, kako su te dvije borbe nedjeljive i identične, kako obnova prirode i svih živih bića na Zemlji ukazuje na važnost samog života, a time otvara i svijest o važnoj ulozi žene u društvu. Ekofeminističke teoretičarke na patrijarhat svaljuju krivicu i odgovornost za ugrožavanje prirode i naglašavaju kako su žene imale značajnu ulogu u upozoravanju javnosti na prijetnje okolišu, upravljanju zaštitom okoliša i podizanju ekološke svijesti. Ekofeministkinje su u teorijska propitivanja odnosa prema okolišu inaugurilale razumijevanje orodnjene (društveno utemeljene) prirode ljudskih odnosa s okolišem. Teorijske rasprave o ženama i okolišu kreću se oko tri krucijalna pitanja: koje su veze žena s prirodom; koje su veze između dominacije nad ženama i dominacije nad prirodom te koja je uloga žena u rješavanju ekoloških problema. Pokušajte naći drugačiji termin, ovo je neki vid kolokvijalizma
Feministkinje se na prethodno nadovezuju povijesnim pregledom feminističkog pokreta i naglašavaju kako je većina muškaraca bila protivna ideji izjednačavanja prava muškaraca i žena. Većina vodećih i utjecajnih intelektualaca 19. stoljeća doista se protivila ideji uspostave ravnopravnih spolnih odnosa u društvu. Kao i većina filozofa, smatrali su žene inferiornima, bićima slabijeg morala, intelekta i duha, nesposobnima za vođenje.
Zapadna je filozofija bazirana na dualističkoj epistemologiji koja suprotstavlja kulturu prirodi, muškaraca ženi, razum emocijama i um tijelu. Žene su povezane s prirodom, emocijama i tijelom, dok su muškarci povezani sa kulturom, razumom i umom. Simboličke i ideološke konstrukcije žena kao bližih prirodi od muškaraca postavlja temelje za dominaciju nad ženama i nad prirodom. Vaš razlog za odabir teme

PATRIJARHAT I MATRIJARHAT

Patrijarhalni model društva pojavio se, prema ekofeminističkoj historijskoj analizi, prije 5000 godina i vrlo agresivno i gotovo u potpunosti je iskorijenio raniji model društva, društvo vladavine majke ili žena u kojem su vladali ravnopravnost i odnosi suradnje među spolovima. Njime se počinju vrednovati muške karakteristike poput razuma, analize, objektivnosti, a diskreditirati ženske karakteristike poput emocionalnosti, subjektivnosti nježnosti i dr.
Matrijarhalni sistem označava društvo u kojem je ženska moć ista ili na vjerskoj osnovi superniornija onoj koju imaju muškarci i u kojem je cijela kultura označena vrijednostima i životnim manifestacijama koje su opisane kao ženske. U toj kulturi nije vladala odvojenost tijela i uma, materije i duha, prirode i kulture i nije bilo stigmatizacije drugih u korist prvih.

Iz ekofeminističke perspektive, u svim zajednicama koje su u bilo kojem obliku veličale kult žene i dominaciju žene poštovao se princip predavanja prirodi i života s prirodom, a ne uzdizanja nad njom i princip postojanog mira, a izvor besmrtnosti je bio u ženi koja rađa.
Od 1980-ih u fokusu ekofeminističkih propitivanja dolazi razvojna problematika Trećeg svijeta, konkretnije utjecaj razvojnih programa na poziciju žena u tim zemljama, te njihov doprinos rješavanju razvojnih i okolišnih problema.

Najpoznatija glasnogovornica Trećeg svijeta Vandana Shiva tvrdila je kako su ekološka destrukcija i marginalizacija žena posljedice zapadne znanosti i zapadnih ekonomsko-razvojnih paradigmi. Shiva žene ne poima žrtvama razvoja, već ističe njihovu borbu za preživljavanje, pri čemu ilustrira načine otpora ekološkoj destrukciji.

Pristalice patrijarhata ističu patrijarhalnu težnju za gospodarenjem nad prirodom, ženama i drugim narodima kao oznake onog muškog: ljudskog uzdizanja prema duhovnom kao obilježja uloge oca, principa moći, uzdizanja nad prirodom i rušenja starih ograda postojanja, a izvor besmrtnosti nije u rađanju nego u sjemenu. Ekofeministkinje smatraju kako upravo zbog uvažavanja tih osobina, označenih kao osobina patrijarhata, nastaje zapadna civilizacija kao razaračica prirode i nezapadnih naroda.

Zadatak je ekofeminizma razvijati strategije i relacije koje će demaskirati i destruirati konceptualne strukture dominacije koje se drže različite – izme dominacije, posebno dominacije nad ženama i nad prirodom. Konceptualna baza je model koji je prožeo epistemologiju, etiku, praksu, povijest, razvoj i politiku.
Feminizam je u svojoj prvoj fazi poiman kao pokret kojemu je cilj eliminirati seksističku opresiju, ali feministkinje iz akademskog miljea utvrdile su kako oslobođenje žena ne može biti postignuto sve dok sve žene ne budu oslobođene od mnogostrukih opresija koje strukturiraju rodne identitete: obojene žene od rasizma, žene iz nižih slojeva od klasizma, lezbijke od heteroseksizma, mlade i stare žene od ageizma, Židovke od antisemitizma, muslimanske žene od islamofobije. U skladu s tim, feminizam je pkkret kojim se nastoji ukinuti i rasizam, heteroseksizam, dobna diskriminacija i svi ostali oblici – izma proizašlih iz logike dominacije. Ekofemnistkinje će sferu primarno feminističkih ciljeva proširiti korak dalje na prirodu i nehumana bića. U okviru feminizma, Ynestra King prepoznaje tri temeljna pravca formirana na temelju interpretacije odnosa žena i prirode; kidanje veze između žene i prirode putem totalnog integriranja žene u kulturu i proizvodnju; reafirmaciju veza žene i prirode pod pretpostavkom da je ženska priroda drugačija i bolja od muške kulture; istinski ekofeministički put koji tvrdi da je dualizam priroda – kultura prizvod kulture, a da se veza između žene i prirode može upotrijebiti kao tačka koja pruža mogućnost kreiranja drugačije vrste kulture i politike.
Razmu je u sistemu zapadne znanosti pripisana najviša vrijednost – on je gore, pripada umu, uređen je, hladan, kontroliran, objektivan, povezan s idejama i s muškošću. Suprotnost istini i znanju je neznanje – neukost, nosviještenost, nekontroliranost, neuređenost, emotivnost, intuitivnost, povezanost s materijalnim, ženskim. Nasuprot znanja kao jedine poželjne forme suprotstavlja se mit.

RODNA PODJELA RADA I ODNOS PREMA OKOLIŠU

Agarwal se zalaže za razumijevanje muških i ženskih odnosa s okolišem u odnosima s materijalnim realitetom podjele rada, vlasništva i moći. Tu je poziciju autorica nazvala feministički environmentalizam kao alternativa ekofeminizmu. Ortner problem postavlja na tri nivoa: fiziološkom , socijalnom, psihičkom. Žensko je tijelo promatrano kao bliže prirodi jer održava vrstu. Dok žene održavaju život, muškarci obavljaju zadatke iz sfere kulture. Socijalne uloge žene povezane su s tijelom i njegovim funkcijama što će rezultirati njihovim nižim društvenim vrednovanjem. Ženske tradicionalne socijalne uloge dodijeljene na temelju njezina tijela i fizioloških funkcija, daju ženi drugačiju psihičku strukturu koja je također poimana kao bliža prirodi. Ortner -zaključuje da ženske socijalne aktivnosti trebaju biti promijenjene u skladu s promjneom kulturnog poimanja žene. Kada žene budu poimane kao kulturne tad će uživati visoki status koji muškarci imaju tradicionalno. Mies i Shiva tvrde da su žene više od muškaraca vezane za posao održivog svakodnevnog života. Obzirom da žele rađati i odgajati zdravu djecu, te osigurati svojim obiteljima zdravu hranu, adekvatnu odjeću i siguran dom, više su od muškaraca zabrinute za čistoću planete – plodno tlo, čist zrak, svježu vodu.
Patrijarhat je u smislu ekofeminizma shvaćen kao kapitalistički, izrebljivački, destruktivni, razarajući oblik zemlje, okoliša, kroz to i društvenih uloga, te time i osnovne ćelije društva tj. porodice. Žensko znanje o tlu, klimi i sjemenu se poima kao marginalno i akcedentalno, i kao dio ženskih priča. U konteksu ženskog znanja o tlu, kroz Kur'an se provlači i ideja da su „ Žene su njive vaše i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“. Poređenje žene sa njivom od strane Uzvišenog može se posmatrati i u kontkstu ženskog znanja o tlu, klimi i sjemenu te njihovoj istančanijoj prirodi koju im je Bog dao u odnosu na muškarca koji je u tom segmentu grublji.

ZAKLJUČAK

Devalvacija prirode vodi ekološkoj krizi, a devalvacija žene i njezina rada proizvodi seksizam i nejednakosti između muškarca i žene. I zaista devalvacija prirode doprinosi velikom razgrađivanju muško –ženskih odnosa, društva , zajednice, na kraju i muškaraca koji se ovom teorijom predstavljaju kao destruktivni i razarajući a i žena kao onih koje, prije svega, teorijom ekofeminizma žele upozoriti muškarce i mško-ženske odnose da je vrijeme za jednim raznovrinsijem pristupu rješenjea eko-društvenog problema.

Muškarci i žene su jednaki u Božijim očima, ali u pogledu razlike u njihovoj prirodi, njima su date različite uloge za glatko funkcionisanje ljudske zajednice. Time će Kur'an reći: „Zaista, muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i pokornim muškarcima i pokornim ženama i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji daju milostinju i ženama koje daju milostinju, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji čuvaju svoja stidna mjesta i ženama koje čuvaju svoja stidna mjesta, i muškarcima koji mnogo Allaha spominju i ženama koje (Ga) spominju – Allah je za sve njih pripremio oprost i uzvišene nagrade.“ (Kur'an Sura 33, ajet 36)

Utemeljiteljice ekofeminizma su ekološku borbu odredile i kao žensku borbu protiv marginalizacije i eksploatacije. Shiva ističe da je nasilje nad prirodom povezano s nasiljem i marginalizacijom žena. Žene proizvode i reproduciraju život biološki, ali i kroz socijalne uloge.
Na kraju ekofeminizam je utvrio i potvrđuje, neopravdanost nefunkcionalnost eksploatacije, opresije i hijerahijskih veza dominacije nad ženama i prirodom.

LITERATURA

1. HRESTOMATIJA, Izbor tekstova iz oblasti roda i rodnih odnosa, Priredili prof.dr. Mujkić Asim, Doc.dr.Srebrenka Viđen i mr.sc.Lejla Mušić, Sarajevo, Maj, 2010.god.

2. VALORIZACIJA ŽENSKOG, Rodni aspekti odnosa spram okoliša, Branka Galić i Marija Geiger, Izvorni znanstveni članak, Zagreb, 2006.god. str.339

3. Ekofeminizam, u de Jarden, Joseph R., Ekološka etika, uvod u filozofiju etike, službeni glasnik, 2006, str. 385-404

4. Kur'an, Prijevod na Bosanski jezik, Besim Korkut, Sarajevo, 1991.

5. http://sr.wikipedia.org/sr-

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi