OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ SOCIOLOGIJE: |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
PERCEPCIJA RIZIKA
U radu se objašnjavaju različite percepcije rizika. Opisuje se razlika između hazarda (opasnosti) i rizika. Nakon određenja pojma rizik ističe se razlika između prirodnih i tehničkih rizika. Zatim se spominju tri osnovne dimenzije rizika: ekspertna, laička i politička. Nabrajaju se varijable koje utječu na percepciju rizika. Na kraju se spominju konceptualizacije raznih autora koje se odnose na strukturalne karakteristike percepcije rizika, osnovne atribute rizika i strukturirane kognitivne cjeline o riziku.
U radu će se govoriti o jednoj od osnovnih karakteristika rizika: percepciji rizika. Rizik u suvremenom «društvu rizika» strukturno se proizvodi u svakodnevici tehnologijskog okruženja. Uobičajena pretpostavka, od koje se u takvom «društvu rizika» polazi, je ta da je društvo u stanju razviti dovoljne, potrebne i djelotvorne mjere za nadzor rizika i opasnosti (Čaldarović, Rogić, Subašić, 1997: 37). U radu će se spomenuti razlika između prirodnih i tehnoloških rizika, te između rizika i hazarda. Također ću spomenuti osnovne dimenzije rizika. Zatim će se obrađivati glavna tema rada: percepcija rizika. Bit će nabrojane varijable koje utječu na percepciju rizika, kao i konceptualizacije raznih autora koje se odnose na rizik.
RAZLIKA RIZIKA I OPASNOSTI (HAZARDA)
Hazardi i rizici su plod interakcije tehnologije, društva i okoliša. Hazard
je vjerojatnost pojavljivanja događaja, dok je rizik mjera pojavljivanja
hazarda, stupanj štete uzrokovan događajem i vjerojatnošću njegovog pojavljivanja.
Rizik je socijalna konstrukcija (Čaldarović, 1996: 204). On postoji neovisno
o tome je li ga društvo registriralo.
RAZLIKA IZMEĐU PRIRODNIH I TEHNIČKIH RIZIKA
Jedan od najznačajnijih aspekata je razlikovanje prirodnih i tehnoloških
rizika (Čaldarović, 1995b: 204). Prirodni rizici su samoprepoznatljivi,
pojavljuju se i nestaju, nekontekstualni su, ne treba im «tumačenje izvana»,
akcidentalni su, nemaju prepoznatljiv uzrok i krivca. U najvećem broju
slučajeva podložni su kontroli posljedica, ali ne i kontroli pojavljivanja.
Neki od prirodnih rizika su poplave, tornada, požari, potresi i erupcije.
Za razliku od prirodnih rizika, tehnološki rizici su proizvod ljudske
djelatnosti. Oni su «proizvedeni» u svakodnevici tehničkog društva. Nepoznati
su, netransparentni, izazivaju nerazumijevanje, traže «tumačenje izvana»
koje dolazi od eksperata. Stoga se javlja problem povjerenja u eksperte.
OSNOVNE DIMENZIJE RIZIKA
Osnovne dimenzije su ekspertna, laička i politička. Ekspertna dimenzija
uključuje stručnjake koji se bave proučavanjem rizika. Eksperti daju procjene
i usavršavaju mjerne instrumente. Ekspertne procjene se sve više postrožuju.
Ovdje se javlja problem povjerenja u eksperte. Javnost nije dobro upućena
u sve aspekte rizika, zato mora vjerovati stručnjacima. Laička percepcija
rizika predstavlja opću zabrinost javnosti. Politička dimenzija rizika
pokušava utvrditi više elemenata rizika. U ovom slučaju rijetka je otvorena
komunikacija, iako je ona vrlo važna. U ovoj dimenziji rizika važu se
štete i koristi objave neke informacije vezane za neku rizičnu situaciju.
PERCEPCIJA RIZIKA
Različiti, ali i isti rizici bit će percipirani različito od strane pojedinaca
u ovisnosti o mnogim varijablama, ali i o kontekstu. Rizik se ne doživljava
izolirano nego kao dio šireg (smislenog) okruženja (kognitivna cjelina).
Najvažnije varijable koje utječu na percepciju rizika su proživljena iskustva,
konkretno znanje, predrasude, stupanj familijarizacije s rizikom, karakter
inicijalnih iskustava, relativizacija i socijalizacija iskustava, poznatost/nepoznatost
rizika, trenutna ili prolongirana šteta od rizika, jednostruke ili višestruke
štete, iznenadnost pojavljivanja/dugoročno najavljivanje, mogućnost imaginacije
«slika» o riziku, pretpostavke o smrtnim ili lakšim ishodima, karakter
socioekonomskog statusa pojedinca, stupanj udaljenosti mjesta stanovanja
od potencijalnog centra rizika. Svi nabrojeni elementi utječu na konkretan
stav prema nekom riziku, odnosno na karakteristike njegovog uočavanja.
Ako smo već doživjeli neku situaciju to će povećati našu permisivnost
prema toj situaciji u budućnosti. Na primjer, što se češće vozimo avionom,
bit ćemo skloniji prihvatiti taj rizik. Familijarizacija s hazardima povećava
spremnost za prihvaćanje novih opasnosti (Čaldarović). Konkretno znanje
ima utjecaj na našu percepciju. Ako imamo osjećaj da znamo dovoljno o
riziku, percipirat ćemo ga kao manje opasnog. Predrasude mogu biti osobne,
ali i strukturalne. Jedan od primjera strukturalne predrasude je taj da
u avionima ne postoji 13. red.
Inicijalna iskustva značajno će determinirati sva sljedeća ponašanja.
Važno je kako smo se prvi put suočili s nekim rizikom jer slična iskustva
povezujemo s inicijalnom situacijom.
Na neke rizike pristajemo zato što nas okolina potakne na njih. Na primjer,
ako nas društvo nagovori na rafting, drugačije ćemo percipirati taj rizik
i lakše ćemo na njega pristati.
Rizici mogu biti poznati i nepoznati. Uglavnom poznatije rizike percipiramo
kao manje opasne. Stoga se u pravilu svi poznatiji rizici lakše prihvaćaju,
a nepoznati se odbacuju.
Situacije će biti percipirane rizičnijima ako su očekivane štete višestruke,
odnosno ako su posljedice dugotrajne, napopravljive i nepovratne. Trenutna
šteta izaziva veći strah od rizika, dok ćemo prolongiranu štetu lakše
podnijeti.
Kod dugoročnog najavljivanja rizika razina permisivnosti je veća, za razliku
od slučaja kad se rizik iznenada pojavi.
Rizik ćemo percepirati ovisno o tome kako je on izražen. Snažnije prezentirani
rizici slabije se prihvaćaju neovisno o njihovim objektivnim karakteristikama.
Najviše se pamti ono što vidimo, a manje ono što čujemo. Ovdje dolazi
do izražaja velik utjecaj medija na percepciju neke rizične situacije.
Često se pojavljuju senzacionalistički naslovi u novinama koji amplificiraju
rizik.
Ako postoji mogućnost da će doći do smrtnih ishoda, situacije će se doživljavati
kao rizičnije.
Socioekonomski status pojedinca također ima ulogu u percepciji rizika.
Bogat pojedinac ima veću mogućnost izbora, dok niži ekonomski standard
dopušta manju mogućnost razlučivanja rizika.
Udaljenost mjesta života od situacije koja se percipira hazardnom važna
je varijabla. Što je udaljenost veća, to se hazard doživljava manje manifestnim.
STRUKTURALNE KARAKTERISTIKE PERCEPCIJE RIZIKA
Osim navedenog, individualno prosuđivanje rizika i hazarda im i slijedeće
karakteristike (Cutter) :
- tendencija simplifikaciji,
- težina inicijalnih iskustava,
- percepcija ovisna o vidljivim odlikama,
- pretpostavka o manipulaciji u izvještavanju o riziku,
- slaganje o tome što se smatra rizičnim, nekonzistentnost u izvještavanju,
- nemogućnost evaluacija stručnih rasprava.
Kao što autorica Susan Cutter spominje, osobe tendiraju pojednostavljivanju
situacija. Simplifikacija može uvećati ili umanjiti dimenzije stvarne
situacije.
Ovdje se pojavljuje i pretpostavka o manipulaciji u izvještavanju o riziku.
Najveći broj ljudi nije u stanju otkriti izostavljanja u prijenosu poruka
o rizičnim situacijama, pa su stoga podložni manipulaciji (Čaldarović,
1995: 84).
Također, najšira će javnost rijetko moći otkriti nekonzistentnost u raspravama
o rizicima. To povećava njihov strah i oprez. Najširoj je javnosti vrlo
teško precizno evaluirati stručnu raspravu o rizicima.
Najveća razlika među ljudima postoji oko onoga što se smatra rizičnim
a što ne, a manje su razlike o tome kakve bi mogle biti posljedice neke
rizične situacije.
OSNOVNI ATRIBUTI RIZIKA
Atributi rizika, potvrđeni mnogobrojnim sociologijskim istraživanjima
su: nedostatak osobne kontrole nad razvojem događaja, nametnutost, nesigurnost,
neslaganje sa situacijom, izostanak osobnog poznavanja situacije, imaginacije
javnosti o situacijama, odloženi učinci anksioznosti, «socijetalna šteta»,
nevidljive koristi, nejednolika raspodjela rizika i koristi, ljudski,
a ne prirodni uzroci. Wynne ispravno zaključuje da se navedeni atributi
rizika ne mogu uzimati izolirano, kao neke objektivne mjerne jedinice
ili kvalitete objektivnog mjerenja rizika, nego kao socijalni odnosi koji
se vezuju uz specifične tehnologije viđene kao socijalni odnos (Čaldarović,
1995a: 88).
STRUKTURIRANE KOGNITIVNE CJELINE O RIZIKU
Hollander navodi slijedeće elemente koji utječu na percepciju i evaluaciju
rizika (Čaldarović, 1995.b:369): katastrofični potencijal rizika, familijarizacija
s rizikom, razumijevanje rizika, nesigurnost procjene, stupanj percipirane
kontrole nad rizikom, impostiranost rizika, učinci rizika na djecu, učinci
na buduće generacije, identifikacija žrtava, potencijalni smrtni ishod,
povjerenje u instituciju, medijska pozornost, evidentirani i neevidentirani
rizici, jednakost raspodjele, jasne i nejasne koristi, povratni učinci
rizika, osobna procjena rizika i podrijetlo rizika. Neovisno o navedenim
općim načelima percipiranja rizika, treba voditi računa i o tome da je
svaka situacija temporalno i prostorno specifična (Čaldarović).
ZAKLJUČAK
Tema ovog rada bili su faktori koji utječu percepciju rizika. Na početku
su bili objašnjeni osnovni pojmovi vezani uz «društvo rizika» kao što
su razlike hazarda i rizika, te razlike prirodnih i tehničkih rizika.
Zatim su bile spomenute tri osnovne dimenzije rizika: ekspertna, laička
i politička. Nakon toga su bile nabrojane varijable koje najviše utječu
na percepciju rizika kao i konceptualizacije raznih autora kao što su
Cutter, Wynne i Hollander.
LITERATURA
1. Čaldarović Ognjen: Socijalna teorija i hazardni život. Rizici i suvremeno društvo.
Hrvatsko sociološko društvo, Biblioteka časopisa «Socijalna ekologija», Zagreb, 1995.a
2. Čaldarović Ognjen i Dejan Škanata: Laička i ekspertna percepcija tehnoloških rizika, Socijalna ekologija, 1995.b
3. Čaldarović Ognjen: Socijalne dimenzije strukture ekologijskog rizika. Sigurnost 1996.
4. Čaldarović Ognjen, I. Rogić, D. Subašić: Kako živjeti s tehničkim rizikom. APO-Agencija za posebni otpad, Zagreb, 1997.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
