OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ SOCIOLOGIJE: |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amnezija
Pamćenje
je jedna od najosnovnijih sposobnosti mozga, to je sposobnost mozga da
pohrani naučene učinke svog iskustva. Bez pamćenja svaka riječ ili djelovanje
bilo bi nerazumljivo. Čak i jednostavni živčani sustavi beskralježnjaka
pokazuju elementarne oblike pamćenja. Jednostavan algoritam funkcije pamćenja
sastoji se od tri osnovna stupnja: upamćivanje, zadržavanje upamćenog,
pozivanje upamćenog u svjesno. Poremećaji pamćenja se klasificiraju u
dvije skupine: kvantitativne i kvalitativne. Amnezija je gubitak
pamćenja za određeno vremensko razdoblje ili određene događaje. Ona
može biti posljedica traume, patoloških promjena, ili pak
intenzivnog, neugodnog čuvstva. Amnezija se dijeli
na privremenu (osoba se nakon nekog vremena prisjeti
dijela kojeg je zaboravila) i trajnu (osoba zauvijek
zaboravlja jedan dio života).
Gotovo je nemoguće zamisliti naš duševni život bez pamćenja. Bez pamćenja
ne bi bio moguć kontinuitet u normalnom razvoju ličnosti, orijentacija
u vremenu i prostoru, prepoznavanje već proživljenih situacija i doživljaja.
Osoba koja je najviše pridonijela razumijevanju neuropsihologije pamćenja
nije neuropsiholog već je jedan od «običnih» ljudi, nema formalnog znanstvenog
obrazovanja i nikakve znanstvene titule. On je H. M. i na njemu je u dobi
od 27 godina, 1953. godine, izvršena operacija i izvađeni su mu medijalni
dijelovi temporalnih režnjeva. Tako su nedostaci u njegovu pamćenju bili
važni za današnje razumijevanje neuralne osnove pamćenja.
Prve teorije o pohranjivanu pamćenja
Prvo područje ispitivanja pamćenja bilo je u znaku istraživanja Karla
Lashleya o lokalizaciji engrama - hipotetskih mozgovnih promjena odgovornih
za uskladištenje u pamćenje. On je proveo 35 godina učeći štakore, mačke
i majmune izvođenju složenih zadataka, a nakon toga ih je ozljeđivao ili
odstranjivao određene dijelove mozga i pokušavao im obrisati pamćenje,
ali uzaludno. Došao je do zaključka da je pamćenje složenih zadataka difuzno
uskladišteno u neurokorteksu (princip akcije mase) i da svi dijelovi mozga
imaju jednaku važnost u njihovu skladištenju (princip ekvipotencijalnosti)
(Pinel, 2002.). Jedina posljedica Lashleyeva rada bila je odbacivanje
teorija pamćenja koja su pripisivale mnemičke sposobnosti (odnose se na
pamćenje) određenim mozgovnim područjima.
Drugo stajalište o fiziološkim osnovama pamćenja koje je prevladavalo
1950-ih godina bilo je to da postoje dva različita mehanizma uskladištenja:
kratkoročni sustav i dugoročni sustav. Prema toj teoriji svaka informacija
zadržava se u skladištu za kratkoročno pamćenje dok se odvijaju fiziološke
promjene nužne za dugoročno uskladištenje (npr: dok pokušavamo zapamtiti
nečiji broj mobitela, zadržavamo ga u krakoročnom pamćenju aktivno misleći
o njemu tako dugo dok se ne dogode fiziološke promjene koje se nalaze
u osnovi dugoročnog pamćenja). Hipotetičko prebacivanje informacija iz
kratkoročnog u dugoročno pamćenje naziva se konsolidacija. Prema najutjecajnijoj
teriji konsolidacije, Hebbovoj teoriji, iskustva koja nisu dovoljno dugo
pohranjena u kratkoročnom pamćenju neće biti integrirana u dugoročno pamćenje
(npr: gubitak dosjećanja osobe koja biva ometena neposredno nakon što
je pregledala novi telefonski broj).
Retrogradna amnezija
Pojam amnezije označava ne-sjećanje, nemogućnost sjećanja. Retrogradna
amnezija odnosi se na vremenski period prije događaja koji je uzrokovao
amneziju. To mogu biti trovanje, udarac u glavu, krvarenje u moždano tkivo
kod CVI-a (Butters, Delis, 1995.).
Anterogradna amnezija
Anterogradna amnezija odnosi se na period koji nastupa kad se osoba nakon
nekog kritičnog događaja (npr. trovanje, udarac u glavu, krvarenje u moždano
tkivo kod CVI-a) vraća svijesti, ali se nakon nekog vremena ne može sjetiti
što se događalo u tom razdoblju (Butters, Delis, 1995.).
Postoperativni deficiti pamćenja kod H. M.
Tijekom 11godina prije operacije H. M. je prosječno jednom tjedno doživljavao
generalizirani epileptički napad i mnogo djelomičnih napada svaki dan.
Žarišta H. M.-ovih epileptičkih napada bila su u medijalnim temporalnim
dijelovima lijeve i desne moždane polutke. Budući da je odstranjenje jednog
medijalnog temporanog režnja učinkovita terapija kod pacijenata sa unilateralnim
žarištem u temporalnom režnju, donesena je odluka da se provede bilateralna
medijalna temporalna lobektomija - odstranjenje medijalnih dijelova obaju
temporalnih režnjeva, uključujući veći dio hipokampusa (struktura u medijalnom
temporalnom režnju uključena u pamćenje položaja u prostoru), amigdala
(struktura u medijalnom temporalnom režnju uključena u pamćenje emocionalnog
značenja nekog iskustva) i susjednog korteksa (Pinel, 2002.). Operacija
je uspješno izvedena. H. M. je prije operacije bio relativno dobro prilagođena
osoba s normalnim perceptivnim i motoričkim sposobnostima i iznadprosječnom
inteligencijom. Takav je bio i nakon operacije, čak mu se IQ povećao sa
104 na 118. No on je bio posljednji bolesnik kojem je provedena bilateralna
medijalna temporalna lobektomija - zbog njezinih razornih amnestičkih
učinaka. Deficiti na prvim testovima dovode do dijagnoze slabe retrogradne
amnezije za događaje u dvije godine prije operacije (sjećanja iz djetinjstva
uglavnom su bila normalna). Deficiti na drugim testovima dovode do dijagnoze
snažne anterogradne amnezije. Njegova sposobnost zadržavanja informacija
je u okvirima normalnog, ali ne može stvarati nova dugoročna pamćenja.
Kad jednom prestane misliti o nekom novom iskustvu, ono je zauvijek izgubljeno.
Pokazavši da su medijalni temporalni režnjevi izuzetno bitni u pamćenju,
H. M.-ov slučaj je obnovio pokušaje povezivanja određenih mozgovnih struktura
s određenim mnemičkim procesima.
Amnezija u boesnika sa Korsakovljevim sindromom
Korsakovljev sindrom je poremečaj pamćenja koji se često javlja kod ljudi
koji konzumiraju velike količine alkohola. U uznapredovalim fazama karakteriziraju
ga senzorne i motoričke poteškoće, smetnost, promjene ličnosti ... Amnezija
kod Korsakovljeva sindroma u glavnim crtama sliči amneziji povezanoj s
medijalnim temporalnim režnjem. Kod bolesnika s Korsakovljevim sindromom
nalazimo anterogradnu amneziju za eksplicitno pamćenje (svjesno pamćenje
o kojem se može izvijestiti; deklarativno pamćenje) koja je u ranim fazama
uglavnom ograničena na epizodičko eksplicitno pamćenje (eksplicitno pamćenje
određenih događaja i iskustava u životu pojedinca) (Pinel, 2002.). No
u bolesnika sa Korsakovljevim sindromom javlja se i izrazita retrogradna
amnezija koja se u uznapredovalim fazama proteže sve do događaja u djetinjstvu.
Amnezija povezana s Alzheimerovom bolesti
Alzheimerova bolest je najčešći uzrok demencije (opće intelektualne deterioracije),
dolazi do progresivne atrofije kore velikog mozga. Od nje boluje gotovo
5% osoba starijih od 65 godina. To je progresivna i neizlječiva bolest.
Prvi znak Alzheimerove bolesti je blaga deterioracija pamćenja, zatim
simptomi postaju sve izraženiji i raznolikiji, da na kraju bolesnik ne
može obavljati čak niti jednostavne aktivnosti poput jela, govora, teškoće
prepoznavanja predmeta i bliskih osoba, pa sve do nemogućnosti kontrole
mjehura. Deficiti pamćenja povezani s predemencijom kod Alzheimerove bolesti
općenitiji su od onih povezanih s oštećenjem medijalnog temporalnog režnja
i Korsakovljevim sindromom (Butters, Delis, 1995.). Osim značajnih anterogradnih
i retrogradnih deficita u testovima eksplicitnog pamćenja, bolesnici s
predemencijom u Alzheimerovoj bolesti pokazuju deficite u kratkoročnom
pamćenju i u nekim oblicima implicitnog pamćenja (pamćenje koje se očituje
u poboljšanom uratku bez svjesnog pamćenja ili prepoznavanja; proceduralno
pamćenje): implicitno pamćenje za verbalni i perceptivni materijal je
često pogoršano , ali pamćenje senzomotoričkih aktivnosti nije (Pinel,
2002.). Na osnovi nalaza da je manjak acetilkolina simptom Alzheimerove
bolesti postavljena je dijagnoza da je manjak acetilkolina specifični
uzročnik Alzheimerova bolesti. Postoje neki nalazi da je acetilkolin važan
za pamćenje. Neki pacijenti sa oštećenjima ograničenim na bazalni prednji
mozak boluju od amnezije. No nekoliko nalaza ne čini postavku da je acetilkolin
glavni uzročnik amnezije kod osoba sa Alzheimerovom bolesti zbog toga
što je nađeno da osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti imaju oštećenja
u medijalnom temporalnom režnju koja bi mogla objasniti njihove poteškoće
pamćenja.
Amnezija nakon potresa mozga
Udarci u glavu, kad ne dolazi do proboja lubanje, a koji su dovoljno jaki
da uzrokuju potres mozga (privremeni poremećaj svijesti uzrokovan povredom
glave bez proboja lubanje) najčešći su uzrok amnezije. Takva vrsta amnezije
zove se posttraumatska amnezija (PTA) (Buters, Delis, 1995.). Koma koja
slijedi iza jakog udarca u glavu obično traje nekoliko sekundi ili minuta
(u teškim slučajevima može trajati tjednima). Kad osoba dođe k svijesti,
javlja se razdoblje smetenosti. Nakon razdoblja smetenosti provodi se
testiranje koje obično pokazuje da postoji trajna retrogradna amnezija
za događaje koji su doveli do udarca u glavu i trajna anterogradna amnezija
za mnoge događaje koji su se zbili tijekom razdoblja smetenosti.
Još neke vrste amnezije Hipermnezija
Hipermnezija se definira kao pojačana sposobnost pamćenja određenih događaja,
sadržaja i sl. Pojačana sposobnost pamćenja češće je vezana uz afektivno
obojena stanja (ugodna sjećanja, ali i neugodna iskustva). Često smo svjedoci
da bi i sami htjeli zaboraviti neke neugodne situacije iz vlastitog života,
ali upravo intenzivne emocije koje ih prate otežavaju da budu zaboravljene.
Hipermnezija se može javiti tijekom epileptičke aure, delirantnih stanja,
stresnim situacijama, kako vidimo stanjima izuzetno stresnima i prijetećima
za integritet osobe. Poremećaj u smislu hipermnezije može se javiti i
tijekom maničnih epizoda, ali i kod uzimanja nekih droga (halucinogena)
(Marković, 1926.).
Hipomnezija
Hipomnezija označava smanjenu sposobnost pamćenja. Ona se može javiti
u sklopu organski oštećenja CNS-a, i tada se javlja uz druge simptome
(hipoviligna pažnja, poremećena orijentacija, promjena psihološkog profila
osobe). Ako je hipomnezija selektivna, tj. ako se radi o oslabljenoj mogućnosti
sjećanja na neke objekte, sadržaje, osobe, onda je taj poremećaj vjerojatno
psihogeno uvjetovan (Marković, 1926.).
Lakunarna amnezija
Lakunarna amnezija poremećaj je karakteriziran sjećanjima koja su fragmentirana,
isjeckana. Pacijent se sjeća samo pojedinih detalja nekog događaja. Poremećaj
se češće sreće kod bolesti krvnih žila, pa i onih u mozgu, ili kod delirantnih
stanja kada svijest oscilira od većeg od manjeg stadija budnosti (Marković,
1926.).
Zaključak
Amnezija je gubitak pamćenja za određeno vremensko razdoblje ili za određene
događaje. Javlja se kao posljedica traumatskih događaja, patoloških promjena
ili pak nekih bolesti kao što su Korsakovljev sindrom ili Alzheimerova
bolest. Dvije najspominjanije vrste amnezije su retrogradna (gubitak pamćenja
za informacije usvojene prije mozgovne ozljede koja izaziva amneziju)
i anterogradna (gubitak pamćenja za događaje koji su se odigrali nakon
ozljede mozga koja izaziva amneziju) amnezija, iako postoje i drugi oblici
amnezija kao što su hipermnezija, hipomnezija i lakunarna amnezija. Najveći
doprinos istraživanju amnezije dao je H. M. kojem je izvršena bilateralna
medijalna temporalna lobektomija. Liječnici su tada otkrili da su medijalni
temporalni režnjevi vrlo važni u procesima pamćenja i njegov je slučaj
obnovio pokušaje povezivanja određenih mozgovnih struktura s određenim
mnemičkim procesima. Koliko god su istraživanja osoba s amnezijom zanimljiva
i poučna i koliko god je medicina napredovala, ona imaju i niz ograničenja.
Na mnoga važna pitanja o neuralnoj osnovi pamćenja i amnezije ne može
se odgovoriti istraživanjima na osobama s amnezijom jer su za dobivanje
tih informacija potrebna kontrolirana istraživanja. Kako bi se ustvrdile
mozgovne strukture uključene u različite vrste pamćenja potrebno je kontrolirati
što i kada ispitanici uče i kako i kada se ispituje što su upamtili. No
takve pokuse nije moguće provesti na ljudima. Možemo se za sada samo nadati
da će se situacija istraživanja poboljšati te da će doći do odgovora kako
prevenirati amneziju ili pak kako povratiti izgubljena sjećanja. Mislim
da sa tehnologijom kojom raspolažemo, u nekom racionalnom vremenu, znanstvenici
mogu doći do tih saznanja i pomoći osobama koje je zadesila amnezija.
Literatura
1. Pinel, John P. J. : Biološka psihologija, Naklada Slap, Jasrebarsko, 2002.
2. Butters N., Delis D. C. : Clinical assessment of memory disorders in amnesia and dementia, Annual Rewiew of Psihology, New York, 1995.
3. Marković, Blagoje D. : Amnezija u emocija, S. G. Popovića, Čačak, 1926.
4. www.medicina.hr 19.05.2006.
5. hr.wikipedia.org 19.05.2006.
6. www.alzheimer.hr 19.05.2006.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
