ISLAM I ARAPSKA KULTURA U TEORIJI I PRAKSI

Poznavanje Islama i arapske kulture iz dana u dan za nas postaje važnije, s obzirom da smo pet stotina godina robovali otomanskoj imperiji. Za to vrijeme stekli smo mnoge kulturne elemente kroz običaje i nove navike ponašanja. Oblasti najvažnije za arapsku i islamsku kulturu su najprije Arabija, zatim Sirija pa Egipat. Mnoge od nas zanima kako i na koji našin je nastala neke vjera i nacija iu kakvi su njeni običaji , pa s toga i ovakvi predmeti popu Mundologije nam ostavlju prostor da naučimo nešto više i o drugim vjerama i običajima.
Muslimanstvo je uticalo, ne samo na spoljne držanje, na ritual svakodnevnog života, odjeću i ishranu, te socijalno ponašanje pripadnika ove vjere, već su muslimanska obilježja pokazala veliku čvrstinu i trajnost kroz duga istorijska vremena. Propovjedač islamske vjere bio je Muhamed, čovjek koji je mnogo putovao, bio veoma siromašan i borio se protiv neznaboštva. Kao i ni jednu borbu, ni ovu nije bilo lako započeti, a on je započeo tako što je pridobio svoju vlastitu porodicu za svoje vjerske ideje, pa ih zatim širio po arapskim rodovima i klanovima.

2. PREDMET RADA:

Predmet pisanja ovog seminarskog rada jeste utvrđivanje osnovnih teorijskih pretpostavki o vjerovanju i postanku Islama.

3. CILJ PISANJA RADA:

Cilj pisanja ovog rada zasnovan je na pokušaju jasnijeg shvatanja ili razumjevanja značaja poznavanja jedne vjere.

4. METODOLOGIJA RADA:

U radu je primjenjen metod objašnjenja (eksplanacije).

5. HIPOTEZA:

Svaka kultura, ma koja ona bila ima svoju težinu i svoju vrijednost pa je s toga treba učiti i istraživati o njoj jer time obogaćujemo i sebe i svoju kulturu.

6. ANALIZA:

6.1. PREDISLAMSKA ARAPSKA VJEROVANJA

Prdislamski Arapi bili su pretežno stočari, na niskom stepenu kulture. Nisu imali pisani jezik, slikarstvo i nauka nisu bili razvijeni i bili su politeisti. Iako je svako pleme imalo svog Boga i tada kao i danas, postojalo je verovanje i u postojanje Svevišnjega Boga, Alaha. Tri bižanstva, tri kćirke Alahove, bile su predmet obožavanja. Međutim, udruživanje Alaha i drugih božanstava , kasnije će Muhamed osuditi neoprostiv greh.

Arapi su obožavali Sunce, sazvežđe Vlašića, a veoma je razvijen i kult Venere.
Arapi su obožavali i drvo, naročito sveti kaman, kao oltar na kome su prolevali krv žrtava u slavu božanstva. Reč Kurban koristi se za žrtve.

Arapi su obožavali i Crveni Kamen ili Kabu u Meki. Unutar Kabe bila je statua Bpga Hubala kome su prinošeni darovi. U vreme pojave islama u Meki bilo je više od 360 idila i vernika.

Muhamed je i među njima oštro osudio mnogobošce a zadržao hadž odnosno Hodočašće. Inače u plodnim se dolinama reka formiraju naselja, gradovi koji postaju utvrđena mesta ali nemaju kulturni značaj kao Meka. Jedino je medina, jedno od utvrđenja, kasnije prerasla u grad i dobila na značaju.

U svim takvim okolnostima različitih kultura i religioznih uticaja ipak se razvija religiozno mnogobožansko stanje u kome se pedstavlja jedan univerzalni Bog koji se zove Alah koji je iznad svih religijskih svetinja. Na taj način dolazi dovelike ekspanzije Arabljana koja je kasnije zahvatila celi tada poznati svet.

Tadašnji islamski hramovi bili su skromno označeni. Bili su mesta molitve i hodočašća. Čuvari hramova kao takvi nisu postojali ali su sveštenici čuvali hramove.

6.2. MUHAMED- ALAHOV POSLANIK

Islam je strogo monistička religija čija je osnovna dogma «nema Boga osim Alaha». Muhamed je njegov poslanik i propovedač ove vere. Vernik mora varovati u Alaha, sudji dan, u anđele, svete knjige i proroke. Islam znači mir, spokojstvo jednom rečju da je sve u redu.

Osnovno značenje Kurana jeste pismo koje se širi. Čovek je dobio od Alaha znanje o stvarima ali i sposobnost da to znanje stekne. Islam je religija otkrovljenja jer se sve postavke Kurana Shvataju kao direktan izliv i diktati Božije volje koje on samo prenosi.

Muhamed je tek prelaskom u Medinu osigurao pobedu svog učenja. U sukobu sa stanivnicima Meke pobećuje zatim sklapa ugovor čisti ćabu od idola i čini je centralnim svetilištem Islama. Muhamed je umro 632. godine dok se pripremao za rat protiv Vizantije. Kao političko učenje, Islam je osnova jedinstva razjedinjenih arapskih plemena.

Muhamed se oslanja na jevrejsku i hrišćansku versku tradiciju. Islam odbacuje učenje o trojstvu te je stoga monoteistička religija. Muhamed je imao uzora po imenu Avram koji je prorokovao čist monoteizam.

Muhamedova sredstva čirenja religije bila su ratnička a ne duhovna, a religija koju je on zasnovao jeste borbena: njegove pristalice otimaju bogatima, sami postaju obogaćeni, postaju ekonomski moćni i onda služe kao dalje širenje Muhamedovog verskog pogleda. Obogaćeni Muhamedovi vijernici vraćaju se u Meku i ona postaje centar, a Muhamed gospodar zemlje i prvi ujedinitelj tada rasutog arapskog naroda.

Ekspanzija pod Muhamedom koji je osnivač religije, bi možda propala da se nije vezala za formiranje i širenje nove religije, koja je imala snažan ujedinjujući značaj i borbeni karakter, tako da je energično političko i duhovno vođstvo osiguralo narodu potrebnu sklonost za borbenost i potrebu za osvajanjem tuđeg, a s ciljem da sam ne propadne.

Sveopće hvaljenje Boga i zikrullah
Osnovna maksima islama, sadržana u izražaju ''La ilahe illallah (nema boga osim Allaha)'', osim što upućuje na tevhid, takođe nas na neki način asocira i na činjenicu da sve postojeće, sve stvoreno slavi, hvali, veliča, pominje i voli svoga Stvoritelja, Jednoga, Jedinoga osim koga drugog nema.
U ovom smislu zaista se može reći da je, naravno između ostalog, čitav Kur'an knjiga hvaljenja i slavljenja, ljubavi i spominjanja (zikra) dragog Allaha. To, kako ga ovdje nazvasmo, sveopće hvaljenje i slavljenje jednoga Boga, dragog Allaha, od strane svega stvorenog, poruka je koja na neki način što ga razum možda ne može uvijek dokučiti ali ga mu'minsko srce svakako može osjetiti, protječe kroz unutarnji sadržaj čitavog časnoga Kur'ana, ali i na površinu sasvim jasno izbija u nekim ajetima od kojih mi ovom prilikom pominjemo sljedeće:
Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. - On je doista blag i mnogo prašta.
On vam pokazuje munju da se uplašite i ponadate, i On stvara teške oblake. I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu a On sve može.
Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni! Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one koji su na Zemlji. Allah je, zaista, taj koji prašta i koji je milostiv.
Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade. Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraća!
Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu! On je Mudri i Sveznajući. On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe.
Dakle, sve Ga slavi i veliča: ptice, drveće, planine, pčele, mravi, sva nebesa i sve zemlje, stanovnici nebesa i zemalja, grmljavina, munja, kiša čija svaka kap pada na precizno označeno mjesto ... Sve postojeće hvali i veliča Njega, Jednoga, sve Ga tako spominje i voli, i upravo u tome je opća harmonija svega stvorenog.
Koliko je nama poznato samo dvije stvorene vrste privremeno ne učestvuju potpuno u ovoj harmoniji. Riječ je o ljudima i džinima kojima je data privremena sloboda da postupaju kako hoće, da odaberu hoće li, ili neće ići stazama pokornosti i predanosti Gospodaru svome.[1] Naprijed naglasismo riječ potpuno upravo zbog toga što ipak i oni (ljudi i džini) djelimično učestvuju, doduše nesvjesno, u harmoniji općega slavljenja dragog Boga, jer, kada govorimo naprimjer o čovjeku: srce svojim otkucajima, krv svojim kolanjem, pluća svojim udisajima, mozak svojim pulsiranjem ... svi organi hvale, spominju i veličaju dragog Allaha, bez obzira da li su u sastavu tijela najvećega evlije (Allahovog miljenika) ili najvećega kafira (nevjernika).
Kur'an časni želi i ove dvije ''zalutale ovčice'' vratiti u cjelinu slavljenja, pokornosti, sreće i spasa, te je on u stvari svojevrstan poziv čovjeku i džinu da svoju slobodu iskoriste na jedini pravi način: da se povrate toj opštoj harmoniji slavljenja, spominjanja, ljubavi i veličanja Njega, dragoga Boga, Allaha. U tom smislu Allahova riječ ističe da je ''zikrullah ekber'' tj. da je sjećanje na dragoga Boga i pominjanje Njega najveće i najvrednije od svega što postoji:
Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; i spominjanje Allaha je najveće! - A Allah zna sta radite

6.3. PRIRODA ISLAMA

Posle borbi protiv paganskih vjerovanja i protiv idolatrije koja vlada u rasutom arapskom području nastaje vjera koja se danas naziva ISLAM. On u početku nije sadržavao duhovne elemente. Kasnije su oni primljeni iz Jevrejstva i iz Judo-hrišćanstva i kao takva, Islam postaje sintetička religija.

Po zahtjevim Islam je najjednostavnija vjera, s obzirom da najmanje obavezuje vijernike i to sa svega pet obaveznih rituala:
- Vjera u Alaha i Muhameda,
- Pet puta molitve u toku dana,
- Post koji se zove ramazan,
- Porez za siromašne i
- Za života jednom hodočašće u Meku.

Islam je vjera koja vjernicima dopušta mnogo, kao na primjer da muškarac ima četiri žene, ali takođe i zabranjuje vino. Uvođenjem zajedničkih molitvi stvara izvjesnu disciplinu jer ne dozvoljava neorganizovan život beduina i time daje veliku ekspanzivnu i udarnu snagu Islama, uopšte.

Osnovne karakteristike i prirode Islama su:
- Postoji Bog, Alah i njegov prorok Muhamed,
- Postoji grijeh i sreća, odnosno blaženstvo,
- Postoji nagrada koja podrazumjeva lijep i ugodan život na drugom svijetu i u drugom životu itd,
- Osvajanje svijeta.

Islam je vjera u kojoj nikada nije bilo rascjepa ako je uporedimo sa Hrišćanstvom i drugim vjerskim pokretima u kojima je to bio slučaj. Po Kuranu postoji prorok ali i njegovi pratioci i sljedbenici koji su, kako ratnička tako i državna vlast. Oni u isto vrijeme nastavljaju duhovnu tradiciju svog duhovnog vođe Muhameda, po tako niko nema prava na vođstvo.

Svaka vjera je na svoj način zahtjevna u smislu poštovanja onoga što ona proklamuje, pa takav je i Islam. Hrišćanstvo ima neke svoje zahtjeve koje traži ta ispoštuju njeni vjernici zarad poštovanja i poklanjanja toj vjeri, ali ipak postoje izuzeci koji to u tolikoj mjeri ne poštuju. Isto tako je i u Islamu, iako su zahtjevi i propisi u okviru ove religije krajnje prosti.

6.4. KARAKTERISTIKE ISLAMA

Islam kome mi pozivamo i koji zelimo uspostaviti u sebi, da bi bio uspostavljen na Zemlji, ima svoje karakteristike i osobenosti. Svako danas poziva islamu, onako kako ga razumije. Zalosno je da svako smatra kako je njegov islam jedino ispravan. A islam je samo jedan. Onaj sa kojim je Allah zadovoljan i kome je pozivao Poslanik, s.a.v.s. Islam Kur’ana i Sunneta. Ne znam tacno ko je izgovorio slijedece rijeci. Nije ni vazno. Vazno je da su mudre. Naime, neko je rekao:”Dobro je da sam upoznao prije islam, nego muslimane, jer da sam upoznao prije muslimane, ko zna da li bi ga prihvatio”! Opet, neko drugi je rekao:”Kakva bi to bila vjera, kad bi imala ljude”!

Dakle, islam kome mi pozivamo ima slijedece karakteristike:

1. Islam se obraća razumu, na njega se oslanja u razumijevanju i shvatanju dina i izgradnji dunjaluka. I ne postoji proturjecnost između slobodnog razuma i autenticne tradicije. Islam postiče na znanje i naučna istraživanja, prihvatajuci sve sto je korisno za čovjeka, a ne dolazi u koliziju sa islamskim principima. Izučavanje svake nauke koja je potrebna umetu je obaveza svakog muslimana i muslimanke.

2. Islam postice na zdravo rasudjivanje i inovacije. Suprostavlja se ucmalosti i pasivnosti. Podrzava svaki koristan razvoj i napredak. Islam ima rjesenje za svaki problem, a stvar je ljudskog razuma kako ce doci do tog rjesenja. Zato je idztihad farz i potreba ummeta. Vrata idztihada su otvorena pod odredjenim uvjetima.

3. Islam se odlikuje umjerenoscu u svemu i smatra to temeljnom osobinom islamskog Ummeta. Islam zeli uspostaviti ravnotezu u svim segmentima: Ravnotezu izmedju duha i materije, razuma i srca, dunjaluka i akhireta, izmedju prava i duznosti itd. Islam iskljucuje sve vrste ekstremizma i nepromisljenosti.

4.Islam se jasno prepoznaje po realizmu. To je jedna od njegovih osnovnih karakteristika. On ne kruzi u oblacima idealizma i prema ljudima se ne odnosi kao prema krilatim melekima, vec kao prema ljudskim zivim bicima, koja mogu biti pokorna, a i pogrijesiti.

5.Islam zeni daje posebnu cast i mjesto u drustvu, smatrajuci je seriatski obveznim ljudskim bicem, koje ima svoja prava i duznosti. Islam zenu posmatra kao majku, kcerku, suprugu, sestru, jednostavno kao clana porodice i drustva.

6. Islam na porodicu gleda kao na osnovnu celiju drustva, a na brak kao na osnovu porodice.

7. Islam poklanja veliku paznju odgoju i vaspitanju. Gotovo vecu, nego li pravnom sistemu. Zdrava licnost je garancija zdravog drustva.

8. Islam drustvenu zajednicu gradi na temelju brastva, uvazavanja i tolerancije medju njegovim pojedincima. Stoga nema mjesta rasnom, klasnom, nacionalnom, vjerskom ili medjumezhebskom sukobu.

9. Islam ne poznaje klerikalizam. U njemu nema klase svestenstva koje ima monopol nad vjerom i upravlja svijescu. U islamu nema posrednistva izmedju roba i Rabba. Islamska ulema je samo kategorija strucnih i kompetentnih ljudi u tumacenju dina. Biti alim ima svako pravo, ko zeli izucavati nauku.

10. Islam daje puno pravo ummetu u izboru svojih vodja. Islam narodu ne namece vladara koga ne zeli i koji ce tlaciti sopstveni narod.

11. Islam stiti pravo na posjed. Stiti imetak, koji je osnovna pretpostavka za izgradnju dunjaluka i za uspostavljanje dina. Imetak je Allahova blagodat, na kojoj covjek mora biti zahvalan i rijecima i pravilnim koristenjem. Imetak ne smije postati cilj, vec je bio i ostaje sredstvo u sluzbi islama. Mjesto imetku je u rukama, a ne u srcu.

12. Islam uzima u potpunu zastitu slabije kategorije u drustvu, radnike, seljake, zanatlije i nize sluzbenike. Za ove kategorije postoji fond drustvene solidarnosti sa posebnim izvorima.

13. Islamu ne smeta ljubav i ponos gradjanina prema svojoj domovini, prema svome narodu i naciji, sve dok to ne dodje u koliziju sa ljubavlju i ponosom prema Allahu i islamu.

14. Islam ideji suprostavlja ideju, a dilemi dokaz. Nema prisiljavanja u vjeru i nametanja misljenja. Islam odbacuje nasilje kao metodu i terorizam kao sredstvo. Poziva na konstruktivan dijalog na temelju objektivnosti i postivanja drugog misljenja.

15. Islam nas uči da je Allah ljude stvorio razlicitim. (Da je tvoj Gospodar htio, On bi ljude učinio jednim ummetom)!

16. Islam se ne zadovoljava hvalospjevima o proslosti svoje civilizacije, vec od nas zahtijeva rad na planu izgradnje moderne islamske civilizacije.

17. Islamu nije najveca briga formalna primjena seriatskih propisa, vec smatra svojim temeljnim zadatkom uspostavljanje istinskog, a ne formalnog, islamskog nacina zivljenja u svim drustvenim segmentima.

18. Islam muslimane, ma gdje oni zivjeli, smatra jednim jedinstvenim ummetom .

Islamska filozofija nema isto značenje shvatanja filozofije u Hriščanstrvu, niti religija Islama znači isto što i teologija u Hrišćanstvu. Za razliku od Islam koji je religija zdravog ljudskog razuma, Islamizam kao čist i nepomirljiv religijski pogled na svijet nastoji da utiče na populaciju i populacijsku ekspanziju, a time i na opštu sliku svijeta.

Usled, oštrih kodeksa ponašanja i prisustva brojnih tabua u islamskom kulturno-civilizacijskom pogledu na svijet, on ima znatan uticaj na ponašanje vijernika pri izboru odjeće, potrošnji hrane, odabiru boja, ponašanje porodice, te socijalno ponašanje grupa i pojedinaca.

6.5. UČENJE KURANA

Kuran je bitna vjerska knjiga čiji se dijelovi odnose na osnovna načela i materiju koja je alegorijski objašnjena.
Bog je najviše biće, jedna sebi dovoljna, sveobuhvatna i apsolutna stvarnost. On je iznad svakog shvatanja i nijedna vizija ne može ga obuhvatiti. Atributi Boga(Alaha) su: život, vješnost, jedinstvo, moć, istina, ljepota, ljubav, dobrota...

Bog je svemogući gospodar svijetova i svih tajni i on daje život i smrt, te ima moć nad svim stvarima. Bog predstavlja ljepotu nebesa i zemlje i stvorio je čovjeka čija je sudbina da bude Božiji namjesnik na zemlji.

Ljudi nadareni mudrošću. Nagrađeni su sa velikim dobrom. Oni koji ne koriste intelekt u istoj su ravni sa gluhima ili sa slijepima. Spoznaja koju daju naša čula nije iluzija i nije nestvarna, već predstavlja milost Božiju.

Kuran posvećuje znatnu pažnju istoriji, pa kao takav Bog se u njemu očituje u iskustvu spoljnjeg svijeta, njegovim istorijskim horizontima, a posebno kroz unutrašnje iskustvo. Islam iako ističe slobodu volje, ipak snažno naglašava providenciju i predestinaciju, pa s tim u vezi čak i slobodni izbor zla dio je Božije volje i želje.

U etničkim pitanjima Kuran savjetuje čovjeka da ne zaboravi na ovozemaljski život. Islam je okrenut hedonizmu, vrijednostima života, odbacuje usamljeništvo, a s druge strane bogatstvo i svojina su dobre stvari, cijene se kao Božije blagodati koje čine život lakšim i udobnim. Zagrobni život je bolji i trajniji za pravedne i traje vječno.

Kuran kaže da su svi Muslimani braća i da razvijaju veliku ljubav i privlačnost među sobom. Džihad je najviši napon snage, sile u ime vjere, a pouzdanje u Boga je moralni kvalitet svih vjernika. Islam je surov prema mnogobožcima i poručuje «kada prođu sveti mjeseci ubijte mnogobožce gdje ih nađete».

Stubovi Islama su:
1. Očitovanje vjere (IMAN),
2. Molitva (SALAT),
3. Milostinja (ZEKAT),
4. Post (SAUM),
5. Hadž (Hog) i
6. Džihad (GEHAD).

6.6. ISLAMSKI TEOLOŠKO-FILOZOFSKI POKRETI

Nakon Muhamedovog poslanstva islamsko učenje oblikovali su teološko-filozofski pokreti:

- Mutazilizam, racionalističko učenje po kome je teorijski um sudija svemu što je objavljeno,

- Ašarizam, pokret za čišćenje Islama od neislamskih elemenata i usklađivanju religijske svijesti i religijskog mišljenja Islama,

- Maturdizam, pokušava da pomiri oprečna stanovišta determinista i mutazilita i da pokaže značaj određene slobode za čovjeka bez negiranja sveobuhvatne Božanske volje, moći i odluke.

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Muslimanu je strogo zabranjeno da promjeni vjeru. Muhamed obećava raj onima koji se sa njim bore za vjeru, šire Islam. Usled, oštrih kodeksa ponašanja i prisustva brojnih tabua u islamskom kulturno-civilizacijskom pogledu na svijet, on ima znatan uticaj na ponašanje vijernika pri izboru odjeće, potrošnji hrane, odabiru boja, ponašanje porodice, te socijalno ponašanje grupa i pojedinaca . Bog je svemogući gospodar svijetova i svih tajni i on daje život i smrt, te ima moć nad svim stvarima. Bog predstavlja ljepotu nebesa i zemlje i stvorio je čovjeka čija je sudbina da bude Božiji namjesnik na zemlji. Propovjedač islamske vjere bio je Muhamed, čovjek koji je mnogo putovao, bio veoma siromašan i borio se protiv neznaboštva. Kao i ni jednu borbu, ni ovu nije bilo lako započeti, a on je započeo tako što je pridobio svoju vlastitu porodicu za svoje vjerske ideje, pa ih zatim širio po arapskim rodovima i klanovima.

LITERATURA

1. Dr Milan Galogaža: Mundologija
2. Prof Dr. Dragutin Mirović, Sociologija
3. Dijelovi iz Kurana
4. http://islam.com
5. http://pravilaislama.com
6. http://sadrvan.com

SADRŽAJ:

1. Uvod (4)
2. Predmet pisanja rada (5)
3. Cilj pisanja rada (5)
4. Metodologija koja će biti primjenjivana (5)
5. Hipoteza rada (5)
6. Analiza/tok pisanja (6)

6.1. PREDISLAMSKA ARAPSKA VJEROVANJA
6.2. MUHAMED-ALAHOV POSLANIK
6.3. PRIRODA ISLAMA
6.4. KARAKTERISTIKE ISLAMA
6.5. UČENJE KURANA
6.6. ISLAMSKI TEOLOŠKO-FILOZOFSKI POKRETI

7. Zaključci i preporuke (14)
8. Literatura (15)

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi