TEORIJA UROTE

Tijekom povijesti u raznolikom sadržaju događanja koji su preneseni pismenom i usmenom predajom i onih događanja koji povijesnu predaju tek započinju, stvoren je jedinstven oblik razmišljanja i javnog mišljenja koji je davao naznaku kritičnosti naspram svakog događaja sa negativnim predznakom prenesenog u važnost za opću javnost. Mnogi događaji obilježeni su kao nositelji teorija urote prilikom čega se pomno obrađivala povezanost svih faktora uključenih u sam događaj. Određeni broj teorija je tijekom vremena kroz procese dokazane krivnje aktera, izgubio status teorije čime se pridodala još veća pozornost vjerojatnosti teorija, dok su neke od teorija zauzele status najveće kontroverze kroz teorije urote kroz apsolutnu neprisutnost bilo kakvog dokaza kao pokazatelja osnovanosti sumnje, osim sumnje same.
Teorije su temeljene na svakom segmentu neovisno o vrsti javnog događaja ili kulturi javnosti koja stvara opću percepciju samog događaja. Sumnjičenje svega postalo je temelj odnosa javnosti prema izlaganju činjenica koje su inicijalni materijal kojim se dopire do javnog mišljenja, u kojemu prilagodba načina izlaganja činjenica određuje u kojoj će se mjeri doprijeti do povjerenja javnosti. «Mišljenje javnosti» temelji se na općenitom stavu mentaliteta i potencijalu manipulativnosti svakog od pojedinaca u odnosu na izlaganje činjenica ali i korelaciju komunikacijskog utjecaja pojedinaca.
U slučaju «korelacije komunikacijskog utjecaja pojedinaca» vidljivo je da samo mišljenje i temelj teorije započinju isključivo između pojedinaca pod uvjetom obostranog utjecaja. U tom slučaju možebitni nedostatak se utvrđuje umanjenim interesom određivanja izvora činjenica koje se korelacijom izmjenjuju, već se važnost percepcije pridodaje začetku i temelju same rasprave u svrhu zaprimanja različitih informacija nad kojima pojedinac vrši komparaciju i prilagodbu vlastitog stajališta sa direktnim utjecajem na mišljenje drugoga pojedinca. Komparacija i prilagodba u komuniciranju su vrlo značajne i toliko utjecajne da čak i dva istovjetna mišljenja nakon korelacijske komunikacije neće sadržavati istovjetan omjer prilagodbe, već će se međusobno razlikovati.
Usporedba izvora informacija čini i sastavne dijelove zaključaka nad zaprimljenim informacijama, kroz određivanje vjerodostojnosti izvora ali ne uvjetuje omjer kroz pristup informaciji sa stajališta činjenice. Kao primjer navedenoga, kroz religije se provodi predaja stečenog znanja o informacijama kroz prezentirane dokaze o postojanju izvora sljedbeništva i njihove povezanosti. Uvidom u primopredaju informacija donosimo zaključak o vjerodostojnosti kroz brojnost istomišljenika te samim time ne postavljamo pitanje o točnosti povezanosti informacija i izvora. U trenutku kada zaprimimo informacije o osnovanoj sumnji nad točnosti bilo kojega od dokaza postavljamo upit vjerodostojnosti nad cjelokupnim konceptom.
Religijska primopredaja prolazi kroz promjene koje će dokazati točnost njene primopredaje a time i njenu utemeljenost. Primopredaja je uvjetovana novim tehnologijama i novim načinom pristupanja sagledavanju činjenica koje su nam predstavljene. Brojnost istomišljenika ne predstavlja isključivu točnost niti u slučaju jedine mjerodavnosti, jer jedina je isključiva točnost ona koja je izražena u stopostotnom obliku. Kao dokazne činjenice iz primjera religije navedimo postojanje niza dokaza iz brojnosti istomišljenika kao što su primopredaja kroz svete knjige, običaje i sljedbeništvo u primjeni sakramenata ili pristupanje vjeri prije no što to pojedinac može na osnovu vlastitog razlučivanja odlučiti.

2. Što je «teorija urote»?

Teorija urote vođena «konspiracizmom», je termin kojim se opisuje bilo koja od tvrdnji urote (konspiracije) i direktno se odnosi na bilo koju od krhkih teorija koja objašnjava povijesni ili trenutni događaj kao rezultat tajnog plana od strane uobičajeno, moćnih Machiavelijanskih urotnika, kao što su «Tajne organizacije» ili «Vlast u sjeni», radije nego rasprostranjena socijalna sila ili velika struktura ljudskog kolektiva.
Teorije urote često bivaju promatrane sa skepticizmom i ismijavane poradi izravnog podržavanja teorije bez činjeničnih dokaza i karaktera institucionalne analize koja se usredotočuje na ljudsko ponašanje. Takva razrada bila bi prezentirana od strane javnosti poznatih institucija, kao što to biva sadržajno u školskim materijalima i svakodnevnim medijskim izvješćima u svrhu razjašnjenja povijesnih i trenutnih zbivanja, ispred tajanstvenih udruživanja pojedinaca.
U kasnom 20. stoljeću i ranom 21. stoljeću, teorije urote zauzele su redovitu poziciju u masovnim medijima, što je doprinijelo da «konspiracizam» preraste u kulturalni fenomen i moguću zamjenu demokracije «urotništvom» kao dominantne paradigme političkog djelovanja na um javnosti. Time je vjerovanje u teorije urote postala tema koja pobuđuje interes sociologa, psihologa i stručnjaka općeg izražavanja u kulturama.
Sam pristup razrade određen je različitim događanjima u različitim sferama javnosti predstavljenih događaja koji su poprimali predmet teorije urote po važnosti određenoj za specifičan period. Svrha i cilj razrade teorije urote je prikaz opće prisutnosti i povećanja teorija urote u modernoj kulturi kao i naglasak na tijek koji dovodi do nastajanja apsolutnog masovnog nepovjerenja između različitih kultura i unutar zasebnih kultura i njihovih pripadnika, kao i krajnost teorije urote kroz prikaz novog svjetskog poretka.

3. Psihološki pristup «postojanje obrazaca»

U današnje vrijeme kada je gotovo svaki od pojedinaca u društvu sa visokim stadijem razvitka kulturološke, ekonomske i sociološke forme, pod opterećenjem napretka, kako osobnog tako i onoga šire zajednice i populacije općenito, u svakom od segmenata ponašanja i percepcije postoji i obrazac po kojem je osmišljeno utvrđivanje karakteristika pojedinca, zajednice i populacije.
Razradom osnovnih psiholoških čimbenika po kojima je moguće donijeti uvod u percepciju i mentalitet konspiracizma dolazi se do tvrdnje, da svaki iskorak iz uobičajenog obrasca ponašanja ima za posljedicu neki od psiholoških uzročnika.

3.1. Apophenia «psihičko stanje svijesti»

Kao jedan od psiholoških pokretača napomenuta je Apophenia odnosno psihička sklonost primjećivanja obrazaca ili povezanosti u odnosu na predočene nasumične ili beznačajne podatke/informacije također objašnjena kao: «Ničim uzrokovano priviđenje povezanosti popraćeno sa specifičnim iskustvom abnormalne beznačajnosti.» (1958., Klaus Konrad, Kognitivni pristup svjesnosti situacije), koja se često povezuje sa religijskim tvrdnjama i pristupu pseudoznanosti .
Ovaj je fenomen po Konradu također opisan u odnosu «iskrivljene stvarnosti» prisutne u psihozi, ali se šire upotrebljava pri opisu sklonosti zdravih pojedinaca bez nužnog upućivanja na prisutnost neuroloških različitosti ili mentalne bolesti.

3.2. Paranoja

Sljedeći pokretač je paranoja (Grč. / para = izvan, nous = um), koja je uzrokovana tjeskobom ili strahom, u svojem pretjeranom obliku često do pojave neracionalnog pristupa i deluzija.
Kao također čest uzrok takvog pristupa razmišljanju navodi se i prihvaćanje malih i nepovezanih uzoraka «klastera» u odnosu na varijabilnost zaprimljenih informacija sa stajališta ljudske percepcije, odnosno ljudski um predviđa brojnije ishode no što se to može statistički preciznije odrediti. Takav pristup nosi i naziv «pareidolia», koji izravno objašnjava prisutnost psihološkog fenomena koji uključuje zapažanje oskudnog i nasumičnog podražaja/informacije, koji je uočen kao osobito bitan.

3.3. Kontrola uma

Nasuprot tvrdnjama o postojanju psiholoških stanja i čimbenika iskrivljenosti percepcije uz postojanost začetka mentalnih bolesti kod pojedinca, dolazi saznanje o postojanju «kontrole uma» koja je u najširem smislu upotrebljavana tijekom ratnih stanja, prenošenja religijskih uvjerenja i održavanja religijskih kultura. Kontrola uma sastoji se od širokog pojasa psiholoških taktika kojima se podčinjava kontrola pojedinca nad vlastitim razmišljanjem, ponašanjem, osjećajima i odlukama. Začetak takve kontrole uma proizlazi iz totalitarnih režima, koji su istu provodili kroz propagandu i tehnike mučenja nad ratnim zatočenicima sa direktnim utjecajem na moral i organiziranost u mogućim daljnjim pokušajima pružanja otpora, te koristeći persuaziju kao sredstvo promjene feudalne i kapitalističke orijentacije razmišljanja na novi socijalni režim i među vlastitim stanovništvom. Tijekom godina, razne teorije konverzije i zadržavanja nivoa izmjene nad subjektima predmetne kontrole dovele su do prihvaćanja povezanosti kontrole uma sa izvornim začecima, osobito u religioznim pokretima koji se uvelike opisuju kao «kultovi».
Razlike koje su u odnosu na začetak kontrole postojeće i progresivne, navode postojanje agencija i agenata koji su direktno specijalizirani za procesiranje kolektivne slobode izbora i sukladne reakcije, izmjenjujući percepciju, motivaciju, efekt, spoznaju i ishode ponašanja, te potpunu podložnost izmjenama od strane svakog pojedinca.

4. Epistemska pristranost

Prihvaćanje dokaznih činjenica i pridodavanje važnosti i karakteristika činjenicama koje nisu dokazi, također ovisi o prirodi znanja i ograničenjima kroz stečeno znanje. U tom odnosu razrađuje se analiza prirode spoznaje i kako se ona povezuje sa sličnim terminima u razlučivanju kao što su: istina, vjerovanje i pretpostavljanje. Shvaćanje okolnosti u kojima se zbivaju pridodaje osnovno obilježje teorije urote, stoga uvelike ovisi o općem znanju i shvaćanju koje proizlazi na osnovu kombiniranja znanja i zaprimanja informacija koje dovodi do razlučivosti teorije.
Osnova koju podupiru sve smjernice sjedinjavajući neosporive činjenice, prikazuje građu koja dovodi do jedinstvenog zaključka i sjecišta elemenata tvrdnji, predstavljajući zajedničke točke poveznice kao cjelinu odnosno istinu. Elementi unutar pretpostavke, bazirani su na postavljanju upitne vjerodostojnosti bilo kojeg segmenta ili postavljanju vjerojatnosti povezivanja segmenata kao činjenica.

5. Znanstvena vjerodostojnost

Problematika zadovoljavajućeg stajališta teorije urote sastoji se od predstavljanja činjenica i istine o određenoj teoriji urote na odgovarajuće prihvatljiv način kako njenim pristalicama tako i protivnicima. Određene optužbe o postojanju vjerojatnosti urote uvelike ovise o privlačnosti teorije. Uobičajeni standardi za procjenjivanje vjerojatnosti istinitosti koji se mogu primijeniti u svakom od postojećih slučajeva jesu:
a) Occamova britva:
predstavlja pristup koji procjenjuje da li izmijenjen pogled na predmetni događaj objašnjava više o dokaznom materijalu od prvobitno predstavljenog objašnjenja ili donosi dodatnu komplikaciju i stoga je od umanjene važnosti u svrhu predstavljanja istih dokaza,
b) logika - umijeće i znanost razumijevanja:
iziskuje da ponuđeni dokazi slijede pravila logike ili sadrže vođenje krivom logikom kroz neispravno razumijevanje u argumentiranju dokaza,
c) metodologija: određuje da li su dokazi predstavljeni za raspravu ispravno sagrađeni i da li koriste zdravu metodologiju tj. da li postoji standard koji određuje koji dokaz može potvrditi ili opovrgnuti teoriju,
d) zviždači - u ovome smislu, profil ljudi direktno podložnih određenoj teoriji:
sastavni dio koji direktno upućuje na postojanje organiziranog urotništva kod kojega je potrebno utvrditi – koliko takvih ljudi postoji – kojih uvjerenja – koji su povjereni teoretiziranju,
e) potencijal mogućeg lažiranja:
logički ispituje kolika je vjerojatnost i mogućnost lažiranja prilikom prezentiranja i provođenja eksperimenata nad subjektom teorije ili mogućnost potvrđivanja da je dokaze moguće lažirati ili da iste nije moguće lažirati.

6. Teorija urote - politička iskoristivost

Pristranost politike u prihvaćanju teorija urote spomenuta je u djelu Karla Poppera «Otvoreno društvo i njegovi protivnici» (Karl R. Popper, The Open Society and It's Enemies, UK, 1945.), u kojem je korišten termin «teorija urote» kako bi se kritizirala pokretačka ideologija fašizma, nacizma, Marksizma i komunizma. Popper je također tvrdio da se totalitarizam temeljio na imaginarnim zapletima šovinizma, rasizma i klasizma.
Kao temelj za općenito upravljanje bilo kojim od sistema uvedenih u svrhu kreiranja pravila i načina razvoja civilizacijskih normi, teorije urote bilježe znatan porast tijekom povećane brojnosti različitosti sustava koji iste norme provode.
Brojnost različitih čimbenika koji tvore cjelinu za provođenje nekog od javnih sustava, utječe na povećanje vjerojatnosti urotničkog udruživanja. Prilikom povećane brojnosti čimbenika, svaki od čimbenika može postati direktno sredstvo urote ali i direktno sredstvo obmane, u svrhu prekretnice mišljenja i skretanja pozornosti.

6.1 Politička iskoristivost - izborna manipulacija

Iako se u direktnom opisu radi o nezakonitim radnjama, utjecanje na političke izbore koristeći izbornu prevaru sastoji se od određenih taktika koje su nesukladne zakonitosti provođenja izbornog postupka, tijeka i ishoda izbornih rezultata. Jednostavan oblik nezakonitosti sažetka izbornih glasova predanih od strane glasača, jest prebrojavanje glasačkih listića čijom se manipulacijom postiže povećanje, smanjenje ili izjednačavanje postotka glasova za pojedinog kandidata, ovisno o tijeku izbora (Izbori S.A.D. 2000, Bush / Gore). Isto je moguće postići registriranjem nelegalnih glasača, izravnim zastrašivanjem i obmanom na izbornom mjestu kao i nepravilno prebrojavanje glasova (Izbori S.A.D. 2000, Bush / Gore). Smisao sredstava obmane kroz uporabu metoda prikazivanja nepravilnosti provođenja propisanih normi, jest i stvaranje moralno neprihvatljivog ozračja a time i moguću narušenost demokratskog pristupa (Izbori S.A.D. 2000, Bush / Gore). Kroz tijek izbora ciljana skupina glasača može se umanjiti za određeni postotak što dovodi do smanjenja potencijalnih glasova u slučaju ulaska tijeka izbora u uži krug.
Začetni korak u svrhu poticanja glasača, može se smatrati predizborna kampanja koja donosi pozitivan program kandidata koji se sastoji od direktnog iznošenja plana koji u slučaju pobjede kandidata donosi općenita poboljšanja u trenutno narušenim segmentima. Kvaliteta iznošenja plana kao i pomno razrađen popratni sadržaj stvaraju temeljno izgrađivanje povjerenja kod potencijalnih glasača. Svaki od kandidata ima sebi svojstven plan izlaganja i isti se usklađuje sa multipliciranjem faktora u prilagodbi plana izlaganja, obzirom na sva obilježja pojedinog kandidata kroz: njegovu stručnost, školovanje, izvođenje radnih dužnosti, izgled, rječitost, svih dijelova privatnog života i mnogih drugih faktora koji ga čine «boljim kandidatom» od ostalih. Sredstvo navođenja na pogrešan odabir može biti i glasački listić čiji loš dizajn može zbuniti birača i određen postotak prilikom glasovanja odabire pogrešnog kandidata, ali nije direktno nelegalan kao niti pokretanje stranke sličnog naziva ili sličnog izbornog simbola/amblema ali i onih sugestivnih (Izbori S.A.D. 2008, Obama~«Amblem nalik predsjedničkom pečatu»). U tijeku izlaganja obilježja, bilo koju od kvaliteta moguće je narušiti negativnom sugestijom upućenom prema glasačkoj javnosti, dok pozitivna sugestija često može samo održati stečeno povjerenje glasača. Jačina negativne sugestije naspram pozitivne može se prezentirati kroz glasine, koje donose zrno sumnje vrlo često dovoljne za postizanje inicijalne nestabilnosti glasačkog povjerenja. Pozitivna glasina sa druge strane nema vjerodostojnost niti se o njenoj vjerojatnosti ozbiljnije raspravlja.
Glasina koja pokreće teoriju urote zasigurno je i predstavljanje informacija o financijskoj strani izbora, odnosno izlaganje činjenica o potencijalnim organizacijama ili pojedincima koji čine direktan financijski izvor za političku kampanju kandidata. Na taj se način pokreće zamisao o pitanju istinskog «kandidata u sjeni».

6.2 Politička naklonjenost - Vlast

Porast različitih organizacijskih struktura u državi u direktnoj je povezanosti sa nastavnom potrebom porasta kompleksnosti strukture državne vlasti direktno se povezujući sa već ustaljenim obrascem teorije urote kao «neizbježnim rezultatom velikog broja informacija u opticaju između velikog broja ljudi».
Vladavina znači moć, moć uključuje sredstva, a sredstvo u materijalno orijentiranom mentalitetu, predstavlja novac. Tržište je pokretač moći, sredstava i generator novca. Preuzimanje potpune kontrole nad tržištem znači posjedovanje potpune moći i neograničene količine poticajnog simbola – novca, prema kojem «nitko nije nepotkupljiv, samo neki imaju izričito visoku cijenu». Tada moć koristi sredstva, odnosno vladavinu novca u materijalizmu kao jedini smjer ka ostvarenju potpunog osjećaja zadovoljstva.

6.3 Politička naklonjenost - tržište

U današnje vrijeme, sve je podređeno novcu čija proizvodnja stvara začaran krug u kojemu preostaje premalo vremena i još manje energije za duhovnost ili mišljenje koje razlikuje istinske vrijednosti od onih na kojima je označena cijena. Gotovo pa i ne postoji spoznaja vrijednosti koja je svakidašnje prisutan cilj ostvarenja a da je u potpunosti ne označava materijalna vrijednost, koja seže čak i u postavljanje kupovne i prodajne cijene vlastitih stajališta etike i moralnih vrijednosti. Standard u direktnom smislu uvjetuje kupovnu moć dok je motivacija za uspjehom postizanje standarda.
Moderne vrijednosti monetarnih rezervi prestaju postojati na meritokratskom sistemu i postaju zasnivane na principima provođenja međunarodne politike i provedene unutarnje politike. Sustav koji se zasniva na političkom umijeću provođenja unutarnje politike bez pristranosti provođenja međunarodne politike nije moguće održati stabilnim, jer bilateralni odnosi donose i svojstven obostrani nadzorni pristup unutarnjeg ustrojstva a time i međunarodni. Svi sustavi koji dopuštaju bilateralne diplomatske odnose ujedno dopuštaju i politički lobi, koji nepogrešivo unosi i generiranje novog tržišta.
Nova tržišta donose nova radna mjesta u cilju povećanja proizvodnje i potrošnje u svrhu poboljšanja standarda. Unutarnja politika koja se svojstveno opire pristupu međunarodnih odnosa i kontrole, postaje podložna zaoštravanju pristupa pokušavanja uvođenja međunarodne politike. Osobito zaoštravanje odnosa započinje kada unutarnja politika države sa potencijalno novim tržištem, odbija međunarodnu politiku u svrhu direktnog očuvanja velike količine vlastitih resursa interesantnih vanjskim tržištima.
Lobiranjem u osvajanju stranog tržišta pristupa se izravnom predstavljanju pozitivnih strana dopuštanja ulaska stranog kapitala u razvojne segmente proizvodnje i potrošnje, dakako bez naglasaka na gubitak unutarnje konkurentnosti stranom kapitalu kao i gubitku sirovina i resursa. U slučaju neuspjelog lobiranja omogućivanja pristupa tržištu velikim korporacijama završni stadij preuzima politika, kroz korupcijsku taktiku i podjele upravo onih koji su, ili pristalice teorije urote ili njeni protivnici.

7. Teorija urote - ratovanje

Države sa visokim stupnjem iskoristivosti prirodnih resursa i oslabljenom političkom hijerarhijom potencijalne su mete stvaranja unutarnjih sukoba kreiranih od strane politički orijentiranih i fanatično vođenih skupina i pojedinaca. U pravilu u takvim državama postoji loša socijalno-ekonomska stabilnost koja predstavlja unutarnju slabu kariku i povećanu mogućnost korupcije i prihvaćanja nametnutih normi u želji za promjenom.
Razlozi za ulazak u ratni sukob, često su predmet rasprave u slučaju postojanja teorije urote. U slučajevima razrade početnih stanja između sukobljenih strana nalaze se relevantne činjenice i dokazi nasuprot kojih polazi skepticizam i sklonost neprihvaćanja predstavljenih dokaznih materijala.
Povijest ratovanja prikazuje osnovanost namjere za osvajanjem i povećanjem teritorija te pridobivanjem resursa i radne snage ali i provođenja viših ciljeva ustoličenja vlastitih uvjerenja i objedinjavanja uvjerenja u teritorijalno jedinstveno.
Današnji ratovi baziraju se na iscrpljivanju resursa sa političkom pozadinom direktno na samom teritoriju bez direktnog osvajanja teritorija, što predstavlja i novi oblik osvajanja na koji se nadovezuju teorije urote interesa velikih korporacija i ratnog tržišta.

8. Konspiracija velikih korporacija

Povezanost tvrtki sa širokim tržištem kojim vladaju trgovinom proizvoda izvedenih od prirodnih sirovina i tvrtki koje sirovine koriste za izlazni proizvod ponuđen na ratnim tržištima u samom su vrhu teorija urote. Naftne tvrtke koje svoja tržišta baziraju na trgovini naftnim sirovinama za koje se procjenjuje kratak vijek u budućnosti poradi znatnog smanjenja i brzog nestanka zaliha prirodnih resursa «crnog zlata», a time i potrebu osnivanja nove vrijednosti koja će dominirati i upravljati svjetskim burzama, tržištima i ekonomijama. Naftne tvrtke koje lobiranje uspješno uvlači u zemlje trećeg reda, organizaciju pozitivnog ozračja stvaraju i kroz financiranje očuvanja okoliša za koje izdvajaju iznimno nizak postotak financija obzirom na ukupan promet prvobitne djelatnosti čime zapravo osiguravaju nesmetano osvajanje resursa u vlastitu korist. Jedna od teorija urote naftnih kompanija uključuje i rat u Iraku, koja govori o naporima predsjednika Saddama Husseina da uspostavi dogovor o crpljenju naftnih resursa u korist naroda Iraka. Nakon neprihvaćanja dogovora o ekonomskoj koristi crpljenja naftnih resursa u korist iračkog naroda i optužbi za naftni monopol nad vlastitim rezervama nafte, odluka Saddama Husseina bila je da onemogući korist naftnih resursa koja je bila usmjerena ka Zapadu. Simbolično paljenje postrojenja i izvorišta nafte, u krajnosti je rezultiralo ponovnim napadima na Irak sa ciljem zaustavljanja diktature u korist naroda Iraka te u konačnici njegovim pogubljenjem sa osnove tvrdnji S.A.D.-a o postojanju proizvodnje atomskog naoružanja i opće opasnosti po svjetsko stanovništvo sa naglaskom na stanovništvo S.A.D.-a.
Tvrtke koje proizvode naoružanje zapravo su grana tržišta koja u moralnoj svijesti pobuđuju najveću kontroverzu, sa vrhunskom tehnologijom i kvalitetom upravljanja masovnim uništenjem. Sveza industrije proizvoda uništenja i naftne industrije direktna je kroz smisao njihove pogonske simbioze, jer pokazatelji su da naftna industrija ima direktnu korist proizvodnje naoružanja koju pogone ka osvajanju preostalih zaliha sirovina od koje obje zavise. Prirodni resursi ne odnose se isključivo na naftne izvore, već se provode osvajanja zapravo najvećeg postojećeg tržišta sa velikim potencijalom kontrole, tržišta hranom.

9. Kontrola hrane - GMO

Genetskim inženjeringom sa naglaskom na tržište hrane, predstavljen je revolucionarni proizvod, GMO (genetski modificiran organizam) koji predstavlja kombinaciju prehrambene nutritivne kvalitete samog proizvoda osobito u ishrani uzgoja životinja, sa kvalitetama dugotrajnosti i otpornosti.
Teorije govore o kreiranju GMO-a sa:
a) svrhom održavanja prehrambenih proizvoda na svjetskom tržištu bez ovisnosti o klimatskoj agrikulturi i kroz stvaranje viškova,
b) sa namjenom plasiranja boljih proizvoda u odnosu na konkurenciju kroz same kvalitativne i kvantitativne mogućnosti GMO prehrambenih proizvoda,
c) sa namjenom progresivnog monopola nad tržištem hrane kroz napredni genski inženjering koji onemogućuje daljnje korištenje sjemena,
d) sa namjenom provođenja istraživanja utjecaja GMO-a na ljudski organizam u potpunoj tajnosti,
e) sa spoznajom štetnih učinaka GMO-a na ljudski organizam, a time i postizanje kontrole nad širenjem ljudske populacije.
Nakon izjašnjavanja teorija u javnosti, pojavili su se dokazi o postojanju štetnih učinaka nakon izvršenih ispitivanja u raznim oblicima; moguća pojava novih alergena, proširivanje otpornosti na antibiotike do nemogućnosti začeća i nevjerojatnih malformacija ploda gravidnih životinja.
Iako su dokazi prezentirani kroz znanstvenu metodologiju i porast broja slučajeva sa negativnim učincima, i dalje ostaje nastojanje tržišta u održanju takvih proizvoda u ponudi do krajnosti isključive dostupnosti samo GMO-a. Postoje i nastojanja donošenja Zakona koji onemogućuje odbijanje tržišnog plasiranja GMO-a.
Povezanost teorije direktna je u iznošenja razloga pojačanog političkog komešanja prema Iranu, za koji se smatra da u znanstvenom vlasništvu posjeduje najveću banku genski izvornog, nemodificiranog sjemena najraznolikijih biljnih. U međuvremenu je pokrenuta i međunarodna inicijativa i projekt «Milenijske banke sjemena», u koji je uključena i organizacija poznata kao «Ujedinjeni narodi - UN».

10. Globalna teorija urote

Određivanje razloga osnivanja različitih organizacija uključuje i teoriju postojanja organizacije «Ujedinjenih naroda», putem koje se sa nastojanjem prezentiranja očuvanja, zaštite i progresivnog djelovanja na civilizacijski napredak kroz mir, svjetskoj javnosti obraćaju i najveći akteri teorija urote.
Svjetska organizacija u čiji dijalog su uključene gotovo sve države svijeta, nastoji održati nepristranost i usredotočena je isključivo na mir, postizanje mira, održavanje mira. Takva nastojanja dovode do razrade budućih sistema koji će svijetu donijeti solidarnost, jedinstvenost i mir. Posljedica takvih težnji može postati i novi način ophođenja među različitim narodima svjetskog stanovništva.
Altruizam je promoviran od strane poznatih povijesnih ikona: Dr. Martin Luther King, Ghandi, Majka Tereza. Pokušaji indoktriniranja ljudskih svjetonazora altruizmom od strane pojedinaca, u povijesti je završavala nerazjašnjenim okolnostima čestom likvidacijom. Pokušaj uvođenja altruizma u sfere današnjeg koncepta svijeta ne može opstati, vjerojatno iz razloga direktne štetnosti po održanje sustava ekonomije kakav pokreće svijet i svijet tržišta iako se srž altruizma nalazi u religijama i religijskim tradicijama. U posljednje vrijeme religije proživljavaju direktne utjecaje teorija urote na svoju vjerodostojnost kroz prikaz osnovanosti religija iz personificiranja božanstva Sunca i solarnih Mesija (film: Zeitgeist), ali i javnih događanja kao što je pojavljivanje dokaza pedofilije u institucijama Crkve i postojanja saznanja o «Vatikanskim vratima», i «Malachieva proročanstva» koja nagovještavaju skori pad katoličke Crkve nakon pontifikata 111. pape «Benedikta XVI.» i kraj vjere padom Rima za vrijeme pontifikata posljednjeg, 112. pape «Petra Rimljanina». Trenutno doživljavanje institucije Crkve počinje zauzimati mjesto i u ekonomskoj politici kroz prijedloge uvrštavanja Crkve na popis poreznih obveznika.

11. Novi svjetski poredak

Opća prisutnost slabljenja duhovnosti izravno sadržane u religijama upućuje na krizu do koje su doveli raznoliki čimbenici, koji direktno utječu na shvaćanje svijeta i mehanizama koji su dijelovi univerzalnog mehanizma.
Globalna teorija urote sadrži sve razrađene teme kao mehanizme uklopljene u jedinstven pristup shvaćanju cjelokupne slike – univerzalnog mehanizma svijeta.
Pojam povijesne i sadašnje prisutnosti «prosvijetljenih» (Illuminati), glavna je okosnica začetka i razjašnjenja višeg stadija teorija urote, predstavljajući segment pojedinaca koji čine skupine tajnih društava za koje se tvrdi da su «moć iz prijestolja» kroz kontrolu svjetskih događaja, vlada i moćnih korporacija kojim uvode «novi svjetski poredak».
Povijest govori o postojanju «reda prosvijetljenih» tajnog društva, koji su sami sebe nazivali «perfektibilistima» i koji su nosili naziv «Bavarski Illuminati» kojih je svrha bila svrgavanje vlada tadašnje Evrope.
U modernoj povijesti, smatra se da su neki od poznatih pripadnika: Sir Winston Churchill (britanski političar u direktnoj povezanosti sa F. D. Rooseveltom – bivšim američkim predsjednikom sa četiri odslužena predsjednička mandata), obitelj Bush (bivši američki predsjednici), Barack Obama (formalni američki predsjednik), Bill Clinton (bivši američki predsjednik), obitelj Rothschild (dinastija germansko-židovskog podrijetla koja je uspostavila svjetske bankarske i financijske operacije – direktno povezani sa osnivanjem američke Federalne rezerve), David Rockefeller (američki državnik, globalist, uglavnom milijarder – Svjetska banka i MMF), Zbigniew Brzezinski (Savjetnik nacionalne sigurnosti S.A.D-a predsjednika Jimmya Cartera).
Za vrijeme vladavine, političke aktivnosti i neposrednog povlačenja sa javnih dužnosti nekih od spomenutih pripadnika, konspiracije su iznošene u objašnjavanju javnih likvidacija i pokušaja likvidacija javnih osoba.
Pojavljivanje znakovlja masonstva i iluminatija prisutno je u vrhu diplomacije i politike koji se tumače kao nagovještavanje novog svjetskog poretka. Numerološke vrijednosti ponavljanja «broja 13» u grafičkom rješenju predsjedničkog pečata S.A.D.-a, na novčanicama temeljne valute svjetskih burzi i ekonomija, američkom dolaru kao i tekstualnim navodima na latinskom, povezuju se sa postojanjem trinaest obitelji masonskog sljedbeništva i nasljeđivanja prisutnosti tajnih društava i preuzimanja zadaće provođenja režima.
Slobodni masoni preuzimaju značenje graditelja svijeta i njihova prisutnost povezana je sa neminovnim dolaskom apokalipse, čak precizno nagoviještene datumom 21.12.2012. kojim završava kalendar koji datira iz kulture Maya, koji se potvrđuje i kroz nagovještaj približavanja kraja papstva, galaktičkim poravnanjem planeta i mnogim drugim neutemeljenim «činjenicama».
I u ovom slučaju može se pristupiti psihološkoj metodologiji koja kao činjenicu u proučavanju anomalija i fenomena unutar ljudskog ponašanja navodi, da je strah od određenog negativnog ishoda istinski pokretač upravljanja reakcijama upravo u neželjenom smjeru ka negativnom ishodu.
Povezanost između svih segmenata svjetske vlade dovodi do neizbježnog ishoda svima poznate «apokalipse» sadržane i Bibliji i Knjizi otkrivenja, koja u prijevodu sa grčkog znači i «prosvjetljenje».
Pad vjere ima i značenje krize svijesti i duha, čime se vrši podjela temeljnih ljudskih vrijednosti unutar karakternih oznaka pojedinaca i društva općenito. Uslijed krize unutarnje stabilnosti koja dovodi do labilnog stanja društva, prezentacijom pozitivnih promjena neminovno je apsolutno prihvaćanje novih normi i standarda.

Zaključak

Kreiranje novih saveza u trenutnoj političkoj sferi svjetskih zbivanja nosi predznak potvrđivanja svih navedenih teorija u ostvarenju novog svjetskog poretka. Svjedočanstvo o svakodnevnoj prisutnosti sumnje proživljava svaki pojedinac kao član socijaliziranog društva sastavljenog od isključivih pojedinaca.
Najnovija svjetska kriza također može biti predmet teorije urote, po kojoj je kreirana kako bi se provela priprema novog svjetskog poretka počevši sa američkim ekonomskim stimulusom prvotno dovedenog do vrtoglave cifre od 700 milijardi dolara, i podatak iz vrha američke politike kako je stimulus zapravo iznosio preko 3000 milijardi dolara.
Prethodni događaji kretali su se oko tržišta nafte i G20 sastanaka u svrhu stabilizacije cijene za barel nafte a time i dolara, kao i rusko-ukrajinska kriza isporuke plinskih energenata.
Uvođenjem krize umanjila se opća potrošnja a time i omogućio period prilagodbe tržišta za novi tržišni sraz. Uvođenjem zamjenske valute na tržištu energenata pokušava se izbaciti konkurentnost dolara i njegovo značenje za svjetsku ekonomiju kao i daljnji prodor Međunarodnog monetarnog fonda. Zasićenost proizvodnog tržišta Kine i njegova specijalizacija sa porastom cijene rada, rezultira početkom premještanja proizvodnih kapaciteta u područja Afrike koje će obzirom na porijeklo američkog predsjednika zasigurno sa oduševljenjem dočekati okus zapada i ponosno prihvatiti ulazak korporacija u ponudama za radna mjesta koji će stvarati socijalno-ekonomski boljitak ka novom standardu. Podaci o tehnološkom napretku bilježe porast od nekoliko stotina posto na godišnjoj razini sa maksimalnim povećanjem u 60-im godinama, kada se teorija urote oslanja na teoriju slučaja «Roswell» i povezanost tehnološkog napretka direktno sa samim slučajem.
Teorije urote brojnije su no što se u tijeku normalnog prepuštanja življenju može očekivati od kojih slijede nazivi kao jednih od najpoznatijih u konspiracizmu: teorija 9/11 Pad tornjeva teroristički napad, slijetanje Apollo misije na Mjesec, Bilderberg grupacija, Trilateralna komisija, potiskivanje besplatne energije, urbana legenda, Sionski priorij, tajna društva, Vatikanska vrata i mnoge druge.
Teorija urote svakidašnji je i sveprisutan saveznik načina izražavanja negodovanja nad različitim situacijama i problematikom svih dijelova koji se dotaknu javnosti. Teorijom urote direktno se utječe na prvotnu namjenu formiranja oblika javnog mišljenja i potiče na pravo saznanja o svakoj informaciji koja predstavlja potencijalni interes i direktan utjecaj na provođenje sastavnih dijelova politika i režima. Teorije također potiču detaljno istraživanje predmetnih događaja i umanjuju mogućnosti prikrivanja određenih dokaza ali i potiču razradu taktike prikrivanja, ako je uopće i potrebna.
Teorije urote prisutne su na našim radnim mjestima i svakodnevnim temama kroz koje postaju sve složenija i sve nevjerojatnija pojava sumnjičenja apsolutno svega. Kreirana je potreba za povećanom preciznosti a time je potreban i sve izraženiji postotak koji usavršavanjem dovodi do potpune točnosti. Postanak znanosti utemeljen je kroz isti princip pristupa koji dovodi do isticanja znanstvene metodologije kao dokaznog postupka, ali ne i jedinstvenog iz razloga što nas ne dovodi do stopostotnog oblika, već samo jednosmjerno uvećava pretpostavljeni postotak.
Pitanje koje je potrebno postaviti je, da li obzirom na povećanje kvocijenta inteligencije svjetskog pučanstva koji je po nekim mjerilima dosegao svoj maksimum a time i prirodno uvjetovanim evolucijskim procesima, sve veći broj ljudi može raspoznati uzorke povezanosti? Jer i sami često tvrdimo, da za vlastiti osjećaj uvjerenja u neka saznanja nije uvijek potreban fizički dokaz.
Neupitna je vjerodostojnost jednostavne okoline koja nam sama po sebi predstavlja osnovu točnosti. Nasuprot jednostavnoj okolini informacija, u percepciji točnosti nalazi se metodologija koja kroz porast tehnologije mijenja svojstva činjenice čime direktno utječe na mišljenje. Novi temelji diskusije o religiji mogli bi se temeljiti na procjeni vjerodostojnosti samo dvaju činjenica, kroz percepciju dvaju vjera i sučeljavanju tvrdnji prenošenja vjeroispovijesti kroz posrednika od izvora a i prenošenja direktno od izvora preko posrednika od posrednika.
Postavljanje vjerojatnosti na metodološkim principima vjerodostojno je koliko i sama metodologija. Razvoj svijesti, tehnologije a time i novih pristupa osnovanih na novim saznanjima dovodi do zaključka da niti jedna od metoda u aktivnom pristupu nije apsolutna ili jedinstvena, već jedino trenutna koju će zamijeniti metodologija koja će udovoljiti zahtjevima novih istina. Oni koji će novu metodologiju razvijati i predstaviti moraju prihvatiti revoluciju znanja baziranog na novim tehnologijama i evoluciju znanstvenih metoda temeljenih na principima revolucionarnog znanja.

Popis korištene literature:

http://en.wikipedia.org
http://en.wikipedia.org/wiki/Conspiracy_theory

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi