BIROKRATIJA

Termin birokratija je skovao francuski ekonomista Gurno (M.V. de Gurnay, 1712-1759) od francuske rijeci bourette (gruba tkanina kojom su presvlačeni činovnički stolovi, po čemu je činovnički ured nazvan biro) i gčke riječi kratein (vlast, vladavina). Od nastanka, termin je objašnjavan na razne načine. U nauci su rasprostranjena tri glavna načina upotrebe pojma birokratija:

Prva i najtradicionalnija upotreba je u političkoj nauci. Birokratija je shvaćena kao vladavina uz pomoć činovničkog ureda. Drugim riječima to je vladavina uz pomoć državnih službi u kojima sjede imenovani, a ne birani funkcioneri hijerarhijski organizovani i zavisni od suverenog autoriteta. To je vladavina prava i poretka, ali, istovremeno, i vlast bez učesća podvlasćenih.

Drugo značenje pojma je vezano za M. Vebera (Weber), a koriste ga pretežno sociolozi i istoričari. Birokratizacija je racionalizacija kolektivnih aktivnosti. To je centralizovani sistem državnih organizacija koji počiva na razvijenoj mreži bezličnih pravila, funkcionalnoj specijalizaciji i odgovornosti nosilaca službi.

U trećem negativno-kritičkom, značenju birokratija je sinonim spore, aljkave, koruptivne i neodgovorne kancelarijske službe koja je istovremeno sklona zloupotrebi vlastitog polozaja.

Birokratija predstavlja poseban društveni sloj koji se profesionalno bavi poslovima rukovođenja , upravljanja i ˝ organizacija u društvenoj administraciji i drugim velikim hijerarhijskim organizacijama ˝. Osim toga , sa birokratijom se , nerijetko , identificiraju društveni i politički odnosi u nekoj društvenoj zajednici , gdje određeni slojevi ljudi , relativno nezavisni ili , čak , potpuno samostalni , izvan bilo kakve demokratske kontrole i mogućnosti utjecaja širokih slojeva , upravljaju društvenim poslovima.
Ono bez čega bi birokratija bila nezamisliva jeste veoma razvijena podjela rada , ˝specijalizacija˝ za obavljanje određene vrste poslova , precizno postavljenja zaduženja , nadležnosti , subordinacija ˝višima˝ u odnosu na ˝niže˝ i tome slično.
Narastanju birokratije i birokratiziranju društvenih odnosa pogodovalo je niz činilaca. Istaknimo samo neke. Ne samo u kapitalističkom , nego i u tzv. socijalističkim zemljama, veoma je proširen državni aparat tj. došlo je do umnožavanja državnih funkcija , potom su nastali veliki sistemi u privredi , javnim službama , politici , u vojnoj oblasti itd., a što je upravo organizirano na jednoj centralističkoj , odnosno hijerarhiziranoj osnovi.
Proces birokratiziranja se odvijao tako što su sve više jačali izvršni organi (vlada , ministarstva , administracija ) na račun predstavničkih i zakonodavnih organa (skupštine , odnosno parlamenta ). Nešto slično se dešavalo i na planu političke djelatnosti, tj. u radu političkih partija i sindikata. Odvijao se proces sve većih dominacija rukovodstva nad članstvom, tj. koncentriranje političke moći u vrhovima tih političkih struktura .
Treba naglasiti da , kad je riječ o birokratiji i birokratskom organiziranju društva , većina teoretičara ima negativan stav prema toj vrsti pojave . Međutim , ima i onih koji jedino u njoj vide mogućnost racionalnog i efikasnog organiziranja društva , odnosno obavljanja određenih poslova .
Međutim , ako bismo pokušali ovakva stajališta provjeravati na primjerima dokazano birokratskih društava , odnosno država , poput staljinističke prakse u bivšem SSSR-u , ali i na toj matrici organiziranja nekih drugih zemalja , uvjerit ćemo se da ovi drugi nisu bili u pravu.
S druge strane treba imati u vidu tzv. birokratski mentalitet i praksa veoma adaptabilni , da se bez većih problema mogu prilagođavati različitim situacijama , te u fizionomijskom smislu mijenjati , a da se , pri tome , uopšte ne izgubi suština. Otuda je i borba protiv birokratije , a za koju se tako uporno mnogi zalažu , sizifovski težak posao.

WEBEROVO GLEDIŠTE O BIROKRATIJI

Sve velike organizacije kako kaže Veber imaju tendenciju da se birokratizaciju . Riječ ˝birokratija˝skovao je Degurnej 1745. godine dodavši riječ ˝biro˝ koja označava kancelariju i pisaći sto, što je izraz izveden iz grčkog glagola ˝vladati˝. Birokratija je, prema tome, vladavina činovnika. Termin je prvi put primijenjen na državne službe, ali se postepeno proširio na sve organizacije većeg obima.
Pojam označen ovom riječju od početka se koristio u negativnoj konotaciji. Degurnej je govorio da je sve veća moć činovnika ˝bolest zvana biromanija˝. Francuski pisac Onore de Balzak vidio je birokratiju kao ˝džinovsku moć koju imaju pigmeji˝.Takvo gledište doprlo je da naših dana : Birokratija se često povezuje sa pretjeranim formalizmom , neefikasnošću i rasipništvu . No, ima autora koji je vide u drugom svijetlu ; za njih je ona obrazac pažljivosti , preciznosti i djelotvorne administracije i, u stvari , najefikasniji oblik organizacije koji su ljudi stvorili, jer se na taj način svi zadaci rješavaju po strogim proceduralnim pravilima. Veberovo shvaćanje birokratije je negdje na sredini između ova dva ekstrema.
I u tradicionalnim civilizacijama , kako ukazuje Veber , u društvu su, iako u ograničenom broju, postojale organizacije (npr. Imperijalna Kina). No, tek u naše doba došlo je do punog razvoja birokratije.
Po Veberu, širenje tog sistema je neizbježno u modernom društvu, jer je birokratska vlast jedini način izlaženja nakraj sa administrativnim zahtjevima u velikim društvenim sistemima . Međutim, on vjeruje da birokratija ima jedan broj većih nedostataka koji, kao što ćemo vidjeti, značajno utiču na prirodu savremenog života u društvu.
Da bi proučio porijeklo i prirodu širenja birokratskih organizacija , Veber (1978) je konstruisao jedan idealan tip birokratije (idealan čist a ne najpoželjniji). Ovo su karakteristike tog tipa :

- Postojanje jasno određene hijerarhije ovlaštenja. Na taj način se zadaci u organizaciji raspoređuju kao ¨službene dužnosti˝. Birokratija izgleda kao piramida, a s tim što su pozicije najveće vlasti (ovlaštenja) situirane na vrh. Postoji i lanac komandovanja koji se proteže od vrha nadole , čime se omogućava usklađeno odlučivanje.
- Pisanim pravilima određuje se ponašanje službenika na svim organizacionim nivoima. To ne znači da su birokratske dužnosti i zadaci samo stvar čiste rutine. Što je viši nivo segmenta u organizaciji , to se veći broj raznovrsnih slučajeva obuhvata pravilima, što znači i da je u njihovom tumačenju potrebno više širine
- Službenici rade puno radno vrijeme i imaju platu. Za svako radno mjesto u hijerarhiji predviđena je plata , a od pojedinca se očekuje da grade karijeru u organizaciji. Unapređenje je omogućeno na osnovu sposobnosti i godina službe, kao i uz primjenu oba ta kriterija.
- Postoji razdvojenost između dužnosti službenika na poslu, to jest u organizaciji , i njegovom poslu van posla. Privatni život odvojen je od aktivnosti na radnom mjestu, uključujući i fizičku odvojenost ta dva domena.
- Pripadnici organizacije nisu vlasnici materijalnih sredstava sa kojima rade. Razvoj birokratije , prema Veberu , odvaja radnike od kontrole nad njihovim sredstvima za proizvodnju. U tradicionalnim zajednicama poljoprivrednici i zanatlije obično imaju kontrolu nad procesom proizvodnje u kome su angažovani i posjeduju alatke koje koriste. U birokratijama službenici nisu vlasnici kancelarija u kojima rade, stolova za kojim sjede ili birotehničke opreme koju koriste.

Osnovna obilježja klasičnog Weberovog "ideal-tipa" birokratije mogla bi se podijeliti na funkcionalna i strukturna, i u jednostavnoj šemi mogla bi se prikazati na sljedeći način:

- Funkcionalna obilježja:
a) djelovanje na temelju opštih i iscrpnih pravila koja se mogu naučiti; propisana forma
(procedura) djelovanja;
b) neosobnost (impersonalitet);
c) zasnivanje funkcionisanja na spisima (aktima) - pismenost;
d) tendencija k tajnosti stručnog znanja;
e) kontinuitet djelovanja koji stvara strukturu.

- Strukturna obilježja:
a) organizacija kao strukturna pretpostavka djelovanja;
b) podjela rada na relativno stabilni sistem nadležnosti;
c) hijerarhijska struktura u odnosima pojedinih jedinica/službi ("ureda" odnosno
"kontora") te mogućnost instancijske kontrole;
d) tendencija prema monokratičnosti (inokosnom naspram kolegijalnom odlučivanju).

Integralni dio Weberove teorije birokracije je i opis položaja službenika unutar organizacije a koje bi ukratko bile:

- Statusna obilježja:
1) profesionalizam službenika: služba kao "poziv" (Beruf);
2) trajnost zaposlenja (u načelu doživotna služba);
3) specijalizirano znanje i školovanje službenika;
4) stručni ispit kao filter i inicijacija budućih službenika;
5) odvojenost ličnih i službenih materijalnih sredstava službenika (odsustvo prava vlasništva na službu);
6) pokoravanje službenoj disciplini;
7) stupanje u službu imenovanjem, a ne izborom;
8) regulirano napredovanje u okviru hijerarhije službi ("karijera");
9) pozitivno vrednovanje (prestiž) službeničkog položaja.

Ideal-tip birokratske organizacije Weber smatra tehnički superiornim u poređenju sa svim drugim tipovima organizacije, prema kojima se odnosi "isto onako kao što se stroj odnosi prema nemehaničkim načinima proizvodnje dobara". On je "racionalniji",
"objektivniji" i "stručniji" od drugih organizacijskih formi, ali i obratno: "birokratizacija
svake vlasti veoma snažno potpomaže razvoj racionalne 'objektivnosti' i sloja 'profesionalaca' i 'stručnjaka'". Birokratizacija je ujedno i neminovan pratilac modernizacije: ona je "neizbježna popratna pojava masovne demokracije" 10 savremenih velikih modernih država.

Analiza birokratske vlasti uklapa se u širi okvir Weberove teorijske analize – u njegovu tipologiju vlasti s obzirom na model legitimiteta na kojem pojedini tip vlasti počiva.
Weber, naime, razlikuje tri tipa legitimne vlasti, koje se podjele u svojoj empirijskoj analizi uvijek drži, unatoč nekim nedosljednostima: to su legalna, tradicionalna i karizmatska vlast. Za suvremenu državu koja, prema Weberu, svoje opravdanje izvodi iz vjere u legalnost apstraktnih i opštih pravnih pravila i pokoravanju bezličnom poretku posredstvom ustanova i osoba koje te norme ovlašćuju na izdavanje zapovijedi (legalnu vlast), najčistiji bi tipski oblik organizacije vlasti bila upravo birokrazija.

Birokratskoj organizaciji koja, definisana gornjim obilježjima, zbog svoje samorazumljivosti u savremenim uslovima već počinje gubiti razlučivost, Weber suprotstavlja "predmoderne" oblike organizacije vlasti - neposredno demokratsku upravu malih političkih zajednica zasnovanu na rotaciji funkcija izvlačenjem (ždrijebom) ili izborom te "vlast honorata" - sistem "počasnog" vršenja vlasti od strane dužnosnika - amatera, izabranih na temelju određenih kvaliteta - starosti ili društvenog/staleškog prestiža. Weberova teorija birokratije doživjela je podjednaku popularnost koliko je bila i meta raznih kritika - štoviše, "čini se da je ovaj model doživio više kritike nego priznanja".
Glavni pravac kritike pritom se odnosio na navodnu tehničku superiornost, ciljno svrsishodno djelovanje i "racionalnost" birokratskih struktura. Istraživanja su se pritom najviše usmjeravala na disfunkcionalnosti birokratske organizacije: nehumanost, krutost, otuđenje i vlastite interese birokratije koji mogu doći u sukob s javno proklamiranim ciljevima organizacije. Utoliko, Weberova je teorija birokratije doživljavala sličnu sudbinu kao i njegova teorija legitimnosti. Poseban problem pritom su različita shvaćanja izraza "birokratija"; termin "birokratija" u političkom diskursu često se naime navodi s krajnje negativnim konotacijama, za označavanje "raznih patoloških promjena normalnih odnosa između politički odlučujuće grupe i izvršavajuće upravne organizacije", karakterizirane naročito gubitkom veze upravnih organizacija i njihove "političke podloge", izolacijom uprave unutar društva i "otuđenjem čovjeka od političke vlasti".
Negativno vrednovanje birokratije naročito je bilo istaknuto i u političkim i teorijskim raspravama u socijalističkim zemljama, a unutar njih posebno u bivšoj Jugoslaviji. Unatoč tome što "birokratske strukture" - bilo u Weberovom, bilo u uobičajenom
pogrdnom smislu - nikad nisu prestale postojati, ideologija "samoupravnog socijalizma"
izabrala je "birokratiju" za jedan od osnovnih predmeta ideoloških napada. Vrijednosnoneutralna istraživanja djelovanja "birokratsko-monokratske uprave" weberovskog tipa bila su stoga veoma otežana i, uz rijetke iznimke, praktički onemogućena.
Sve kritike Weberove teorije birokratije nisu, međutim, osim manjih promjena u
vrijednosnim akcentima, ugrozile eksplanatornu moć njegovog modela. On je u savremenim analizama donekle relativiziran, obogaćen dodatnim uvidima i sumnjama, no nije izgubio niti svoje "klasične" kvalitete niti je prestao biti upotrebljiv kao instrument analize savremenih društava, toviše, nakon razdoblja u kojima je u komparativnim razmjerima prevladavao kritički odnos spram Webera i njegovog djela, čini se da se teorija – posebno nekad prema Weberu naročito kritična njemačka teorija - ponovno vraća Weberu. To, svakako, ne znači da su uklonjene i inherentne poteškoće povezane s koncepcijom "birokratske vlasti". Mnogih od tih teškoća bio je svjestan i sam Weber. Ovdje naročito treba istaknuti ambivalentan odnos demokratije i birokratije: iako, kao što je već navedeno, Weber smatra da se birokratija razvija usporedo s razvojem moderne predstavničke demokracije, demokratija uključuje i postulate suprotne birokratskim načelima: odbojnost spram stvaranja zatvorenog "činovničkog staleža" i težnju ka svođenju činovničke vlasti na minimum, u korist proširenja sfere utjecaja "javnog mnijenja". Stoga je "'demokratija' kao takva protivnik 'vlasti' birokratije, usprkos tome, ili upravo zbog toga, što ona neizbježno ali nehotice potpomaže birokratiju i da, kao takva, u izvjesnim okolnostima veoma osjetno remeti birokratsku organizaciju i stvara joj prepreke".
Sve ove činjenice treba imati u vidu i prilikom analize modernog evropskog sudstva iz perspektive Weberovog modela. Ono što će se ubrzo u analizi ispostaviti, a što je znao i Weber, jest da potpuno "čisti" model nigdje ne postoji: "s birokratskom organizacijom su se ukrštali i ukrštaju se oblici strukture koji počivaju na heterogenim principima"
Također, specifično na sudstvo može se primijeniti uvid da se obavljanje specifičnih zadataka organizacije "može vršiti - čak i vrlo dobro - bez postojanja svakog od idealnih elemenata klasične birokratije". Mnoge razlike organizacijskog ustrojstva sudstva kontinentalnog Zapada i zemalja anglo-američkog pravnog kruga pokazat će se kao stilske varijacije koje mogu podjednako dobro služiti za postizanje istog cilja. No napokon - a to je pitanje koje se može postaviti kao središnje - neke opšte disfunkcionalnosti čiste birokratske organizacije mogu se pokazati fatalnima za obavljanje civilizacijske misije sudova u savremenom društvu: izvjesna odstupanja od čistog modela birokratske organizacije mogu se pokazati ne samo kao kontingentna, već i kao nužna za održavanje sudstva na razini njegove istorijske zadaće. "Objektivnost" kakvu proklamira Weberov citat sa samog početka ovog teksta možda i ne može osigurati samo birokratska organizacija sama po sebi. Stoga, elementi koji bi se u strogom weberijanskom smislu trebali sagledati kao "predmoderni", a koji se u većoj ili manjoj mjeri uporno održavaju i u najradikalnije birokratiziranim pravosudnim aparatima zapadnih demokracija - elementi koji sadržavaju crte neposredne demokracije, honoratske organizacije, pa čak i izvjesne primjese karizmatičnosti - neće svjedočiti o "zastarjelosti", "nesavršenosti" ili "neracionalnosti" organizacije pravosuđa. Upravo suprotno, oni će dokazivati epohalnu modernost - primjerenost uređenja koja postoji upravo zbog, a ne unatoč činjenici da (ni) evropsko pravosuđe nije primjer čistog "idealnog tipa". Fragilna ravnoteža birokratskih i nebirokratskih elemenata (elemenata koje ćemo, u nedostatku boljeg izraza, nazivati korporativnima) može se, doduše, postići u različitim kombinacijama, jednako kao što i dobro jelo može biti rezultat različitih omjera različitih sastojaka. Činjenica je, međutim, da pravi omjer treba pogoditi - i u tome treba gledati i zadatak odgovornih političkih snaga u posttotalitarnim zemljama koje iskreno nastoje približiti svoje države (barem) onoj razini demokratizacije kakva je dosegnuta u zapadnoj Evropi.

Veber je vjerovao da što se više neka organizacija približava idealnom tipu birokratije to će biti djelotvornija u ispunjavanju ciljeva zbog kojih je osnovana. On je također često povezivao birokratiju sa usavršenom birotehničkom opremom.

FORMALNI I NEFORMALNI ODNOSI U BIROKRATIJI

U Veberovoj analizi birokratije na prvom mjestu su formalni odnosi u samim organizacijama, to jest među ljudima koji su regulisani pravilima organizacije. Veber je imao malo da kaže o neformalnoj povezanosti i odnosima manjih grupa kojih može biti u svim organizacijama. Međutim, u birokratijama su baš ovi neformalni odnosi oko “ završavanja poslova “ često važni i samim tim predstavljaju najelastičniji način do koga se inače drugim putem ne može doći.

U svojoj klasičnoj studiji , Peter Blau (1963) bavi se neformalnim odnosima u jednom državnom organu nadležnosti za utvrđivanje kršenja poreskih propisa. Službenici koji bi naišli na problem u radu bili su po postojećoj proceduri obavezni da o tome konsultuju svog starješinu , a ne kolege istog ranga.
Većina službenika , međutim , nerado se obraćalo starješinama , iz bojazni da se to ne protumači kao njihova nesposobnost u radu, što bi im umanjilo izglede za napredovanje. Kršeći pravila , savjetovali su se sa kolegama pa se posao dobro obavljao , a smanjila se i nelagodnost u radu. Tako su se na primarnom nivou društvene grupe razvili čvrsti odnos lojalnosti među službenicima istog ranga. Takva grupa je kako zaključuje Blau, uspjela na ovaj način da razvije jedan neformalni postupak u kome je bilo više inicijative i odgovornosti no što je to bilo moguće prema pravilima.
Neformalne veze se javljaju na svim nivoima organizaciji. Na samom vrhu rukovođenja lične veze i odnosi mogu biti važniji no formalni okviri u kojima bi odluka trebala da se odnose prema pravilima.Na primjer, pravilo je da se na sastancima upravnog odbora i dioničara određuje poslovna politika kompanije. U praksi, međutim, samo mali broj članova odbora rukovodi kompanijom, a odluke donose neformalno, očekujući da će ih odbor odobriti. Neformalne veze ove vrste ponekad se protežu i na nekoliko kompanija. Poslovni ljudi iz raznih firmi, naime, obično mijenjaju iskustva i savjetuju se na neformalan način, a često im takvu komunikaciju olakšava i pripadanje istim klubovima i drugim udruženjima u oblasti sporta, rekreacije i razonode. Utvrditi u kojoj mjeri neformalne procedure pomažu ili ometaju efikasnost organizacije nije jednostavno. Sistemi koji liče na Veberov idealan tip najčešće rađaju čitavu šumu ovakvih procedura, uglavom zato što se neslužbenim zaobilaženjem pravila postiže veća elastičnost u radu. Za one na monotonim poslovima to može stvoriti povoljniju atmosferu za rad, a neformalne veze među rukovodiocima često pozitivno djeluju na organizaciju kao cjelinu, iako se može dogoditi da oni pri tom više gledaju na svoje interese.

FIZIČKI OKVIR ORGANIZACIJA

Najveći broj modernih organizacija funkcioniše u potpunom formiranim fizičkim okvirima. Zgrada u kojima one rade prilagođene su arhitektonski tipu aktivnosti organizacije. Sličnosti ipak ima u činjenicama da sve takve zgrade obično imaju hodnike i sličan kancelarijski namještaj, a katkad i sličan spoljni izgled.

ALTERNATIVA

PROFITNI ILI BIROKRATSKI MENADŽMENT

Želimo li spoznati šta birokratija stvarno znači, moramo krenuti od razmatranja djelovanja motive za ostavrivanje profita koji postoji u kapitalističkoj zajednici. Najvažnija obilježja kapitalizma podjednako su nepoznata kao i obilježje birokratije. Izmišljene legende koje je popularizirala demagoška promidžba potpuno su pogrešno protumačile kapitalistički sitem. Kapitalizam je na nezabilježen način uspio poboljšati materijalno blagostanje masa.U kapitalističkim je zemljama sada broj stanovnika nekoliko puta veći nego što je bio uoči industrijske revolucije, a svaki građanin tih nacija danas ima mnogo viši životni standard od onoga što su ga imali bogati ljudi u prošlosti. Bez obzira na to, veliki dio javnog mnjenja omalovažava slobodno preduzetništvo i privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnji i smatra ih groznim institucijama koje su štetne najvećem dijelu naroda, a od koristi su samo maloj skupini sebičnih izrabljivača. Političari, čije je najvažnije dostigmuće ograničavanje poljoprivrede proizvodnje i nastojanje da se onemoguće tehnička poboljšanja u proizvodnim postupcima, diskreditiranju kapitalizma kao “ gospodarstvo neimaštine” i govore o izobilju koje će donijeti socijalizam. Vođe sindikata, čiji članovi voze vlastite lične automobile, entuzijastični su u isticanju životnih uslova gologa i bosoga ruskog proletarijata i hvaljenju slobode koju imaju radnici u Rusiji, gdje su sindikati ugušeni, a štrajkovi se smatraju kaznenim prekršajem.
Birokratija sa svojim zaslugama i pogreškama, svojim radom i djelovanjem može se razumjeti samo ako se uporedi sa djelovanjem profitnog motiva na način kako on funkcioniše u kapitalističkome tržišnom društvu.

ZNAČENJE RIJEČI :

Birokrat(a) – (franc.bureaucrate)
1. predstavnik birokratskog sistema uprave
2. službenik koji sve probleme rješava za kancelarijskim stolom (strogo po propisima , pretjerani formalista )

Birokratija – (franc. Bureau + grč. Krateo – vladam )
1. zbir Birokrata

Birokratizam - (franc. Bureau + grč. Krateo – vladam )
1. sistem upravljanja u kojem se državna vlast oslanja na činovnike ;
vladavina činovništva
2.pretjerani formalizam u vršenju dužnosti , rješavanja ˝strogo po propisima˝ bez obzira na suštinu pitanja

Demokrat(a) – (grč. Demos - narod + grč. krateo – vladam)
Pristalica demokracije , čovjek slobodoljubivih pogleda

Demokracija - (grč. Demos - narod + grč. krateo – vladam)
1.oblik državnog uređenja u kojem suverena vlast pripada narodu
2.poštovanje jednakosti i slobodnog učešća u društveno-političkom životu : sloboda uopšte

LITERATURA :

Jusuf Žiga – uvod u sociologiju ( 2 dopunjeno izdanje),Sarajevo 2003.godine
Dr. Radomir Aleksić – rječnik stranih riječi (Prosveta) Beograd
Internet (web stranice filozofskog fakulteta u Zagrebu, Beogradu )
Enciklopedija političke kulture,Savremena administarcija, Beograd 1993

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | HEMIJA I INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi