Trgovanje ljudima

Nakon dugo razmišljanja koju temu uzeti za znanstveni rad, odlučio sam se za temu trgovanja ljudima koju smatram jednim od najvećih problema današnjice. Unatoč tome što živimo u 21. stoljeću, gotovo da možemo govoriti o povratku robovlasničkog režima. Za razliku od onoga u 19. stoljeću koji je počivao na nedostatku radne snage, u ovom je slučaju riječ o 27 milijuna ljudi diljem svijeta koji se nalaze u najnepovoljnijem, najnehumanijem i najpodložnijem položaju, a to je položaj roba. Dok je u 19. st. rob vrijedio oko 40 000 dolara, u današnje vrijeme se cijena roba procjenjuje na bizarnih 1000 do 2000 dolara. Trgovanje ljudima, posebno ženama i djecom, smatra se trgovanjem ljudskom bijedom, što slobodno možemo nazvati jednim od najvećih zločina današnjice. No činjenica koja nas posebno treba zabrinjavati je da je broj ljudi koji postaju žrtve tog organiziranog kriminala iz dana u dan sve veći i veći.

Trgovanje ljudima možemo definirati kao vrbovanje, prijevoz, prebacivanje, primanje i skrivanje osobe na osnovu upotrebe sile, prijetnje i drugih oblika prisile u cilju seksualnog ili ekonomskog iskorištavanja radi stjecanja profita u korist treće osobe, na primjer, drugih svodnika, trgovaca, posrednika. Ljudima se trguje zbog prisilnog, nereguliranog rada, prosjačenja, lažnog usvajanja, lažnog i prisilnog braka, pornografije, prisilne prostitucije, trgovine ljudskim organima, itd. Problem je u tome, što se unatoč definiciji, trgovanje ljudima koristi za širok raspon djelatnosti počevši od dobrovoljnih migracija pa do seksualnog iskorištavanja i uključivanja u prostituciju. Pogrešno je misliti da je krijumčarenje ljudima i trgovanje ljudima identičan pojam. Doduše oni imaju zajedničkih karakteristika, ali bitna karakteristika koja ih razlikuje je ta da kod trgovanja ljudima dolazi do osobito ozbiljnog kršenja ljudskih prava. Stoga, moramo napraviti razliku između ta dva pojma koje ću vam pokušati sada u kratkim crtama i objasniti.

1. Krijumčarenje ljudima

Krijumčarenje imigranata najčešće se odvija uz njihov pristanak, a u nekim slučajevima ne mora tako biti. Dakle, mogu biti žrtve prisile, prijevare, itd. Krijumčarenje se završava dolaskom imigranata na destinaciju, dok se trgovanje ljudima nastavlja eksploatacijom žrtvama stjecanjem profita. Krijumčarenje ljudima je ujedno i međunarodno, dok trgovanje ljudima ne mora to biti, dakle žrtve mogu biti prebačene iz mjesta u mjesto unutar iste zemlje. Proces trgovine ljudima organiziraju i provode kriminalne organizacije koje se sastoje od članova obitelji, osoba iz regije, te korumpiranih državnih službenika koji omogućavaju ilegalno prelaženje granice. Te organizacije su hijerarhijski ustrojene na taj način da na vrhu organizacije postoji investitor koji nadgleda cijelu operaciju, a organizaciju još čine ljudi koji su zaduženi za prijevoz imigranata, tragači - to su ljudi koji traže potencijalne žrtve unutar svoje regije, vodiči - to su ljudi koji vode imigrante od polazišta do odredišta, te pomoćno osoblje - to je lokalno stanovništvo koje prima imigrante, daje im hranu i smještaj.

2. Uzroci trgovanja ljudima

Faktori koji se najčešće ističu da promoviraju trgovanje ljudima su:

1. visoka stopa siromaštva koja dovodi žene i djecu u položaj da budu eksploatirani,

2. utjecaj međunarodne politike na socijalnu politiku pojedinih zemalja koja otežava zapošljavanje tako da su mnoge žene primorane potražiti posao vani,

3. globalizacija ekonomije koja je dovela do globalizacije seksualne industrije i

4. internet, sa raznoraznim seksualnim sadržajima, npr. incest, pedofilija, seks sa životinjama.

Nakon Hladnog rata u Europi dolazi do porasta organiziranog kriminala, a samim tim i trgovanja ljudima. Tome je doprinio Schengenski sporazum 1990. kojim su ukinute granične i carinske kontrole. Posljedica toga je bila navala ilegalnih imigranata što je prouzrokovalo porast kriminala. Zemlje podrijetla smatraju se Češka,
Poljska i bivše države Sovjetskog Saveza. Jedan od glavnih uzroka porasta organiziranog kriminala smatra se ekspanzija seks-industrije, samim time i veća potražnja za prostitutkama. Smatralo se da će se legalizacijom prostitucije ograničiti broj bordela, seks-klubova, te smanjiti ekspanzija seks-industrije. Međutim, u zadnjih 10 godina, otkad je prostitucija legalizirana, broj seks-klubova i bordela se samo umnogostručio, a seks-industrija je porasla za 25%, što je za posljedicu imalo povećanje trgovanja ljudima, a u prilog tome nam govori i podatak o 80% prisilno dovedenih žena koje su uključene u prostituciju, a velika većina njih dolazi iz zemalja Istočne Europe.

3. Žrtve trgovanja ljudima

Načešće žrtve dolaze iz zemalja u kojima vlada konstantno siromaštvo, tako da ih nije teško nagovoriti da se upuste u nepoznatu avanturu kad im se obeća veća zarada i bolji život. Tako najčešće žrtve ili su bez dokumenata ili su im dokumenti oduzeti, ne znaju jezik zemlje u koju su došli, i nemaju nikavih sredstava da se vrate u zemlju iz koje su dovedni. Ponekad ne znaju ni u kojoj se zemlji nalaze. Najveći dio žena ne odlazi u inozemstvo da bi se bavilo prostitucijom, ali najčešće u njoj završavaju zbog toga jer je to najprofitabilniji oblik zarade za njihove vlasnike koji su pripadnici organiziranog kriminala, a samim time i teško uhvatljivi. Žrtve su pod stalnom kontrolom, ograničena im je sloboda kretanja i ne mogu birati klijente. Trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanj ima ozbiljne socijalne posljedice koje doprinose širenju AIDS-a i raznih bolesti. Do žrtava se dolazi na različite načine, pretežno tako da im se ponudi dobar posao u inozemstvu na koji se one javljaju ne znajući da se iza toga krije organizirani kriminal. Nevolje nastaju kada im se oduzmu dokumenti i postaju osobe bez identiteta, tako da ih kupuju i prodaju kao robu.

4. Stanje u svijetu

Nedavno istraživanje koje je rađeno u suradnji Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Pakta za stabilnost govori nam da svake godine 120,000 žene i djece krene sa istočnog dijela kontinenta prema zapadnom dijelu kontinenta u potrazi za boljim životom. Od tog broja tisuće završi kao bijelo roblje. Isto istraživanje navodi da svake godine oko 6000 žena s Balkana i susjednih zemalja završi u Zapadnoj Europi, a veći dio njih kao prostitutke. Postoje podaci koji govore da se godišnje u zemlje Zapadne Europe preda od 300,000 do 500,000 žena i djece, dok se u isto razdoblje u azil preda oko 250,000, a u Americi oko 50,000 žena i djece, od kojih su 10,000 iz Južne Amerike. Smatra se da oko 4 milijuna ljudi godišnje postaju žrtve trgovanja ljudima. Smatra se da godišnja dobit od trgovanja žena u svrhu seksualnog iskorištavanja premašuje broj od 12 milijardi dolara. Izvještaji govore da se godišnje u Ameriku dovede oko 45,000 do 50,000 žena i djece koji su prisiljeni raditi u prostituciji ili nekom drugom obliku prisllnog rada. Nedavno izvješće State Departmenta govori da je samo lani zabilježeno oko 700,000 slučajeva trgovanja ljudima, dok pesimisti strahuju da je broj ljudi koji su kupljeni, prodani, transportirani ili zadržani u ropskim uvjetima mnogo veći, i da se mjeri u milijunima. UN-ovi podaci govore da je oko 4 milijuna žena godišnje uključeno u transport iz jedne zemlje u drugu ili unutar zemalja. Prema njihovim podacima godišnja zarada od trgovanja ljudima iznosi oko 8 milijardi dolara, od čega se najveći dio ulaže u širenje seks-industrije, koja doprinosi rastu i razvoju organiziranog kriminala.

5. Prevencija trgovanja ljudima

U ovom dijelu navest ću nekoliko primjera kako se radilo na suzbijanju trgovanja ljudima u svijetu unazad deset godina. Međunarodne organizacije koje se bore protiv trgovanja ljudima su UN, OESS, Vijeće Europe, Međunarodna organizacija za migracije, Međunarodna organizacija rada, različite agencije i tako dalje. Smatra se da je za uspješno provođenje mjera prevencije bitna međunarodna suradnja, te suradnja vladinih i nevladinih tijela sa nevladinim organizacijama. Najvažnije inicijative u borbi protiv trgovanja ljudima su Anti-trafficking Deklaracija i Briselska Deklaracija. Najvažnija inicijativa u borbi protiv organiziranog kriminala je Briselska Deklaracija. Usvajanjem te deklaracije naznačena je buduća europska politika kroz četiri aspekta ovog problema: prevencija, zaštita, pomoć žrtvama trgovanja ljudima te suradnja policije i pravosuđa u rješavanju ovog problema.

Zaključak

Iz svega do sada ovdje navedenog možemo zaključiti da je trgovanje ljudima uistinu jedna užasavajuća i zabrinjavajuća pojava koja predstavlja grubo kršenje ljudskih prava na slobodu i dostojanstvo. Pojedincima se uskraćuje pravo na život, rad, obrazovanje, slobodu kretanja, pravo na jednakost, pravo na zdravlje, itd. Usvajanjem univerzalne deklaracije, 10. prosinca 1948. godine, utemeljena su prava i obveze za zaštitu ljudskih prava, a mučenje i ropstvo je strogo zabranjeno. Svjedoci smo da je ropstvo, gotovo 60 godina od ranije navedene deklaracije, i dalje uvelike prisutno i sve se više povećava. Činjenica koja nas sve skupa treba posebno zabrinjavati je da mu se ne nazire kraj. Nedavni primjer koji to zorno ilustrira je prirodna katastrofa u Jugoistočnoj Aziji, gdje je nakon Tsunamija, velik broj djece otet u svrhu trgovanja ljudima. Čovječanstvo bi svakako ovo trebalo imati u vidu kada govori o civilizacijskom napretku, ideji o boljem svijetu i naporima koji se u tu svrhu ulažu. No činjenica je da u današnjem svijetu, s jedne strane stoje ekstremno siromašne zemlje, zemlje trećeg svijeta, koje su oduvijek bile podložne eksploataciji, a s druge strane, razvijene kapitalističke zemlje kojima je potrebna jeftina radna snaga. Može se reći da ona predstavlja suvremene robove velikih nacionalnih kompanija koje na njima temelje veliki dio svog kapitala. Uzimajući u obzir veliku zaradu ilegalnih djelatnosti, osobito organiziranog kapitala, nameće se pitanje kakva je perspektiva borbe protiv organiziranog kriminala. Slobodno možemo reći da on zadire u sve instance društva, počevši od vrha multinacionalnih kompanija, preko državnih dužnosnika, pa sve do najsitnijih kriminalaca. Međutim, ja se iskreno nadam da će se tom zlu globalnih razmjera kad tad stati na kraj.

Literatura
1. Međunarodna organizacija za migracije http://www.mup.hr/vijesti/danas.html (07/06/06)
2. Ministarstvo unutarnjih poslova http://www.iom.hr/ (07/06/06)
3. Štulhofer Aleksandar, Raboteg-Šarić Zora i Marinović Lovorka: Trgovanje ženama i djecom, Zagreb, Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva, Međunarodna organizacija za migracije, 2002.

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi