OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ PSIHOLOGIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
FROJDOVA TEORIJA LIČNOSTI
Sigmund Frojd, rođen je u Frajbergu, današnjem Priboru, u Moravskoj. Pozat je kao utemeljivač psihoanalize.
Porijeklom je Jevrejin iz ne baš imućne porodice. Sa četiri godine njegova porodica se nastanjuje u Beču. Posle sjajnog školovanja, 1876. u laboratoriju fiziologa Brikea, gdje nastavlja istraživanja u vezi sa anatomskom patologijom i fiziologijom nervnog sistema kod čovjeka. Razvija prijateljstvo sa J. Brojerom. Nakon studija medicine, 1883, stupa u psihijatrijsku službu. Zadužen za studiju o kokainu, otkriva, 1884. njegove analgetske odlike, predosjeća njegova anasteziološka svojstva i iskušava ga na sebi. Jedna mu stipendija omogućuje da 1885. ode u Pariz na staž kod Šarkoa u Salpetrijeru. Tamo posmatra manifestacije histerije i efekte hipnoze i sugestije. Sa privatnom praksom počinje 1886. godine.
U oktobru 1886. god. ženi se Martom Bemajs, sa kojom je vjeren od 1882. godine. Ona će mu roditi šestoro djece, među kojima Anu, rođenu 1895, kojać ga cieli život pratiti i specijalizovati se za dječju psihoanalizu. Frojd sebi stvara klijentelu među "nervno oboljelima", većinom od histerije, koje liječi, kao što se u to vreme obično činilo, elektroterapijom i hipnozom. Prevod Berhajmove knjige O sugestiji i hipnotičkim i budnim stanjima objavljuje 1888. godine. U 1895, odustaje od hipnoze u korist metode slobodnih asocijacija i objavljuje, u saradnji sa Brojerom, Studije o histeriji, djelo veoma loše primljeno u medicinskim krugovima. Tu već nalazimo osnovne principe psihoanalize, pojmove nesvjesnog, supstitucije, negacije, odbacivanja. Tokom 1896. raskida svoju saradnju sa Brojerom.
Nakon Frojda, svijest predstavlja samo dio psihološkog života, čiji se drugi dio, odlučujuć, nalazi u nesvjesnom. Frojd zasniva novu disciplinu, psihoanalizu i razvija novu koncepciju o čovjeku.
Sve što je naprijed navedeno o Frojdu i njegovoj teoriji psihoseksualnog razvoja ličnosti, poslužiće nam kao uvod u razmatranje ovog rada.
Rad je koncipiran kroz nekoliko cjelina uz korištenje dostupne literature koja tretira navedenu oblast.1. FROJDOVA TEORIJA LIČNOSTI
Frojdova teorija ličnosti predstavlja jednu od najobuhvatnijih teorija. Jedna od čuvenih Frojdovih metafora kojom se služio da bi opisao psihički život jeste metafora o santi leda čiji manji dio, koji izranja iznad površine vode, predstavlja oblast svijesti, dok mnogo veća masa ispod površine vode, predstavlja oblast nesvjesnog. On je smatrao da se u području nesvjesnog nalaze nagoni, strasti, potisnute ideje i osjećanja koji imaju kontrolu nad svjesnim mislima i postupcima pojedinca. S obzirom daje u psihologiji na prelomu XIX i XX vijeka dominirala ideja da je čovjekovo ponašanje uzrokovano svjesnim faktorima, zamisao o nesvjesnim korijenima duševnog života bila je veoma revolucionarna
Pored toga, ideja da je seksualni instikt djelatan u osobi od samog rođenja i da na presudan način oblikuje psihički život bila je prilično kontraverzna s obzirom na tadašnji duh vremena. S obzirom da se na djecu gledalo pre svega kao na nevinu i aseksualnu, ideja da razvoj tokom detinjstva podrazumeva faze pri čemu je osnovna karakteristika svake faze određena erogena zona, je bila nešto što javnost nije mogla lako da prihvati.
Prikaz Frojdove teorije može se dati kroz tri osnovne perspektive. Frojdovo učenje prvo obuhvata topiku ili topološku tačku gledišta, što je s vremenom preraslo u učenje o sklopu ličnosti. Druga perspektiva poznata je pod nazivomdinamička i treće stanovište se naziva ekonomskim.1.1. Sklop ličnosti
U svojim radovima o psihologiji ličnosti Frojd je pre svega želio da opiše prostor (topos) koji je odgovoran za čovjekovo psihičko funkcionisanje. Njegova osnova ideja je da svijest ne gospodari svim duševnim zbivanjima, već nekim od njih upravlja nesvjesno. Prvobitno je. dakle, Frojd predložio topološki model, koji se zasnivao na podjeli mentalnog aparata na tri sistema: nesvjesno, predsvjesno i svjesno. Vrlo brzo je uočio daje topološki model manjkav u ocrtavanju ljudske ličnosti, i počeo da gradi obuhvatnije gledište koje je manje opisivalo prostor, a više učesnike duševnog života koji na različite načine nastanjuju prostor duše i stupaju u složene odnose. Reč je o Frojdovom strukturalnom modelu i instancama ličnosti - Id, Ego i Superego.
Id (Ono)
Id, ili Ono, predstavlja najstariju instancu ličnosti i predstavlja onaj sadržaj sklopa ličnosti sa kojim se osoba rađa da bi se iz njega izdvojilo, u evolucionom smislu mlađe Ja, Ego, a tek kasnije i Superego... Id je rezervoar duševne energije koji isporučuje snagu potrebnu za djelovanje druga dva sistema. Id funkcioniše po principu prijatnosti. Ne toleriše porast energije koji se doživljava kao nelagodno stanje napetosti.
Kada god je stepen napetosti u organizmu povišen, bilo kao rezultat spoljašnjeg ili unutrašnjeg razdraženja, ono djeluje tako da odmah prazni napetost i vraća organizam napetosti na nizak nivo energije.
Da bi ostvarilo svoj cilj tj. izbjeglo bol i steklo prijatnost Id raspolaže sa dva procesa. Prvi su refleksne radnje koje su urođene i automatske reakcije, kao što je kijanje na primjer, one istog trena smanjuju napetost. Organizam raspolaže brojnim refleksima kako bi savladao jednostavnije oblike razdraženja. Drugi način sticanja prijatnosti i izbjegavanja bola je kroz primarne procese koji podrazumijevaju otklanjanje napetosti kroz obrazovanje predstave objekta koji će ukloniti napetost. Na primjer, primarni proces snabdjeva gladnu osobu mentalnom slikom hrane. Najbolji primer za primami poroces kod normalnih ljudi je san za koji je Frojd verovao da predstavlja ispunjenje ili pokušaj ispunjenja želja.
Za Id se može reći daje čuvstveno i primitivno, ne poznaje kategorije uzročnosti vremena i prostora, ne drži do protivrječnosti i zahtjeva neposredno zadovoljenje želja. Id je isključivo stanar nesvjesnog i nije dostupno svjesnom proučavanju. Ono malo što saznajemo o njemu saznajemo primjenom psihoanalitičkog metoda (tumačenje snova) ili razotkrivamo u neurotskim simptomima.Ego (Ja)
S obzirom da primarni procesi nisu dovoljni da bi se smanjila napetost organizma jer evidentno gladna osoba ne može jesti mentalne predstave hrane, na scenu stupaju sekundarni psihološki procesi i tada počinje da se oblikuje sklop drugog sistema ličnosti, Ego ili Ja. Ego nastaje zato što potrebe organizma zahtjevaju odnos sa svijetom stvarnosti.
Da bi gladna osoba redukovala svoju napetost ona mora da zna razliku između slika hrane i aktuelnog opažanja hrane kakva postoji u spoljašnjem svijetu. Nakon ovog ključnog razlikovanja neophodno je pretvoriti sliku u opažanje, što se postiže lociranjem hrane u okolini.
Ključna razlika između Ida i Ega jeste štold zna samo za subjektivnu stvarnost dok Ego pravi razliku izmedju subjektivnog i stvari u spoljašnjem svijetu. Ego funkcioniše po principu realnosti i djeluje pomoću sekundarnog procesa. Cilj principa realnosti je da spreči pražnjenje napetosti dok ne bude otkriven odgovarajući objekat za zadovoljenje potrebe. Sekundarni procesi podrazumijevaju realističko mišljenje i pomoću njih Ego pravi plan zadovoljenja potrebe koji testira nekom vrstom radnje da bi vidjelo hoće li djelovati ili ne. Tako dakle, gladna osoba razmišlja gdje bi mogla naći hranu i traži je na tom mjestu. To se zove testiranje realnosti.
Za Ego se može reći da je razumsko i civilizovano. Posredstvom sekundarnih procesa Ego nastoji da zadovolji porive Ida, ali na takav način koji će uzeti u obzir zahtjeve koje nameće stvarnost. Ego pokušava da udovolji potrebama Id a i umanji napetost, ali na način koji će u sebe uključiti procjenu mogućih posljedica koje mogu da nastanu iz izvršene radnje.
Pored toga, u realizovanju radnje Ego ima na umu i žaliteve unutrašnjeg glasa, savjesti (Superego). Dakle, može se zaključiti da Ego ma tri gospodara: nastoji da sprovede potrebe Ida u djelo, udovoljava zahtevima spoljašnje realnosti i mora da se povinuje zahtjevima koji dolaze od treće instance ličnosti-Super ega.Superego (Nad Ja)
Superego ili Nad Ja, je unutrašnji predstavnik tradicionalnih vrednosti i ideala društva protumačenih detetu i sprovedenih pomoću sistema nagrađivanja i kažnjavanja djeteta.
Super ego predstavlja moralno oružje ličnosti i zastupa više idealno nego realno, teži više savršenstvu nego zadovoljstvu.
Superego kao moralni sudija vladanja razvija se kao odgovor na nagrade i kazne roditelja. Da bi dobilo nagradu, a izbjeglo kaznu, dijete uči da upravlja svojim ponašanjem u skladu sa smjernicama koje mu daju roditelji. Sve ono zbog čega ga kažnjavaju, dijete ugrađuje u svoju savjest, koja predstavlja jedan dio instance Super ega. Sve što roditelji odobravaju i nagrađuju dijete ugrađuje u Ego-ideal, drugi dio Superega. Mehanizam pomoću kog se ovo dešava zove se hitrojekcija ili unošenje. Dete unosi moralne standarde roditelja. Savjest kažnjava osobu tako što je navodi da osjeća krivicu, a Ego- i dalje nagrađuje tako što je navodi da osjeća ponos.
Glavne funkcije Superega su da koči impulse Ida, naročito one seksualne i agresivne prirode, jer izražavanje tih impulsa društvo veoma osuđuje, da navede Ego da zamejni realističke ciljeve moralističkim i da teži savršenstvu. Superego je rigidno i nerazumo koliko i Id, ne dopušta odstupanja u sprovođenju svojih krutih moralnih obrazaca. Zajedničko za obe instance ličnosti jeste uticaj prošlosti na aktuelna zbivanja. U meri u kojoj je Id fizičkog karaktera, u istoj meri je Superego društvenog i kulturnog karaktera. Oba podjednako nastoje prisliti Ego da udovolji njihovim diktatima.
Uopšteno, Id se može smatrati biološkim ili iracionalnim stvaraocem ličnosti, Ego psihološkim ili racionalnim, a Super ego društvenim ili moralnim.2. DINAMIKA LIČNOSTI
Dinamiku ličnosti Frojd opisuje kroz "igru sila koje se uzajamo udružuju ili ometaju". Ključni termin za objašnjenje dinamike ličnosti je sukob, tj. konflikt. Frojd je smatrao daje konflikt inherentan ljudskoj prirodi i da nema te analize koja može da ga iskorijeni. Iz različitih sukoba proizilaze: otpori, regresije, prigušivan]e, potiskivanje, intelektualizacija, poricanje, sublimacija i ostalo.
Frojd je smatrao daje ljudsko ponašanje motivisano snažnim unutrašnjim silama koje je nazivao ieb (u prevodu nagon, poriv, instinkt). Instinkt je svakako jedan od ključnih pojmova u objašnjenju ljudskog ponašanja. Instinkti su pokretački činioci ličnosti. Oni ne samo da nagone na ponašanje već određuju i njegov pravac. Instinkt sprovodi selektivnu kontrolu nad ponašanjem povećavanjem osjetljivosti osobe na određene vrste draženja.
Gladna osoba je osjetljivija na draži hrane, seksualno uzbuđena osoba je spremnija da odgovori na erotske draži.
Organizam naravno mogu da pokrenu i uticaji iz spoljašnjeg svijeta, ali je Frojd smatrao da središnji izvori razdraženja u dinamici ličnosti igraju manje važnu ulogu od urođenih instikata. Spoljašnje draži stavljaju pred pojedinca manje zahtjeva i svakako i traže manje zahtjevne oblike. Spoljašnje draži je moguće izbjeći, ali je nemoguće pobjeći od potrebe.
Frojd je smatrao da je instinkt količina duševne energije. Svi instinkti zajedno čine ukupnu sumu duševne energije koja je dostupna ličnosti. Kao što je ranije rečeno, Id je rezervoar ove energije, a isto tako i sedište instikata. Id se može smatrati instancom koja isporučuje psihološku snagu za odvijanje raznovrsnih operacija ličnosti.
Instinkt ima četiri karakteristične odlike: izvor, cilj, objekat i pokretačku silu. Izvor je tjelesno stanje ili potreba. Cilj je uklanjanje tjelesnog razdraženja. Cjelokupna aktivnost koja se javlja izmedju želje i njegovog zadovoljenja podvedena je pod pojam objekta. To znači da objekat nije samo posebna stvar koja će zadovoljiti potrebu, već uključuje i cjelokupno ponašanje koje obezbjeđuje neophodnu stvar.
Sto se tiče broja instikata koji upravljaju ljudskim ponašanjem, Frojd je govorio o instinktu života (Eros) i instinktu smrti (Tanatos).
Instinkt života (Eros) služi održanju života i razmnožavanju vrste. Glad, žeđ i seks spadaju u ovu kategoriju. Oblik energije pomoću koje djeluju instinkti života nazvan je libido. Frojd je, kao što je to opšte poznato najveću pažnju posvetio seksualnom instinktu. On je smatrao da ne postoji jedan seksualni instinkt već mnogo instikata. Pod time se podrazumijeva da postoji izvjestan broj odvojenih tjelesnih potreba koje dovode do porasta erotskih želja. Svaka od ovih želja ima izvor u različitim regionima tijela koji se nazivaju erogene zone. Erogena zona je dio kože ili sluzokože izuzetno osjetljive na nadražaj, koji kada se njime postupa na određen način otklanja podražaj i stvara osjećanje prijatnosti. Usna duplja, analno područje i seksualni organi su erogene zone. Sisanje stvara oralnu prijatnost, pražnjenje analno zadovoljstvo, a trljanje genitalnu prijatnost. U djetinjstvu seksualni instinkti su relativno nezavisni jedan od drugog, ali kada pojedinac stigne do puberteta oni teže da se spoje i da zajedno služe cilju reprodukcije.
Instinkt smrti (Tanatos ) ili kako gaje Frojd zvao razarački instinkt, djeluje mnogo manje upadljivo od instinka života. Činjenica da svaka osoba jednog dana umre, podstakla je Frojda da formuliše čuvenu izjavu: "Cilj sveg života je smrt". On je smatrao da čovjek ima želju, naravno nesvjesnu, da umre. Njegova pretpostavka je da se želja za smrću zasniva na načelu postojanosti. Prema ovom načelu, svi živi procesi teže da se vrate u stabilnost neorganskog svijeta. Važan izdanak instinkta smrti je agresivni nagon. Pod njime se podrazumijeva samouništavanje usmjereno napolje. Pojedinac se bori sa drugim ljudima i destruktivan je zbog toga što je želja za smrću blokirana snagama instinkta života, kao i drugim preprekama u ličnosti koje se suprotstavljaju smrti.2.1. Ekonomsko stanovište
Frojd je smatrao da se psihička energija ponaša na sličan način kao što se to dešava sa energijom unutar nekog fizičkog sistema. Njegovo mišljenje je da čovjek raspolaže ograničenom količinom psihičke energije koja omogućava funkcionisanje duševnog aparata na taj način što energija utrošena u jednu psihičku funkciju neće biti na raspolaganju nekoj drugoj. S obzirom da se psihička energija raspodjeljuje i koristi od strane tri instance ličnosti -Ida, Ega i Superega, ove instance se zapravo takmiče za energiju koja će im biti dostupna.
3. ODBRAMBENI MEHANIZMISukobi između tri osnovna sačinitelja duševnog sklopa, kao i oni koji se odvijaju između pojedinca i spoljašnjeg svijeta rezultiraju strepnjom. Strepnja može biti izazvana strahom od odvajanja, gubitka, pred nekom opasnošću, traumatičnim iskustvima iz detinjstva ili neosvješćenim sadržajima kao što su rodoskrvne pomisli, agresivnost prema bližnjima ili mržnja roditelja, djece ili partnera. Ukoliko je pritisak strepnje prekomjeran, Ego je prisiljen da preuzme odgovarajuće mjere kako bi se oslobodio preplavljujućeg pritiska. U te svrhe Ego nastoji da preteći materijal drži dalje od svijesti i na taj način umanji ili izbjegne strepnju. Covekov Ego raspolaže brojnim oruđima koja mu služe da se odbrani od neželjenih misli, želja ili osjećanja. Frojd ih je nazvao odbrambenim mehanizmima i ono što im je svima zajedničko jeste da je delovanje svakoga od njih nesvjesno i da svi više ili manje poriču, iskrivljuju, krivotvore ili preinačuju stvarnost.
Frojd je opisao sledeće mehanizme:
Potiskivanje je mehanizam pomoću koga se bolne misli i osjećanja uklanjaju iz svijesti. Frojd potiskivanje objašnjava kao nevoljno uklanjanje nečega iz svijesti. Pretpostavljao je da većina bolnih događaja iz prvih pet godina života je uklonjena upravo na ovaj način, ali da ti događaji svakako utiču na kasnije ponašanje.
Poricanje je mehanizam koji se smatra najjednostavnijim. On djeluje na presvjesnom i nesvjesnom nivou i predstavlja način iskrivljivan]a onoga što pojedinac misli i oseća ili toga kako procjenjuje traumatsku situaciju. Sastoji se od odbrane od napetosti "zatvaranjem jednog oka" pred pretečom stvarnošću.
Reaktivna formacija je način odbrane od pretećeg poriva kroz aktivno izražavanje suprotnog poriva. Razvojem svjesnih stavova, uvjerenja i ponašanja dijametralno suprotnih uznemirujućim željama, pojedinac se ne mora suočiti sa strepnjom koja bi se javila kao posljedica prihvatanja pretećeg poriva. Tako vrlo često nailazimo na osobe koje svoju bazičnu agresiju i mržnju prema drugima preobličavaju u ljubaznost.
Projekcija je mehanizam samozavaravanja koji se sastoji od pripisivanja drugima vlastitih neprihvatljivih želja i poriva. Požuda, agresivnost i drugi porivi tumače se kao da pripadaju drugima, a ne samom pojedincu. Tako umesto da pojedinac sebi prizna da nekoga mrzi on te agresivne porive pripisuje drugom i preobličava ih u uvjerenje da taj drugi zapravo mrzi njega.
Prjemeštanje predstavlja način ublažavanja napetosti oslobađanjem poriva njihovim usmjeravanjem od pretećeg objekta prema sigurnoj meti. Premeštanje se sastoji od usmjeravanja energije prema drugom objektu ili osobi, kada su prvobitni objekti ili osoba nedostupni ili kada je sasvim neprimereno ka njima usmjeriti poriv. Tako na primjer slabić koji se plaši svog šefa, svoju ljutnju ne može da ispolji na šefu pa se iskaljuje na svojoj ženi i djeci.
Racionalizacija predstavlja osmišljavanja "dobrih" razloga kako bi opravdali svoj oslabljeni ego.
Racionalizacija pomaže u opravdavanju određenih postupaka i ublažavanju udaraca povezanih sa razočaranjem. Kada ljudi ne uspiju da se zaposle na radnom mjestu na koje su pretendovali, uspijvaju da uvjere sebe da to mjesto ionako nisu htjeli.
Sublimacija predstavlja mehanizam putem koga se seksualna ili agresivna energija preusmerava na one aktivnosti koje su društveno prihvatljive. Tako na primjer, agresivni poriv može biti preusmjeren u atletske aktivnosti, čime osoba nalazi način ispoljavanja agresivnih osjećanja ali na društveno prihvatljiv način. Frojd je smatrao da su mnoga umjetnička dostignuća posljedica sublimacije.
Regresija podrazumijeva okretanje ka postupcima koji su prevaziđeni i prerasli.
Povratkom na ranije razvojne faze, zahtjevi više nisu tako veliki. Ljudi suočeni sa jakim stresom mogu savladati svoju napetost držeći se nezrelih i neprikladnih postupaka. Ovo je često primjetno kod djece koja plašeći se škole pribjegavaju postpucima kao stoje plakanje, sisanje palca itd. Nastoje da se vrate u razdoblje života koje je bilo sigurno.
hitrojekcija je mehanizam usvajanja tj. unošenja u vlastitu ličnost vrijednosti i standarda drugih. Jedan od primera jeste način savladavanja napetosti kod zatvorenika koncentracionih logora koji su prihvatali vrijednosni sistem neprijatelja identifikujući se sa agresorom. Introjekcija međutim nije nužno negativna. Postoje i njeni pozitivni oblici kao stoje usvajanje roditeljskih vrijednosti.
Identifikacija predstavlja mehanizam koji je sastavni dio razvojnog procesa.
Identifikujući se sa roditeljima, djeca uče oblike ponašanja koji su prihvatljivi u sredini, stiču polne uloge. Ovaj mehanizam međutim može da se koristi i u funkciji odbrane. Primjer toga jeste odbrana od osjećanja manje vrijednosti kroz identifikaciju sa uspješnim ljudima.
Kompenzacija je mehanizam koji se sastoji od prikrivanja opaženih slabosti ili stvaranje određenih pozitivnih osobina radi nadoknade ograničenja. Na primjer, deca koja ne dobijaju pozitivnu pažnju i priznanje, mogu razviti ponašanja namjenjena dobijanu bar negativne pažnje.3.1. Razvoj ličnosti
Frojd je bio među prvim psiholozima koji je tvrdio da u čovjekovom razvoju djetinjstvo igra ključnu ulogu. Poznata je njegova čuvena rečenica "Dijete je otac čovjeka". On je smatrao da su zbivanja u djetinjstvu krucijalna za kasniji razvoj i da ostavljaju trajne posljedice na njegovu ličnost. Iskustva iz prvih pet-šest godina imaju presudnu ulogu u oblikovanju odrasle ličnosti. Pored toga, on je smatrao daje seksualni instinkt delatan u osobi od njenog rođenja i da na presudan način oblikuje psihički razvoj. U skladu sa tim, njegova objašnjenja razvoja ličnosti uglavnom su bila usresređena na seksualne teme. On je smatrao da svaka osoba tokom razvoja prolazi kroz nekoliko razvojnih faza. Odlika svakog je određena erogena zona. Pošto svaka od faza u značajnoj meri utiče na funkcionisanje odrasle osobe, one su nazvane psihoseksualne faze razvoja.
Oralna faza
Ovo je prva faza kroz koju svako dijete prolazi i koja obično traje osamnaest mjeseci. Tokom ovog perioda usta, usne i jezik predstavljaju izvornu erogenu zonu.
Aktivnosti poput sisanja, griženja, dojenja, hranjenja i ostalih oralnih radnji jesu glavni izvori djetinje prijatnosti.
Jako je važno da dijete u ovom periodu dobije osnovnu negu. Ukoliko adekvatna njega izostane, kasnije se mogu razviti osobine kao što su gramzivost i pohlepa. Preveremeno ili odloženo odvajanje od dojke vodi oralnim frustracijama ili pretjeranom zadovoljstvu. Ovo može dovesti do fiksacije psihičke energije za ovu fazu i kasnije razvoja oralnog karaktera ličnosti. Ono što je svojstveno ovom karakteru jesu nepovjerenje prema drugim ljudima, odbijanje tuđe ljubavi i strah ili nesposobnost uspostavljanja intimnih odnosa.Analna faza
U uzrastu od 18 mjeseci do druge godine, djeca prolaze kroz analnu fazu razvoja. Prema Frojdovim zapažanjima, u tom uzrastu analna oblast i draži koje su povezane sa pražnjenjem debelog crijeva ili zadržavanjem izmeta predstavljaju preovladajući izvor detinjeg zadovoljstva. Glavni razvojni zadaci u ovoj fazi jesu učenje nezavisnosti, prihvatanje vlastite moći i učenje izražavanja negativnih osjećanja kao što su bes i agresija. U ovoj fazi djeca se navikavaju na čistoću (tj. uče da kontrolišu rad i pražnjenje debelog crijeva i bešike), što nerijetko vodi sukobima djetinje i roditeljske volje, a traume vezane za ovu aktivnost mogu proizvesti analne fiksacije ili u kasnijem razvoju analnu ličnost. Frojd je govorio o analno agresivnom i analno zadržavajućem tipu ličnosti koje svoje izvore imaju u postupcima kojma su roditelji koristili prilikom obučavanja djeteta na čistoću. Previše stroge metode obučavanja na čistoću mogu dovesti do razvoja osobina koje su svojstvene analno-agresivnom tipu ličnosti, kao što su okrutnost, neprikladno izražavanje ljutnje i krajnja neurednost. Nasuprot tome, pridavanje prevelike pažnje činu pražnjena i pretjerano hvaljnje deteta svaki put kada obavi nuždu, može dovesti do pridavanja preterane važnosti ovoj aktivnosti. Kao posljedica ovakvih roditeljskih postupaka dolazi do razvoja analano-zadržavajuće ličnosti kojoj su svojstvene osobine pretjerana urednost, tvrdoglavost, škrtost i gomilanje stvari.Falusna faza
U uzrastu od treće do četvrte godine djeca ulaze u falusnu fazu razvoja, kada penis i klitoris postaju erogene zone koje pričinjavaju najviše zadovoljstva, kao i razna osjećanja i maštanja koja imaju veze sa radom genitalnih organa.
Osnovni sukob falusne faze jesu upravo incestouzne želje koje deca imaju prema roditelju suprotnog pola. Budući da su takvi osjećaji ugrožavajući, obično se potiskuju, međutim predstavljaju snažne odrednice kasnijeg seksualnog razvoja. Uporedo sa željom da se bude sa roditeljem suprotnog pola, javlja se i nesvesna želja za "uklanjanjem" roditelja istog pola.
Prema Frojdovoj teoriji, i dječaci i devojčice osjećaju seksualnu želju i unutrašnje sukobe i potiskuju ih. Dječaci čeznu za majčinom pažnjom, osjećaju neprijateljstvo prema ocu i boje se da će ih on kazniti zbog incestnih osjećanja koje imaju prema majci. Ova pojava se naziva Edipov kompleks koja važi za dječake. Istu pojavu za devojčice Frojd je nazvao Elektrin kompleks. Roditelj suprotnog pola postaje seksualni objekat u mašti i u ponašanju dječak i djevojčica pokazuju svoju seksualnu želju prema njima.
U tom periodu kod dječaka se javlja specifičan strah povezan sa njihovim penisom, koji je Frojd nazvao kastracioni strah. U strahu da će mu otac vratiti milo za drago odsjecanjem organa, dječaci potiskuju svoju seksualnu želju prema majci i zamjenjuju je prihvatljivim oblikom ljubavi.
U tom periodu dječaci počinju da se poistovjećuju sa ocem, da usvajaju njegove vrijednosti, osobine, postupke. Kroz identifikaciju sa ocem i preuzimanjem njegovih vrijednosti, zabrana i moralnih obrazaca, razvija se instanca ličnosti Superego, tako da se kaže daje Superego nasljednik Edipovog kompleksa.
Ortodoksni Frojdov pogled na razvoj žena izazvao je velike nesuglasice i mnoge žene su negativno odreagovale na njega. Elektrin kompleks javlja se kod devojčica i on je kopija Edipovog kompleksa. Prvi objekat ljubavi kod devojčica je majka, ali se u ovoj fazi prenosi na oca. Kod devojčica se u ovom periodu javljaju negativne emocije prema majci jer opažaju da nemaju penis. Isto tako se javlja zavist od penisa zbog svesti da ga dečak ima, a ona ne. U ovom periodu devojčice se takmiče sa majkom za očevu pažnju. Nakon što shvate da ne mogu zamjeniti majku, započinje proces poistovjećivanja, kada počinju da preuzimaju neke majčine osobine.
Ono što je svojstveno ovoj fazi psihoseksualnog razvoja jeste radoznalost koja se tiče seksualnih pitanja, seksualna maštanja, masturbacija, obrasci polnog poistovjećivanja i seksualna igra.Period latencije
Prestankom nemirnog stanja i stresova iz oralne, analne i falusne faze psihoseksualnog razvoja, dolazi period mira koji se naziva period latencije. Odnosi između instanci Id, Ego i Superego su oblikovani i relativno stabilni. U ovom periodu djetetove seksualne porive zamjenjuju novi interesi. Odvija se socijalizacija i djecu počinje da zanima širi svijet. U ovom periodu javlja se usmjerenost na školu, hobije, sport i prijateljstva s pripadnicima istog pola.
Oralna, analna i falusna faza zajedno nazivaju se pregenitalno razdoblje. Glavno svojstvo ovih faza psihoseksualnog razvoja jeste narcistička orijentacija tj. usmerenost prema unutra, odnosno na sebe. Tokom srednjeg detinjstva, u latentnoj fazi, deca počinju da se okreću prema odnosima sa drugim ljudima. Decu u tom periodu jednako zanimaju stvari iz spoljnjog kao i iz unutrašnjeg svijeta.
Latencija se proteže do puberteta, kada dete ulazi u genitalnu fazu, poslednju fazu psihoseksualnog razvoja.Genitalna faza
Tokom ove faze, koja se proteže i kasnije u zrelo doba, ponovo oživljavaju erogeni porivi, sada usresređeni na genitalnu oblast.
Raniji sadržaji iz falusne faze ponovo se oživaljavaju i ponavljaju i adolescenti osjećaju zanimanje za suprotni pol, uključuju se u odrešene seksualne eksperimente i počinju da preuzimaju odgovornost. Po izlasku iz adolescencije i prelaskom u zrelost odrasle dobi, sklapaju intimna prijateljstva, oslobađaju se roditeljskog uticaja i razvijaju interes za druge ljude.
Ukoliko pojedinac dostigne u svom razvoju ovaj nivo, a da nije fiksirao priličnu količinu libida u nekoj ranijoj fazi, onda može da se razvije normalan seksualni život, zadovoljavajući, dugotrajan odnos u kome će uvažavati potrebe i želje partnera. Frojd je govorio o genitalnom karakteru misleći na sposobnost osobe da voli i radi.ZAKLJUČAK
Definisanje, opisivanje i analiza Frojdove teoriji psihoseksualnog razvoja ličnosti je bio predmet ovog rada. Sagledavanjem svih poglavlja, dolazimo do potvrde postavljene teme u uvodnom dijelu rada.
Psihoanaliza polazi od postulata po kojem sve što se odvija u snovima, nosi u sebi dimenziju koja ne izbija na površinu. To je podsvijest, rezultat niza događaja koji su se desili u ranom djetinjstvu, a možda čak i ranije, u neposrednoj sprezi sa razvojem seksualnosti u širokom smislu, prvo kroz oralnu i analnu fazu razvoja. Ti slučajevi su cenzurisani. Oko treće godine dijete otkriva razliku među polovima. Ono, dakle, proživljava u tim prvim godinama ključne događaje, koji se možda nikad nisu realno desili, ali koji dotiču njegovu svijest: predstava koitusa (lat.coire, ići zajedno; sparivanje mužijaka i ženke, kod životinjskih vrsta i kod čovjeka) i kastracija (odstranjenje ili uništenje reproduktivnog organa, kod bilo kog pola).
Za malog dječaka, u pitanju je prijetnja odsjecanjem polnog organa kao kaznom za njegovu masturbaciju, koja je za njega normalno pražnjenje edipovske požude. Za malu devojčicu, saznanje o "onome što joj nedostaje" vodi je ka želji za penisom, odnosno od seksualnosti ka želji da ima dijete od svog oca, što je zapravo uvod u normalan razvoj heteroseksualnosti. Po Zaku Lakanu, kastracija je zamišljeni događaj koji povlači za sobom potčinjavanje subjekta simbolu, odnosno govoru. Putem govora prepliću se denominacije srodstva i zabrana. Za malog dječaka, društvene zabrane, čak i neformulisane, su u korijenu potiskivanja predstava vezanih za seksualnost u podsvijesti, koja će biti ispunjena značajnim energetskim nabojem. Ono stoje bilo potisnuto teži uvijek da se vrati u obliku simptoma (grč. sumptoma, koincidencija; subjektivni fenomen koji otkriva funkcionalni poremećaj ili povredu), lapsusa (lat. lapsus, klizanje; omaške učinjene pri govoru ili pri pisanju, koje podrazumijevaju brzu ispravku: Frojd smatra da lapsusi nastaju usljed javljanja nesvjesnih želja), snova, itd.To je skup sukoba koje čine ljudsku ličnost. Frojd je osmislio dva opisa psihičkog aparata ("topika"): prvi, dijeli "ja" na podsvijest, predsvijest i svijest; drugi na Id. Ego i Superego. Edipov kompleks predstavlja fundamentalno otkriće, ljubomora koju dijete osjeća prema roditelju istog pola i nepriznata želja da ga eliminiše, a zatim zauzme njegovo mjesto. Taj sukob je u osnovi neuroza kada Edip ne pronalazi povoljan ishod, a nastaje kada se subjekt okreće ka drugim objektima.
Iako cjelovita, Frojdova teorija od strane kritičara ima nekoliko zamjerki. Naime, Frojd je u svoju teoriju ugradio zastarjelu teoriju instinkta i prenaglasio predodređenost ponašanja biološkim faktorima. Mnogi odbaciju Frojdove stavove o svemoćnosti polnog nagona i urođenoj agresivnosti. Neopsihoanalitičari, pak, ističu da je akademska psihologija preuzela od psihoanalize samo učenje o mehanizmima odbrane ličnosti, ali po njima, za vaspitno-obrazovni proces imaju veoma značajnu ulogu dinamičke varijable ličnosti. Ocjena ne zavisi samo od sposobnosti učenika - ocjena pokazuje kako funkcioniše ličnost u cjelini. Ideal vaspitanja treba da bude dostizanje stabilne ravnoteže između ida, ega i supet ega. Većina autora se zalaže za poboljšanje klime u razredu, za bolje socijalno prilagođavanje učenika. Nastavnici, da bi razvili samostalnost i kreativnost kod svojih učenika, moraju biše biti orijentisani na ono staje u učenikovoj glavi, a manje na to šta će u nju "smjestiti".
LITERATURA
1. Božin A. Razvojna psihologija (1), NUBL, Banja Luka, 2008.
2. Haith M.M., Miller S.A., Vasta R.: Dječija psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998.
3. Rot N. i Radonjić S.. Psihologija za II razred gimnazije, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Novi Sad, 1992.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi