OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ PSIHOLOGIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
PREDRASUDE
Predrasuda je unaprijed donesen sud ili mišljenje o čemu što se dovoljno ne poznaje niti se temeljito i kritički proučilo, odnosno prije iskustva. Obično je to proširen i ustaljen, unaprijed postavljen stereotipan stav, zasnovan na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima o pripadnicima drugih religija, etnija, nacija i dr., ali i zaziranje od čega utemeljenog na drugačijim običajima ili navikama (prema vrstama jela, u izboru jestive/nejestive hrane itd.). Potpuno suprotno je postrasuda.
Predrasuda se može definirati kao "stav koji čini neku osobu sklonom da misli, osjeća, percipira i djeluje na povoljne ili nepovoljne načine prema nekoj grupi ili pojedinim članovima te grupe".
Objekti predrasude i diskriminacije bili su, i još uvijek jesu vjera, rasa, etničke manjine, spol, mentalna i tjelesna oštećenja, itd. Sredstva priopćavanja svakodnevno izvještavaju o vrlo raširenim slučajevima zlostavljanja osoba od strane drugih osoba ili jedne grupe od druge grupe ljudi. Povijest čovječanstva puna je užasnih i zastrašujućih događaja, masovnih pokolja koji su nastali zbog predrasuda, i ono što deprimira jest to što se čini da su predrasude i diskriminacija nepromjenjive osobine civiliziranog društva i vjerojatno je da će tako i ostati. Pretpostavka je da predrasude nisu opravdane budući da ne postoje ni logičke niti znanstvene osnove za to da jedna osoba ili grupa ljudi kategorizira sebe bilo kao inferiorne ili superiorne drugoj osobi ili grupi ljudi.
Predrasuda može neku osobu učiniti sklonom da se ponaša ili na povoljan ili na nepovoljan način, budući da se to može pokazati kao davanje prednosti samome sebi ili vlastitoj grupi i kao pokušaj da se naškodi drugoj grupi. Ponašanje koje proizlazi iz predrasudnih stavova može poprimiti, i stvarno poprima, raznolike oblike koji rezultiraju različitim stupnjevima nepravednih postupaka.U najširem značenju predrasude su tvrdnje uz koje se pridružuju uvjerenost u njihovu tačnost – iako te tvrdnje nisu potkrepljene činjenicama niti zasnovane na argumentima nego su donesene bez prethodnog provjeravanja njihove tačnosti i bez prethodnog razmišljanja o tome.
• Predrasude su sudovi koji se donose bez prethodnog rasuđivanja.
• Predrasude su negativan stav ili niz stavova prema svima ilio večini čkanova neke grupe.Prema teoriji realnog sukoba, predrasude su neminovna popratna pojava stvarnog sukoba izmedu grupa oko ogranićenih resursa koji uključuju ekonomska dobra, moć ili status. Natjecanje za resurse vodi omalovažavanju i diskriminaciji natjecateljske vanjske grupe.
2 TEORIJE O PORIJEKLU PREDRASUDA
Određeni stil odijevanja, glazbe, mjesta na koja se izlazi često izazivaju predrasude drugih ljudi,osobito odraslih. Vicevi o glupim plavušama, policajcima, tupavim manekenkama, lijenim Crnogorcima i škrtim Bračanima samo su dio generaliziranja određene skupine ljudi.Ima više pokušaja objašnjenja izvora i porekla predrasuda. Teorije o predrasudama nastale su na osnovu najviše proučavanog fenomena etničkih i rasnih predrasuda a ima ih šest:
2.1 Teorije opravdane reputacije
Prvu grupu činile bi reorije koje on naziva terorijama opravdane reputacije (earned reputation). U osnovi je naklonost prema pojedinim narodima i neprijateljstva prema različitim grupama gdje leže stvarne razlike između tih naroda i grupa i realna suprotnost između njihovih osobina. Predrasude prema pojedinim manjinama postoje zbog toga što pripadnici tih manjina posjeduju lične osobine koje predstavljaju opasnost za društvi i ometaju društveni napredak. Takva shvatanja zastupaju, pre svega, pristalice različitih rasističkih koncepcija. Prema mišljenjima pristaša rasizma rase trebaju živjeti odvojeno. Pristaša rasizma je rasist.
Na odvajanju se bazirao npr. sustav apartheida u Južnoafričkoj Republici i isključivanje crnaca iz političkih prava na jugu SAD-a, koje se nakon ukidanja ropstva 1865 zadržalo sve do 1960-ih godina.
Ovo je neprihvatljivo jer nema nijedne osobine ličnosti kod ma koje grupe i po kojoj bi se oni razlikovali od svih članova neke grupe, nacije ili rase. Danas se diskutuje o postojanju konzistentnih fizičkih razlika između tzv. rasa, a sasvim je sigurno da psiholoških razlika nema.2.2 Fenomenološke teorije predrasuda
Gadamer govori o predrasudama i osobnoj povijesti kao nezaobilaznim sastavnicama svačijeg iskustva. Pri tome, predrasuda predstavlja više moj vlastiti doživljaj s obzirom na prošla iskustva, nego već unaprijed stvoreni stav o nečemu kojem onda prilagođavam bilo koje iskustvo koje doživim. Kako on sam kaže... „Prepoznati sugovornika u dijalogu ne znači afirmirati svoj stav po svaku cijenu, nego biti transformiran u osjećaj zajedništva sa sugovornikom pri čemu uopće ne moramo zadržati svoj stav.“ Predrasude i neprijateljstva prema pojedinim grupama javljau se, prema shvatanjima koja zastupaju tzv. Fenomenološke teorije predrasuda, zbog toga što se te grupe opažaju i ocjenjuju kao nosioci negativnih osobina. Ne moraju te ocene biti ispravne, one, po pravili, to i nisu, ali bitno je za naše reagovanje kako nešto opažamo. Prema Crncima postoje od strane Američkih belaca predrasude da su crnci: lijeni, neznalice, neuredni, nečisti te se kao takav prenosi sa generacije na generaciju. Ali čak i kada se fenomenološko objašnjenje kombinuje sa nekom drugom vrstom objašnjenja, ne može se prihvatiti, jer kao osnovni razlog postojanja predrasuda naglašava način kako neko opaža (jer inače ne bi bilo fenomenološko), ili bar prihvata način opažanja i uzroke načina opažanja kao jednako važne uzorke, ne razlikujući primarne od sekundarnih razlika.
2.3 Psihodinamička teorija
Treću grupu teorija čine brojne varijante psihodinamičkih teorija. Za sve njih je karakteristično da suštinu predrasuda vide u tome da su predrasude posledica i izraz djelovanja određenih unutrašnjih , dinamičkih snaga, i da se javljaju usled određenih karakteristika onih koji imaju predrasude, a ne karakteristika onih prema kojima postoje predrasude. Jedan je oblik ovih teorija već dosta stara instinktivistička koncepcija koja izvor predrasuda vidi u urođenoj agresivnosti ljudi. Takvo shvatanje nalazimo, na primer, kod Hobsa, po kome je fundamentalna ljudska težnja-težnja za moći.
Najprođirenije psihodinamičko shvatanje izvora predrasuda jeste tzv. frustraciona teorija predrasuda. Formirali su je J.Dollard 1939, sa svojim suradnicima, koji je nazivaju i torijom „žrtvenog jarca“.
„Između 1882. i 1930. zabilježeno je oko 5000 slučajeva linča u SAD-u. Velika većina uključivala je crne žrtve i dogodila se u državama na jugu. Primijećeno je da postoji značajna povezanost između godišnjih oscilacija ovih zločina i različitih gospodarstvenih indikatora u poljoprivredi (poljoprivreda je bila glavna djelatnost u južnim državama). Kako je ekonomija propadala i vremena postajala teža, tako je i rastao broj linčeva.“
Osnovni pojmovi koje koristi ova teorija jesu pojmovi frustracije, agresije i dinamičkih mehanizama – represije i projekcije. Sprečavanjem zadovoljenja motiva dolazi do stanja frustracije. Izvori frustracije mogu biti različiti. Nisu sve vrste frustracija u istoj mjeri izvor za javljanje predrasuda. u manjoj mjeri su to frustracije izazvane tjelesnim defektima ili aktivnim organskim potrebama, bolestima ili drugim nedostacima pojedinca. Ove vrste frustracija češće dovode do različitih formi kompezacije nego do predrasuda. S’druge strane, hronično sprečavanje zadovoljenja nekih organskih potreba (za hranom, seksualne potrebe) već može dovesti do projekcije unutrašnjeg nezadovoljstva na neku grupu ljudi. Socijalne frustracije, predstavljaju već češći izvor predrasuda.
Kada dodje do frustracuja, uvek i neizbežno dolazi i do javljanja agresivnosti. Ta se agresivnost agresivnost potiskuuje zbog toga što ju je štetno ispoljiti. Kad ispoljavanje agresivnosti prema stvarnom izvoru frustracije krije potencijalnu opasnost da manifestovana agresivnost bude uzvraćena, ona se pomera projektuje na neku grupu prema kojoj nije opasno ispoljiti agresivnost. Među primedbama, navodi se da nije tačno da je agresivnost jedina reakcija na frustraciju. Često je odgovor na frustraciju ponovljeni i bolje organizovani pokušaj da se savlada teškoća koja je izazvala frustraciju. Agresivnost je većinom usmerena prema drugim osobinama, ili određenim grupama te ne dolazi do prestanka frustracije.
Treća varijanta psihodinamičkih teorija jeste ona koja u svom objašnjenju naglašava postojanje određene strukture ličnosti kao izvora predrasuda. Anksiozne, nesigurne u sebe ili autoritarne ličnosti razvijaju predrasude. Izvor takvih karakteristika ličnosti može biti različit ali po pravilu vjerovatno doživljaj iz djetinstva. Psihodinamičke teorije pomažu da razumemo zašto neke osobe, iako u sličnim ili istim sredinama kao druge, imaju predrasude, a druge osobe ih nemaju. Ali, one nam ne mogu objasniti zašto se predrasude javljaju u intenzivnijem obliku u određenim dobima i u određenim sredinama, i zašto se agresija usmjerava upravo na određene grupe, a ne na neke druge grupe ljudi.2.4 Situacione teorije
Karakteristika situacione teorije jeste da, objašnjenje porekla predrasuda vide, pre svega, u aktuelnoj situaciji u kojoj se pojedinac nalazi. Ova teorija ima više varijanti, a takva je teorija >>teorija atmosfere <<. Prema njoj, izvor predrasuda je u neposrednom uticaju i prenošenju shvatanja koja postoje u sredini u kojoj pojedinac živi.
Druga shvatanja naglašavaju neke druge momente: nezaposlenost, povećanu socijalnu mobilnost, ili neke druge aktuelne pojave u određenoj sredini.
Ni situacione teorije, ne mogu objasniti zašto se predrasude kod nekih pojedinaca javljaju a kod nekih ne. One nam ne mogu objasniti relativnu trajnost određenih vrsta predrasuda, eventualno mogu objasniti nakolonost prema nekoj grupi (usled čijeg brojnog pridolaska, na primer, dolazi tobože do pogoršanja situacije za grupu koja ima predrasuda) ali ne mogu protumačiti najčešće i najintenzivnije predrasude koje su usmerene prema određenim uvek istim etičkim grupama.2.5 Kulturološke teorije
Ove teorije kao izvor predrasuda naglašavaju određene socijalne norme, vrednosti i shvatanja, karakteristična za neku kulturu. Faktor koji pokazuju kao izvor predrasuda ne posmatraju kao kratkotrajan, nego kao relativno trajnu karakteristiku nekog društva.
Među ove teorije može se ubrojati i shvatanje koje izvor predrasuda vidi u naglom procesu urbanizacije određenih društava. Kulturološka koncepcija u užem smislu jeste i koncepcija da su izvor predrasuda određena tradicionalna grupna shvatanja, međutim ni ove teorije ne mogu objasniti poreklo predrasuda. ova nam teorija može objasniti proces urbanizacije i ocjene Jevreja kao nosilaca tog procesa, čak i kada bi predstavljalo faktor koji je uzrok predrasuda u određenom momentu ne može nam objasniti zašto predrasude postoje i tamo gde je taj proces manje intezivan ili ga nema, ili gde je proces urbanizacije prestao da se razvija ranijim tempom.2.6 Društveno-historijske teorije
Opasnost subjektivnosti i predrasude bila je poznata od početka povijesti. Tukidid je na nju upozoravao. Ciceron je pisao: Prvi zakon je da povjesničar nikada ne smije zapisati nešto što je lažno; drugi, da nikada ne smije prikriti istinu; treći, da njegov rad ne smije izazivati sumnje kako nekoga favorizira ili kako spram nečega ima predrasude.
Ove teorije predrasuda traže uzrok u celokupnom društveno-istorijskom procesu. Najvažnija i najvrednija među ovim teorijama jeste teorija koja izvor predrasuda vidi u produkcionim odnosima, konkretno, u klasnoj borbi izazvanoj određenim klasnim odnosima koju Olport spominje kao “ teoriju eksplotacije”. Predrasude se formiraju kod one društvene grupe koja ima povlašćeni položaj i u čijem je interesu širenje predrasuda prema određenim grupama. Iz sasvim određenih ekonomskih razloga razvijau se, na primer, koncepcije o inferiornosti kolonijalnih naroda kojima vlada metropola. Takva tobožnja inferiornost opravdava zadržavanje vlasti nad kolonijama i ovoj teoriji se postavljaju razni prigovori. Navodi se: zašto prema onom vlastitom delu naroda koji se eksploatiše nema razvijenih predrasuda, nego su one usmerene, po pravilu prema pojedinim stranim grupama, zašto u određenim periodima postoje intenzivnije predrasude nego u drugim. Odakle razlike u predrasudama među pojedincima. Iako su neki od ovih izgovora opravdani, oni ne mogu poreći vrednost ove teorije.
Teškoće ovih teorija kako smo vidjeli jesu u osnovi koncepcije predrasuda koje su dvostruko funkcionalne. Predrasude kao društvena pojava imaju jednu funkciju, a kao osobine ličnosti drugu. Kao društvena pojava predrasude se javljaju namjerno i razvijaju se u skladu sa borbom za vlast i privilegije vladajuće grupe kao i težnja za održanjem nekevladajuće imperijalističke sile nad drugim zemljama. Činjenica da predrsude kod jednog pojedinca možemo razviti, a kod drugih ne objašnjavaju se ličnom funkcionalnošću predrasuda. predrasude pomažu pojedincima da ostvare različite za njih neostvarive želje, ili da pokušaju ublažiti stvoreno osjećanje nesigurnosti i tenzije.
Osim što su rasprostranjene, predrasude su i opasne. Jednostavan negativan odnos prema nekoj grupi može biti nemilosrdan i može prerasti u ekstremnu mržnju, u mišljenje da su članovi te grupe manje humani, torture, ubojstva, pa čak i ge-nocid. Medutim, čak i kada ubojstvo ili genocid nisu kulminacija predrasudnih vjerovanja, žrtve predrasuda patit će na manje dramatične načine.
3 SOCIJALNOPSIHOLOGIJSKI PRISTUPI PREDRASUDAMA
Definiranje predrasude kao stava koji čini pojedinca sklonim da se ponaša na određen predvidivi način navelo je socijalne psihologe da potra objašnjenje kako dolazi do održavanja takvih stavova. Nadalje, budući da sve predrasude ne vode do otvorenih djela diskriminacije ili sukoba, socijalni psiholozi su isto tako pokušavali prikazati posljedice i situacije za koje je najvjerojatnije da će ohrabrivati takvo ponašanje . Tri široka pristupa - individualni,
međuljudski i međugrupni, pružaju konceptualnu dosljednost mnogim
predloženim teorijama.Individualni pristup stavlja najveći (ali ne i isključivi) naglasak na ličnostmpojedinca i/ili na emocionalnu osnovu predrasuda. S obzirom na ličnost središnje je pitanje - u kojoj su mjeri ljudi skloni predrasudama, tj. postoji li takvo što kao što je predrasudna ličnost? Ovdje ćemo se osvrnuti na dvije vrlo utjecajne teorije - na "autoritarnu ličnost" i na "otvoreni i zatvoreni um".mIndividualni pristup također pokušava otkriti kako svakodnevni stresovi impritisci, koji rezultiraju frustracijom, mogu dovesti do predrasuda: misli se da ponovljeni doživljaji frustracije dovode do agresije koja se "oslobađa" ili premješta na "žrtvenu janjad".
Međuljudski pristup usredotočuje se na ono što se događa unutar društvenih grupa. To znači da je važno u kojoj se mjeri osoba identificira s vlastitom grupom (tj. bliskom grupom). Ovaj pristup također se osvrće na to kako prevladavajući stereotipi unutar jednog društva ili subkulture "zasljepljuju" pojedinca tako da ne vidi individualne značajke neke osobe. Konačno, ovaj pristup pokušava otkriti u kojoj se mjeri ljudi konformiraju prema dominantnim vrijednostima neke određene društvene situacije.
Međugrupni pristup bavi se odnosima između društvenih grupa, ustvari bavi se učincima socijalne kategorizacije i članstva u grupi. Istraživanja ispituju u kojoj mjeri pripadnost nekoj društvenoj grupi uzrokuje da se pripad nici te grupe ponašaju na predrasudno povoljne načine prema vlastitoj grupi (što se naziva "pozitivna pristranost prema bliskoj grupi") i predrasudno nepovoljne načine prema ostalim grupama ("negativna pristranost prema daljim grupama").
3.1 Individualni pristup
Individualni pristup smatra da uzroci predrasudnih stavova proizlaze iz emocionalne dinamike osobe. Takvo i s tim povezano ponašanje ispunjava određene potrebe te osobe, kao što su smanjenje napetosti ili zadovoljavanje potrebe za redom i kontrolom u svom životu. Unutar individualnog pristupa moguća su dva objašnjenja: kad se vidi da predrasuda a) proizlazi iz različitih tipova ličnosti; i b) da je ukorijenjena u ustroj svih ljudskih bića. Kod prvog objašnjenja tražimo razlike u ličnosti između ljudi, a kod drugog svi ljudi se smatraju u biti jednakima, budući da je frustracija neizbježna značajka svakodnevnog života svih ljudi. Ove dvije vrste objašnjenja ipak dijele važnu zajedničku osobinu - obje su primjeri onoga što Pettigrew (1959) naziva eksternalizactja. Eksternalizacija znači da se pojedinac bavi vlastitim unutrašnjim problemima, sukobima, napetostima itd., tako što ih prebacuje ili projicira na druge pojedince ili grupe ljudi. To jest, ljudi ne prepoznaju da je problem ili sukob unutar njih, već percipiraju da je uzrok vanjski ili eksternalan.
3.2 Međuljudski pristupKod međuljudskog pristupa psiholozi su pokušavali procijeniti važnost dva pitanja: a) pružaju li nam uvjerenja ili rasna sličnost/razlika kriterije prihvaćanja i odbacivanja drugih ljudi, tj. diskriminiraju li ljudi druge na osnovi pripadnosti drugoj rasi ili na osnovi različitih uvjerenja, i b) u kojoj mjeri konformizam prema prevladavajućim stereotipima i/ili vrijednostima može objasniti predrasude i diskriminaciju. Pitanje sličnosti/razlika rasa ili uvjerenja stavlja naglasak na percepciju istog i različitog kod drugih u usporedbi sa samim sobom. Konformizam, bilo prema stereotipima ili prema vrijednostima, usredotočuje se na sile i pritiske u socijalnoj situaciji koji uzrokuju da se ljudi prilagode dominantnom ili prihvaćenom načinu razmišljanja ili ponašanja.
3.2.1 Zajednički identitetiPotrebno je osvrnuti se na dva pitanja kako bismo utvrdili u kojoj mjeri sama rasa može uzrokovati predrasude: a) koji dokazi postoje da rasa može biti isključivi uzrok socijalne diskriminacije, i b) u kojoj se mjeri ljudi identificiraju s vlastitom rasom. Kako bi otkrio je li vjerojatnije da predrasude izaziva rasa ili uvjerenja, općenito, Triandis je razvio "skalu socijalne distance". Ona mjeri koliko će se osoba povezati s drugim osobama u različitim društvenim situacijama. Skala socijalne distance sastoji se od čestica kao Što su: "Prihvatio bih ovu osobu za susjeda", "Ne bih dopustio da ova osoba studira na našem sveučilištu". Ispitanike se pitalo slažu li se ili ne sa svakom od tvrdnji prema različitim osobama-podražajima koje su varirale s obzirom na rasu, vjeru, uvjerenja i zanimanje. Triandis je utvrdio da se veća socijalna distanca pojavljivala kad je osoba-podražaj postajala sve različitija od ispitanika. Detaljnije analize pokazale su da je rasa bila najvažniji faktor u stvaranju socijalne distance, a znatno manje važni bili su faktori uvjerenja i zanimanja, koji su bili približno jednaki po važnosti. Daljnje istraživanje Triandisa i Davisa (1965) otkrilo je složeniju sliku budući da se ustanovilo da je rasa važnija kod intimnih odnosa, a uvjerenja kod formalnijih i manje intimnih odnosa.
3.2.2 Konformizam prema vrijednostima
Minard je (1952) zapazio očevidnu nedosljednost ponašanja bijelih rudara u gradu na jugu Sjedinjenih Država. On je ustanovio da se u rudnicima 80 posto bijelih rudara prijateljski ponašalo prema crnim rudarima. Ipak, iznad zemlje samo se 20 posto bijelih rudara ponašalo na prijateljski način. Pettigrew (1958) objašnjava takve nalaze konformizmom prema vrijednostima, budući da ispod zemlje djeluje različit skup vrijednosti ili normi u odnosu na one koje djeluju iznad zemlje.
3.3 Međugrupni pristup
Članstvo u grupi može samo po sebi biti važan uzrok koji doprinosi predrasudama i diskriminaciji. Do sada smo uglavnom ignorirali učinke i posljedice koje članstvo u grupi može imati na to kako pojedinci postupaju prema članovima vlastite grupe i prema članovima drugih grupa kojima ne pripadaju ili s kojima se ne identificiraju. Važna su dva pitanja: do koje se mjere predrasude i sukobi mogu pojaviti zbog a) dvije ili više grupa koje se natječu za resurse, b) socijalne kategorizacije per se, tj. uzrokuje li samo članstvo u grupi to da se prema članovima vlastite grupe postupa povoljnije negoli prema drugima? Pristup predrasudama usredotočavanjem na odnose između grupa, više nego usredotočavanjem na pojedince kao što je bio slučaj kod međuljudskog pristupa, znači da se takve stvari kao što su razlike u ličnosti, konformizam, itd. vide kao manje značajne. Kako bismo procijenili navedena dva pitanja osvrnut ćemo se na istraživanja koja slijede dva pristupa: a) međugrupno natjecanje (Sherif, 1966); i b) socijalnu kategorizaciju (Tajfel, 1970). Termini "bliska grupa" i "dalja grupa" koriste se često: bliska grupa odnosi se na grupu koje je pojedinac član, ili percipira sebe kao člana, a dalja grupa na grupu koje pojedinac nije član, ili se percipira kao da nije član.
3.3.1 Socijalna kategorizacija
Tajfel je (1970) pokazao da je samo članstvo u grupi, tj. u nedostatku natjecanja, dovoljan uvjet da se pojavi međugrupna diskriminacija. Školska djeca u dobi 14-15 godina podijeljena su u dvije grupe na osnovi nekog trivijalnog kriterija i zatim se od njih tražilo da dodijele novčane nagrade anonimnim članovima vlastite grupe (bliska grupa) i druge grupe (dalja grupa). Osim toga, ispitanici nisu znali tko su bili članovi njihove grupe niti tko su bili članovi druge grupe; nije bilo interakcije licem u lice između članova grupe; nije trebalo biti bilo kakvog sukoba interesa između dvije grupe. Ovi uvjeti nazivaju se paradigma "minimalnog članstva u grupi", iz očevidnih razloga. Ono što uznemiruje jest to što je Tajfel pronašao prilično jake dokaze diskriminacije između bliske i dalje grupe: ispitanici su dodijelili veće novčane nagrade bliskoj grupi i napravili su to tako da razlika u novčanoj nagradi bude što veća između dvije grupe, čak i ako je to značilo da je bliska grupa primila manje nego što je vjerojatno mogla. Tako, na primjer, ako je ispitanik mogao izabrati između sljedeće dvije mogućnosti:
a) dodjele 18 bodova članu bliske grupe i 12 bodova članu dalje grupe
(razlika od 6 bodova) ili,
b) dodjele 14 bodova članu bliske grupe i 6 bodova članu dalje grupe
(razlika od 8 bodova), bilo je vjerojatnije da će ispitanici izabrati mogućnost b). Tajfel i Billig (1974) utvrdili su da se međugrupna diskriminacija pojavila čak i kad su ispitanicima eksplicitno pokazali da je raspored u određenu grupu potpuno slučajan (bacali su novčić u prisutnosti ispitanika i rekli im da će biti raspoređeni u grupu prema tome hoće li novčić pasti na glavu ili pismo). Uistinu, kao što će se pokazati kasnije, vrlo je teško ukloniti pristranost prema bliskoj grupi. Turner je (1981) ponudio dva objašnjenja zašto socijalna kategorizacija rezultira pozitivnom pristranošću prema bliskoj grupi i negativnom pristranošću prema daljoj grupi: socijalna kategorizacija uzrokuje da pojedinci a) percipiraju veće sličnosti unutar vlastite grupe i veće razlike između bliske i dalje grupe od onih koje stvarno postoje; i b) vrednuju sebe i uspoređuju se u odnosu na vlastitu grupu u potrazi za pozitivnim socijalnim identitetom. Tajfel i Wilkes (1963) pokazali su kako snažan učinak kategorizacija ima na percepciju sličnosti i razlika tako što su pitali ispitanike da prosude duljinu određenog broja linija. Oni su prikazali niz od osam linija različite duljine trima grupama ispitanika: grupi 1 prikazane su četiri kraće linije nazvane A i četiri dulje linije nazvane B; grupi 2 prikazano je osam linija a da linije nisu kategorizirane, i grupi 3 prikazano je osam linija koje su proizvoljno nazvane A i B, tj. ime nije bilo povezano s duljinom. Grupe 2 i 3 bile su kontrolne skupine za usporedbu učinaka kategorizacije (grupa 1). Od ispitanika u svakoj grupi tražilo se da procijene duljinu svake od osam linija. Utvrdilo se da se najdulja linija u kategoriji kratkih linija (A) percipirala kao puno kraća od njezine stvarne duljine i puno kraća od procjene kontrolnih skupina. Nasuprot tome, najkraća linija u kategoriji duljih linija (B) percipirana je od ispitanika u grupi 1 puno duljom nego što je stvarno bila. Ovo istraživanje navodi nas da zaključimo da ako se objektivni podražaji, kao što su linije, mogu vidjeti različitima po duljini prema tome kako su kategorizirane, tada će na društvene podražaje (osobine ličnosti, stavove, itd.) još više utjecati kategorizacija jer su ti podražaji bitno više dvosmisleni. U društvenom se svijetu ustanovilo da ljudi percipiraju viši stupanj sličnosti između sebe i drugih za koje misle da vjeruju u iste stvari ili da bi djelovali na sličan način kao i oni. Također su ustanovljene veće razlike od stvarno postojećih kad ljudi misle da drugi vjeruju u različite stvari ili djeluju na različite načine od njih (Ross, Green i House, 1977). Pozitivan socijalni identitet važan je za osobu budući da pruža i osjećaj sigurnosti (samopoštovanje, osjećaj vlastite vrijednosti) i daje osobi mosjećaj "pripadanja" društvenom svijetu. Usporedbe koje neki pojedinac čini između grupa na osnovi statusa i vrijednosti, vode do socijalnog natjecanja. Socijalno natjecanje utjelovljuje ideje da a) ljudi žele biti članovi vrlo cijenjenih, statusno visokih, i dobrih grupa; i b) ljudi nastoje prikazati svoju grupu u takvom svjetlu da se povjeruje da je "bolja" od dalje grupe. Lažni stereotipi, negativne vrijednosti, na primjer, pripisuju se daljoj grupi kako bi se unaprijedila bliska grupa. Takav tijek događaja može se dijagramski prikazati kao što je i prikazano na slici 1.0.. Posljednja stvar koju treba reći o teoriji socijalnog identiteta jest ta da se ona bavi socijalnim, a ne stvarnim natjecanjem. Stvarno natjecanje je ono gdje se grupe natječu za stvarne resurse i gdje jedna grupa može steći resurse samo na štetu druge grupe. Kod socijalnog natjecanja ne postoje stvarni ili opipljivi resursi zbog kojih se natječe (ili se u najmanju ruku nije potrebno natjecati zbog takvih resursa). Socijalno natjecanje tiče se, ako hoćete, potrebe ljudi za pozitivnim vlastitim imdižem koji proizlazi iz stjecanja pozitivnog identiteta s bliskom grupom.Socijalna
Kategorizacija
Slika 1.0. Dijagramski prikaz glavnih osobina teorije socijalnog identiteta. Primjećujete kako socijalna diskriminacija i sukob mogu pružati povratnu spregu s ciljem održavanja i povećavanja socijalnih usporedbi.
4 STEREOTIP KONVENCIONALNIH PREDRASUDA
Tri osobine karakteriziraju stereotipe: a) ljudi se kategoriziraju po vrlo vidljivim značajkama kao što su rasa, spol, nacionalnost, fizički izgled itd., b) svim članovima te kategorije ili društvene grupe pripisuje se posjedovanje istih značajki, i c) bilo kojem pojedincu za kojeg se percipira da pripada toj grupi pripisuje se posjedovanje tih stereotipnih značajki. Stereotipi su stoga previše pojednostavljene i previše generalizirane apstrakcije o grupama Ijudi, uglavnom netočne, premda mogu sadržavati i zrno istine, kao što Ajlport (1954) sugerira.Campbell (1967) predlaže četiri posljedice stereotipa na predrasude i diskriminaciju. Prvo, stereotipi djeluju tako da precjenjuju razlike koje između grupa postoje. Drugo, stereotipi djeluju tako da uzrokuju podcjenjivanje razlika unutar grupe. Treće, stereotipi izobličavaju stvarnost jer precjenjivanje razlika između grupa i podcjenjivanju razlika unutar grupe ima malo veze s istinom. Četvrto, stereotipi su obično negativni stavovi koje ljudi koriste da bi opravdali diskriminaciju ili sukob s drugima.
Kad god se pobuđuju naše etničke ili nacionalne predrasude, u doba oskudice, za vrijeme ugroženosti nacionalnog ponosa ili živca, kada se sukobljavamo zbog našeg minoriziranog kozmičkog mjesta i svrhe ili kada fanatizam buja oko nas - tada navike mišljenja, poznate iz prošlih' doba posežu za tim da zadobiju kontrolu nad nama.
Predrasude i stereotipi su posljedica mentalne inercije ljudi, sklonosti generaliziranju i sklonosti da svijet promatraju u kategorijama "crno-bijelo" umjesto u tisuću nijansi. Vjerovanje u stereotipe nepogrešivo ukazuje na to da je osoba koja to čini odustala od aktivne primjene vlastite inteligencije i sposobnosti opažanja i da je krenula "linijom manjeg otpora".
Predrasuda, pred-rasudba, prvotno izriče ono na što nas upućuje sama riječ: ona je prosudba stvari koja dolazi prije same prosudbe. Ona je stav stvoren mimo spoznaje i ispitivanja njezine utemeljenosti, štoviše, bez volje za njima. Ona je nekritično mnijenje koje imamo unaprijed i za njegovo propitivanje nismo zainteresirani. Predrasude su misaone šablone, intelektualni stereotipi i klišeji. Zato se misao koja drži do svoje razine s predrasudama ne upušta u razgovor. Ona ne istražuje njihovu istinosnu vrijednost, jer ni samu predrasudu ta vrijednost ne zanima. Stoga se misao spram predrasuda ponaša maćuhinski, što ova ne zavrijeđuje, jer uopće nije isključeno da je ona intuitivno, možda i ne znajući, ipak zahvatila u vrelo neupitne istine.
Predrasuda je stav. Stavovi se sastoje od tri sastavnice: emocionalne koju čini i vrsta emocije povezana sa stavom (npr. ljutnja, toplina) i ekstremnost stava (tj. blaga neugoda, izraženo neprijateljstvo); spoznajne sastavnice, koja ukljucuje vjerovanja ili misli (spoznaje) koje čine stav; ponašajne sastavnice, koja se odnosi na nečija ponašanja - naime, Ijudi ne samo da imaju stavove, nego se obično na osnovi njih i ponašaju. Većina štrebera zove se Norman (normansko osvajanje Engleske stvarno se sastojalo od horde štrebera s visoko podignutim remenima od hlača, džepovima ispunjenim olovkama i kalkulatorima, slomljenih naočala). Postoji više dječaka-štrebera od djevojčica, ali ima ih dosta obaju spolova. Štreberi ne zakazuju spojeve. Ako si štreber ne možeš biti faca. I obratno. Ovo je, naravno, stereotip. Postoje znanstvenici koji se elegantno oblače, koji su velike face, s kojima mnogi žele izaći na
spoj i koji u društvenim prigodama ne nose skrivene kalkulatore u džepu. Za neke, kada biste ih pozvali kući, nikad ne biste pogodili da su znanstvenici. Ali drugi znanstvenici stvarno odgovaraju stereotipu, više ili manje. Prilično su društveno nesposobni. Moguće je da među znanstvenicima stvarno ima puno više štrebera nego medu operatorima, modnim dizajnerima ili prometnicima. Možda su znanstvenici veći štreberi od barmena ili kirurga ili kuhara. Zašto je tako? Možda ljudi koji su netalentirani za uspješno ophođenje s drugima nalaze neku vrstu skloništa u impersonalnim zanimanjima, posebice matematici i fizici. Možda ozbiljno studiranje teških predmeta stvarno iziskuje toliko vremena i predanosti da malo preostaje za učenje bilo čega drugog do najosnovnije društvene pristojnosti. Možda je to kombinacija obojega.
Važno je naglasiti da stereotipiziranje nije nužno emocionalno i da ne vodi nuž-no namjernom zlostavljanju. Stereotipiziranje je, često samo način kojim pojednosta-vljujemo svoj pogled na svijet i svi to radimo u određenom stupnju. Postoji izobilje stereotipa. Stereotipne su predodžbe o etničkim skupinama, o građanima drugih nacija i vjeroispovijesti, postoje stereotipne predodžbe o spolovima i spolnim sklonostima, o ljudima rođenim u razno doba godine (zodijačka astrologija), kao i o raznim profesijama. Najvelikodušnija interpretacija to pripisuje nekoj vrsti intelektualne lijenosti: umjesto da ljude sudimo prema njihovim individualnim zaslugama i manama, mi se usredotočujemo na jednu ili dvije informacije o njima i onda ih smještamo u mali broj prethodno konstruiranih ladica.
Neki stereotipi rezultat su nekontroliranja varijabli ili zaboravljanja drugih faktora koji bi mogli biti u igri. Primjerice, nekad u znanosti gotovo da nije bilo žena. Mnogi muški znanstvenici vehementno su tvrdili kako to dokazuje da ženama nedostaje sposobnost da se bave znanošću.5 KULTURALNA, INSTITUCIONALNA I EKONOMSKA RAZMATRANJA PREDRASUDA
Socijalnopsihologijska objašnjenja predrasuda i sukoba čine nas osjetljivima na aspekte' osobe, odnose između ljudi i između grupa, ali do određene mjere ignoriraju društveni kontekst u kojem se takvi stavovi i ponašanje događaju. Pod društvenim kontekstom podrazumijevaju se takvi sociološki faktori kao što su kultura/subkultura, institucije (obrazovanje, pravosuđe) i opći ekonomski faktori. Bez takvih faktora koji podupiru i neprekidno održavaju rasizam, seksizam, itd., opseg i dubina takve diskriminacije bili bi puno manji problem nego što jesu. U razmatranju društvenog konteksta važna je povijesna podloga. Na primjer, predrasude prema Crncima u Americi trebaju se razmatrati u povijesnom kontekstu ropstva. Prošlo je tek 150 godina otkad je William Wilberforce postigao ukidanje ropstva na svim britanskim teritorijima i posjedima. Za razumijevanje rasnih predrasuda u Britaniji možda je i važniji britanski kolonijalizam u devetnaestom stoljeću, kad se vjerovalo da su ljudi iz kolonija i društveno i intelektualno inferiorniji (Gould, 1985). Ova povijesna digresija priprema je za osvrt na postupke prema etničkim manjinama i na to kako se medugrupni odnosi mogu razvijati i mijenjati tijekom vremena. Kulturalni aspekti uključuju, na primjer, težnju u tehnološkim društvima za povećanom urbanizacijom, kretanje određenih grupa prema višim društvenim slojevima, promjene u strukturi obitelji i moralnost. Povećana težnja ljudi za životom u velikim gradovima može rezultirati predrasudama prema etničkim manjinama budući da su gradovi bezlični, u njima postoji rastuća nezaposlenost i općenito su "stresna" mjesta za život. Takvi faktori pružaju idealne uvjete za ponašanje prema "žrtvenoj janjadi", i naglašavaju važnost koju socijalni identitet ima u takvim okolišima. Jones (1972) kaže: "Ono što izvire iz jakog etničkog udruživanja jest osjećaj grupnog položaja i razvoj snažnih sukoba između grupa",
Institucionalni aspekti predrasuda i diskriminacija tiču se dva važna sustava zapadnog društva - obrazovanja i pravosuđa. Jones (1972) pokazuje da dva faktora obrazovnog sustava doprinose obnavljanju rasizma (poglavito prema Crncima) u Americi: a) nedovoljno obrazovanje, i b) krivo obrazovanje o rasnoj povijesti i rasnom naslijeđu. Možda je golem uspjeh Korijena Alexa Haleya u kasnim sedamedesetim djelomično bio uvjetovan jakom potrebom da se ispravi neravnoteža. Obrazovni nedostaci etničkih manjina često mogu ustrajati zbog psiholoških razloga, na primjer, neapsolviranog nesporazuma o tome postižu li crnci lošije rezultate na testovima inteligencije od bijelaca (vidjeti Eysenck i Kamin, 1981 kao razmatranje tog nesporazuma i problema interpretacije dokaza, onakvih kakvih oni jesu), i mogu prodrijeti sve do nekog školskog razreda.Ekonomski faktori također doprinose ustrajnosti predrasuda, posebno u obliku rasizma. Jones (1972) cinično zapaža da je u Americi 1968. "vrijednost bijele kože 2668 dolara godišnje". On je to rekao jer su ankete pokazale da je Crnac s visokim obrazovanjem toliko manje zarađivao od bijelca s istim obrazovanjem. Još jedan način na koji ekonomija pokazuje predrasude jesu tjedne stanarine koje plaćaju različite grupe ljudi. Brojke iz ranih šezdesetih pokazale su da su Zapadnoindijci, Indijci i Pakistanci plaćali iznadprosječne stanarine u usporedbi s cijelom populacijom (Rose, 1969). Štoviše, kako Rose ističe, te etničke manjine plaćale su višu stanarinu za lošiji smještaj. Osvrt na društveni kontekst preko kulturalnih, institucionalnih i ekonomskih faktora trpi određene probleme u objašnjavanju predrasuda. Prvo, stvaraju li takvi faktori ili održavaju predrasude? To dvoje doista nije moguće razdvojiti, ali ako ne postoje neki pokazatelji što je uzrok, a što je posljedica teško je znati što će biti efikasno u smanjivanju predrasuda i sukoba. Drugo, svi pojedinci ne podliježu tim sociološkim faktorima. Da bismo otkrili razloge tome, od veće će nam koristi biti psihologija nego sociologija. Sada premještamo naglasak od potrage za uzrocima predrasuda i sukoba na načine kojima se predrasude i sukobi mogu smanjiti.
Svjedoku vjerujte samo u onim stvarima koje se izravno ne tiču njegova vlastitog interesa, strasti, predrasuda, niti ljubavi spram čudesnom. Kada se radi o tim stvarima zahtijevajte dodatne dokaze u količini obrnuto proporcionalnoj vjerojatnosti onoga o čemu se svjedoči.
Thomas Henry Huxley (1825. - 1895.)6 SMANJIVANJE PREDRASUDA I SUKOBA
Može se činiti da su socijalni psiholozi bili opsjednuti predlaganjem i razvijanjem teorija predrasuda i sukoba, a da su poklonili malo pažnje načinima kako se predrasude i sukobi mogu smanjiti.Budući da se stereotipi i predrasude zasnivaju na pogrešnim informacijama, ana-litičari društva mnogo su godina vjerovali da je sve štoje potrebno učiniti jest obrazovati ljude - pružiti im točne informacije - i njihove će predrasude nestati. Medutim, to se pokazalo kao naivna nada (Lazarsfeld, 1940). Iz naše rasprave o tri socijalnopsihologijska pristupa, i imajući na umu neka od načela promjene stavova o kojima se raspravljalo u prethodnom poglavlju, mogu se predložiti naznake onog što bi moglo biti uspješno i prikazati dokazi koji će nam omogućiti da procijenimo valjanost tih prijedloga. Bavit ćemo se naizmjence inidividualnim, međuljudskim i međugrupnim pristupom koristeći temu kako povećani kontakt između grupa može smanjiti predrasude i sukobe. Čini se da se autoritarna ličnost neprekidno obnavlja budući da su istraživanja pokazala (Byrne, 1966) da su autoritarni roditelji skloni tome da odgoje autoritarnu djecu. Campbell je (1971) pokazao da će se pokušaji zbližavanja različitih rasa, etničkih grupa smatrati to pozitivnijima, što je veća razina naobrazbe neke osobe. Za povećani kontakt, međurasno druženje, desegregaciju često su se zalagali ne samo psiholozi, već i mnogi političari, borci za ljudska prava jer su u tome vidjeli način smanjivanja predrasuda i sukoba. Zašto bi takvi postupci bili uspješni i koje posljedice oni imaju na stavove i ponašanje ljudi? S međuljudskog stajališta, povećani kontakt trebao bi unapređivati i poticati poznanstva i prijateljstva između pojedinaca iz različitih grupa. To bi trebalo rezultirati smanjenjem percepcije razlika u uvjerenjima i povećanjem percepcije sličnosti uvjerenja između grupa. Povećani kontakt između ljudi s predrasudama trebao bi također pobuditi kognitivnu disonancu, budući da bi bilo psihološki nedosljedno pridržavati se negativnog stereotipnog stava prema određenoj rasi i imati poznanike ili prijatelje iz te grupe. Moguća su dva načina smanjivanja.disonatlce: može se promijeniti ili stav osobe ili osoba može prekinuti prijateljstvo. Prvo će voditi smanjivanju predrasuda, a drugo održavanju ili čak povećanju predrasuda.
Stereotipe zasnovane na pogrešnim informacijama teškoje promijeniti jednostavnim pružanjem točnih informacija. Ali postoji nada. Kao što ste vjerojatno sami iskusili, ponovljeni kontakt s članovima vanjskih grupa može imati pozitivne učinke na stereotipe i predrasude. Ali kao, sam kontakt nije dovoljan: mora se raditi o posebnoj vrsti kontakta.«Predrasude se mogu smanjiti ravnopravnim kontaktom izmedu večmskih i manjinskih grupa u ostvarenju zajedničkih ciljeva. Učinak je znatno olakšan ako taj kontakt podriavaju institucije (t. zakoni, običaji ili lokalna atmosfera) i akoje or-ganiziran lako da vodi opaianju zajedničkih interesa i opće humanosti izmedu članova dviju grupa».
Riječ prosvjetljenje u mislima vam predočava sliku nekakva nadljudskog postignuća, a egu se sviđa da tako i ostane. A prosvjetljenje je jednostavno prirodno stanje proživljene jednote s Bićem. To je stanje povezanosti s nečim neizmjernim i neuništivim, nečim što ste, gotovo paradoksalno, u suštini vi sami, a ipak je mnogo veće od vas. Riječ prosvjetljenje u mislima vam predočava sliku nekakva nadljudskog postignuća, a egu se sviđa da tako i ostane. A prosvjetljenje je jednostavno prirodno stanje proživljene jednote s Bićem. To je stanje povezanosti s nečim neizmjernim i neuništivim, nečim što ste, gotovo paradoksalno, u suštini vi sami, a ipak je mnogo veće od vas.
OSNOVNA LITERATURA:1. E. Aronson, T. D. Wilson, R. M. Akert „Socijalna psihologija“, MATE d.o.o. Zagreb, prijevod dr. sc. Renata Franc, doc. dr. sc. Željka Kamenov, Marija Šakić
2. Donald C. Pennington, „Osnove socijalne psihologije“ Jastrebarsko : Naklada Slap, Zagreb 1997 ., prijevod Boris Mlačić
3. Carl Sagan: „Svijet progonjen demonima; znanost kao svijeća u tam“i. The Demon-Haunted World, First published in 1996 by Headline Book Publishing Copyright © 1995 by Carl Sagan
4. Eckhart Tolle, „moć sadašnjeg trenutka“, naslov izvornika: „The power of now“, Autor knjige Visionary Business (Vizionarski posao) i A Visionary Life (Vizionarski život)
5. Mladen Schwartz: „Protokoli, židovi i Adolf Hitler“, Croatiaprojekt, Zagreb, 1997, str:15 i 16
Internet stranice1. http://ikaikica.bloger.hr/post/odbaci-predrasude-/1118122.aspx
2. http://hr.wikipedia.org/wiki/Rasizam
3. www.google.ba/search?qI&ie=utf-8&oe=utf-8&aq=t&rls=org.mozilla:hr
4. http://psihoterapija.com.hr/index.php/tribine/202-fenomenologija-hermeneutika-psihoanaliza-robert-stolorow.html
5. http://andjeli-cuvari.com/pis.html
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi