OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ PSIHOLOGIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
INTELIGENCIJA
Svi mi otprilike znamo što je to inteligencija, no ipak ju je teško točno definirati, a još teže izmjeriti. Ni sami psiholozi se među sobom ne slažu. Dugi niz godina neki su je nazivali «sposobnošću učenja», drugi «sposobnošću primjerenog prilagođavanja okolini», dok su treći smatrali da je to «opća sklonost postizanju ciljeva». Nijedna od tih definicija nije sasvim točna, ali nijedna nije ni sasvim pogrešna.
Riječ inteligencija dolazi od latinske riječi intelligere, koja znači razumijevati. U klasičnom se svijetu inteligencija smatrala apstraktnom sposobnošću svojstvenom i zajedničkom svim umnim procesima, tj. osjećanju, pamćenju, opažanju, maštanju i zaključivanju.2. DEFINIRANJE POJMA INTELIGENCIJE
Inteligencija je zapravo svojstvo uma da ovlada mnogim povezanim sposobnostima kao što je sposobnost razumijevanja, planiranja, rješavanja problema, apstraktnog mišljenja, stvaranja ideja, korištenja jezika i učenja. Postoji nekoliko načina da se definira pojam inteligencije. Pojam inteligencije uključuje konvergentno mišljenje, dok kreativnost uključuje divergentno mišljenje. Inteligencija nije kreativnost. Kreativnost može biti uključena u pojam inteligencije, ali se ne mjeri testovima inteligencije.
Inteligencija se obično definira kao sposobnost snalaženja u novim situacijama, ali u stvarnosti inteligencija ne postoji odvojeno od znanja i svih ostalih karakteristika koje čine jednu osobu. Inteligencija je često neophodna, ali ne i dovoljna za uspjeh. Osim sposobnosti važne su okolnosti, osobine ličnosti i motivacija. Ponekad navedeni faktori imaju presudan utjecaj, pa zbog toga IQ nije visoko povezan s financijskim bogatstvom i nekim drugim mjerama uspjeha u životu.
Prema nekim stajalištima pojam inteligencije može uključivati osobine kao što su npr. kreativnost, osobnost (ličnost), znanje i mudrost. Međutim, neki psiholozi poput psihometričara ne žele koristiti te osobine pri definiranju pojma inteligencije. Bez obzira na mnoštvo koncepata inteligencije, najutjecajniji pristup u shvaćanju inteligencije zasniva se na psihometrijskom testiranju, odnosno testovima inteligencije. Prema psihometričarima inteligencija je sposobnost koja se mjeri testom inteligencije, a brojčano se prikazuje kvocjentom inteligencije.
Herbert Spencer (1820-1903) radikalni engleski filozof iz 19. stoljeća jedan je od prvih inteligenciju povezao s biologijom. On je tvrdio da je inteligencija urođeno, naslijeđeno svojstvo . Zanimanje za evoluciju (svoje ideje o njoj objavio je prije Darwina) navelo ga je da istakne biheviorističke aspekte inteligencije, tj. one koje su povezane s ponašanjem. On je pod inteligencijom podrazumijevao sposobnost pomoću koje inteligentnije životinje (uključujući i čovjeka) prilagođuju svoje ponašanje u složenim i stalno promjenljivim uvjetima u svom okolišu.
Postoji nekoliko skupina definicija inteligencije, a obično se navode slijedeće sposobnosti kao osnova inteligencije:
1. brzina adaptacije na postojeće i novonastale uvjete
2. brzina i lakoća učenja
3. apstraktno mišljenje
4. brzina osjetljivosti za zadani problem
5. shvaćanje matematičkih problema
6. sposobnost korištenja riječi prilikom govora i pisanja, razumijevanje ideja
7.opća sposobnost osobe uključujući svrsishodnu primjenu svih iznad navedenih sposobnosti
3. ŠTO ČINI INTELIGENCIJU?U posljednjih sto godina stručnjaci su često koristili IQ testove da bi odredili koliko je neko „pametan". Zbog toga su bili osmišljeni razni testovi kojima se mjerila inteligencija. Mnogi i danas misle da je IQ test najbolji način da se izmjeri nečija pamet i sposobnosti.
Gotovo 80 godina nakon pojave prvih testova inteligencije, psiholog s Harvarda, Howard Gardner, kao i mnogi drugi psiholozi, suprotstavio se toj teoriji. Pojednostavljeno rečeno, Dr. Gardner smatra da ne postoji samo jedan način da neko može biti „pametan", već da svako od nas ima niz različitih sposobnosti koje se mogu svrstati u različite oblasti.
Gardner je sugerirao da inteligenciju čini:
1. Sposobnost rješavanja problema s kojima se pojedinac suočava u stvarnom životu.
2. Sposobnost stvaranja novih problema koje bi trebalo riješiti.
3. Sposobnost da se nešto učini ili pruži usluga koja se u njegovoj kulturi cijeni.
Nakon ovakve šire i pragmatičnije perspektive, koncept inteligencije počeo je gubiti svoju mističnost, postavši funkcionalnim konceptom koji se na različite načine može sagledati u životu čovjeka .
Širok raspon sposobnosti koje čovjek ima Gardner je uspio odrediti pomoću grupiranja ljudskih sposobnosti u 9 širokoobuhvatnih kategorija ili "inteligencija".4. TESTOVI INTELGNECIJE I MJERENJE INTELIGENCIJE
Inteligencija je ljudska karakteristika koja se ne može mjeriti izravno. Mjerenje inteligencije vrši se posredno pomoću testova inteligencije. Testovi inteligencije nisu savršeni,a još su manje sredstva za potpuni uvid u nečije sposobnosti. IQ test da bi bio valjan mora sadržavati relativno velik broj zadataka, pa ovdje nema jako kratkih testova. Također, bitno je da ste odmorni i smireni prije početka testiranja kako bi vaše sposobnosti došle do punog izražaja. S druge strane, ponavljanjem istog testa do izražaja dolazi proces učenja, pa biste pri svakom novom pokušaju dobili veći kvocijent inteligencije. Ako želite što točniju online procjenu stvarnog stanja svojih intelektualnih sposobnosti morate u više navrata sa što većim vremenskim razmakom riješiti nekoliko različitih testova. Svaki će pokazati donekle različit koeficijent inteligencije. Te razlike djelomično nastaju zbog niske pouzdanosti IQ test rezultata, tj. testa, a uslijed djelovanja slučajnih faktora koji su izvor pogreške mjerenja. Zatim, neki testovi većim dijelom mjere nešto drugo (specifična znanja), a tek manjim dijelom inteligenciju. Dodatno, razlike nastaju i zbog toga što ne mjeri svaki test inteligencije iste aspekte kognitivnih sposobnosti. Temeljna podjela je na verbalne i neverbalne testove, a detaljnijim podjelama se dolazi i do 120 specifičnih faktora inteligencije. Na određene subskale u većoj mjeri utječe trenutna koncentracija, na druge velik utjecaj imaju kulturalna pozadina i obrazovanje, ali svima je zajedničko da dobrim dijelom mjere i opću sposobnost snalaženja u novim situacijama . Prema nekim autorima to snalaženje u novim situacijama je najbolja definicija inteligencije.5. INTELIGENCIJA I UČENJE
Po nekim definicijama inteligencija je determinirana brzinom učenja i/ili završnom razinom složenosti naučenog, osobito kod inteligencije životinja. Učenje omogućuje razvoj inteligencije, a inteligencija olakšava učenje . Riječ je o dinamičkom procesu međusobnog pojačavanja ili slabljenja, a ne uzročno posljedičnom odnosu. Kvocijent inteligencije nije mjera trenutačne sposobnosti za učenje, nego matematička tvrdnja o tempu kojim će se s vremenom mijenjati sposobnost za učenje po jednim teorijama, a po drugima IQ predstavlja trenutačnu mjeru sposobnosti za učenje. Kronološka dob ne korelira s učenjem pa je moguće eksperimentalno varirati IQ i mentalnu dob. Kod verbalnog učenja, ako nije došlo do restrikcije raspona u zavisnoj varijabli (težina zadatka) ili nezavisnoj varijabli (IQ), nađene su značajne korelacije između inteligencije i učenja.
Inteligencija visoko korelira s učenjem na početku učenja, a kad neka operacija postane automatizirana, IQ više ne igra značajnu ulogu.
Raspon pamćenja unaprijed, a još više unazad, ima značajne veze s g-faktorom inteligencije; oba konstrukta ovise o efikasnosti radnog pamćenja.
Inteligencija i učenje koreliraju to više što je :
- složenije ono što treba naučiti, a čak je nađena blaga negativna korelacija između mehaničkog učenja jednostavnih zadataka i IQ-a visokointeligentnih osoba
- veća smislenost materijala, tj. kad postoji mogućnost transfera učenja
- vrijeme učenja ograničenije
- učenje više u vezi s maturacijom
Inteligentni ljudi brže stvaraju kvalitetne asocijacije koje su temelji svakog učenja. Inteligentniji imaju bolje strategije učenja, mnemotehnike i bazu podataka, pa im veće stečeno znanje omogućuje bolje kognitivno funkcioniranje. Inteligentniji bolje razlikuju bitne od nebitnih informacija.
Među djecom s teškoćama u učenju u školama su ¾ muškarci - kod žena dolazi do pada sveukupnih sposobnosti pa ih se ranije uoči. U osnovnoj školi je korelacija između školskog uspjeha i inteligencije 0.5, ali taj se koeficijent smanjuje kako čovjek prelazi u više razrede školovanja.6. SPOL I INTELIGENCIJA
Na odnos spola i kognitivnog funkcioniranja djeluju dob (razlika u maturaciji) i socio-ekonomski status.
Najznačajnije razlike u testovima inteligencije:
- u korist žena: verbalno razumijevanje, verbalna fluentnost, socijalna inteligencija i neki aspekti pamćenja,
- u korist muškaraca: socijalna sposobnost, numeričko rezoniranje i mehaničke informacije.
Postoje dvije različite spacijalne sposobnosti: vizualizacija i orijentacija. Vizualizacija je sposobnost mentalne manipulacije slikovno zadanog podražaja. Orijentacija je shvaćanje rasporeda elemenata unutar vizualnog sklopa i sposobnost zadržavanja orijentacije pri promijeni spacijalne konfiguracije. Oba procesa zahtjevaju paralelno procesiranje i bolje idu muškarcima. Za socijalizacijske aspekte razlika u kognitivnim sposobnostima značajna je i interakcija između maturacije i socijalizacijskih postupaka - djevojčice kao grupa ranije se verbalno razvijaju, a dječaci su genetski veći, jači i aktivniji. Žene se formiraju oslanjajući se na verbalno, odnosno socijalno posredovan pristup problemima, a manje vježbaju i razvijaju spacijalne vještine .
Žene i muškarci pokazuju određene razlike u načinima odgovaranja - žene su nešto sporije i točnije, a muškarci su nešto brži na uštrb točnosti. Postoje razlike u varijabilitetu kognitivnih spobnosti u funkciji spola - kod muškaraca je nešto veći (ima više visoko inteligentnih muškaraca, ali zato ima i više retardiranih).
U usporedbi uspješnih žena s uspješnim muškarcima u akademskim zvanjima:
- žene s doktoratima su inteligentnije od muškaraca s doktoratima (ženama potreban veći inteligentni kapacitet za afirmaciju u akademskim zvanjima)
- žene koje su radikalnije i koje napuštaju konzervativnu ulogu žene lakše uspjevaju
- snaga ega i volje je jača u muškaraca
Iako se na velikim uzorcima dobivaju statistički značajne razlike u pojedinim testovima i faktorima inteligencije, te razlike nisu brojčano velike i ne dopuštaju generalizaciju na pojedinačnoj razini, tako da dolazimo do zaključka da ne postoje neke bitne ili velike razlike u inteligenciji spolova .
ZAKLJUČAKInteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova, i korištenja znanja za snalaženje u novoj okolini u kojima ne pomaže stereotipno nagonsko ponašanje, a niti učenjem stečene navike, vještine i znanja.
Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Smatra se da je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem.
Inteligenciju je moguće mjeriti, iako nesavršeno, testovima inteligencije. Iako bi se moglo pomisliti da visoka inteligencija omogućava osobi uspjeh u društvu, mnogi drugi činbenici koji utječu na društveni uspjeh čine predviđanja nepouzdanim. Mehanizmi pretvaranja intelektualne sposobnosti u društveni uspjeh nisu u potpunosti razjašnjeni. Tako, na primjer, postoji čvrsta veza između uspjeha u osnovnoj školi i inteligencije, ali nakon toga nije više moguće predvidjeti uspjeh pojedinaca na temelju inteligencije.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi