OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ PSIHOLOGIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
GEŠTALT PSIHOTERAPIJA
Pod utjecajem Einsteinove teorije polja na psihologiju, početkom ovog stoljeća, došlo je do razvoja gestalt psihologije u Njemačkoj. Osim toga, gestalt psihologija nastaje i kao reakcija na učenje eksperimentalne psihologije toga vremena, odnosno na pokušaje objašnjavanja svođenja složenih mentalnih procesa na pojedinačne opažajne elemente.
Dakle, gestalt psihologija nastala je kao reakcija na strukturalističku i biheviorističku psihologiju. Stoji na stanovištu da je cjelina važnija od dijelova: doživljaji se ne sastoje od perceptivnih elemenata, koji se struktuiraju u određene sadržaje, niti se ponašanje može svesti na puku kombinaciju refleksa ili uvjetovanih reakcija. Ukratko, psihičke fenomene možemo razumjeti samo ako ih promatramo kao organizirane, struktuirane cjeline.
Preteču gestalt psihologije nalazimo u Christianu von Erenfelsu koji je smatrao da doživljaj cjeline (kvaliteta forme ili gestalt kvaliteta), prema kojemu cjelina nije jednostavan zbir sastavnih dijelova, postaje polazna točka u razvoju cjelokupne gestalt psihologije. Melodija, npr. nije suma određenih definiranih tonova, već je to struktuirana cjelina, koju jednako doživljavamo transponiranu u drugom ključu, iako su se svi elementarni tonovi promijenili.
Max Wertheimer dalje istražuje odnose između cjeline i pojedinačnih elemenata, te ukazuje da se organizirane cjeline opažaju neposredno u danom trenutku, te da je opažanje (percepcija) dijelova rezultat kasnije analize. Ovo je, ujedno, i jedan od osnovnih zakona gestalt psihologije, zakon zajedništva: elementi, npr. već rečene note (date forme) mogu biti definirani jedino kroz cjelinu koju sačinjava tzv. gestalt. Iz ovoga proizlazi drugi osnovni zakon gestalt psihologije, Zakon pregnantnosti: cjelina (gestalt) teži da bude percipirana na strukturiran, organiziran i stabilan način. Gestalt psihologija nije imala veliki utjecaj na suvremenu psihijatriju niti na suvremene teorije ličnosti. Međutim, ona dolazi do punog izražaja u okviru gestalt terapije.
Gestalt terapija se smatra jednom od vrsta egzistencijalističke terapije, u koju spadaju i Franchlova i Binswagnerova psihologija. Polazi se od stava da je ukupni doživljaj struktura kvaliteta za sebe, te da postoji dinamičko jedinstvo polje ličnosti-okolina. Osnovni cilj gestalt terapije je da se postigne puna svijest pacijenta o sebi, svojim sposobnostima i svojim problemima. Osnovni je oblik gestalt terapije grupna psihoterapija.
Gestalt terapiju utemeljio je psihijatar Fritz Perls (1893-1970) sa suprugom Lorom Pearls i Američkim pjesnikom, piscem i intelektualcem Paulom Goodmanom između 40-tih i 50-tih godina prošlog stoljeća. Od tada je ona, zahvaljujući svojoj pristupačnosti, dobila niz sljedbenika. Gestalt psihoterapija je vrsta psihoterapijske tehnike, koja je primjenjiva u različitim okolnostima kao što su individualni rad, grupni rad i rad u institucijama tj. organizacijski razvoj i coaching. Kada se govori o gestalt terapiji uvijek se radi na rastu i razvoju osobnosti, bilo u smislu profesionalnog razvoja i usavršavanja, bilo u smislu svladavanja svakodnevnih osobnih problema, pronalaženja oslonca u sebi i potencijala za nova rješenja i nove poglede na situaciju
Gestalt je njemačka riječ koja je teško doslovno prevodiva a najčešće se kod nas prevodi kao riječ koja označava cjelovitost, sveukupnost, potpunost forme. Po svojoj prirodi Gestalt psihologija koja je poslužila kao temelj za razvoj gestalt terapije bazirana je na postavci po kojoj opažaj i doživljaj cijeline znači nešto više, ili je bar nešto drugo, od zbroja djelova (Vidanović, 2003.) Gestalt teorija je po svojoj prirodi anti redukcionistička jer za razliku od mnogih drugih istraživača koji pokušavaju proniknuti u složeno funkcioniranje neke pojave na način da je dijele na sastavne dijelove i proučavajući ih žele saznati kako funkcionira cjelina, gestalt psiholozi smatraju da je to pogrešno jer struktura i konfiguracija, fizičkog biološkog i psihološkog fenomena je tako integrirana da čini funkcionalnu cjelinu sa osobinama koje nisu nastale jednostavnim sabiranjem sastavnih djelova (Vidanović, 2003.).
Gestalt terapiju često se naziva i «trećom snagom» i pripada humanističkom pravcu u psihologiji a pri tome su «prva snaga» verbalne terapije u koje spada i psihoanaliza, a «druga snaga» modifikacije ponašanja- bihevioralne terapije (Perls, 1973). Pearls je inicijalno kliničko iskustvo sakupljao kroz prizmu psihoanalitiče teorije i praktičnih tehnika koje je usvojio kao psihijatar ali je nakon toga značajan utjecaj na razvoj gestalt psihoterapije imalo Pearlsovo osobno iskustvo i učenje od ljudi kao što su neoanalitičari Wilhelm Reich, C.G.Jung, Karen Horney, egzistencialistička filozofija, gestalt psihologija, zen budizam, taoizam, filozofija Martina Bubera koja naglašava «Ja-ti» odnosu u terapiji i Jakob Moreno sa svojom psihodramom. Najznačajniji i često spominjani utjecaj na Perlsa izvršio je W. Reich koji je bio i Perlsov terapeut te je usmjerio njegov interes za tijelo i korištenje tijela u psihoterapiji, analizu karakternog oklopa i aktivan stav terapeuta u psihoterapiji (Clarkson,1993.). Egzistencijalistička filozofija našla je svoje mjesto u sustavu Gestalt terapije kroz shvaćanje da svaki čovjek treba prihvatiti odgovornost za svoju egzistenciju (Clarkson, 1989.).Egzistencialističko shvaćanje u psihoterapiju uveo je Viktor Frankl (Frankl, 1997.) poznati njemački psihijatar koji je također (nakon preživljavanja iskustva iz koncentracionog logora) naglašavao da unatoč tome što nismo osobno odgovorni za okolnosti u kojima se nađemo, odgovorni smo za značenje koje dajemo našim životima kada biramo stavove prema, i naše ponašanje, u takvim situacijama i okolnostima. Pearls je koristio naziv gestalt kako bi time označio svoj interes da suprotstavljene dijelove ličnosti ujedini u jedan integrirani oblik ili lik što je vazano uz ideju polarnosti koje su međusobno povezane.Tri principa definiraju Gestalt terapijiu a to su:
-Princip jedan: Gestalt terapija je fenomenološka; njen jedini cilj je svjesnost a njena metodologija je metodologija svjesnosti.
-Princip dva: Gestalt terapija je bazirana u potpunosti na dijaloškom egzistencijalizmu- na J-Ti kontakt/ povlačenje procesu.
-Princip tri: Gestaltistički konceptualni pogled je cjelina bazirana na holizmu i teoriji polja.
Prema gestaltističkom shvaćanju ličnost je strukturirana interakcijama u samom pojedincu i interakcijama između pojedinca i njegove okoline. Funkcioniranje pojedinca obuhvaća odgovarajuće dinamičke međuodnose između njegovih doživljaja sebe, drugih i svijeta oko njega (Vidanović, 1993.). Gestalt terapija usmjerena je na svjesnost o tome što se dešava ovdje i sada (Berger, 1980.). Ta svjesnost omogućava nam da djelujemo u skladu sa svojim autentičnim potrebama te na taj način izbjegavamo sukobe unutar vlastite osobnosti koji se inače vide kroz različite neurotske i psihosomatske simptome (npr. strah, anksioznosti, depresija). Stav ovdje i sada znači da se ne istražuje povijest klijenta već se prikladnim vježbama povećava njegov stupanj svjesnosti, tj. prepoznavanje vlastitih osjećaja i ponašanja. Perls je vjerovao da ljudi mogu sami birati i usmjeravati svoj osobni rast i razvoj (Pearls, 1973.) Gestalt terapija je često i vrlo direktivna jer vodi klijenta kroz planirane vježbe te ga potiče da kroz viježbe u potpunosti procesno proživi i osvijesti za njega važne fantazije, osjećaje, snove, želje te strahove i potisnute dijelove osobnog iskustva ako je to dio važan za njegov rast i razvoj. Ono što je kod gestalt psihoterapije privlačno i interesantno to su njezine tehnike koje omogućuju vrlo brzo ulaženje u osnovu problematike i sagledavanje svoje pozicije, svojih otpora koji se javljaju u toj poziciji, te pronalaženje mogućih izlaza tj. rješenja problema. Povijesno gledano gestalt terapija je odbacila svaku ideju o dijagnostici, smatrajući je de personalizirajućom, antiterapijskom i politički represivnom (Delisle, 1999.). Naravno da je u današnje doba zavidan pomak u smjeru konceptualne dijagnostike i unutar gestalt terapije napravljen kroz ozbiljne teorijske radove (Delisle, 1999.).Terapijski postupak u gestalt terapiji nije usmjeren na sadržaj, «problem» zbog kojeg se javlja klijent već na procese pomoću kojih on održava svoju konfuznost, konflikte ili anksioznost. Terapeut obraća pažnju na način izlaganja klijenta, geste i tjelesne znakove. Rješenje problema nije moguće, prema gestalt terapiji, jedino kroz razgovor o problemu već je važno da klijent doživi, osjeti, iskaže ili učini nešto drugo što će omogućiti završetak te nezavršene stvari, tj. upotpunjavanje gestalta, a to znači i rješavanje problema, oslobođenje od napetosti i nezadovoljstva. Cilj gestalt terapije je jačanje klijentovog samopouzdanja i do okretanje klijenta od podrške u okolini do podrške u samom sebi. Po Peralsovim riječima gestalt terapija je doživljena, a ne verbalna ili interpretativna terapija.Čovjek se u gestalt terapiji smatra zdravim sve dotle dok je u kontaktu sa samim sobom, svojom okolinom i odnosima između sebe i okoline. U toku terapije klijenti uče da koriste svjesnost u funkcioniranju svog organizma kao cjeline. Oni uče usmjeravati svoju svjesnost i na taj način otkrivaju što jest, a ne što bi trebalo da bude, uče kako da vjeruju sebi samima i vjeruju sami sebi (Clarkson i Mackewn, 1993.). Unutrašnje podvojenosti koje su se razvile ranije, mogu se integrirati ponovno kroz osjećaj svjesnosti koji se potiče u terapijskom i izvan terapijskom međusobno povezanom procesu. Klijent može postati kompletniji kada se suoči sa svojim izbjegavanjima koja su ostavila praznine u njegovoj ličnosti.U odnosu klijenta i terapeuta u gestalt terapiji postoji sljedeći fenomenološki stav: terapeut treba ući u fenomenološki svijet klijenta i zajedno s njim treba doživjeti njegovo viđenje i njegovo stajalište. Takav pristup zahtijeva blizak odnos s klijentom ali i dijeljenje osjećaja sa klijentom a ne suzdržan stav – objektivan stav kakav je zastupala psihoanalitička ortodoksna teorija i praksa (Perls,1973.). Kroz usmjeravanje pažnje na sadašnje, trenutno doživljavanje, neriješeni konflikti, prema gestalt teoriji i praksi, izbijaju na površinu i rješavaju se. To se ne može postići diskusijom o prošlosti ili nebitnim aspektima sadašnjosti. U skladu sa stavom da je jedan od ciljeva gestalt terapije promjena podrške u okolini za podršku u samom sebi, gestalt terapeuti ne pružaju klijentu «pomoć» kroz savjete i instrukcije jer bi mu na taj način pružili svoje odgovore isvoju svjesnost već je cilj je da svaki čovjek traži i nađe svoje odgovore jer će jedino tako sam određivati svoj put (Pearls, 1973.).U gestalt terapiji nastoji se da klijent u što većoj mjeri i sam provodi svoju terapiju dok je terapeut promatrač, komentator i vodič terapijskog procesa. Do interpretacije treba doći sam klijent, on na taj način postiže svoju svjesnost, a time se prihvaća odgovornost za vlastito ponašanje. Gestalt terapija od metoda i tehnika najviše koristi dijalog kojim se osvješćuje unutrašnji konflikt a tu je važno spomenuti vježbe kao što su: igre dijaloga, igre projekcije, eksperiment usmjerene svjesnosti, korištenje fantazije putem verbalnih iskaza, crteža, gline, vode, pijeska, pričanje bajki (Vidanović, 2003.). A prema mišljenju iskusnih terapeuta prazna stolica je najpopularnija i najčešće korištena tehnika u gestalt terapiji. Također vrlo važan je i govor tijela, te se klijente upozorava da obrate pažnju na vlastito mrštenje ili napetost facijalnih mišića, posturu tijela i prisutnost «životnosti» u pojedinim dijelovima tijela, dok govore o temama za koje misle da su za njih važne. Na taj način često otkrivaju da govor tijela pokazuje osjećaje čije su postojanje poricali. U gestalt terapiji je interakacija između pojedinca i okoline te unutar pojedinca i prema okolini promatra kroz tkz. krug formacije cjeline i destrukcije tj. faze kontakta i povlačenja koji se sastoji od (Prikaz 1):
Prikaz 1. Krug Gestalt formiranja i destrukcije
(Prilagođeno prema «The cycle of Gestalt formation and destruction», Petruska Clarkson, str. 33., 1999.)
Do poremećaja može doći na bilo kojoj fazi koja se odnosi na formiranje gestalta – figure te zadovoljavanja potrebe kroz stupanje u kontakt kroz navedene faze. Dobar kontakt sa potrebom kroz stupanje u kontakt sa sobom ili okolinom na adekvatan način je suštinska ideja u Gestaltu (Clarkson, 1999.). Do poremećaja može doći radi raznih razloga i obrambenih mehanizama kojih u gestalt terapiji ima nekoliko a to su: desentizacijaili umanjivanje senzacije u fazi pretkontakta, defleksija ili okretanje u suprotnom smjeru od direktnog kontakta ili smislenog kontakta sa drugom osobom, introjekcija ili kada radimo prema nekim davno usvojenim «trebam», «moram» introjektima koji nas udaljavaju od akcije koja je autentična obzirom na potrebu, projekcija ili kada u drugima vidimo ono što ne želimo priznati sebi da je dio nas, retrofleksijakada radimo sebi ono što želimo raditi drugima, egotizam kada blokiramo spontanost kroz kontrolu,konfluencija koja se također naziva i disfunkcionalna bliskost tj. kada ne razlučujemo sebe od okoline (Yontef, 1993.). Gestalt terapija je vrlo efikasna kod pretjerano socijaliziranih, skučenih i inhibiranih osoba koje se često opisuju kao neurotične, fobične, perfekcionističke i potištene te kod rješavanja niza psihosomatskih poteškoća i problema.
Sljedeći principi predstavljaju gestaltističke sugestije koje vode zdravijem, punijem i sretnijem življenju:
- Živi u sada
- Živi ovdje, u trenutnoj situaciji
- Prihvati sebe kakav jesi
- Opažaj svoju okolinu i postupaj shodno tome kakva ona jest, a ne kakva bi želio da bude
- Budi pošten prema sebi
- Izrazi se kroz svoje želje, misli i osjećaje i ne manipuliraj sobom i drugima kroz racionalizacije, očekivanja, procjenjivanja i iskrivljavanja
- Doživi u potpunosti čitavu skalu svojih osjećaja, kako prijatnih tako i neprijatnih
- Ne prihvaćaj vanjske zahtjeve koji su u suprotnosti s tvojim poznavanjem sebe
- Budi spreman da eksperimentiraš, da se susretneš s novim situacijama
- Budi spreman na promjene i razvoj.
Potrebno je za kraj naglasiti da je Gestalt terapija bila često predmet žustrih rasprava prvenstveno radi stava i stila F. Perlsa koji je bio psihijatar u sukobu sa psihijatrijskim i psihološkim institucijama te je beskompromisno radio u svojem smjeru i dolazio u sukobe i svađe sa predstavnicima konvencionalnih pogleda. Posljednjih je desetljeća situacija drugačija jer su se trendovi i koncepti u području psihoterapije približili idejama koje je Perls zastupao koji se prvenstveno mogu punktuirati kroz ideju integracije različitih tehnika i pristupa sa naglaskom na svjesnost koju individua postiže. Gestalt terapija i inicijalne ideje koje je Perls zastupao prošle su kroz određene transformacije (Beisser, 1990.). te se danas govori o integrativnoj gestalt terapiji.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi