KVALITETA PARTNERSKIH ODNOSA I UTJECAJ NA RAZVOJ DJETETA

POIMANJE BRAČNE KVALITETE

U stručnoj se literaturi bračna kavaliteta, kao i mnoge sociološke i sociophilološke varijable, definira na različite načine.
Sve različite pristupe i definicije bračne kvalitete možemo svrstati 3 skupine:
1. bračna kavaliteta kao zadovoljstvo u braku,
2. bračna kvaliteta kao međusobna prilagodba bračnih partnera
3. bračna kvaliteta kao partnerova procjena kvalitete bračnih odnosa

TEORIJE BRAČNE KVALITETE

Prema poznatim postavkama teoretičara Furmana (1984.) i Kelleama (1986.), teorije bračne kvalitete i bračnih odnosa moraju zadovoljiti 3 bitna kriterija:
1. velik broj zasebnih varijabli – predikatora koje iscrpno objašnjavaju bračnu kvalitetu / bračne odnose
2. različite razine analize – od mikrorazine (specifični odnosi među partnerima) do makrorazine (povezanost bračnih odnosa i sustava vrijednosti okoline).
3. Uvid u promjene u braku ili bračnoj kvaliteti koje nastaju kao posljedica
tijekom vremena.

Ako u tom smislu prihvatimo teoriju bračne kvalitete i bračnih odnosa, možemo kao najistaknutije navesti 4 teorije:

1) Teoriju socijalne razmjene – u osnovi je to stara teorija koji su razvili poznati socijalni psiholozi Thibaut i Kelley još 1959. godine. Prema njihovu mišljenju socijalni i bračni odnosi mijenjaju se u različitim razvojinim radobljima. Tri su elementa koja određuju taj razvojni put : - privlačnost među partnerima, - barijere prema raskidu partnerskih odnosa, - izvanpartnerska alternativna privlačenja.

2) Biheviorističku teoriju bračne kvalitete i barčnih odnosa – kao i teorija socijalne razmijene i ova teorija nastala je na temelju Thibaut-Kellayeva shvaćanja naravi socijalne dinamike među pojedincima i među socijanim skupinama.
Ova teorija je usmjerena isključivo na interakciju bračnih partnera. Temeljna joj je
predpostavka da bračni partneri pokazuju različite oblike ponašanja, osobito u
razrješavanju problema i sukoba, od kojih neki za drugog partnera predstavljaju
nagradu ili, pak kaznu.

3) Teorija afektivne vrijednosti – ova teorija se bitno razlikuje od ostalih teorija bračne kvalitete. Osnovna je pretpostavka te teorije da priroda afektivne povezanosti između djeteta i roditelja u ranom razdoblju socijalizacije određuju prirodu djetetovih budućih partnerskih odnosa u njegovoj zreloj dobi.

4) Teorija bračne i obiteljske krize – 1949. godine Hill je postavio pitanje zašto neki
brakovi i neke obitelji rješavaju probleme na zadovoljavajući način kad se nađu u
kriznoj situaciji, a neki drugi nisu sposobni rješiti krizu, a kao posljedica pojavljuju se
bitni problemi u bračnim i socijalnim odnosima.

Karbey i Bradbury 1995. godine predložili su novi teorijski model kojim nastoje objasniti odernice bračne i obiteljske kvalitete. Njihov se model sastoji od nekoliko elemenata i ti su:
- trajna ranjivost bračnih partnera,
- stresni događaji,
- adaptivni procesi.

UTJECAJ BRAČNE KAVALITETE NA BRAČNE OBITELJSKE ODNOSE

Mali se broj teorija i istraživanja bavi problemom bračne kvalitete kao nezavisne varijable, tj. pitanjem kako ona djeluje na ponašanje bračnih partnera i njihove djece. Sve teorije i rezultate istraživanja toga problema možemo svrstati u nekoliko skupina i to prema zavisnoj varijabli. U tom smislu postoje istraživanja u kojima se pokušalo utvrditi kako bračna kvaliteta djeluje na:
1. Životno zadovoljstvo bračnih partnera
2. Fizičko i psihičko zdravlje partnera
3. Stabilnost braka
4. Emotivni razvoj djece.

DIMENZIJE OBITELJSKIH ODNOSA KAO PREDIKATORI VRŠNJAČKIM ODNOSIMA DJECE ŠKOLSKE DOBI

Kvaliteta odnosa s roditeljima povezana je sa slikom o sebi koja dalje utječe na uspješnu integraciju djeteta u svijet vršnjaka. Slika o sebi uključuje opće i socijalno samopoštovanje. Rezultati upućuju na zaključak da je prihvaćanje od oca prediktivno za kvalitetu odnosa u dijadi i za odbijanje od vršnjaka.
Pozitivna slika o sebi i toplo roditeljstvo u kojem vlada potpora povezani su s kvalitetom vršnjačkih odnosa.
Roditelji i vršnjaci su dva socijalna svijeta koja zasigurno imaju značajnu ulogu u razvoju djeteta. Međutim , postavlja se pitanje utječu li na neki način prva socijalna iskustva koja djete stječe u obitelji na njegovu socijalnu interakciju s vršnjacima.
Upravo kvaliteta rane vezanosti djeteta uz majku određuje razvoj socijalnih vještina koje dijete rabi u interakciji s vršnjacima.
Lamb i Nash (1989.) navode 4 modela koji pokušavaju objasniit povezanost odnosa dijete-roditelj i dijete-dijete:

Prvi model – model vezanosti naglašava važnost socijabilnosti koju dijete razvija u kontaktu s majkom. Forma socijalnih odnosa koju dijete stječe u najranijoj dobi pretpostavka je formi socijalnih odnosa koju će ono rabiti u izvanobiteljskom okreženju.
Drugi model – dvosmjerni model govori o dvosmjernom utjecaju odnosa dijete-vršnjak i odnos dijete majka. Interakcija djeteta s majkom utječe na interakciju djeteta s vršnjacima, ali i obrnuto.

Treći model – model tempramenta govori o urođenim predispozicijama za veću ili socijabilnost koju dijete pokazuje u interakciji s socijalnom okolinom.

Četvrti model – model socijalne mreže govori o sasvim različitim mehanizmima na kojima se temelji interakcija u obitelji i interakcija s vršnjacima.
Specifični obrasci ponašanja stječu se u interakciji sa specifičnim socijalnim čimbeniicma, čineći tako struturalnu razliku između odnosa u obitelji i odnosa s vršnjacima.

Brojna istraživanja potvrđuju pretpostavku da su socijalne vještine koje dijete rabi u interakciji s vršnjacima derivat socijalnih odnosa u obitelji.
Djeca koja s majkom ostvaruju odnos sigurne vezanosti pribranija su i manje uznemirena u vršnjačkim skupinama od djece koja se u odnosu majkom osjećaju nesigurnom.

Važno je naglasti da su specifični oblici interakcije, i to s oba roditelja, različito povezani s različitim dimenzijama vršnjačkih odnosa.
Prihvaćanje od oca kao mehanizam interakcije pozitivno je povezano s procjenom kvalitete odnosa s najboljim prijateljima.

STILOVI RODITELJSTVA

Dva su stila roditeljstva:
1. Autoritativno – demokratičan je odgoji stil povezan s popularnošću djeteta u skupini, dok je
2. Autoritarno – restriktivan odgojni stil povezan s odbačenošću djeteta od skupine vršnjaka. Djeca koja su odbačena od majke u odnosima s braćom i sestrama pokazuju veću agresivnost , jednako kao i u interakciji s vršnjacima.
Roditeljsko prihvaćanje i odbijanje povezano je s problemima u ponašanju, slikom o sebi, lošim školskim postignućima, nesigurnošću...

Značajna je uloga roditeljske topline, prihvaćanje i vezanosti za psihološke zdravlje djeteta. Emocionala potpora koju dijete osjeća u obiteljskom okruženju rezultira njgovim osjećajem vlastite vrijednosti. Samopercepcija djeteta ovisi o prihvaćenosti od roditelja.

Prihvaćanje i potpora koju roditelji pružaju djetetu potiču dijete na slobodno istraživanje vlastitih ograničenja i otkrivanja kompletnostii koje ima značajnu ulogu u razvoju slike o sebi.

Deković i Meeus (1997.) predlažu model čija je pretpostavka da je slika o sebi mogući medijator u objašnjavanju veza između odnosa u obitelji i djetetova odnosa s vršnjacima.

KVALITETA OBITELJSKE INTERAKCIJE

Mjerena je uz pomoć skale obiteljske interakcije. Ova skala ispituje prihvaćanje i odbijanje od oba roditelja. Skala se sastoji od skale prihvaćanja i odbijanja od oca i majke.
Prihvaćanje od roditelja opisano je razumijevanjem, davanjem... pr.”Mojim roditeljima mogu se obratiti za pomoć uvijek kad mi je teško”

Skala odbijanja opisana je zanemarivanjem, kažnjavanjem i grubošću. pr. “Mojim roditeljima nije važno kako se ja osijećam”.

STRUKTURA OBITELJI I KVALITETA RODITELJSTVA

Samohrano roditeljstvo smatra se činiteljem rizika za probleme prilagodbe djeteta jer je povezano s procesima u obitelji.
Istraživanja pokazuju da su samohrani roditelji, za razliku od roditelja u braku, pod većim rizikom da će doživjeti veći ekonomski pritisak i slabiju psihološku i tjelesnu dobrobit.

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD