POCETNA STRANA

Posuda koja pripada
vučedolskoj kulturi

Vučedolska kultura

Jezgra vučedolske kulture je područje današnjeg Srijema i dio Slavonije do planina Krndije i Dilja na zapadu. Od tuda se kasnije Vučedolci šire u svim pravcima. O podrijetlu nositelja vučedolske kulture postoji više teorija (teorije o nordijskom podrijetlu, istočnoalpskom podrijetlu, autohtonom podrijetlu i stepskom podrijetlu). Sigurno je da vučedolska kultura barem dijelom vuče svoje podrijetlo iz naslijeđa stanovništva iz mlađeg kamenog doba.
Vučedolci su imali čvrstu rodovsku organizaciju na čelu s rodovskim kneževima koja unutar sebe usko surađuje. Sloj vještih ratnika vjerojatno se razvio od brojnih lovaca jer je divlja č imala vrlo važnu ulogu u prehrani. Lov je osiguravao Vučedolcima velike količine mesa. Meso ih je pak činilo jačima i otpornijima na bolesti od okolnih plemena što je mogao biti jedan od preduvjeta kasnijem širenju Vučedolaca.
Poslije 1800 g. pr. Kr. oni se počinju naglo širiti (vjerojatno i vojnim pohodima) na sve strane ponekad prodirući čak 700 km daleko od svoje prapostojbine.
Najvažnija gospodarska djelatnost Vu čedolaca je bila obrada zemlje. Važnu ulogu imao je i uzgoj goveda. Njihova prodaja mogla je osigurati važan bakar koga na prvotnom njihovom području nije bilo. Obrada bakra imala je pak posebno važnu ulogu i nju je Vučedolci usavršavaju.

Željezno doba

U razdoblju od početka prvog tisućljeća pr. Kr. počinju se oblikovati različita ilirska plemena. Sami Iliri su mješavina različitih, premda srodnih etni čkih elemenata. Među ilirskim plemenima na današnjem području Hrvatske ističu se Histri, Liburni, Japodi, Delmati i Ardijejci. Tijekom 8. st. pr. Kr. oni sve više počinju koristiti željezo za izradu oružja i oruđa. Iliri su bili svojim izgledom slični današnjem stanovništvu dinarskog područja (natprosječno visoki). Živjeli su u utvrđenim naseljima obično na vrhovima brda i brežuljaka koja su gradili u blizini plodnih polja i trgovačkih putova. Uz rijeke živjeli su i u sojenicama (kućama na kolcima). U svojim naseljima oni razvijaju obradu kovina i izrađuju keramiku. Vješti su trgovci ali i gusari i ratnici.
Od polovice 4. st. pr. Kr. na područje Hrvatske prodiru i Kelti. Oni se i naseljavaju na području sjeverne Hrvatske. Sa sobom donose napredne tehnike obrade željeza i izrade keramičkih predmeta.

Zidine liburnske Asserie
građene od velikih kamenih blokova

Japodski metalni ukrasi

Liburnski ratni brod u obliku
kakvom su ga kasnije koristili Rimljani

Novac kakav su kovali Kelti

Iliri

Važnu ulogu u oblikovanju Ilira imali su nositelji kulture "žarnih polja". Ovi su se pomiješali sa stanovništvom koje je bilo nositelj kultura kasnog brončanog doba. Ovi su bili potomci prvih Indoeuropljana koji su se doselili na jugoistok Europe u doba poč etka upotrebe kovina. U pojedinim slučajevima u oblikovanju ilirskih skupina imale su važnu ulogu i predindoeuropske narodnosne skupine.
Ilirske su gradine (naselja na uzvišicama) bile ograđene zidinama građenima uglavnom tehnikom suhozida ali ponekad (pod utjecajem Grka) bile su građene i od velikih kamenih blokova. Ponekad je oko jedne gradine bilo i više krugova zidina.

Iliri su bili tamne kose i oč iju ali visoka stasa i prilično su im slični današnji stanovnici dinarskog područja. Svoje tijelo voljeli su ukrašavati tetoviranjem.

Histri

Naseljavali su najveći dio istarskog poluotoka. Neki autori smatraju da Histri nisu ilirskog podrijetla. Histri su živjeli organizirani u rodove koji su pak činili jedan savez na čelu s kraljem. Najvažnije središte Histra bio je Nezakcij (u blizini današnje Pule).
Histri su imali razvijenu zemljoradnju ali i stočarstvo (uzgajali su ovce, koze, goveda i svinje). Prehranu su dopunjavali i sa divljači. Obilno su u prehrani koristili ribu i školjke. Koristivši povoljni položaj između Sredozemlja i srednje Europe (nalazili su se na kraju tzv. jantarskog puta) razvili su trgovinu, a posebno brodarstvo. Imali su i razvijenu obradu kovina. U njihovoj kulturi miješaju se utjecaji kulture žarnih polja i sredozemni utjecaji (utjecaji Etruščana, Grka, južne Italije). U umjetnosti Histra posebno se ističu velike kamene skulpture.

Liburni

Naseljavaju podru čje sjeverne Dalmacije, današnjeg Hrvatskog primorja, Kvarnera i dijela Istre. Dio Liburna naselio se i na susjednoj talijanskoj obali Jadrana. Žive organizirani u rodove i zajednice rodova okupljenih oko zajednice Jadassina. Među njima se postepeno izdvajaju moćni rodovi koji u svoje ruke uspijevaju prigrabiti političku i gospodarsku moć . Već u 8. st. pr. Kr. Liburni se izdvajaju kao posebna narodnosna zajednica koja se po nizu svojih društvenih i kulturnih obilježja izdvaja od ostalih Ilira, što je vjerojatno odraz jakih predindoeuropskih utjecaja.
Za Liburne je karakterističan poseban položaj žena. Važnu ulogu ima srodstvo po majčinoj liniji, a žene održavaju i kult predaka.
Liburni uzgajaju žitarice, lozu i masline. Od stoke posebno uzgajaju goveda, ovce i koze dok su svinje i konji bili rijetki. Vrlo važnu ulogu ima i ribarstvo i skupljanje školjaka.
Liburni su bili vrsni pomorci. Izrađivali su brodove od dasaka koje nisu bile vezane čavlima, ve ć "šivane" posebnom tehnikom konopcima. Njihove velike ratne brodove (liburne) kasnije su preuzeli Rimljani u svoju ratnu flotu.
Razvijena je bila i obrada kovina kao i lončarstvo.
Liburni sa svojim brodovima trguju sve do sjeverne Afrike, Male Azije, Grčke i Sicilije. Kopnom trguju po cijeloj Italiji i sjeverozapadnom Balkanu. Oni izvoze nakit, sir, vunenu odjeću, lončarske proizvode, stoku, vunu, kožu, vosak, med, sol i drvo. Ponajviše uvoze grčku keramiku i razne kovine.
Vjerovanja Liburna su najvjerojatnije bila koncentrirana oko kulta predaka i to posebno kulta lubanje. Vrlo važnu ulogu imaju i ženska božanstva od kojih su nam poznata Anzotika, Ika, Irija i Sentona. Štovali su i boga Silvana.

Japodi

Japodi naseljavaju današnju Liku, dijelove zapadne Bosne kao i dio današnje Slovenije. Nastaju povezivanjem starijeg stanovništva i nositelja kulture žarnih polja. Japodski rodovi i plemena nikada se nisu jače povezali. Svoj najveći procvat doživjeli su između 8. i 4. st. pr. Kr.
Među Japodima najveć u važnost ima stočarstvo dok je zemljoradnja od manje važnosti. Ponekad čak i u okviru japodskih utvrda postoji prostor za ispašu. Najviše uzgajaju ovce, koze, svinje i perad. Važnu ulogu ima proizvodnja sira.
Umješno obrađuju kovine i jantar. Za njih karakteristični proizvodi su kape, oglavlja i dijademi od brončanog lima i ispletenih brončanih lančića (dijelom sliče na današnje ličke kape). Štuju božanstva vezana za sunce i preteke. Posebno poštuju svoga boga voda - Binda.