OSTALI SEMINARSKI RADOVI - KRIMINOLOGIJA - |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
NEGATIVNI KONTEKST NAVIJANJA
Navijači su osobe koje svojim navijanjem ohrabruju pojedinca ili tim u izvedbi određene aktivnosti. Sastavni su dio svakog sportskog događaja. Međutim, treba razlikovati pozitivno ponašanje navijača koje korisno djeluje na tim i samog navijača, te negativno ponašanje koje šteti i dovodi u napast navijača i ljude oko njega. Navijati se može na više načina, a način navijanja određuje i sam događaj na kojem se navija. U Hrvatskoj postoji mnogo navijačkih skupina, no najpoznatije su Bad Blue Boys i Torcida. Veliki problem današnjih navijačkih skupina je huliganizam koji se javlja unutar njih. Uz huliganizam, problem predstavljaju i rasizam, ksenofobija i ostali oblici diskriminacije koji se javljaju na sportskih događanjima. Kao posljedica toga, često dolazi do navijačkih nereda koji završavaju uništavanjem imovine, tučnjavama, ranjavanjem a ponekad i smrću. Među najpoznatijim primjerima navijačkih nereda koje ćemo prikazati su: tragedija na Heysel stadionu 1985., utakmica Dinama i Crvene Zvezde 1990. te nedavni događaji na utakmici Dinama i Hajduka. Zbog učestalost takvih nereda posljednjih desetljeća javila se potreba za zakonom o navijačima. Taj je zakon nakraju i izglasan, međutim uz mnoge pobune i žalbe.Navijača u širem smislu te riječi, ima otkad postoji i sam sport. Već u antičko doba javljaju se grupe ljudi koje su navijale za svoje favorite na sportskim događajima. Kako se razvijao sport, razvijale su se i mnogobrojne navijačke skupine. U današnje vrijeme to su mnogobrojne i dobro organizirane skupine. Međutim, u posljednje vrijeme javlja se sve više problema vezanih uz njih. Najveći problem predstavlja upravo navijački huliganizam. Iako se huliganizam javlja u gotovo svim sportovima, odlučile smo ga pribiližiti kolegama na primjeru nogometnih huligana. Razlog tome je činjenica što se upravo na nogometnim stadionima događaju najveći navijački neredi i to što i na mnogim događanjima iz drugih sportova nerede izazivaju upravo pripadnici nogometnih navijačkih skupina. U ovom seminarskom radu pokušat ćemo obasniti razlike između pozitivnih i negativnih aspekata navijanja, te uzroke ponašanje navijača. Također ćemo prikazati neke od najpoznatijih navijačkih nereda u svijetu i Hrvatskoj
2. NEGATIVNI KONTEKST NAVIJANJA
2.1. Navijači
Navijači su osobe, jedna ili više njih, u skupini koje svojim navijanjem ohrabruju pojedinca, par ili skupinu ljudi u izvedbi određene psiho-fizičke aktivnosti, uz pomoć određenih sredstava ili bez njih, a u svrhu kako vlastitog tako i zadovoljstva onoga za koga navijaju.
Navijači koji imaju iste objekte navijanja često se organiziraju u skupine navijača i klubove obožavatelja (fan klubove), a sve u svrhu navijanja.Navijati se može na više načina, a sam način navijanja određuje i bonton događaja na kojem se navija:
1. pljeskom uz pomoć ruku (dlanovima) ili pomagala za jači pljesak
2. glasom to jest raznim povicima, pjesmama, parolama itd. koje su posebno osmišljene za objekt navijanja ili je povijesnim tijekom pripala objektu navijanja.
3. navijačkim rekvizitima - razna glazbala, udaraljke, bubnjevi, transparentiSvrhu navijanja potiče sam objekt navijanja svojom izvedbom i ponašanjem pa se tako navija:
1. jer se podržava to jest moralno ojačava objekt navijanja
2. jer se izražava svoja naklonost vjernost objektu navijanja
3. jer se želi obeshrabriti protivnika
4. radi druženja s osobama istog uvjerenja po navijanju.Navijanje otkada postoji povlači za sobom kontroverze u svezi toga što je navijanje a što nije pa su tako neke društvene norme odredile što spada u pravedno i moralno opravdano navijanje a što ne.
Navijanje nije:
1. vrijeđanje protivnika po rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj diskriminirajućoj osnovi te fizičko nasilje nad istim
2. vrijeđanje vlastitog objekta navijanja po rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj diskriminirajućoj osnovi te fizičko nasilje nad istim
3. uporaba nedopuštenih sredstava za navijanje (bengalke, topovski udar, petarde tj. pirotehnika općenito radi sigurnosti) te ometanje uz pomoć istih odvijanja događaja na kojima se navija
4. fizičko sukobljavanje sa suparničkim navijačima te vrijeđanje istih po rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj diskriminirajućoj osnovi na događajima gdje se navija i van njih
5. sukobljavanje sa osobama koje su zadužene za očuvanje javnog reda i mira (pripadnicima policije, redara i osiguranja) na događajima gdje se navija
6. sprječavanje održavanja događaja gdje se navija što na samom mjestu održavanja što van njega
7. ometanje protivnika svog objekta navijanja van pravila koje nalaže bonton2.1.1. Zašto ljudi postaju navijači?
Jedan razlog je zabava, jer je gledanje sportskih događaja zapravo prilika za druženje i uživanje. To je i način izbacivanja frustracija, koje ljudi možda ne mogu izbaciti u drugim aspektima svoj života. I estetika je razlog za neke ljude, koji posebno uživaju u ljepoti nekog sporta. Razlog može biti i obiteljsko zbližavanje, recimo kad cijela obitelj zajedno odlazi navijati za svoj tim. Odlazak na sportska događanja može uzrokovati takozvano „posuđeno samopouzdanje“. To se događa kad se navijač poistovjećuje s timom i smatra se uspješnim kad je njegov tim uspješan ( kao što se vidi u izjavi „pobijedili smo“). Sport ima veliki utjecaj na živote mnogih ljudi, što i dovodi do zanimanja za navijače. Mnoga istraživanja su provedena na navijačima u posljednjih desetak godina. Mnoge teorije pokušavaju objasniti navijačko ponašanje. Sociolozi Zillman, Bryant, and Sapolsky vjeruju da sudjelovanje u navijanju ima gotovo jednake pozitivne učinke na ljudsku psihu kao i samo participiranje u sportskom događaju. Međutim, mnoge teorije tvrde da gledanje sport zapravo u ljudima potiče buđenje osnovnih ljudskih nagona te zbog toga potiče nasilje. Jedan od najbitnijih značajki navijača je njegova emocionalna povezanost s timom za koji navija. Eisler je 1997. objavio teoriju po kojoj navijač emocionalno ovisi o izvedbi svojeg tima. Kad tim gubi on doživljava stres i pravu emocionalnu bol. Smatra se da emocije imaju velik utjecaj na samo ponašanje navijača. Postoje tri skale: emocionalnost, negativno ponašanje i pozitivno ponašanje. Definicije tih skala su:
1) emocionalnost- ova skala pokazuje emocionalni odgovor navijača na igru svojeg tima Mnoge od tih emocija su negativne, ali ima i emocija koje su pozitivne (osobito one vezane uz pobjedu)
2) negativno ponašanje- stvari na toj skali se smatraju pokazateljima privrženosti timu koje mogu biti opasne za ostale ili samog navijača
3) pozitivno ponašanje- stvari su stavljene na tu skalu ako ponašanje navijača pokazuje podršku timu na pozitivan ili neutralan način. Drugim riječima, to je ponašanje koje nije opasno za druge, nego pozitivno djeluje na samog navijača
2.2. Navijačke skupine u HrvatskojNajpoznatije navijačke skupine u Hrvatskoj su Bad Blue Boys ( NK Dinamo Zagreb ) i Torcida ( NK Hajduk Split ), stoga ćemo napisati nešto više o njima. Ostale navijačke skupine su: Armada ( NK Rijeka) , Kohorta ( NK Osijek ) , Ultrasi (NK Cibalia Vinkovci) , White Stonesi ( NK Vartkes ), Šibenski Funcuti ( NK Šibenik) itd. Huliganizam se u Hrvatskoj javlja paralelno s raspadom Jugoslavije. Povijesne i tradicijske razlike koje su konačno i dovele do raspada Jugoslavije već su ostavljale traga i na nogometu. I Torcidi i Bad Blue Boysima na svim se većim utakmicama protiv klubova iz Srbije redovito pridruživao ogroman broj navijača momčadi nižih liga, a do kraja 1980-ih ova je praksa postala općeprihvaćena, pogotovo kada je bila riječ o utakmicama s nekom od dvije beogradske momačedi, Partizanom ili Crvenom Zvezdom. Iako su gostovanja u Beogradu oduvijek predstavljala opasnost za hrvatske navijače, od sezone 1987/88 ona je postala još veća. Kako je komunistički režim diljem Europe bio na zalazu, a Srbi se počeli okretati prema srbijanskoj državi, navijačke skupine Torcide i Bad Blue Boysa počele su zajedno putovati na utakmice kako bi bile brojčano jače. No, može se primijetiti da su isto to ponekad radili i navijači Crvene Zvezde i Partizana. Jedan je od osnovnih razloga tomu bila beogradska policija kojoj je sve više smetala i sama pojava hrvatskih transparenata i zastava u njihovom gradu. A kako su navijači sa sobom nosili i baklje i dimne bombe za stvaranje atmosfere, vlasti su odlučile oštro djelovati. Sve su češće te intervencije bile brutalne, posebno kada se radilo o Bad Blue Boysima koje su dugo smatrali najjačom među hrvatskim desničarskim skupinama.
2.2.1. Bad Blue BoysNavijačka skupina Bad Blue Boys navijačka je skupina NK Dinama iz Zagreba. Poznata je po raznim nasilnim ispadima na svom domaćem stadionu i u gostima. Nasilje se manifestira: u tučnjavama s policijom , tučnjava s navijačima iz rivalnog tima , uništavanje imovine, vandaliziranje tramvaja, vandaliziranje i paljenje automobila ,kamenovanje autobusa, vandaliziranje zgrada , vlakova, bacanje baklji i predmeta na igralište, prekidanje utakmica, javno izražavanje mržnje prema raznim manjinskim skupinama, vođenje ratova sa drugim navijačkim skupinama (npr. sa Torcidom- hajdukovom navijačkom skupinom). Nasilje je dio miljea Bad Blue Boysa, počevši 13. svibnja 1990. kada se dogodio sukob s navijačima Crvene Zvezde i tadašnje milicije. U povijesti BBB-a, mnogi smatraju da je ovaj navijački sukob bila i prva bitka u Domovinskom ratu, tj. navijačko nasilje je doslovce u temeljima Hrvatske državnosti uzevši sliku Bobana kako sa nogom udara glavu milicajca da bi zaštitio člana BBB-a koji je bio tučen s pendrekom, što opisano ovako na službenim stranicama BBB-a:
U Bobanovu skoku bilo je i mnogo simbolike, bio je to skok i otpor nasilju, nepravdi, i najava skorog raspada bivše države u kojoj su Hrvati bili građani drugog reda. Bitka je trajala nekoliko sati, a izvan stadiona i do kasno u noć. Sve svjetske novinske agencije ubrzo su javljale o velikim neredima u Hrvatskoj metropoli, spominjalo se da ima i mrtvih.
Mnogi članovi BBB-a koriste nasilje kao način izražavanja svojeg unutrašnjeg bijesa i frustracija (bilo zbog rezultata utakmice, socio-ekononske situacije, ili pritiska grupe), i tipično je ponašanje huliganskih nogometnih navijačkih podskupina u svijetu. Mnogi članovi opravdavaju svoje asocialno ponašanje zbog truleža današnjeg društva, te da BBB imaju prava što čine jer su zaslužni za stvaranje Hrvatske države:
Zapamtite, mi nismo kriminalci, mi smo subkultura koja je, ako se zanemare nekakvi, gledajući ukupno stanje društva, trivijalni incidenti, ovoj državi dala puno toga dobroga. Koja je bez razmišljanja prva krenula u njeno stvaranje i koja je prva digla glas kad su u njoj krenule nepravde i političke zloporabe.
2.2.2. TorcidaNavijačka skupina torcida navijačka je skupina NK Hajduka iz Splita. Izgredi navijača Torcide također su počeli sredinom 80-ih godina 20. stoljeća. S vremenom su postajali sve češći i s neželjenijim posljedicama. Tako je uoči utakmice "Hajduk" - "Tottenham", održane u Splitu u travnju 1984. godine jedan navijač na centru igrališta zaklao pijetla, budući da se navijači londonskoga kluba, čiji je simbol tetrijeb, kolokvijalno nazivaju "pijetlovima". Na to je reagirala UEFA zabranom igranja jedne međunarodne utakmice u Splitu. Sredinom '80-ih navijački huliganizam, postaje nerazdvojna ikonografija Torcide, ali i i problemi narkomanije. U tom infiltriranju i naglom širenju droga među Torcidom očiglednu zaslugu imaju i tajne službe bivše Jugoslavije (UDBA, KOS), s obzirom na to da je policijski nadzor i nadzor građana od strane tajnih služba bio toliko velik, da je mogućnost uklanjanja nepoželjnih pojedinaca (i trajna neutralizacija) bila potpuna, a realizacija skoro promptna, da se toliko širenje droga među mlado, nacionalno svjesno i agilno hrvatski nastrojeno stanovništvo nije bilo moglo dogoditi bez njihovog znanja i umiješanosti. Torcida je, kao i Bad Blue Boysi, izrazila veliko nezadovoljstvo stanjem u Jugoslaviji - prekidom utakmice u Splitu protiv Partizana, paljenjem jugoslavenske zastave, gromoglasnim uzvikivanjem hrvatskog imena, zazivanjem skore hrvatske neovisnosti i pjevanjem hrvatskih pjesama.
2.3. “Casual” pokretIako je casual kultura postojala u nekim dijelovima Europe i dosta prije današnjih dana, postojala je naravno i u Hrvatskoj, ipak takav oblik navijačkog oblačenja, ponašanja i djelovanja najviše obilježava novije vrijeme. Činjenica je da su navijači postali sami sebi svrhom, navijačke skupine najviše akcija izvode zbog vlastite reputacije u navijačkom svijetu, ne zbog samog kluba, a sve više smo svjedoci i apsurdnih situacija u kojima klubovi vrše atak na vlastite navijače zbog pojedinačnih ispada nekih pripadnika navijačkih skupina. Stoga, kako navijači sve više brinu o sebi samima, o vlastitoj reputaciji i ugledu, sve više se prate određeni navijački trendovi koji uspostavljaju neku konstantu, letvicu koje se grupe moraju držati kako bi bile imalo respektabilne. Izgled navijačke tribine izbija u prvi plan. Iako je to oduvijek bio jako važan faktor, počinje se sve više obraćati pažnja detaljima i sitnicama na koje se u prijašnja vremena u Hrvatskoj, recimo, nije posebice obraćala pozornost. Tako pod povećalo sve više dolazi i izgled navijača, oblačenje, subkulturna pripadnost, pa nas ta svijest navijača dovodi do toga da raspravljamo o casualu, jer se takva kultura sve više infiltrira među hrvatske navijače, dok je u Europi već godinama prisutna u impozantnom opsegu. Casual kultura se europskim kontinentom počela širiti iz Velike Britanije. Kako su Englezi imali već krajem 60-ih i početkom 70-ih velike probleme s huliganizmom, masovne tučnjave i invazije tisuća huligana u teren na gotovo svakoj nogometnoj utakmici, policija je imala sve više posla, a huligani su naravno također bili zaposleni smišljanjem načina da izbjegnu policiju. Takav način razmišljanja nogometnih huligana na Otoku posebno je uzeo maha nakon što je „željezna lady“ Margaret Thacher uvela rigorozne zakone kažnjavanja nasilja na nogometnim terenima. Broj pripadnika organa reda i mira, i stuarda i policajaca, je uvelike povećan, brojne policijske ophodnje oko stadiona postale su svakodnevna pojava, pa su i nogometni huligani bili primorani reagirati svojevrsnim „obrambenim mehanizmom“ gurajući casual kulturu u prvi plan. Sergio Tacchini, Adidas, Ellesse i ostale sportske marke postale su uobičajena odjeća nogometnih huligana koji su na taj način odvraćali sa sebe pažnju policije, a od obilježja nosili su eventualno bedž svog nogometnog kluba. Neredi su se sa stadiona preselili na okolne ulice, broj sukoba i razbijenih glava nije padao iako to mediji i dan danas nastoje iskriviti pa često čujemo sintagmu „Margaret Thacher je smirila ratoborne Engleze“, što u stvarnosti baš i nije tako. Kroz 70-e su u modu došle dizajnerske marke poprilično skupe odjeće, pomodni stil je sve više uzimao maha, naposljetku do te mjere da je precizirana neka dizajnerska odjeća koju su nosili huligani, brandovi kao što su Burberry, Aquascutum, Stone Island, Henri Lloyd, Fred Perry, Lonsdale London postajali su sve učestalija odjeća nogometnih huligana. Kulminacija casuala među „otočkim“ huliganima dovela je do toga da su među huliganima u potpunosti istrijebljeni ostali navijači s obilježjima klubova. Casual kultura razvila se isključivo kao odgovor huligana na policijsku represiju, ali sve veći opseg poprimila je prelaskom i na europsko kontinentalno tlo, još u 70-im godinama. Navijači su i u zapadnoj, ali i u istočnoj Europi postajali sve veća prijetnja, sukobi među navijačima poprimali su sve veće razmjere, tako da je ekvivalentno toj činjenici i policijski aparat bio po čitavoj Europi sve moderniji, ažurniji i brojniji. Nadzorne kamere, pojačane ophodnje, specijalne policijske jedinice, „undercover“ operacije protiv huligana krajem 80-ih naročito u Engleskoj doveli su do širenja casuala. I na prostorima naše države puno su bolje prolazili oni koji su na gostovanja (većinom vlakom) išli u jeans ili kožnim jaknama nego oni koji su nosili, tada popularne, spitfire jakne, jer su ovi prvi izgledali kao obični putnici, dok su ovi drugi bili etiketirani kao navijači zbog svog izgleda i imagea i nerijetko su odmah na stanici dobivali policijsku pratnju. Huliganizam se iz Velike Britanije jako brzo proširio europskim tlom, zahvatio je gotovo sve zemlje, a naročito one s dobrim nogometnim ligama i velikim brojem navijača, Njemačku, Francusku, Nizozemsku, Italiju, ali uvelike i zemlje istočnog bloka, koje i danas imaju jako istaknute huliganske scene kao npr. Poljsku i Rusiju. Novija vremena donijela su i u Hrvatsku tzv. dizajnersku ili uniformiranu casual odjeću, kojoj su prije svega podlegli huligani. Sindrom koji je zahvatio hrvatsko pravosuđe i organe reda i mira doveo je do toga da je odlučeno da se moraju sankcionirati i ultra elementi kao što je pirotehnika, a sve češći problem je i unošenje zastava, bubnjeva i koreografija na hrvatske tribine. Bit tzv. uniformiranog casuala je upravo isticanje navijačkog identiteta. Za navijača obučenog u tu dizajnersku odjeću ostali navijači znaju da je pripadnik njihove subkulture, dok on kao takav teže podliježe policijskoj represiji nego navijač s vidljivim obilježjima i navijačkim rekvizitima. Iako „casual“ u navijačkom smislu znači odijevanje bez klupskih obilježja, dizajnerske marke su prevladale jer imaju istu ulogu zavaravanja organa reda i mira, ali direktno impliciraju ostalim navijačima da je osoba koja se tako odijeva upravo navijač.
2.4. Rasizam , ksenofobija i ostali oblici diskriminacije
U zemljama u kojima živi puno doseljenika (poput Njemačke) nogomet je i važno sredstvo za društvenu integraciju stranaca. Od oko dva milijuna mladih koji redovito igraju nogomet u nekom njemačkom klubu, čak 50 posto ih potječe iz inozemstva. Bundesliga je nezamisliva bez stranih zvijezda poput Olića, Robbena ili Ribéryja. Pa ipak, sav trud oko integracije pokušavaju uništiti ili uništavaju rasistički 'navijači'. Nogomet je za svakog pravog navijača nezamisliv bez emocija, bez izljeva bijesa i dubokih razočaranja. Uz te 'pozitivne', na tribinama korijenje hvataju i 'negativne' emocije: mržnja prema strancima, netolerancija, socijalne frustracije. Prema mišljenju njemačkog profesora Guntera Pilza, sociologa iz Hannovera koji se pozabavio ponašanjem navijača, razlog te pojave leži u činjenici da među navijačima ima i onih osoba koje 'strahuju od budućnosti, nemaju perspektivu i onda u rasističkim parolama i ideologiji traže rješenje za svoje probleme'. Zahvaljujući anonimnosti navijačkih masa, takve se parole uzvikuju i na tribinama nogometnih stadiona. Mogućnost bezuvjetne identifikacije s vlastitom ekipom, konstelacija 'naši-njihovi', žeđ za uspjehom i činjenica da sve ono što je vezano uz nogomet u medijima nailazi na velik odjek - to je kombinacija zbog koje su nogomet i nogometna supkultura postali tako atraktivni ekstremnoj desnici. Kriv je i društveni položaj koji nogomet uživa u većini društava. U Njemačkoj, primjerice, nogomet nije samo najpopularnija sportska igra koja obožavatelje ima u svim društvenim slojevima. Nogometni i općenito sportski klubovi su žarišta društvenog života. Na zapadu Njemačke svaki treći, a na istoku svaki četvrti građanin aktivno je uključen u rad nekog sportskog društva. Nogomet je uza sve to vrlo važna platforma za socijalizaciju mladih muških, a sve više i ženskih gledatelja. 'Upravo zbog toga i desne ekstremne snage preko sportskih aktivnosti pokušavaju širiti svoju ideologiju', kaže Angelika Ribler, referentica udruge Sportska mladež u Hessenu, koja se već duže vrijeme bori protiv rasizma u nogometu. Desnih ekstremnih, antisemitskih i rasističkih obrazaca ponašanja ima više-manje u svim njemačkih ligama: od Bundeslige pa do četvrte i pete lige. Studija Saveznog instituta za sportske znanosti iz Bonna objavljena 2006. pokazala je da postoji samo jedna (mala) razlika između istoka i zapada zemlje: na istoku desničarski ekstremni fanovi otvorenije i ofenzivnije prakticiraju svoje aktivnosti u nogometnim krugovima nego oni sa zapada zemlje. U elitnoj nogometnoj ligi (Bundesligi), gdje vlada visok stupanj profesionalizacije, odnosno gdje se tribine nadzire uz pomoć videokamera, na tribinama stručnjaci uočavaju takozvani 'suptilni' rasizam. Umjesto da skandiraju ozloglašene parole, pristalice desničarske scene određenim kodovima šalju svoje poruke široj javnosti. Oni se kreću na granici legalnosti i ilegalnosti kad nose majice na kojima je otisnut broj 18 - kao simbol za 1. i 8. slovo njemačke abecede: A i H (Adolf Hitler). Sociolog Gunter Pilz navodi i neke druge primjere 'prikrivenog' rasizma na tribinama: 'U te suptilne oblike spada i činjenica da se tamnopute igrače brže izviždi kad igraju loše nego što je to slučaj s njemačkim igračima.' Inozemni igrači, prije svih tamnoputi nogometaši, tvrde da ih ne vrijeđaju samo 'navijači' na tribinama - već i protivnički igrači, treneri, pa čak i suci. Nerijetko se takve uvrede pretvaraju u fizičke obračune. Iz amaterskog nogometa, prvenstveno u onim predjelima s visokim postotkom imigranata, sve češće stižu vijesti o brutalnim tučnjavama na travnjaku. Angelika Ribler govori iz svog dugogodišnjeg iskustva: 'Postoje situacije u kojima se neki igrači ili cijele momčadi vrlo dobro poznaju iz ranijih ogleda. I već od ranije imaju negativnu sliku o protivniku. Ti mladi ljudi onda na teren izlaze s vrlo lošim osjećajem u trbuhu...' Drugim riječima rečeno: u igri je previše agresije. Prevencijom sukoba bave se i navijači i navijačke skupine, nogometni klubovi i sami nogometaši. Ipak, za iskorjenjivanje rasizma i desnog ekstremizma u nogometu (i u društvu općenito) nisu dovoljni samo javni apeli poznatih osoba - potreban je prije svega i angažman svakog pravog navijača. Svijet sporta pod pritiskom je organizacija i skupina koje rasizmom, ksenofobijom i uporabom nasilja pokušavaju uništiti zadovoljstvo, entuzijazam i jedinstvo kojima je sport okružen, a te skupine najviše djeluju preko interneta. Internet je danas postao forum za više milijardu korisnika u cijelome svijetu. Rasističke, nasilne i ekstremističke organizacije i skupine brzo su posegnule za tim medijem te kroz sustavnu i racionalnu uporabu iskoristile njegove prednosti. Time se internet pokazao kao učinkovit i nekažnjiv medij za širenje rasističkih, antisemitskih, ksenofobnih ideja ispunjenih mržnjom te u velikoj mjeri bez posljedica. Europski nadzorni centar za rasizam i ksenofobiju (EUMC) 2002. godine objavio je studiju kojom su proučavali internetske stranice navijačkih skupina širom Europe. Naišli su na velik broj stranica navijača koji se koriste nogometom i internetom kako bi širili rasističke i ostale diskriminirajuće ideje. Na primjer, dvije takve stranice u Švicarskoj, Koma Kolonne 88 i Commando Ultra 88 Lugano, imaju broj 88 jer je to šifra nacističkog pozdrava «Heil Hitler», gdje je 8 simbol slova H, osmog slova abecede. Nadalje, austrijska stranica s imenom Rapid Club Wels pokazuje ironične stripove s rasističkim i ksenofobnim sadržajem te neprestano vrijeđa Afrikance. Ostale stranice sadrže razne rasističke poruke o Romima, Turcima, crncima i Židovima. Na navedenim se stranicama često pojavljuju nacionalističke boje ( crna ili boje državne zastave ) , gotička slova ili slova u obliku runa. Danas nema kluba, igrača, trenera i svih nogometnih struktura koji bilo kakav oblik diskriminacije ne osuđuju i stalno ukazuju na problem. Krajnje je vrijeme da se ta borba konkretizira kroz zakonske mjere koje će se drastično sprovoditi.
2.5. Huliganizam
Huliganizam je termin koji opisuje ponašanje koje krši pravila društvene norme, bonton, zakon, a i opće destruktivno ponašanje. Sam termin huliganstva dolazi po irskom prezimenu Hooligan (sricano i Houlihan), a pojavio se u Velikoj Britaniji krajem 19. stoljeća, a opisuje devijantno ponašanje i način življenja uličnih bandi i pojedinaca koji su ih sačinjavali. Također danas taj termin je općeprihvaćen i opisuje ponašanje kod pojedinaca ili skupine ljudi koji svojim destruktivnim ponašanjem ne uklapaju u društvene norme i zakone te vandaliziraju svoju okolinu. Takva vrsta ponašanja pripisuje se obično navijačkim skupinama iz različitih sportova, najčešće ekipnih kao što su nogomet, ragbi, košarka, rukomet...2.5.1. Povijest huliganizma
Iako se huliganstvo uglavnom, premda ne isključivo, pripisuje modernom nogometu, sukobi su se događali i na tjelesnim natjecanjima u antičko doba, kao što se događaju danas u mnogim drugim sportovima. Jedan od najranijih zapisa o sukobima između suparničkih navijača potječe od Tacita i opisuje nerede u Pompejima 59. godine. Tijekom gladijatorskih igara koje je u gradu organizirao Livenius Regulus, skupina gledatelja iz Nucerije i Pompeja stala se međusobno nabacivati uvredama a potom i kamenjem, da bi neredi naposljetku prerasli u oružani sukob. U sukobu je ubijeno i ozlijeđeno toliko ljudi da je građanima Pompeja nametnuta desetogodišnja zabrana sudjelovanja na sportskim natjecanjima, a navijački klubovi su bili raspušteni. Nasilje među navijačima sportskih timova bilo je prisutno i u vremena starih Rimljana, kad su gledatelji utrka u kočijama često bili sudionici masovnih svađa i tučnjava. Najpoznatiji incident dogodio se 532. godine u Niki. Navijači zelene i plave ekipe su izazvali tučnjavu koja je dovela do pobune u kojoj je poginulo 3000 ljudi. Nešto bliže današnjem dobu, srednjovjekovne igre soule- koja se igrala u ruralnim dijelovima Francuske i uključivala borbu dvije momčadi za posjed nad svinjskom mješinom koju bi pobjednici potom odnijeli kući i objesili na zvonik seoske crkve- bila je popraćena s tolikim strastvenim ispadima i sukobima među navijačima da je Crkva igru u više navrata zabranila zbog poticanja nemira. Iz istog doba potječe i vrlo moderna slika nasilja vezana uz viteške turnire u kojima su sudjelovali i sudionici i gledatelji. Nije bilo neobično da se na natjecatelje bacaju svakojaki predmeti , a vrijedili su i zakoni o zabrani unošenja oružja u prostor gledališta, iz straha da će se suparničke grupe u tolikoj mjeri poistovjetiti sa svojim prvakom da će se međusobno i potući.
2.5.2. Tragedija na stadionu Heysel
Heyselska tragedija se dogodila 29. svibnja 1985. godine na stadionu Heysel u Bruxellesu, prije finala «Kupa europskih prvaka» u nogometu između talijanskog Juventusa i engleskog Liverpoola, kada se, zbog huliganizma, srušio jedan nosivi zid stadiona.Poginulo je 39 ljudi, većinom navijača Juventusa. Događaj je za posljedicu imao izbacivanje svih engleskih nogometnih klubova iz europskih natjecanja do 1990. godine. Smatra se da se tragedija dogodila iz osvete navijača Liverpoola za događaje godinu prije u Rimu, nakon finala Kupa prvaka i pobjede Liverpoola nad Romom. Romine navijačke skupine su van stadiona Olimpico napale i pretukle brojne Liverpoolove navijače, koji su se vraćali u svoje hotele. Godinu dana su kružile glasine da Liverpoolovi huligani Talijanima spremaju osvetu za rimske događaje. Heysel je izgrađen 1930. godine. Brojni su upozoravali, između ostalih i Liverpoolov izvršni direktor, da stadion zbog dotrajalosti ne odgovara sigurnosnim i drugim kriterijima za odigravanje finala Kupa prvaka. Na dan finala na stadionu se tiskalo oko 60 tisuća navijača, od toga po 25 tisuća Talijana i Engleza. Veliki broj talijanskih navijača se domogao ulaznica za sektor Z, čime su došli u dodir s najekstremnijim Liverpoolovim navijačima u sektorima X i Y. Belgijska policija je, nakon prve tuče, između sektora Y i Z postavila zaštitnu žičanu ogradu, koju je čuvao manji odred policije. Tada su se navijači počeli gađati komadima dotrajalih betonskih tribina. Sukob je eskalirao kada je veća grupa Liverpoolovih navijača preskočila i probila zaštitnu ogradu, ušavši u sektor Z. Bježeći pred njima, Juventusovi navijači su nagrnuli na vanjski zid stadiona, koji se pod njihovom težinom srušio. Poginulo je 39 ljudi, a preko 600 je bilo ozlijeđeno. U kaosu koji je uslijedio, navijači Juventusa na drugom kraju stadiona su krenuli u odmazdu prema Liverpoolovim navijačima, sukobivši se s belgijskom policijom koja im se ispriječila na putu. Sukob je trajao preko dva sata.
2.5.3. Neodigrana utakmica između Dinama i Crvene Zvezde ( 13.05.1990. )
Utakmica između zagrebačkog Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. ostala je čuvena u novijoj hrvatskoj povijesti. No , ne po nogometu budući da nikad nije niti odigrana. Na stadioni su izbili neredi između navijačke skupine Bad Blue Boys te Delija (navijača Crvene zvezde) predvođenih Arkanom. Taj datum je bio samo par tjedan nakon održavanja prvi višestranačkih izbora u Hrvatskoj na kojima su premoćno pobijedile stranke koje su se zalagale za neovisnost Hrvatske. Izgredi na stadionu su rezultirali činjenicom da je 60 ljudi bilo ozlijeđeno.Oko 3000 "Delija" je došlo na utakmicu u Zagreb. Nekoliko sati prije utakmice po Zagrebu su se događale tučnjave između Bad Blue Boysa i Delija na ulicama. No ,prave nevolje su počele dolaskom navijača na stadion. Delije, u svom ograđenom prostoru, su počeli razbijati po stadionu nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili Bad Blue Boysi. Pri tom su uzvikivali "Zagreb je Srbija!", "Ubit ćemo Tuđmana! ". Probivši zaštitnu ogradu počeli su napadati Dinamove navijače stolicama i noževima. BBB -razljućeni potezima svojih suparnika - pokušali su se probiti na teren pola sata kasnije , ali su bili brzo napadnuti od postrojbe specijalne policije koju su većinom činili Srbi koji su bili blagi prema ponašanju gostujućih navijača .Policajci su se pritom koristili pendrecima i suzavcem. Za par minuta , situacija se otela nadzoru , budući da BBB više nisu mogli biti zadržani od strane policije, izašli su na teren kako bi se dočepali Delija. Sat vremena kasnije, sa desecima ozlijeđenih , bitka je završila. Usred cijelog kaosa, nekoliko Dinamovih igrača je ostalo na terenu, dok su igrači Crvene Zvezde već napustili teren i bili u svlačionicama. Zvonimir Boban, kapetan Dinama napao je policajca koji je napadao Dinamovog navijača. BBB-ovci su se uskoro stavili u odbranu Bobana poput tjelesnih čuvara. Zbog tog čina, Boban je postao svojevrsni nacionalni junak, dok su ga Srbi proglasili "nacionalistom". Bio je suspendiran od strane Jugoslavenskog nogometnog saveza na 6 mjeseci te je protiv njega podignuta optužnica, unatoč tomu što je napadnuti policajac (za kojeg se naknadno ispostavilo da je bio Bošnjak) javno oprostio Bobanu taj napad. Mnogo godina kasnije govoreći o spomenutom incidentu Boban je uzjavio:" mogu samo reć da ...sam reagirao na jednu ... veliku nepravdu koja je bila toliko očita ... da jednostavno čovjek s.. sa minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom ili čovjek koji ima osjećaj za .. za minimalnu pravdu ne može ostat miran: Ne može ne reagirat na neki način . Ja sam kasnije bio isprovociran budući da ... ja jesam psovo svašta sam vikao milicajcima i tako bilo je , bilo je sigurno i s moje strane dosta provokacija prije nego što me je onda milicajac udario i onda sam mu ja vratio".
2.5.4. Neredi na utakmici Dinamo- Hajduk ( 01.05.2010. )Teška ozljeda policajca i navijača u sukobima što su izbili tijekom nogometnog derbija između Dinama i Hajduka najnoviji je incident na tribinama u Hrvatskoj. Rezime navijačkih napada je petnaest ozlijeđenih policajaca i šest navijača, a privedena je 91 osoba, odnosno 66 domaćih i 25 gostujućih navijača. Bilo je i pucnjave. Jedan je policajac najvjerojatnije slučajno tijekom okršaja s navijačima ispalio hitac i ranio navijača, dok je drugi policajac dva puta pucao u zrak u znak upozorenja jer je napadnut. Navijački neredi izbili su na istočnoj tribini na zagrebačkom stadionu Maksimir pred kraj prvog poluvremena, tako što su specijalci ušli na tribinu kako bi, unatoč najmodernijem video nadzoru u Europi, sa stadiona izveli navijača koji je zapalio baklju (bengalku). U okršajima Bad Blue Boysa i policijskih specijalaca jedan je policajac izgubio oko. Naime, na donjem dijelu sjeverne tribine Maksimirskog stadiona, nepoznati počinitelj bacio je i aktivirao pirotehničko sredstvo pod nazivom «topovski udar» te teško ozlijedio policajca kojem je trajno stradalo oko i oštećen mu je sluh. Na kraju je, prije nastavka susreta, ispražnjen dio sjeverne i istočne tribine. Huligani su na policajce bacali baklje i stolice, no temeljem nadzornih snimki utvrđeno je da su policajci te iste baklje i stolice bacali natrag među huligane ne razmišljajući da na tribini ima i djece, žena, staraca i normalnih navijača. Tijekom postupanja policija je nad više osoba upotrijebila sredstva prisile – tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje, a prema masi i službene palice. Oštećeno je i pet službenih osobnih automobila, dva autobusa i dva tramvaja ZET-a. U dva autobusa koji su prevozili navijače Torcide razbijena su bočna stakla i oštećena dva krovna prozora.
2.5.5. Još neki primjeri huliganizma u svijetu sporta
1993. godine Monicu Seles je navijač Steffi Graf izbo nožem tijekom pauze u meču. To je bio prvi korak huliganizma u svijet tenisa.
Tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 1994. kolumbijski nogometaš Andrés Escobar je zabio autogol u utakmici protiv SAD-a, zbog čega je Kolumbija na kraju izgubila. Nakon što se vratio u Kolumbiju, muškarac ga je pričekao ispred bara i upucao 6 puta. Navodno je uzvikivao „GOL“ prilikom ispaljivanja svakog metka.
Tijekom Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine, irski svećenik Neil Horan istrčao je iz publike i napao trkača Vanderleia de Limu, koji je do tada bio vodeći, te ga tim napadom koštao zlatne medalje.
2007. godine talijanski policajac je pokušavao spriječiti tučnjavu navijača nakon utakmice Juventus-Lazio. Pucnjem iz pištolja ubio je navijača Lazia. Nakon što se vijest o ubojstvu proširila Italijom, prekinuta je utakmica Milan-Atalanta jer su navijači pokušavali demolirati ogradu i napasti policiju i igrače.
Utakmica švedske hokejaške lige između domaćeg AIK-a i Leksanda počela je sa zakašnjenjem, jer su navijači zasuli teren umjetnim penisima, pa je bilo potrebno dodatno čišćenje leda. Osim mnogobrojnih gumenih p...enisa na terenu, navijači su na tribine donijeli i ogromni penis na napuhavanje.Cijeli taj show bio je uperen prema hokejašu Leksanda, Janu Huokku, koji se tog tjedna našao usred seks skandala, jer je njegova snimka 'kućnog pornića' sa djevojkom objavljena na internetu.
2.5.6. Mediji kao katalizator huliganskoga nasiljaNakon tragedije na Heyselu, huliganstvo više nije bilo samo britanski problem jer su mediji svojim komentarima, obrađivanjima teme i neprekidnim prikazivanjem istih slika- u klasičnoj novinarskoj maniri oslanjajući se na težinu riječi i šokantnost slike- dali nogometnim navijačima i huliganima dotad neviđen publicitet. Dotada je njihova glavna svrha bila podupiranje momčadi, s huliganstvom kao najtvrđim izrazom navijačke kulture, no od trenutka kad su njihove aktivnosti dobile potvrdu, oni su počeli uživati u sve većoj prepoznatljivosti. Uloga medija u širenju huliganstva nije ograničena samo na slučaj intenzivnoga praćenja heyselskog slučaja. Kao način borbe protiv huliganizma , dio britanskog tiska stvorio je takozvanu «razbijačku ligu» kojoj je cilj bio uzvratiti udarac huliganskim skupinama stigmatizacijom i javnom osudom. Međutim, mladi navijači gladni pažnje javnosti, taj sustav okrenuli su u vlastitu svrhu. Biti na vrhu razbijačke lige s vremenom je postao najvažniji cilj svih huliganskih skupina. Razbijačka liga je nažalost postala razlog više za rivalstvo i nasilje među skupinama. Premda mediji nisi prouzročili huliganstvo, oni su ga potaknuli, pojačali i razjarili te znatno utjecali na njegovo širenje, promociju i potvrđivanje, bar među onim ljudima koji su se poistovjetili s takvim načinom života i postizanja društvenog priznanja.
2.6. Zakon o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima ( Zakon o navijačima )
«Svrha Zakona o navijačima je osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika sportskog natjecanja ili sportske priredbe i stvaranje okruženja koje sprječava, suzbija i sankcionira nedolično ponašanje, nerede, te nasilje, prije, za vrijeme i nakon sportskog natjecanja ili sportske priredbe, zaštita gledatelja koji se dolično ponašaju, zaštite drugih građana i njihove imovine i imovine pravnih osoba te stvaranje uvjeta da sportsko natjecanje ili sportska priredba što više pridonosi kvaliteti života građana, osobito mladeži.»
Zakon o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima
Zakoni koje krše huligani su opći zakoni te je njihovo kršenje vezano za :
- vrijeđanje po raznim diskriminacijskim osnovama pojedinaca ili skupina ljudi
- fizički napadi sa nanošenjem lakših, težih ili čak smrtnih posljedica
- uništavanje javne i privatne imovine
- uznemiravanje javnog reda i mira
- ugrožavanje opće sigurnosti (pirotehnika)
- zlouporaba zabranjenih sredstava (alkoholna pića, narkotici, pirotehnika)
- ometanje odvijanja športskih i drugih društvenih događanja
Kazne za huligansko ponašanje pojavljuju se u obliku:
- društveno korisnog rada
- novčanih kazni
- zatvorskih kazni u trajanju od nekoliko dana do čak nekoliko godina
- ograničenja kretanja za vrijeme odvijanja određenih društvenih događanja
- izgon i progon za strane državljaneIsječak iz izmjene Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima:
Članak 39.a mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom od 4.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 20 dana do najdulje 60 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja:
1. baca predmete u natjecateljski prostor ili gledateljski prostor športskog objekta (članak 4. stavak 1. podstavak 5.),
2. pjeva pjesme ili dobacuje natjecateljima ili drugim gledateljima poruke, čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti (članak 4. stavak 1. podstavak 6.),
3. pali ili baca pirotehnička sredstva (članak 4. stavak 1. podstavak 7.),
4. pali ili na drugi način uništava navijačke rekvizite ili druge predmete (članak 4. stavak 1. podstavak 8.),
5. poziva ili potiče na tučnjavu ili na napad na druge gledatelje, redare, službene osobe organizatora natjecanja, športaše i druge sudionike u športskom natjecanju (članak 4. stavak 1. podstavak 9.),
6. potiče i sudjeluje u tučnjavi ili napadima na druge gledatelje, redare, službene osobe organizatora natjecanja, športaše i druge sudionike u športskom natjecanju (članak 4. stavak 1. podstavak 10.),
7. pokuša nedopušteno ući ili nedopušteno uđe u natjecateljski prostor ili gledateljski prostor ili prostor koji je namijenjen sucima ili drugim osobama koje sudjeluju u športskom natjecanju (članak 4. stavak 1. podstavak 11.),
8. oštećuje ili uništava dijelove športskog objekta, prijevoznih sredstva i druge imovine (članak 4. stavak 1. podstavak 13.).
(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 20 do najdulje 60 dana kaznit će se osoba kojoj je izrečena mjera iz članka 32., a koja nije postupila sukladno odredbama članka 32.a ovoga Zakona.
(3) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 20 do najdulje 60 dana kaznit će se fizička osoba koja je dva ili više puta od dana počinjenja prekršaja u razdoblju od dvije godine unatrag pravomoćno proglašena krivom za prekršaje iz ovoga članka.
(4) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 30 do najdulje 90 dana kaznit će se fizička osoba koja se za vrijeme trajanja zaštitne mjere iz članka 32. ili sigurnosne mjere iz članka 34. zatekne u prostoru športskog objekta ili se njezina prisutnost utvrdi pregledom zapisa videonadzora obavljenog na temelju ovoga Zakona (članak 16. stavak 1.) ili Zakona o policiji.«.
Članak 39.b mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ustrojava i vodi Zbirku podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja.
(2) Zbirka podataka iz stavka 1. ovoga članka sadrži: osobne podatke o osobama evidentiranim za prekršaje iz ovoga Zakona (ime i prezime, ime oca/majke, osobni identifikacijski broj, datum i mjesto rođenja, spol, nadimak, pseudonim, zanimanje, pripadnost klubu navijača ili navijačkoj skupini, fotografiju te svaku informaciju koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu koja se može identificirati), podnesenim kaznenim prijavama i optužnim prijedlozima, izrečenim mjerama opreza, kaznama, sigurnosnim i zaštitnim mjerama, dovedenim i zadržanim osobama, podatke dobivene od inozemnih policijskih tijela, te s time u vezi podatke o navijačima i navijačkim skupinama.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka o izrečenim mjerama opreza, kaznama, sigurnosnim i zaštitnim mjerama, mogu se koristiti za razmjenu u okviru međunarodne policijske suradnje.
(4) Podaci iz stavka 2. ovoga članka čuvaju se deset godina.«
ZAKLJUČAK
Ako postoji jedan određeni oblik nasilja koji se obično povezuje sa sportom ili barem navijačima, to je huliganstvo. Moglo bi se reći da je u svakodnevnoj komunikaciji huliganstvo jedini prepoznatljivi oblik nasilja, no u posljednje vrijeme sve se više pažnje pridaje i rješavanju problema rasizma, ksenofobije i raznih ostalih oblika deskriminacije. Slika koju javnost danas ima o mladim huliganima ne samo da je potaknula porast nasilja na utakmicama već je pridonijela i širenju toga problema Europom kroz proces koji se zasniva na oponašanju i suparništvu. Smatramo da je danas jedna ( ako ne i jedna od najbitnijih ) funkcija sporta –masovna zabava. Ima li sport u toj funkciji jaču ulogu u ujedinjavanju ili razdvajanju? To pitanje mučilo nas je par dana i bilo tema skoro svakog našeg zajedničkog susreta. Nakon nekoliko dana debatiranja složile smo se da su svi sportski događaji prilike u kojima se ljudi mogu otvoriti prema onima od kojih se razlikuju i naučiti nešto o njima, jer sport spaja i miješa različite tipove ljudi i kultura. Sport, a time i navijanje, olakšava nam komunikaciju i vjerojatno služi za borbu protiv predrasuda i onih vrsta uvjerenja koja šire mržnju i netoleranciju. A mi, navijači, vjerojatno od sporta tražimo više nego od ostalih područja života upravo zato što sport uključuje odgoj, strast i zadovoljstvo, zato što priređuje spektakle, inspirira nas da sanjamo. Iz iskustva znamo da je biti na stadionu neopisiv osjećaj, ali smatramo da svi zajedno moramo izgraditi pravedniju i mirniju «tribinu» u kojoj će vladati pravda, prijateljstvo, osjećaj zajedništva i tolerancija, a definitivno trebamo reći DOSTA nasilju, što sa strane navijače, što sa strane čuvara javnog reda i mira.
LITERATURA
Karamarko, J.(2010). Zadnji trzaj. Zagreb: Nova knjiga Rast.
Foer, F.(2006). Kako nogomet objašnjava svijet. Zagreb: Celeber.
Vrcan, S.(2003). Nogomet-politika –nasilje. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
Bodin, D., Robene, L., Heas, S.(2007). Sport i nasilje u Europi. Zagreb: Knjiga trgovina.
Brimson, D.(2006). Nogometno nasilje u Europi. Zagreb: Celeber.
Brimson, D.(2006). Tajne nogometnog huliganizma. Zagreb: Celeber.
Hornby, N.(2001). Nogometna groznica. Zagreb: Celeber.
Radnedge, K.(2006). Enciklopedija nogometa. Zagreb: Znanje.Povijest nogometa: Europske velesile i tamna strana nogometa / CD-ROM/
Violence in sports (2010) , preuzeto 21.05.2010. sa http://en.wikipedia.org/wiki/Violence_in_sports
Mass-media aspect of sport hooliganism (2008), preuzeto 21.05.2010. sa http://www.britannica.com/bps/additionalcontent/18/35233988/MASSMEDIA-ASPECT-OF-SPORT-HOOLIGANISM
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (2009), preuzeto 23.04.2010. sa http://www.mup.hr/main.aspx?id=149#zakon09
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi