INFORMATICKI KRIMINAL U EKONOMIJI

OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- KRIMINOLOGIJA -

Još...

INFORMATIČKI KRIMINAL U EKONOMIJI

Kompjuterski kriminalitet predstavlja oblik kriminalnog ponašanja, kod koga se korištenje kompjuterske tehnologije i informacionih sistema ispoljava kao način izvršenja krivičnog djela, ili se kompjuter upotrebljava kao sredstvo ili cilj izvršenja, čime se ostvaruje neka u krivično-pravnom smislu relevantna posljedica. Kompjuterski kriminalitet je takođe protivpravna povreda imovine kod koje se računarski podaci s predumišljajem mjenjaju (manipulacija računara), razaraju (računarska sabotaža), ili se koriste zajedno sa hardverom (krađa vremena).
Kompjuteri i kompjuterska tehnologija se mogu zloupotrebljavati na razne načine, a sam kriminalitet koji se realizuje pomoću kompjutera može imati oblik bilo kojeg od tradicionalnih vidova kriminaliteta, kao što su krađe, utaje, pronevjere, dok se podaci koji se neovlašteno pribavljaju zloupotrebom informacionih sistema mogu na razne načine koristiti za sticanje protivpravne koristi. Pojavni oblici kompjuterskog kriminaliteta su: protivpravno korištenje usluga i neovlašteno pribavljanje informacija, kompjuterske krađe, kompjuterske prevare, kompjuterske sabotaže i kompjuterski terorizam i kriminal vezan za kompjuterske mreže.
Protivpravno korištenje usluga se sastoji u neovlaštenoj upotrebi kompjutera ili njegovoj ovlaštenoj upotrebi ali za ostvarivanje potreba nekog neovlaštenog korisnika.
Primjer neovlaštene upotrebe kompjutera je kada se kompjuter koristi u bilo koje druge svrhe, osim onih koje predstavljaju dio njegove namjene u informatičkom sistemu. Primjeri ovlaštene upotrebae kompjutera, ali za potrebe neovlaštenog korisnika, ili radi ostvarenja drugih nedopuštenih ciljeva su npr., u slučaju kada zaposleni u jednoj firmi pribavi podatke za budućeg poslodavca ili kad raspoloživo kompjutersko vrijeme koristi za obavljanje nekih svojih poslova. Jedan od najčešćih oblika neovlaštene upotrebe kompjutera sa kojim se susreću poslodavci širom svijeta jeste zloupotreba Interneta od strane zaposlenih.
Neovlašteno pribavljanje informacija predstavlja svojevrsnu kradju podataka sadržanih u kompjuterskim sistemima, najčešće u cilju ostvarivanja
protivpravne imovinske koristi. Tehničke i tehnološke mogućnosti za neovlašteno pribavljanje informacija su sa pojavom Interneta postale mnogostruko veće tako da mete mogu biti i vaš lični PC ali i bilo koji povezani ili izolovani kompjuterski sistem.

2. PROBLEM U FOKUSU

Usljed velike količine podataka još se čini da je "filmska piraterija" na internetu nerealna. Ta oblast je ipak žestoko napadnuta, počev od 1999. godine kada je mnoštvo hackera krekovalo CSS-zaštite DVD-filmova. Da bi digitalizovana filmska traka mogla da se odmotava ne samo na Apple-sistemu i PC-sistemu, nego i na Open-Source Linux-u, samosvojna industrijska zaštita od kopiranja stavljena je izvan snage. Od tada besni ogorčena borba - između ostalog o tome, u kojoj meri se ovde radi o (u mnogim državama dozvoljenom) reverzibilnom inženjeringu (Reverse Engeering), a u kojoj o prostoj povredi autorskih prava. Borba protiv "softverske piraterije" ima nešto dužu tradiciju. Bussines Software Alliance (BSA) na svojoj austrijskoj web stranici navodi 1996. godinu kao početak borbe protiv pirata, njemačka BSA uprkos svoje kampanje-straha ("Svi imate razloga da budete nervozni"), 2001. godine konstatuje boom internet-piraterije i obijelodanjuje 533 mirujuća sajta. Warez-scene (ilegalno kopiranje software-a, termin nastao u USA poznatih sedamsedetih godina - prim.prev.) koje na duge staze nisu podsticane komercijalom već strašću, ukazuju na onu oblast u kojoj su internet-pirati načinjeni medijskim zvijezdama, oblast prema kojoj filmska i software-ska piraterija djeluju kao bagatela: muzičke fanove na internetu. Sa početkom osamdesetih godina, muzička industrija je u akciji velikih razmjera prebacivala posao za konzumente u digitalnu formu. CD (kompakt disk), kao sljedbenik LP (longplej ploče) još uvek je bio shvaćen kao fizički nosilac podataka i isto tako malo je čuvan od kopiranja kao i analogna vinilska ploča. Naučnici na Fridrih-Aleksander univerzitetu u Erlangenu su u isto vrijeme, od 1987. godine na tamnošnjem Fraunhofer-Institutu za integrisane ploče (IIS-A) razvili komprimovanje digitalizovanih zvukova. Erlangenški tim je unutar Moving Pictures Expert Group (MPEG) postao vodeće pero u razvoju "MPEG Audio Layer-3", ukratko: MP3, u internacionalnim standardizovanim oznakama. Izvorni encoder bio je mali i komplikovan za korisničku upotrebu - a širio se eksplozivno. Naredni programi koji su vrlo brzo kursirali Shareware, bili su
CD-Ripper koji je audio podatke sa nosača zvuka kopirao na hardisk. Sa jeftinom raspoloživošću CD-rezačima i CD-romovima na kojima se mogao unositi zapis, otpala je i posljednja barijera koja je sprečavala identično umnožavanje digitalnih nosača zvuka bez gubitka kvaliteta, što je postao raširen fenomen. Ali prije svega, to je omogućilo internetu da tako nastale kolekcije fajlova svih vrsta i bez fizičkog transporta podataka objedini u respektivne nosače zvuka. Postoji sve više programa koji muzičkim fanovima omogućavaju da preko interneta dođu do muzike. Gigantska zajednica koja više nije bila upućena na školsko dvorište da bi razmenjivala kasete, započela je na internetu živu diskusiju u vezi sa muzikom. Uskoro su se lokalne piratske stanice sa ultrakratkih talasa prebacile na Real Audio Stream. Od 1996. godine, postojala je Internet Chat Groups (IRC) koja je sebi pripisala širenje MP3 fajlova. Muzika je brzo našla put od korisnične mreže do WWW, od tekstualne naredbe do grafičke korisničke površine, od specijalnog znanja do masovnog fenomena. Sve više su programi nalik browser-ima nudili pristup muzici; inspirisan IRC-om i MP3-mašinama za pretragu, mladi student Šon Fening (Shawn Fenning) je u januaru 1999. godine u igru uveo istinsku "Killer Application". Kada je startovala beta-verzija njegovog software-a, Napster na download. com, odmah je u maju 1999. godine osnovao Napster.com i tako dao podsticaj strmoglavoj karijeri Peer-to-Peer (P2P) menjanju file-ova. Muzičkoj industriji su bili potrebni mjeseci da bi samo primjetila novinu. Slušaoci su utoliko brže reagovali: prema studiji firme PC Pitstop (koja nije iznosila neodmjerene podatke) u jesen 2000. godine software je već bio instaliran na gotovo svakom trećem personalnom računaru priključenom na internet. Prema podacima firme, na Napster je istovremeno pristupalo do milion korisnika. Poređenja radi: kao najveći servis provajder na svijetu AOL (America On Line) u vrijeme najveće posjete na mreži, istovremeno gotovo da i nema više do 1,5 miliona korisnika. Na pozadini snažno centralizovane muzičke branše orijenstisane prema objektima i još uvek nadasve masovne legalne ponude muzike na mreži, naredne P2P platforme su rasle kao pečurke poslije kiše - Gnutella, Scour, Mojo Nation & Co.

3. SOLUCIJA

Brojne firme čekaju, spremne da zarade mnogo novca posredstvom zahtjeva za sigurnost, zaštitu od kopiranja i nadziranja. "Tehničke mjere" i "Informacije za razumevanje prava" koje su opraštajuće EU-Pravne smjernice 2001. godine u međuvremenu decidirano stavile pod pravnu zaštitu, postaviće na nove osnove nosačima zvuka, videom koji su zaštićeni autorskim pravima. Digital Records Menagement (DRM) nudi mogućnost, da internet od strane "Copyright Industries" prikazan u najužasnijim bojama piratskog raja, postane medijum totalne kontrole. Američki ekspert za ustavno pravo i za prava na internetu Lorens Lesig (Lawrence Lessig) upozorava na, među apologetama interneta, rasprostranjeno verovanje u "prirodu informacija ili informacionih tehnologija". Statički optimizam legendarnih stavova poput "informacija želi da bude slobodna" ili "Mreža interpretira cenzuru kao štetu i odbacuje je", on klasifikuje kao naivni "jeizam" (Is-Ism). Riskantno je poći od toga, da internet "jeste, kakav jeste" - jer internet konačno nije šaka puna protokola, kod stvoren od strane čoveka - koji je s vremenom iskusio drastične promjene. I zakonodavci su sasvim sigurno svjesni da se svijet ne sastoji samo od vlasnika prava. Takođe ne zvuči ni naročito vjerovatno da će korisnici industrije zabave masovno biti spremni da radi slušanja muzike pokažu dozvolu za posedovanje digitalnog oružja ili Dongle (mali hardware koji se konektuje na kompjuter da bi identifikovao neke dijelove software-a - prim. prev.). Koliko dalekosežno bi mogla da ode izgradnja digitalnog svijeta u toku "borbe protiv pirata" tumačila su 2001. godine prodorna razmišljanja Intela, IBM-a, Tošibe (Toshiba) i Matsušite (Matsushita), da naprave zaštitu od kopiranja u okviru generičkog hardvera. Da biste kopirali hard disk C na hard disk D, molimo Vas pokažite nam Vašu legitimaciju. Još pre nego što su se zadimili topovi usmereni ka navodnim piratima, svijet je postao kovčeg sa blagom konkvistadora. Uostalom, jedan pogled ka muzici može ponuditi podsticaje za originalne izlaze iz konfuzne situacije kako za "konzumente", tako i za Copyright-industriju. Na primjer, historija uspjeha benda "Grateful Dead" započinje kada su muzičari prestali svojim fanovima da uskraćuju autorskim pravima "zabranjene" delove koncerata. Njihov tekstopisac Džon Peri Barlou (John Perry Barlow) uostalom zna da barem u oblasti umjetničkog stvaranja bez daljnjeg nije moguće ne biti "pirat": "Koliko muzičara može iskreno reći da nikada nisu iskoristili nešto čega je bilo i ranije?". I profesionalni protivnici kopiranja počinju da osećaju da je to pitanje prikladno; ponuđač DRM-a Inter Trust je početkom 2001. godine optužio kolege iz Microsoft-a zbog povrede patenta od strane tehnike zaštite od kopiranja ugrađene u Windows Media Player. Iz piratske perspektive posmatrano, to je jedan mnogo obećavajući feedback - ali ipak,
naočigled sve češće igre među firmama koje razvijaju hardver i softver u vezi sa optužbama za patente, bilo bi prenagljeno očekivati da će različiti naraštaji zaštite autorskih prava jedni druge kočiti u tolikoj mjeri, da između njih još uvijek ostane prostora za sasvim normalan napredak. U svakom slučaju, čini se da bi osnovnim mislima zaštite autorskih prava - nagrađivanju i podsticanju kreativnosti -fundamentalno protivriječilo, da razvoj i napredak kao zadatak svih, budu prepušteni samo piratima. Poslednji pogled u prošlost - povezan sa nadom, da će nezgrapna anti-piratska propaganda ponovo ustupiti mjesto začuđujućoj višeslojnosti, koja je u Evropi prije milenijuma bila dovodena u vezu sa "piraterijom". Ključna reč pripada grčkom rječniku: "peirates: morski razbojnici; od pieraomai: pokušati, prioniti na posao, truditi se, težiti, preduzeti, odvažiti se; nešto pokušati ili isprobati, proveriti, istraživati; okušati sebe ili svoju sreću u nečemu; odvažiti se na napad, zapodenuti borbu sa nekim; dovesti u iskušenje; truditi se oko nečije naklonosti; udvarati se ljubljenoj, učiti iz iskustva".

ZAKLJUČAK

Elektroničko poslovanje se naglo razvija i danas je u širokoj upotrebi, kako javnosti tako i mnogih tvrtki. Ono pruža bezbroj pogodnosti kao što su brzina, veća i kvalitetnija informiranost o proizvodima, dostupnost svima i bezbroj drugih prednosti.
Elektroničko poslovanje, koje se predstavlja kao najperspektivniji oblik poslovanja u budućnosti, ima kao i sve ostalo neke propuste, među kojima je prvo informacijska sigurnost. Problemi se javljaju zbog brzog razvoja takvog načina poslovanja te se nemogu provjeriti svi sigurnosni aspekti njihove primjene. Sve češća je pojava informatičkog kriminala koji se služi informacijskom tehnologijom kao sredstvom napada.
Postoje razne vrste kriminalnih aktivnosti koje su mogu svrstati u četiri osnovne skupine:
Napadi na resurse tvrtke - to je neovlašteno pristupanje informacijskim reursima tvrtke, tj. njenom hardveru i softveru da bi ostvario neku korist na koju nema pravo ili prouzročio neku štetu u tvrtci.
Napadi na privatnost i krađe identiteta - to je lažno predstavljanje, neovlašteno čitanje ili kopiranje tuđih podataka pomoću kojih se može ostvariti neka nepripadajuća korist, uzrokovanje štete u tvrtci ili ugrožavanje privatnosti identiteta čiji je otuđio.
Ugrožavanje identiteta (vjerodostojnosti) podataka - do ovih problema dolazi kad informacije koje tvrtka koristi i poruke koje dostavlja nekom drugom gube na pouzdanosti i vrijednosti i zbog toga postaju beskorisni.
Ometanje normalnog rada i poslovanja - to je problem u kojem dolazi do smanjenja kvalitete usluge koju bi tvrtka trebala pružiti klijentima, jer nemože obavljati posao na normalan kvalitetan način. Glavni primjer toga je "zasipanje" poslužiteljskog računala (servera) te tvrtke s puno beskorisnih poruka koje uzrokuju njegov slom, pa on nije u mogućnosti obavljanja svoje primarne zadaće.

LITERATURA

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi