KRIMINALISTICKA TRASOLOGIJA | SEMINARSKI RAD IZ KRIMINOLOGIJE

1. UOPŠTENO O TRAGOVIMA

Trag se može definirati kao svaka materijalna promjena nastala u vezi s krivičnim djelom. Tragovi upućuju na postojanje krivičnog djela na način i sredstvo izvršenja, predstavljaju dokaz koji može nezavisno i objektivno povezati osumnjičenog, odnosno žrtvu s objektom ili mjestom kriminalnog događaja ili pak povezati osumnjičenog sa žrtvom. Također, upućuju na motiv izvršenja kaznenog djela, kao i na identitet nepoznatog počinitelja ili žrtve, a mogu doprinijeti utvrđivanju je li mjesto događaja zaista ono mjesto na kojem se kriminalno djelo i dogodilo. Ovo posljednje je važno zbog činjenice što tragovi mogu nastati na dva načina: neposrednim kontaktom s tijelom ili odjećom osobe, predmetom ili mjestom događaja, te posredno - prenošenjem na žrtvu, počinitelja, svjedoka, predmet ili mjesto događaja (tzv. sekundarni prijenos). Pri tome treba imati na umu da se materijalni tragovi pojavljuju u dva oblika :
—kvantitativnom obliku - količina: mikrotragovi (nisu vidljivi okom) i makrotragovi (oku vidljivi),
—kvalitativnom obliku - vrsta: biološki, kemijski, fizikalni i ostali
Postoje brojne klasifikacije tragova, od one prema vrsti krivičnog djela, vrsti materijala, načinu nastanka te do klasifikacije prema njihovom podrijetlu. Ova posljednja klasifikacija ima veliku vrijednost kao podsjetnik pri izboru najpogodnijih metoda za prikupljanje i čuvanje dokaznog materijala. U toj skupini razlikuju se biološki (primjerice krv, sperma, slina), hemijski (vlakna, zemlja, droge), fizikalni (otisci prstiju i stopala, tragovi vatrenog oružja i oruđa) i ostali tragovi (poligraf, snimka glasa).

2. BIOLOŠKI TRAGOVI

Biološki tragovi u širem smislu predstavljaju materijalne promjene na svim živim bićima, biljkama, životinjama, ljudima i slično, dok biološki tragovi u užem smislu predstavljaju tragove koji su ljudskog porijekla. U novije vrijeme se sve češće daje važnost pronalasku bioloških tragova koji su u vezi s počiniteljem krivičnog djela kao što su dlake kućnih ljubimaca ili neke specifične biljke. Biološki tragovi ljudskog porijekla (u užem smislu) mogu se podijeliti s obzirom na to sadržavaju li DNA ili ne. Nuklearna (jezgrina) DNA može se uspješno izolirati iz:
1. krvi i krvnih mrlja,
2. sperme,
3. kose s korijenima,
4. sline,
5. mokraće i stolice,
6. tkiva i stanica,
7. kosti i organa.

Ljudske izlučevine i tragovi iz kojih se ne može dobiti DNA, jer nemaju stanica sa jez grom, jesu:
1. serum (tekući dio krvi bez stanica),
2. suze,
3. znoj i slično

Postupci prikupljanja i čuvanja tragova mogu značajno utjecati na uspješnost DNA analize te je potrebno udovoljiti trima temeljnim uslovima. Prvi je količina uzorka zbog čega je potrebno prikupiti što je moguće veću količinu traga kako bi se osigurala dovoljna količina DNA za daljnju analizu. Drugo je kakvoća, odnosno stanje traga. Zbog mogućnosti razgradnje ili zagađenja bakterijama uslijed dugotrajnijeg stajanja potrebno je prikupljeni trag što hitnije dostaviti u laboratorij, a do započinjanja rada trag čuvati na hladnom i suhom mjestu. Treći uslov je čistoća uzorka. Stoga je bitno izbjegavati uzimanje prljavština i masnoća iz okruženja traga, jer je znano da ove nečistoće sprječavaju proces analize DNA . Biološki tragovi se mogu na dva načina prenijeti na osobe i predmete: izravno (primarno) ili posredno (sekundarno). Čak i iz materijala kao što je želučani sok ili stanice izmeta moguće je izolirati DNA ali je teškoća u dobivanju dovoljne količine iste potrebne za njenu analizu. Izravni prijenos bioloških tragova kao što su krv, sperma i slično na osobe ili njihovu odjeću ili na objekte i mjesta događaja podrazumijeva direktni prenos ovih uzoraka prilikom kaznenog djela. Indirektni ili sekundarni prijenos podrazumijeva da, npr. osoba pokupi kosu žrtve sa sjedala automobila i prenese je u drugi automobil. Ovo treba imati na umu da ne bi doveli u direktnu vezu pogrešnu osobu s počinjenjem zločina.

3. PRIKUPLJANJE I POHRANA TRAGOVA

Uspješnost DNA analize na biološkim tragovima s mjesta događaja zavisi o vrsti dobivenog uzorka kao i o njegovoj očuvanosti. Da bi se rezultati DNA analize uopće mogli koristiti na sudu kao dokaz, uzorak mora biti pravilno opisan u zapisniku o uviđaju, pravilno preuzet s mjesta događaja, zapakiran i spremljen te transportiran do sudsko-medicinskog laboratorija gdje će biti adekvatno obrađen po standardiziranoj i prihvaćenoj metodi. Loša pohrana uzoraka može dovesti do njegove degradacije i neupotrebljivosti. Zbog toga se valja pridržavati uputa za prikupljanje bioloških tragova. Biološki tragovi su specifični, jer mogu biti zarazni te prenijeti na osobu koja sakuplja biološke tragove. Nadalje je potrebno izbjeći svako sekundarno zagađivanje bioloških tragova kako sa ćelijama koje sadrže DNA od sakupljača tragova (ćelije površnog dijela kože i slično) ili kontaminaciju uzorak uzorak. Primjer za to može biti neadekvatna pohrana dva uzorka zajedno u jednoj vreći. Na taj način logično je očekivati da će provedena osjetljiva DNA analiza i njeni rezultati biti upitni. Preporučljivo je da sakupljač bioloških tragova nosi dvostruke sterilne rukavice. Donje rukavice služe kao zaštita njega od kontakta sa zaraznim materijalom, a gornja se mijenjaju pri uzimanju biološkog uzorka po pravilu jedan uzorak i jedan par rukavica. Nadalje, potrebno je striktno pridržavanje uputstva za prikupljanje bioloških tragova koje se mogu podijeliti na upute na mjestu događaja i na upute u sudskomedicinskom laboratoriju . Prilikom rada na mjestu događaja pri prikupljanju tragova potrebno je napraviti sljedeće:
1. obilježene tragove fotografirati,
2. napraviti video zapis tragova i njihovog položaja na mjestu događaja,
3. zapisati mjesto i stanje uzorka,
4. napraviti skicu i ucrtati mjesto uzorka i njegov odnos s drugim uzorcima i okolnim predmetima.
Prilikom primanja biološkog traga u forenzičkom laboratoriju treba napraviti sljedeće :
1. prikupiti svaki pojedinačni komad materijala korištenjem čistog pribora,
2. zasebno pakirati svaki pojedinačni komad prikupljenog materijala
3. opisati i skicirati zaprimljeni materijal,
4. bilježiti način pakiranja i njegov broj,
5. dati uzorku novi laboratorijski broj s datumom,
6. provjeriti broj pod kojim je uzorak poslan i usporediti ga sa zapisnikom o uviđaju,
7. opisati uzorak, njegovo stanje i fotografirati ga s laboratorijskim brojem i brojem pod kojim je poslan u laboratorij,
8. provjeriti opis uzorka s njegovim stanjem da se uvjerimo radi li se upravo o tom uzorku i je li prilikom transporta oštećen,
9. pohraniti uzorke na odgovarajuća mjesta (temperatura, svjetlosti itd)

Tijelo dopremljeno radi pregleda i obdukcije može se razodjenuti iz plahte tek u prisutnosti liječnika vještaka/istražitelja. Dopustiti da se mrtvo tijelo dopremljeno s mjesta događaja svuče i opere prije vanjskog pregleda, isto je što i dopustiti da se mjesto događaja očisti prije početka uviđaja. S kriminalističkog stajališta to znači uništavanje tragova. Prije skidanja odjevnih predmeta treba detaljno opisati vidljive tragove, oštećenja i promjene na odjeći, obući i nepokrivenim dijelovima tijela, bez obzira što je to učinjeno i na mjestu događaja, osobito u dinamičkoj fazi uviđaja . Tokom kriminalističke obrade treba poštivati i integritet traga. Pravilnim prikupljanjem i pakiranjem, te odgovarajućim čuvanjem i transportom sprječavaju se kvalitativne i kvantitativne, slučajne ili namjerne promjene traga. Prilikom prikupljanja bilo koje vrste biološkog materijala potrebno je pridržavati se općih mjera opreza koje vrijede kod rukovanja s krvi i tjelesnim izlučevinama, a što uključuje izbjegavanje neposrednog kontakta i zabranu pijenja, jedenja i pušenja tokom obavljanja poslova u svezi s biološkim uzorcima. Pri tome treba raditi u zaštitnim rukavicama i odgovarajućoj zaštitnoj odjeći i obući, a sva oprema za prikupljanje tragova mora biti potpuno čista. Za svaki uzeti uzorak potrebno je u zapisnik unijeti što je i odakle uzeto, kako je pakirano i označeno, te tko je uzorak preuzeo . Mogućnost uspjeha analize DNA značajno ovisi o vrsti prikupljenih bioloških tragova i o načinu njihova izuzimanja i osiguravanja. Ako se nepravilno prikupljaju i pakiraju mogu se kontaminirati, a ako se ispravno ne čuvaju mogu se razgraditi. Biološki trag nastao neposrednim kontaktom ili posrednim prijenosom ostaje na podlozi uslijed upijanja (ako je u tekućem stanju) ili prianjanja (ako je sasušen). Izbor metode prikupljanja uglavnom zavisi o stanju traga i o vrsti podloge. Važno je pridržavati se pravila da se odjeća skida a samo iznimno reže po šavovima. Suhi odjevni predmeti pojedinačno se pakiraju i označavaju, dok se vlažni odjevni predmeti prethodno na zraku suše. Po skidanju sve odjeće, plahta u kojoj je leš bio umotan i na kojoj je svučen, slaže se tako da u njoj ostanu eventualno otpali tragovi, te se i ona posebno pakira. Odjeća i obuća obavezno se pohranjuje u papirnate vreće. Prikupljene tragove, kao i odjeću i obuću pokojnika, treba hitno dostaviti u laboratorij za DNA analizu a do započinjanja rada treba ih čuvati na hladnom i suhom mjestu.

4. TRAGOVI LJUDSKOG PORJEKLA

Krv

Forenzična hematologija bavi se određivanjem krvnih osobina bilo da se radi o svježoj krvi ili o tragovima krvi, na mrtvim ili živim osobama, a za potrebe identifikacije u krivičnim i građanskim postupcima. Tragovi krvi susreću se u brojnim krivičnim djelima i mogu biti važan dokazni materijal koji povezuje počinitelja, dotično djelo i žrtvu . Tragovi krvi nastaju na tri načina: slijevanjem niz tijelo pri čemu nastaju pruge a krv se upije u odjeću ili nakupi na podlozi u obliku lokve, padanjem na podlogu jednostavnim kapanjem s visine zbog sile teže pri čemu nastaju kapi ili prskanjem aktivnom silom pri čemu nastaju prskotine, te prenašanjem dodirom na drugi predmet pri čemu nastaju otisci ili brisotine .

Analiza tragova krvi

a) Identifikacija krvi - potječe li mrlja od krvi? Svježi trag krvi relativno je jednostavno prepoznati. Međutim, zavisno o eventualnom ispiranju, starosti mrlje, podlozi i djelovanju vanjskih faktora, tragovi mogu izmijeniti svoju osnovnu boju i više ne sličiti na krv. Postoje i tragovi nalik na krv, kao što su mrlje od čokolade, voća, vina, boje i slično. Zbog toga, u nekim slučajevima, a radi pravilnijeg i bržeg usmjeravanja istrage, primjenjuju se jednostavne orijentacijske metode koje nemaju dokaznu vrijednost, ali mogu s određenim stepenom vjerojatnosti ukazati potječe li ispitivana mrlja od krvi. Ove probe temelje se na reakciji sastojaka hemoglobina u hemijskim reagensima. Pretrage koje se mogu izvesti su:
1. benzidinska proba korištenjem filter-papira kojim se protrlja sumnjiva mrlja a potom na mjesto dodira s mrljom kapne otopina benzidina i nakon toga peroksida. Ukoliko mrlja potječe od krvi, na filter papiru pojavit će se intenzivna tamnoplava boja,
2. Sangur test korištenjem tvornički pripremljene test trake koja se ovlaži destiliranom vodom, pritisne na sumljivo mjesto, te nakon nekoliko sekundi odigne od mrlje. Intenzivno obojenje trake dokaz je pozitivne reakcije,
3. luminolna proba korištenjem otopine luminola koja se raspršuje po većim površinama gdje su tragovi isprani. U prisutnosti krvi površina će svijetliti svijetloljubičastim sjajem. Postupak se mora izvoditi u potpunom mraku,
4. fenolftaleinska proba (Kastle-Mayerov reagens) korištenjem vatenog štapića navlaženog fiziološkom otopinom koji se protrlja po sumnjivoj mrlji. Zatim se na vatu kapne fenolftalein, a potom kap 3% vodikova peroksida. Kod pozitivne reakcije, tokom 15 sekundi, dolazi do promjene boje vate u ružičastu do crvenu,
5. leukomalahitska proba (LMG) koja se provodi na isti način kao fenolftaleinska, a pozitivna reakcija je gotovo trenutačna pojava zelenoplavog obojenja.Pozitivna reakcija koja se dobije upotrebom bilo koje od opisanih metoda samo ukazuje na prisutnost krvi i ne ukazuje na njezino porjeklo. Zbog toga se svakako moraju izvesti i potvrdne probe koje se provode u laboratoriju. Ako je izvjesno da je količina traga mala, potrebno je u laboratorij dostaviti čitavu mrlju bez izvođenja prethodnih proba.
b) Određivanje porjekla krvi - radi li se o ljudskoj krvi? Analizom treba dokazati specifične ljudske proteine. U tu se svrhu izvodi imunološki precipitinski test gdje antihumani serum daje s određenim bjelančevinama iz krvi ljudi uočljivu reakciju taloženja, a koja izostaje ako se radi o životinjskoj krvi. Na ovaj način moguće je odrediti krv i bilo koje životinjske vrste ako se prirede odgovarajući precipitinski serumi. c) Određivanje genetičkih markera Ovo uključuje određivanje antigena crvenih krvnih ćelija, izoenzima, serumskih bjelančevina, vrsta hemoglobina, sistema humanih leukocitnih antigena (HLA), te DNA analizu.
d) Određivanje markera koji nisu nasljedni - Ovo uključuje određivanje starosti krvne mrlje, menstrualne krvi (nalaz ćelija iz maternice), spola (razlikovanje izgleda bijelih krvnih stanica), dobi (određivanje fetalnog hemoglobina) i rase. Također, može se odrediti ima li u tragovima krvi primjesa i nekih drugih tkiva (kože, dlaka i si). Prikupljanje tragova krvi
a) Odjeća:
- osušiti na zraku na sobnoj temperaturi,
- ne izlagati neposrednoj sunčevoj svjetlosti,
- svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu papirnatu vrećicu,
- nikad ne koristiti plastične vrećice ili hermetički zatvorenu ambalažu jer će ubrzani proces truljenja degradirati biološki materijal,
- pakirati tako da se spriječi protresanje ili trenje,
- pravilno označiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u laboratorij).
b) Tekući uzorci:
- 5 ml krvi prikupiti u vakuum epruvetu s etilendiaminotetraace-tatnom kiselinom (EDTA) koja služi kao antikoagulans. Ako je potrebno uraditi i druge analize (serološke, alkohola, droga, otrova i si.), potrebno je uzeti dodatne uzorke krvi, pri čemu se uzorcima za serološka ispitivanja i analize na otrove ne dodaju sredstva za konzerviranje, dok epruvete za analizu na alkohol i/ili droge trebaju sadržavati natrijev fluorid (NaF) koji služi kao antikoagulans i konzervans,
- pravilno označiti, pohraniti u hladnjak na +4°C i što prije dostaviti u laboratorij; ukoliko se uzorak za DNA analizu ne može dostaviti unutar nekoliko dana potrebno ga je zamrznuti na -20°C i zamrznutog dostaviti na analizu, dok se ostali uzorci ne smiju zamrzavati,
- alternativna metoda: komadić čistog pamučnog zavoja umočiti u tekuću krv, osušiti na zraku i omotati papirom ili kapnuti nekoliko kapi na filter-papir (FTI kartica).
c) Tragovi na ljudskom tijelu:
-sve detaljno dokumentirati i opisati (položaj, dimenzije, količinu i oblik traga),
- trag prikupiti na način da se izuzme što je moguće manje epitelnog tkiva kože a što se obavlja prikupljanjem pomoću ljepljive trake ili pomoću tampona vate (štapić za uzimanje brisa) navlaženog destiliranom vodom ili fiziološkom otopinom,
- tragovi ispod noktiju prikupljaju se pomoću čiste čačkalice, a sami nokti rezanjem čistim nožicama; svaki nokat i svaku čačkalicu pakirati zasebno, �� pravilno označiti i pohraniti.
d) Sasušene mrlje:
-dokumentirati i opisati,
- ako je moguće, čitav predmet s tragovima krvi dostaviti u laboratorij; u protivnome dio s tragovima izrezati i zapakirati;
- ako su mrlje na čvrstoj, neupijajućoj podlozi, moguće ih je sastrugati na list papira, izuzeti pomoću ljepljive trake ili trljanjem pomoću navlaženog tampona vate koji se potom na zraku osuši. Moguće je trag i razrijediti dokapavanjem destilirane vode, te ga pomoću pipete prenijeti u suhu bočicu ili epruvetu, — svaki izrezani komad s tragom ili izuzeti trag zasebno pakirati, propisno označiti i pohraniti

Sperma

Tragovi sperme uobičajeno su povezani sa spolnim nasiljem, iako mogu biti važan dokaz i u drugim krivičnim djelima te u slučajevima dokazivanja očinstva. Sperma je tjelesna tekućina a sadrži ćeliske sastojke - sjemene ćelije (spermije) koji se stvaraju u spolnim žlijezdama (testisima) i tekuće sastojke koje stvaraju pomoćne žlijezde, kao što su prostata i sjemeni mjehurići. Sperma se može tražiti u rodnici žive ili mrtve žene, na tijelu žrtve, na odjeći i na mjestu izvršenja krivičnog djela, kao i na počinitelju. U rodnici žive žene spermiji se mogu dokazivati oko 34 sata nakon snošaja, a kod visokog stupnja čistoće rodnice (rodnica s fiziološkom florom, bez upale i si.) i do 42 sata. U rodnici mrtve žene mogu se naći 2-3 dana poslije smrti, a iznimno i više.

Analiza tragova sperme

Uključuje identifikacijske testove kojima je cilj utvrditi prisutnost sperme ili sjemene tekućine, te individualizacijske testove koji uključuju genetičko tipiziranje, kako određivanjem konvencionalnih markera tako i DNA profila. Identifikacijom se provjerava žrtvin iskaz o počinjenom seksulanom nasilju, iako odsutnost sperme ne znači potvrdu odsutnosti seksualne aktivnosti. Genetičko testiranje u pravilu se obavlja radi prepoznavanja počinitelja. U velikom broju slučajeva, žrtva poznaje osumnjičenu osobu i u tim slučajevima genetičke analize se obavljaju zbog toga što osumnjičeni negira bilo kakav kontakt sa žrtvom.
a) Makrospski pregled Mrlja sperme je ljuskava, bjelkasto-sivkasta ili žućkasta. Pod ultralju-bičastim svjetlom fluorescira plavoljubičasto. Međutim, ovaj nalaz nema nekadašnju vrijednost zbog sve veće upotrebe deterdženata i umjetnih vlakana koji također intenzivno fluoresciraju, a sličnu reakciju daju i neki drugi biološki materijali, kao što su mokraća i vaginalni sekret.
b) Hemijske probe
-reakcija dokazivanja enzima - kisele fosfataze koja se u spermi nalazi u visokoj koncentraciji,
- probe za otkrivanje drugih sastojaka sjemene tekućine, kao što su spermin ili kolin.
c) Potvrdne probe
- mikroskopski pregled - traženje spermija na način da se uzorak sumnjive mrlje ili bris ekstrahira s fiziološkom otopinom te ekstrakt ispituje pod mikroskopom,
- utvrđivanje prisutnosti bjelančevina sjemene tekućine imunološkim metodama. Provodi se samo u slučajevima kada se u uzorku ne pronađu spermiji,
- određivanje genetičkih markera a što uključuje određivanje krvnih grupa (poteškoće proizlaze iz oskudnosti materijala i činjenice da su mrlje sperme pomiješane i s drugim izlučevinama), izoenzima, serumskih proteina i analizu DNA.

Prikupljanje tragova sperme

a) Odjeća:
- osušiti na zraku na sobnoj temperaturi,
- svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu papirnatu vrećicu,
- pravilno označiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u laboratorij).
b) Tekući uzorci:
- upotrebom čiste šprice ili pipete prenijeti spermu u čistu, sterilnu epruvetu, propisno je označiti, pohraniti u hladnjak i što prije dostaviti u laboratorij,
- alternativno, uzorak se može prikupiti pomoću tampona vate ili čiste tkanine koja se potom osuši na zraku, pakira, označava i pohranjuje.
c) Tragovi na ljudskom tijelu: Za prikupljanje uzoraka s tijela žrtve spolnog nasilja koriste se standardni kompleti opreme, dizajnirani na način da pojednostave kolekcioniranje tragova sa žrtve. Dostupni su različiti komercijalni kitovi, a neki uključuju i prikupljanje žrtvinih odjevnih predmeta. Uvijek je potrebno slijediti u uputstvu detaljno opisani redoslijed. Prikupljaju se:
- dvojbeni uzorci: uzorak krvi, sline, stidne dlake i iščupane vlasi kose,
-tragovi sa žrtve: brisovi i razmazi sa stidnice i iz rodnice, brisovi i razmazi iz anusa, brisovi oko spolnih organa, brisovi i razmazi iz usne šupljine, bris sluznice nosa, stidne dlake češljanjem i čupkanjem, mikrotragovi ispod noktiju, odrezani nokti, sasušene izlučevine. Uzorke je potrebno izuzeti što prije, svaki pakirati zasebno, propisno zatvoriti i označiti, te do dostave u laboratorij čuvati u hladnjaku. Svaki uzorak koji sadrži tekućinu potrebno je prije pakiranja osušiti na sobnoj temperaturi. Za napomenuti je da tragove sperme s tijela žrtve obvezno uzima medicinsko osoblje. Prije započinjanja prikupljanja tragova obavlja se liječnički pregled kojim se traže i dokumenitiraju znaci genitalne traume, kao i sve ostale negenitalne ozljede, ugrizi i si., a što može upućivati na seksualno nasilje. Vještačenjem tragova sperme ili vaginalnog sekreta na osnovu DNK testa, može se sa sigurnošću ustanoviti identitet osobe – ostavioca traga pa prema tome i dokazivati kontakt okrivljenog i žrtve.
d) Sasušene mrlje:
- ako su na predmetima koji se mogu rezati (a ne mogu dostaviti u cijelosti), izrezati površinu s mrljom čistim skalpelom na čisti papir, omotati, zapakirati, propisno označiti i pohraniti,
- ako su na nepokretnim predmetima, čistim skalpelom sastrugati mrlju na komad čistog papira i omotati, izuzeti pomoću ljepljive trake ili uzeti bris pomoću tampona vate. Svaki omot zapakirati zasebno, propisno označiti i pohraniti. Ostale tjelesne izlučevine Tjelesne izlučevine kao što su slina, mokraća, vaginalni iscjedak, znoj, iscjedak iz nosa, mlijeko, želučani sok ili povraćeni sadržaj i izmet također se pronalaze na mjestu događaja, na odjeći, žrtvi i/ili počinitelju krivičnog djela. U laboratoriju se te tekućine mogu identificirati, odrediti krvna grupa, izoenzimi i DNA profil, a dobiveni rezultati koriste za uključivanje ili isključivanje neke osobe kao mogućeg ostavitelja traga. Mrlje pljuvačke ispituju se najčešće na opušcima cigareta. Zahtjevi za vještačenjem znoja su iznimni, a za ostale navedene izlučevine još i rjeđi. Za identifikaciju sline u tragu koristi se metoda određivanja prisutnosti enzima amilaze. Identifikacija mokraće i izmeta temelji se na njihovoj karakterističnoj boji i mirisu, te na prisutnosti određenih kemijskih sastojaka kao što su kreatinin ili urea, odnosno urobilinogen.

5. PRIKUPLJANJE TRAGOVA

a) Odjeća:
- osušiti na zraku na sobnoj temperaturi,
- pakirati u zasebne papirnate vrećice ili omotati papirom,
- pravilno označiti i pohraniti.
b) Tekući uzorci:
- prenijeti u čistu sterilnu staklenku, posudu zatvoriti, označiti i pohraniti u hladnjak.
d) Tragovi na ljudskom tijelu:
-besprjekorni uzorci sline: nakon ispiranja vodom ostataka hrane iz usne šupljine, uzimaju se na čisti papir gdje se olovkom ocrtaju obrisi mrlje. Uzorak se suši na zraku, pakira u papirnatu omotnicu, propisno označava i pohranjuje. Kad se pronađe trag ugriza uzima se bris s destiliranom vodom navlaženim sterilnim komadom vate i to s ruba traga ugriza i iz središta ugriza. Vatu je potom potrebno osušiti na zraku, omotati u čisti papir, propisno označiti i pohraniti. Također, bris je potrebno uzeti i s drugog sličnog područja na kojem nema tragova ugriza a što služi kao kontrolni uzorak,
- mokraća i izmet prikupljaju se u čiste posude, označavaju i pohranjuju u hladnjak,
- vaginalni iscjedak uzima se prema protokolu iz kompleta opreme za uzimanje brisova kod spolnog nasilja, ako sve tekuće uzorke potrebno je prethodno osušiti na zraku,
-iscjedak iz nosa obično se nalazi na tkaninama (maramici, odjevnom predmetu) pa je te stvari potrebno osušiti, omotati u čisti papir, propisno označiti i pohraniti; ako se trag nalazi na tijelu, uzima se bris, a daljni postupak je isti kao i prethodno navedeni.
d) Sasušene mrlje:
- mogu se prikupiti izuzimanjem čitavog predmeta ili pak struganjem ili izrezivanjem,
- pakirati u čiste omote, propisno označiti i pohraniti u hladnjaku.

Tkiva, organi i kosti

Bilo koji dio tijela može biti predmetom sudskomedicinskog i biološkog ispitivanja u kriminalističke svrhe. Najčešće su to kosti pomoću kojih se može odrediti spol i dob osobe, približno vrijeme smrti, ozljede ili čak uzrok smrti, te obaviti identifikacija nepoznatog lesa.
a) Svježi dijelovi tijela:
- svaki uzorak opisati i dokumentirati, te prikupiti čistom pincetom ili rukom zaštićenom rukavicom,
- svaki uzorak zasebno pohraniti u čistu posudu bez dodavanja sredstava za učvršćivanje, propisno zatvoriti, označiti i pohraniti u hladnjak.
b) Stari dijelovi tijela:
- svaki trag opisati i dokumentirati, te izuzeti čistom pincetom ili rukom zaštićenom rukavicom; tragove koji su još uvijek fizički povezani treba prikupiti zajedno,
- paziti da se jedan trag ne kontaminira drugim; svaki uzorak zasebno pohraniti u čistu posudu,
- propisno zatvoriti, označiti i pohraniti u hladnjak.

Dlake i kosa

Trag dlake jedan je od najčešćih materijalnih tragova i može se pronaći u velikom broju slučajeva, kako na žrtvi i njenoj odjeći, tako i na predmetima, mjestu događaja i počinitelju (1,9, 11). U praksi su najčešće predmet pretrage u slučajevima seksualnog nasilja.Do puberteta, a kod žena i kasnije, veći je dio tijela pokriven maljama. To su nježne i tanke dlačice, bijeloga vrška, dok je ostali dio stabljike više ili manje pigmentiran. Kada u pubertetu otpadnu, na njihovm mjestu pojavljuju se dlake, koje su čvršće, duže i složenije grade. Obzirom na njihovu duljinu i izgled moguće je približno odrediti s kojeg dijela tijela potječu. Tako su one kraće, duljine do 3 cm, a istrošenog vrška porjekla s trupa i udova, dok one savinute i s oštrim vrškom su obrve i trepavice. Dulje dlake, ukoliko su kovrčave potječu s donjeg dijela trbuha, nepravilno valovite su dlake s mošnji i stidnice, a one obložene masnim slojem su dlake ispod pazuha. Kosa se razvija od malja u 8. mjesecu trudnoće. Tokom prve godine života potpuno se izmijeni, da bi puni razvoj dostigla u pubertetu. Sa starenjem se pigment zamjenjuje mjehurićima zraka zbog čega kosa posivi. Vlasi kose su približno jednake debljine u cijeloj duljini (ne deblje od 0,14 mm i ne tanje od 0,02 mm), prilično jednakog, okruglastog ili jajolikog presjeka, s tankom srži (medulom). Boja kose ovisi o količini i vrsti pigmenta koji je duž vlasi jednoliko razdijeljen. Nabrojane značajke razlikuju čovječju kosu od životinjske dlake.

Analiza tragova dlaka

Ovo uključuje makrometrijska i makroskopska, te mikroskopska određivanja, kao i različite fizikalno-kemijske pretrage. Ekspertizom dlake obavlja se:
a) Identifikacija dlake
b) Određivanje porjekla dlake
c) Mikroskopsko ispitivanje i usporedba Ovim ispitivanjem ne dobivaju se podaci za individualizaciju, već samo podacima kojima se može neka osoba isključiti kao izvor traga dlake. Pri tome se promatra izgled i grada dlake (kutikula - vanjski sloj dlake, me-dula, kora, korijen i vrh), njezin promjer, presjek i pigmentacija, duljina, boja, prozirnost, te specijalne značajke kao što su oštećenost ili bolest.
d) Određivanje genetičkih markera Uključuje određivanje spola, ABO sustava, izoenzima i DNA analizu.

Prikupljanje tragova dlaka

a) Dvojbeni uzorci:
- pojedinačne dlake mogu se prikupljati zaštićenim prstima ili pincetom pri čemu treba paziti da se ne oštete i da se ne dodiruje-korijen. Moguće je upotrijebiti ljepljivu traku ili usisivač,
- staviti na list papira, a svaku skupinu dlaka ili pojedinačne dlake zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno označiti i pohraniti,
- dlake izmiješane s krvlju, tkivom ili tjelesnim izlučevinama pažljivo prikupiti sa svim dodacima, staviti u čiste posude i propisno označiti,
- ukoliko su dlake izmiješane s vlažnim tjelesnim izlučevinama potrebno ih je najprije osušiti na zraku.
b) Nedvojbeni uzorci:
Prikupljanje tragova poznatog porjekla važno je radi usporedbe s onima nepoznatog porjekla. Pri tome je potrebno voditi računa o načinu na koji je konkretni dvojbeni uzorak nastao pa na takav način treba izuzeti i usporedni uzorak.
- površina s koje će se uzeti uzorci prethodno se iščešlja da bi se odstranile otpale dlake a koje se također prikupljaju, pakiraju i označavaju,
- dodatne dlake se čupaju zajedno s korijenom. Vlasi kose čupaju se s različitih dijelova vlasišta (s prednje strane, tjemena, bočno i sa stražnje strane) i to 4-5 dlaka sa svakog područja,
- ukoliko je uzorak mokar ili vlažan prethodno gaje potrebno posušiti na zraku, a zatim sve zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno označiti i pohraniti. Primjena vještačenja DNK dlake koja je iščupana sa korjenom može se sa sigurnošću ustanoviti identitet osobe – ostavioca traga. U posljednje vrijeme sa uspjehom se uvode u praksu metode identifikacije ostavioca

6. TRAGOVI ŽIVOTINJSKOG PORJEKLA

Tragovi životinjskog porjekla mogu biti predmetom ispitivanja zbog sumnje da sporni materijal potječe od čovjeka ili je potrebno utvrditi vrstu životinje od koje tragovi potječu Pri tome se može analizirati krv, tkiva, dlake i perje. Životinjsku krv lako je razlikovati od ljudske. Moguće je razlikovati različite vrste životinja, dok je individualna identifikacija nemoguća. Dijelovi tkiva mogu se ispitati na način kako se ispituju mrlje krvi, pa je tako moguće dokazati podrijetlo proteina u ispitivanom uzorku. Životinjska dlaka se po svojim morfološkim karakteristikama jasno razlikuje od ljudske. Ona je često deblja od 0,14 mm ili tanja od 0,02 mm, različito pigmentirana u svojoj duljini, široke medule i presjeka koji se mijenja od ovalnog, bikonkavnog ili drugačijeg oblika. Međutim, razlike u gradi dlaka pojedinih vrsta životinja nisu tolike da bi se lako moglo utvrditi kojoj vrsti životinje dlaka pripada. Različitostu gradi perja dopušta mogućnost utvrđivanja njihova porjekla, a često je moguće i razlikovanje spola te utvrđivanje starosti ptice s koje uzorak potječe. Za prikupljanje i pakiranje životinjskih tragova vrijede ista pravila kao i za prikupljanje i pakiranje tragova ljudskog porjekla. Posebno značenje, osobito u posljednje vrijeme, ima analiza insekata. Oni se nalaze gotovo svugdje i tokom cijele godine, te su zbog toga od forenzičkog interesa u brojnim situacijama: utvrđivanja vremena smrti, određivanja mjesta smrti i mogućeg pomjeranja tijela na druge lokacije, a mogu upućivati i na vrstu odnosno uzrok smrti. DNA analiza insekata omogućuje odgovarajuću identifikaciju vrsta, a sami insekti mogu biti izvori neinsektne, odnosno ljudske DNA koja potječe od organizama na kojima su se hranili. Prikupljanje insekata i njihovih razvojih faza postaje sastavnim dijelom prikupljanja ostalih tragova. Pri tome se koriste čiste staklenke s perforiranim poklopcima radi ventilacije, koje se pravilno označavaju te pohranjuju na sobnoj temperaturi ili u hladnjak.

7. TRAGOVI BILJNOG PORJEKLA

U kriminalističkoj praksi ovim se tragovima posvećuje premalo pažnje, a rezultati analiza mogu biti od iznimne koristi. Ispitivanja vrsta i izgleda biljaka mogu pomoći pri utvrđivanju mjesta i vremena počinjanja krivičnog djela, vremena smrti žrtve, identifikaciji tragova na odjeći i obući počinitelja, itd. Zbog toga, prilikom obdukcije, potrebno je odjeću i tijelo žrtve pregledati i u cilju pronalaska tragova trava, lišća, grančica, korijenja i si., a pronađeno izuzeti i dostaviti u laboratorij na biološka ispitivanja. Intenzivnija primjena botanike u kriminalistici tek slijedi u budućnosti. Posebno značenje ima analiza tragova vlakana, koja se uobičajeno susreću kao mikrotragovi i kontaktni tragovi. Potječu od tvari koje se nalaze u prirodi, a uključuju biljna vlakna (pamuk, vuna, svila) i mineralna vlakna (primjerice azbest). Također, tu su i sintetska (umjetna) vlakna, te prerađena prirodna vlakna. Postupci prikupljanja, čuvanja i ispitivanja tragova vlakana gotovo su identični onima koji se primjenjuju s tragovima dlaka i kose.

Primjeri iz prakse

Primjer 1

Riječ je o ubojstvu iz ručnog vatrenog oružja u kojem je pokojni P. H. ubijen od strane svog sina s 3 prostrijelne i 3 ustrijelne rane s leđa i trbuha uz oštećenje organa. Nakon što je P. H. pao na pod licem okrenut prema tlu i, dajući znakove života, njegov drugi sin nije napustio mjesto događaja već je u strahu da bi P. H. mogao ostati živ uzeo sjekiru te ga tupim dijelom sjekire snažno udario u lijevi donji potiljačni dio glave zbog čega je došlo do impresivne frakture lubanje i nagnječenja mozga, a koje su ozljede pridonijele nastanku smrti. P. H. je umro prilikom dolaska na Hitni hirurški prijam bolnice. Međutim, policija pri uviđaju nije zatekla na mjestu događaja sjekiru koja je bila sakrivena u otvoru slijepoga nekorištena bunara tako daje prva verzija događaja bila da se radi o strijelnim ranama. Tokom obdukcije zatiljno lijevo nađene su rane u obliku slova L nagnječenih rubova. Na temelju ovakvog nalaza posumnjalo se da se radi o nekom mehaničkom sredstvu sličnom sjekiri ili čekiću. Policija je napravila ponovni uviđaj te je u bunaru našla spomenutu sjekiru. S donjeg desnog ruba sjekire uzeti su mikro tragovi za analizu na DNA te, uspoređeni s uzorcima krvi, utvrdilo se da se radi o mikro tragovima s tijela P. H. U kasnijem dijelu suđenja obrana je pokušavala iskoristiti činjenicu da je pri transportu P. H. pao iz nosila Hitne pomoći te tada udario o podlogu. Pitanje je bilo je li ozljeda zatiljno lijevo mogla nastati na taj način. DNA analiza je potvrdila da je takav mehanizam nastanka ozljede isključen te da je ozljeda nastala udarcem upravo spomenutim dijelom sjekire.

Primjer 2

Unakaženo mrtvo tijelo muškarca, starog 67 godina, nađeno je u ranim jutarnjim satima na kamenitom zemljištu ispod mosta, oko 2 m niže od razine kolnika kojim se isti, prema iskazima uviđajca, biciklom kretao u sumrak prethodnog dana. Uviđajom i prometnim vještačenjem utvrđeno je da je, vozeći star i neopremljen bicikl, došavši na dio ceste u zavoju i usponu, udario upravljačem bicikla o ogradnim zid mosta, izgubio ravnotežu i pao na teren ispod mosta. Obdukcijom tijela pokojnika utvrđena je nasilna smrt, nastala uslijed nagnječenja mozga uzrokovanog padom. Glava pokojnika je u cijelosti bila ogoljela, bez očiju, nosa i ušiju, a u području vrata nađena je opsežna ugrizna rana tako da je vrat gotovo u potpunosti, sa svim pripadajućim strukturama, nedostajao. Na rubovima ostataka kože vrata, kao i po prsnom košu, nađene su guste, kratke, crtaste ogrebotine, podrijetla životinjskih kandži. Na žbunju i travi oko lesa pronađen je veći broj dlaka duljine 3 do 15 cm. Iste su prikupljene i s odjeće pokojnika, kao i s područja glave, vrata i prsnog koša. Morfološkom pretragom ustanovljeno je da pripadaju životinji iz porodice pasa, i to kako je utvrđeno DNA analizom muškog spola. Također, usporedbom rezultata DNA analize spornih tragova krvi nađenih na mjestu događaja i ne-spornih uzoraka krvi pokojnika utvrđeno je da je riječ o istoj osobi. Analiza krvi na alkohol pokazala je da je oštećeni u trenutku smrti bio u pijanom stanju. Rekonstruirajući događaj, zaključeno je daje biciklist, vozeći, pod utjecajem alkohola, tehnički neispravan bicikl, iznenada iz gubio stabilnost, pao i udario glavom o kameniti teren, zbog čega je na licu mjesta preminuo. Tijekom noći tijelo je izjedeno od strane životinje, vjerojatno divljeg psa, a koji se na tom području viđaju kako lutaju u potrazi za hranom.

8. POSTUPAK I METODE EKSHUMACIJA

Ukoliko postoji razlog vjerovati kako su otkriveni ljudski ostaci ili je planirano arheološko istraživanje, moraju se prethodno kontaktirati odgovarajuće službe. U mnogim sudskim slučajevima, policija i sudski medicinari trebaju biti odmah o tome obaviješteni te su odgovorni za procjenjivanje okolnosti i odlučivanje o načinu daljnjeg rada. Prije svakog početka potrebno je prikupiti što više relevantnih podataka o događaju i osobi/osobama čiji su ostaci moguće pronađeni. Potom se prilazi lociranju pretpostavljene grobnice. Područje gdje ona može biti smještena moguće je otkriti zračnim ili satelitskim fotografiranjem, ali najvažniji izvor informacija su izjave svjedoka. Međutim, one nisu uvijek točne ni dovoljno precizne, što zbog subjektivnih (emotivni stres, zaborav) ili objektivnih razloga (izmijenjena topografija terena zbog promijenjenog godišnjeg doba ili uslijed tijeka vremena). Zbog toga je uvijek potrebno obaviti preliminarnu posjetu kojom će se utvrditi moguće postojanje grobnice (promjene u vegetaciji, na površini zemlje i u sastavu tla), označiti mjesto kopanja a i učiniti probna sondiranja u svrhu utvrđivanja postojanja razgradnje organske materije (ljudskih ostataka). Ako se radi o starijim ili skrivenim grobnicama, u obzir dolazi uporaba radara za otkrivanje objekata pod zemljom, detektora metala, metalnih sondi kao i pasa za pronalaženje leševa. Bez obzira je li riječ o pojedinačnim ili masovnim grobnicama, ekshumacija započinje fotografiranjem područja, čišćenjem površinske vegetacije, obilježavanjem granica pretpostavljenog groba te pretragom površine a u svrhu pronalaženja mogućih dokaza (npr. streljiva). Uvijek je preporučljivo prije započinjanja ekshumacije odrediti granice groba, odnosno groblja, a najbolji načinje kopanjem probnih jama kojima se ne samo omeđuje površina već i dobivaju korisni podaci o slojevitosti terena, sastavu zemlje, ostacima flore i faune, arheološkim uvjetima i slično. Za uklanjanje površinskog sloja zemlje dopuštena je uporaba teške mašinerije (rovokopač) da bi se zatim nastavilo s pažljivim ručnim kopanjem i na kraju čišćenjem zidarskom lopaticom, četkicom i ostalim malim ručnim alatom do potpunog uklanjanja zemlje iznad i uokolo svakog ostatka tijela ili skeleta i pridruženih mu predmeta. Pri tome je važno točno lociranje svakog pojedinačnog groba, kao i cijelog grobnog polja . Isto se može obaviti prostoručnim crtanjem skice položaja i međusobnih odnosa grobova i karakterističnih okolnih detalja, ili ucrtavanjem grobnih polja i detalja unutar pravilne mreže kvadrata ili pak, što je najtočnije, geodetskim snimanjem u lokalnom ili državnom koordinatnom sustavu. Otkriveni posmrtni ostaci, dijagnosticirani kao ljudski, označavaju se brojevima, fotografiraju, skiciraju u svom položaju, te se bilježi postmortalno stanje tijela i svega što se uz njega ili na njemu nalazi (odjeća, predmeti). Nakon toga se tijelo (ili njegovi ostaci) pažljivo, zajedno s pripadajućim predmetima, stavljaju u obilježenu vreću, a tlo ispod tijela, do dubine od još nekoliko centimetara, ispituje zbog mogućeg pronalaženja zaostalih zuba, sitnih kostiju ili dokaznog materijala .Ekshumirani posmrtni ostaci prebacuju se na mjesto sudskomedicinske obrade i identifikacije, u baze na terenu ili u najbliži Zavod za sudsku medicinu.

1.1 Postupak i metode identifikacija ljudskih ostataka

Zavisno o okolnostima slučaja i stanju poslijesmrtnih promjena tijela, koriste se različite metode identifikacija ljudskih ostataka.
Metode identifikacije ljudskih ostataka
- identifikacija od strane živih osoba koje su poznavale pokojnika direktnim prepoznavanjem lica umrle osobe
- daktiloskopija
- prepoznavanje odjeće/obuće i predmeta
- usporedba zubnog statusa sa zubnim kartonom
- usporedba obdukcijskih nalaza s informacijama iz medicinske dokumentacije
- antropološke metode
- radiografske metode
- superimpozicije i rekonstrukcije lica
- određivanje i usporedba genetičkih markera
Identifikacija započinje detaljnim pregledom i opisivanjem odjeće, obuće i svih predmeta nađenih uz tijelo i na njemu, a što se upisuje u za to prethodno pripremljene obrasce. Karakteristični odjevni predmeti ili njihovi detalji peru se, suše, te s osobnim dokumentima i vrijednim stvarima obilježavaju, fotografiraju i pakiraju u prozirne najlon vrećice radi arhiviranja, kasnijeg izlaganja i moguće predaje rodbini nakon okončanja procesa identifikacije. U specifičnim situacijama identifikacija žrtava rata iz masovnih grobnica, kada su mnogi postupci neprimjenjivi, ova se metoda izlaganja pokazala vrlo korisnom u fazi preliminarne pozitivne identifikacije. Postupak identifikacije nastavlja se vanjskim i unutarnjim pregledom i opisom tijela, odnosno posmrtnih ostataka. Ako je riječ o relativno svježim leševima, slijedi se uobičajeni sudskomedicinski i kriminalistički način opisivanja koji uključuje detaljno navođenje oblika i izgleda glave i svih dijelova lica, boje i posebnosti kose, očiju, ušiju, te obilježja zubi. Posebna pažnja posvećuje se tjelesnim posebnostima kao što su tetovaže, madeži, bradavice, promjene pigmentacije kože, ožiljci, prijelomi, urođene ili stečene anomalije, profesionalna obilježja i slično, kao i trajne promjene na unutarnjim organima. Treba napomenuti da je daktiloskopija - otisci papilarnih linija, kao najsigurnija metoda identifikacije, neupotrebljiva kod starijih leševa, a zbog izraženih truležnih promjena te posljedično propalih papilarnih linija kože prstiju šaka . Ukoliko se radi o analizi skeletnih ostataka koriste se različite antropološke metode i mjerenja a na prethodno očišćenim i opranim kostima. Prvo je potrebno odrediti radi li se o ljudskim kostima ili ne (10-15% koštanih uzoraka dostavljenih na sudskomedicinsku analizu nisu ljudski ostaci), a što ponekad ni usko specijaliziranim stručnjacima nije jednostavno, poglavito ukoliko se radi o pojedinačnim ili sitnim koštanim fragmentima. Najčešće se zamjenjuju kosti svinje, psa, krave, ovce, ali i mnogih drugih životinja, pa čak i predmeti kao što su kamenje, vrtna crijeva ili plastična ambalaža. Određivanje porijekla kostiju otežano je i u slučajevima kada je njihov normalni iz gled izmijenjen uslijed patoloških promjena, hirurških zahvata ili meteoroloških prilika a kada u dijagnosticiranju može pripomoći mikroskopski izgled kosti. Sljedeća stepenica je određivanje spola. Ako postoji čitav kostur tada identifikacija spola nije teška; poteškoće nastupaju kada se o spolu treba izjasniti temeljem jedne ili više pronađenih kostiju odnosno njihovih fragmenata. Kod djece se spol određuje usporedbom stupnja kalcifikacije zubi sa stupnjem zrelosti skeleta. U dobi od oko 18 godina spolne razlike na skeletu su dobro izražene te razlikovanje muškarca od žene može biti pouzdano utvrđeno. Uopšteno, kosti muškarca su veće, deblje i robusnije, sjače izraženim grebenima i kvrgama. Najpouzdanije informacije dobivaju se pregledom zdjelice, a nakon toga lubanje i dugih , posebice natkoljenične kosti. Potom slijedi određivanje starosne dobi koje je to lakše i preciznije što je osoba mlada. U procesu sazrijevanja, kod mladih osoba, koriste se koštane i zubne promjene koje prate rast i razvoj, a to su: kalcifikacija i izbijanje zubi, postojanje centara okoštavanja, međusobno sraštavanje dijelova kostiju te duljina dugih kostiju. Kod procjene starosti u trenutku smrti kod odraslih osoba koriste se tehnike i metode koje se zasnivaju na starosno uslovljenim morfološkim i mikroskopskim promjenama na kostima, prvenstveno promjenama na spolnoj plohi stidnih kostiju zdjelice, zglobnoj površini bočne kosti zdjelice i hvatištima rebara za prsnu kost, te zatvaranje lubanjskih šavova, a od koristi su i različite radiološke i dentalne tehnike. Zaživotna visina određuje se mjerenjem duljine pojedinih kostiju, uz korištenje odgovarajućih regresivnih formula, a najraširenija metoda je mjerenje svih dugih kostiju udova. Problemi nastupaju kada postoje samo fragmenti dugih kostiju pa se tada preporučuje metoda utvrđivanja zaživotne visine mjerenjem njihovih pojedinih dijelova, primjerice gornjeg dijela goljenične kosti. Koštani pokazatelji zaživotnih trauma ili patoloških stanja također su od važnosti u identifikaciji, kao i antropološke analize koje mogu pružiti podatke o uobičajenim zaživotnim aktivnostima i navikama umrle osobe. U identifikacijama se koriste i druge, znatno sofisticiranije, skuplje i dugotrajnije metode. Ako se raspolaže čitavom lubanjom i odgovarajućom zaživotno snimljenom fotografijom, moguće je prepoznavanje izvršiti primjenom videosuperimpozicije kada se uz pomoć videokamere i kompjutera obavlja preklapanje fotografije i lubanje, miješajući i proizvodeći sekcije slike u željenim tačkama s usporedbom svih anatomskih i morfoloških značajki. Važno mjesto ima usporedba rentgenoloških snimaka koštanog sistema učinjenih za života s onima učinjenima nakon smrti pri čemu je posebno zanimanje usmjereno na utvrđivanje individualnih rentgenomorfoloških značajki kostiju. Usporedba zaživotnih s poslijesmrtnim dentalnim obilježjima (oblika, veličine, pozicije i abnormalnosti zuba, stanja parodonta, obilježja koštanih struktura i oralne sluznice, postojanje protetičkih radova) te mogućnost identifikacije pronađenih tijela pomoću tih karakteristika pokazala se i dokazala kao nezamjenjiv i vrlo bitan postupak u utvrđivanju identiteta. Najvažniji faktor za uspješnost dentalne identifikacije je kvaliteta prijesmrtnih zubnih kartona - što su oni potpuniji i precizniji to je brže i lakše prepoznavanje.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

KRIMINALISTIČKA TRASOLOGIJA