POCETNA STRANA

SILOVANJE

Seksualnost, seksualne potrebe i odnos su dio čovjekove prirode i nije prost akt polnog općenja i oplođenja, nego i njegova biološka i psihološka potreba, uslovljena kulturom, običajima, moralom i dr. Seksualna delinkvencija prelazi okvire prirodnosti i dobrovoljnosti partnera u seksualnom odnosu i predstavlja kompleksnu pojavu čija suština proizilazi iz posebnog ponašanja učinioca i odnosa prema žrtvi.
Istorija seksualnosti i seksualne izopačenosti i različitih oblika reakcije na njih stari su koliko i društvo. Pristup ovom problemu razlikuje se od zemlje do zemlje od rigoroznih mjera kao što su kastracija i sterilizacija delinkventa do izostavljanja uređenja i inkriminacije polnih odnosa.
Seksualni delikti predstavljaju djela u društvu koja su nečovječna, nemoralna, gruba, podmukla i destruktivna. Kriminalistička praksa pokazuje da kod većine seksualnih delikata žrtve se suočavaju sa traumatskim posljedicama kao što su povlačenje iz društva, osjećaj stida i sl.
Silovanje je svako prisiljavanje na spolni odnos ili s njim izjednačenu spolnu radnju, upotrebom sile ili samo prijetnje. Žrtve silovanja najčešće su žene, ali to mogu biti i muškarci, homoseksualci i heteroseksualci, te djeca. Većina silovatelja ne pokazuje znake psihopatologije, žrtve nerijetko poznaju napadača, a sami napadi su često dobro isplanirani.
Najveći broj napada ostaje neprijavljen vlastima zbog, kako ćemo vidjeti brojnih razloga. Položaj osobe koja je pretrpila silovanje je dodatno otežan zbog, nazovimo ga, općedruštvene predstave o silovanju, te postojanje termina poput «okrivljavanje žrtve». Silovanje predstavlja povredu slobode odlučivanja u spolnom životu i spolnom moralu koja su regulisana običajima, moralom i pravom jedne države. Silovanjem se na izrazito grub način vrijeđa najintimnija sfera života žrtve i napada ne samo spolni nego i ukupni integritet. Radi se o tipičnom djelu nasilja. Ono predstavlja tešku povredu ličnosti žrtve, njene autonomije, psihofizičkog integriteta, samokontrole i samopoštovanja.

2. FORMULACIJA PROBLEMA

U krivičnim zakonima silovanje spada među teža krivična djela, a kazna predviđena zakonom je između jedne i deset godina. Silovanje je složeno krivično djelo sastavljeno od upotrebe sile ili prijetnje i obljube.
Jedan dio silovanja završi smrću ili teškom fizičkom povredom žrtve. Druge posljedice silovanja uključuju trudnoću ili seksualno prenosive bolesti. One su izvor zabrinutosti velikog broja žrtava. Najčešće seksualno prenosive bolesti su gonoreja, klamidija, genitalne bradavice. Sifilis i sida su također među stravičnim posljedicama silovanja.
U prošlosti se žrtvama silovanja dijagnosticirao sindrom traume silovanja (Rape Trauma Sindrom, RTS, eng.), i smatran je psihološkim poremećajem. Međutim, sindrom traume silovanja danas se ne smatra dijagnozom, nego skupom fizičkih i psihičkih reakcija koje je vjerovatno da će žrtva silovanja doživiti. Ove reakcije uključuju osjećaj krivnje i srama, napetost, zatim poremećaje ishrane, i ponekad depresiju. Reakcije koje proživljava žrtva silovanja slične su onima koje imaju osobe koje su doživile bilo koje drugo traumatično iskustvo i ponekad rezultiraju dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Upravo se ove traumatski odgovori smatraju jednim od glavnih razloga ne prijavljivanja brojnih napada. Približno 31% žrtava silovanja razviju PTSP kao rezultat napada. Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja uključuju sjećanje i ponovno vraćanje u mislima žrtve na sam napad, noćne more, insomniu, nagle promjene raspoloženja, teškoće u koncentriranju, iznenadne napade panike, depresiju, te tjeskobu.
Primjećeno je da osobe koje su bile silovane, imaju povećan rizik i od drugih problema vezanih za mentalno zdravlje. Žrtve silovanja tako imaju veće izglede da pate od napada depresije, da pokušaju samoubistvo, da razviju ovisnost o alkoholu i drugim drogama. Doktori mogu tretirati fizičke rane, dok su emocionalni ožiljci manje vidljivi, ali teži za izliječiti. Psihološka trauma izazvana silovanjem može biti teška i duga. Budući da ljudi na stres reaguju na različite načine, nije moguće tačno predvidjeti kako će se silovana osoba osjećati, ali postoje neke uobičajene reakcije koje manifestuju žrtve silovanja.

2.1. OSNOVNI HIPOTETIČKI STAVOVI

Zabluda o silovanju kao spontanom činu je povezana sa vjerovanjem da su muškarci neodoljivo privučeni fizičkom ljepotom žena i da zbog toga ne mogu obuzdati svoje seksualne porive. Međutim, samo su neki muškarci privučeni ženama zbog fizičke atraktivnosti, zapravo je potreba da se kontrolira i prisili odlučujući faktor.
Vjerovanje da žene uživaju u tome da budu silovane ne proizilazi samo iz romantizacije silovanja preko TV sadržaja, prvenstveno filmova, nego i iz neznanja koje se odnosi na silovanje.
''Silovatelji vrebaju svoje žrtve u mračnim ulicama gdje se i dešavaju silovanja'' je jedan u nizu mitova koji prate silovanje. Nažalost, činjenice govore suprotno. Veliki broj silovanja počine osobe koje poznaju žrtvu – komšija, muž, momak, prijatelj. Umjesto mračnih ulica, znatan broj silovanja se dogodi u kući žrtve, na mjestu gdje se ona osjeća sigurnom i neugroženom.

2.1.1. Hipotetički stav o strukturnim problemima

Nemoguće je iznijeti niz osnovnih uzroka silovanja, kao što se ne može odrediti prototip silovatelja. Postoje izvjesne zajedničke osobine, ali biografski detalji su različiti. Neki napadači siluju samo pod određenim okolnostima, neki su nasilni, neka silovanja uključuju jednog počinitelja, dok druga uključuju više napadača. Međutim, moguće je generalizirati dvije stvari na sve silovatelje. Prvo, napadači imaju jaku želju da potvrde svoju snagu putem prinude, i drugo, na žene ne gledaju kao na ljude.
U statistici ukupnog kriminaliteta seksualni delikti ne zauzimaju značajnije mjesto a razlog treba tražiti u tome što veliki broj ovih delikata ostane neprijavljen. Žrtve se nerado odlučuju na prijavljivanje iz raznih razloga a prije svega strah od odmazde, stida, osjećaja samokrivnje, nepovjerenja u rad policijei sl.
U općem smislu, seksualni delikti su specifični po stepenu moralne izopačenosti, visokom procentu tzv ''tamne brojke'', izraženom recidivizmu i osobenostima uzroka.

2.1.2. Hipotetički stav o funkcionalnim problemima

Jedan od brojnih razloga zbog kojih postoji ogroman broj neprijavljanih silovanja je i zbog postupka koji slijedi nakon prijave istog. Nakon što se žrtva odluči prijaviti zločin, institucije sa kojima će doći u kontakt su policija, bolnica i sud. Dokazivanje seksualnih delikata predstavlja težak zadatak pravosudnim organima. Problem je u tome što se većina seksualnih delikata, a posebno silovanja, događa u zatvorenim prostorijama, mjestima gdje nema očevidaca, šumama i dr. gdje su u većini slučajeva prisutni samo izvršilac krivičnog djela i žrtva. U oficijelnim statistikama nema pravog obima ovog vida kriminala ali je široko rasprostranjeno mišljenje da su seksualni delikti veoma prisutni i rasprostranjeni.

2.1.2. Hipotetički stav o vezama i odnosima

Veoma je teško predvidjeti ko može, a ko ne može biti potencijalni silovatelj, jer oni imaju različite tipove ličnosti i koriste različite metode. Ipak, na osnovu motivacije i određenih karakterističnih ponašanja, moguće je razlikovati više grupa silovatelja kao što su: 1- silovatelji zaštitnici svoje snage, moći, vlasti, 2- silovatelji koji ponovno osiguravaju svoju snagu i moć, 3- silovatelji koji ''vraćaju milo za drago'' uz veliku količinu ljutnje i 4- silovatelji koji se uzbude demonstrirajući snagu žrtvama.
Forenzičari, kriminolozi i provodioci zakona često koriste ove profile kako bi analizirali silovatelje, te izvršili prevenciju silovanja u budućnosti. Silovatelji nastoje iskoristiti situacije za napad u kojima su žene izuzetno vulnerabilne. Ovo se odnosi na silovanje žena koje su psihički ili ekonomski nemoćne, fizički onemogućene, mentalno retardirane, uspavane, veoma mlade ili one veoma stare. Silovatelji često koriste priliku za silovanje odraslih žena koje same stopiraju, stoje na ulici same, žena pod utjecajem alkohola, žena koje su seksualno intimne, ili one koje traže nekoga da ih otprati do kuće. Obično su situacije silovanja takve da su žrtve same i da nisu u poziciji da se odbrane.

2.2. ZNAČAJ ISTRAŽIVANJA

2.2.1. Naučni značaj istraživanja

Zbog sve veće transformacije kriminala i sve veće profesionalizacije kriminalaca, moderna kriminalistika zahtijeva ogromno znanje i vještinu tako da je poznavanje cjelokupne materije od strane pojedinaca praktično nemoguće. Zbog toga je kod svih seksualnih delikata potreban timski rad kako bi se obezbijedile pouzdane krivično-pravne i medicinske činjenice. Imajući u vidu da je broj seksualnih delikata u stalnom porastu, potrebno je ozbiljnije sa naučne, društvene i praktične strane prići ovim problemima kako bi se ovoj, veoma štetnoj društvenoj pojavi moglo organizovano suprotstaviti. Ovaj rad predstavlja pokušaj da se jedna kompleksna, a prije svega nezaobilazna problematika, bar djelimično obradi i da se pruži potpuniji i detaljniji izvor o ovoj temi.

2.2.2. Društveni značaj istraživanja

Društveni značaj istraživanja ''tamne brojke''silovanja je da se ukaže javnosti na veliki društveni problem koji šteti i žrtvi i društvu društvu na razne načine te izaziva osjećaj straha i uznemirenosti samih građana i uzrokuje šire društveno-sociološko-socijalne posljedice: neželjena trudnoća, povlačenje i socijalna izolacija, poremećaji komunikacije s obitelji.
Socijalne posljedice silovanja mogu se pojavljivati i trajati čak do treće i četvrte generacije potomaka silovane osobe. Specifičnosti faktora seksualnih delikata jesu u tome što za razliku od svih drugih oblika, u njima dominiraju subjektivni činioci, prije svega uzroci vezani za ličnost izvršioca, dok se socijalni faktori pojavljuju samo u izboru pogodnih uslova da se realizuju motivi i ciljevi moralne izopačenosti. Nemoguće je iznijeti niz osnovnih uzroka silovanja, kao što se ne može odrediti prototip silovatelja. Postoje izvjesne zajedničke osobine, ali biografski detalji su različiti.

2.3. REZULTATI DOSADAŠNJIH NAUČNIH ISTRAŽIVANJA

Vjerovatno najveća zabluda vezana za silovanje je da je to seksualni čin, počinjen s ciljem seksualnog zadovoljenja muškaraca, koji su, usljed provociranja od strane žene, izgubili kontrolu nad svojim postupcima. Mit da je seksualna žudnja muškaraca nepodnošljivo velika je dio fikcije koja okružuje silovanje, a nerijetko mu pribjegavaju upravo muškarci kako bi opavdali svoje postupke. Ovaj mit je prisutan u svijesti silovatelja, ali i cijeloga društva nažalost. Dalje, obično se vjeruje da je silovanje spontana akcija, koju počini osoba nepoznata žrtvi.
Međutim, podaci nemalog broja istraživanja svjedoče drugačije:
-Nepoznati su odgovorni za samo jedno od pet silovanja. (Ministarstvo pravde SAD, 1996).
-Približno 28% žrtava je silovano od strane muževa i momaka, 35% od strane poznanika, a 5% od strane drugih bliskih osoba (Ministarstvo pravde SAD, 1994).
-Samo je 2% muškaraca optuženih za seksualno nasilje psihijatrijski liječeno ( Policijska statistika za Englesku i Vels, 1980.
-Pretpostavlja se da se samo 26% svih silovanja ili pokušaja silovanja prijavljuje policiji (Ministarstvo pravde SAD, 1996). Iskustva su različita u različitim sredinama. Tako je jedno od najdetaljnijih istraživanja koje je sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 12300 žena u Kanadi pokazalo da se prijavi samo 1 od 20 slučajeva svih oblika seksualnog nasilja (Statistics Canada 1990).
-Broj lažnih prijava za silovanje nije veći od broja drugih lažno prijavljenih krivičnih dela i iznosi 2% (Istraživanje policije u New Yorku, 1970. prema Sexual Violence, London Rape Crisis Centre 1984.)
-Od muškaraca koji su priznali silovanje, 75% njih su rekli da su ponekad napijali žene da bi povećali verovatnoću seksualnog odnosa. (Kanin, 1985)
-U 87% slučajeva silovanja uključena je pretnja za život žene, a u 50% slučajeva postoji pretnja oružjem. Neki krivični zakoni definišu seksualno nasilje onim što čini nasilnik, a ne žrtva.
-Jedan od šest dečaka biće seksualno zlostavljan do svoje šesnaeste godine. (Hoper, 1997).
Silovanja su prisutna praktički u svim današnjim društvima, čak i u državama za koje još ne postoje službeni podaci. Prema UN-ovim izvješćima silovanja su česta u sljedećim zemljama: Afganistan, Gvajana, Kambodža, Kolumbija, Mozambik, Namibija, Nepal, Pakistan, Peru, Filipini, Slovačka Republika, Svazi, Tajvan, Trinidad i Tobago, Uganda i Zair. U Njemačkoj, El Salvadoru, Mikroneziji, Irskoj, Jordanu, Keniji, Peruu, Sejšelima, Švedskoj, Tadžikistanu u posljednje je vrijeme primjetan znatan porast silovanja. Samo u Mauritaniji, Laosu, Gruziji i Tunisu primijećen je pad broja silovanja.

3. ODREĐENJE PREDMETA ISTRAŽIVANJA

Predmet ovog istraživanja će biti silovanje sa posebnim akcentom na ''tamnu brojku'' i posljedice silovanja na žrtvu i specifičnostima u odnosu na druge seksualne delikte. Seksualni delikti, osobito silovanja, delikti su vrlo složene strukture koji imperativno zahtijevaju planski, sistemski koncipiran i organiziran pristup.

3.1. TEORIJSKO ODREĐENJE PREDMETA

Iz zakonske formulacije djela proizilazi da se radi o dvoaktnom krivičnom djelu, sastavljenom od prinude i obljube, odnosno druge polne radnje. S obzirom da je prinuda sama po sebi krivično djelo, za razliku od obljube, odnosno druge polne radnje koje ne predstavljaju djelatnosti koje su zakonom zabranjene, silovanje spada u neprava složena krivična djela. Pored osnovnog oblika djela, zakonodavac je predvidio i nekoliko težih, kvalifikovanih oblika, kao i lakši oblik djela poznat pod nazivom «polna ucjena».
Ono što pretstavlja posebno opterećenje za žrtvu je život sa silovanjem. U većini zemalja žene ne mogu računati na podršku od strane svoje porodice, poznanika ili prijatelja, obzirom da se često traži dio krivice i kod žrtve silovanja, a počinioc se tendencionalno opravdava. Ovakve pozicije nisu raširene samo unutar stanovništva, već i kod policijskih i sudskih službenika, tako da se silovanjima, ako ih žrtve uopće prijave, poklanja veoma malo pažnje. Ukoliko ipak dođe do suđenja počinioci mogu biti sigurni da neće dobiti kaznu koju zaslužuju, već mnogo blažu. Sudski proces u pravilu izaziva novu traumu kod žrtve. Ukoliko, pak, žena još živi u društvu u kojem nevinost neudate djevojke igra veliku ulogu i posjeduje veliku vrijednost, mora računati sa tim da će pored silovanja biti još i zlostavljana i na kraju vjerovatno ubijena.

3.1.1. NAUČNO VERIFIKOVANO SAZNANJE PREDMETA

Da bi se moglo govoriti o silovanju uopće potrebno je iznijeti neke historijske činjenice koje su vezane za njegove klice, položaj u društvu nekad i sad te odrediti osnovne pojmove radi boljeg upoznavanja i razumijevanja ove veoma kompleksne teme.
Naime, od početka razvoja ljudskog društva seksualnost je predstavljala svojevrstan ''TABU'' . Osobama ženskog spola je bila dodijeljena podređena uloga u odnosu na muškarce pri čemu su se one smatrale njihovim privatnim vlasništvom i kao takve bile na meti učestalih seksualnih napada ali i maltretiranja i ponižavanja druge vrste.
Sam zločin silovanja bio je obavijen misterioznim plaštom i tema o kojoj se samo šaputalo po kuloarima i o kojoj su stvarani određeni mitovi ali se nije vodilo računa o posljedicama silovanja na žrtve i odražavanju na cjelokupno društvo.
Razvojem ljudskog društva, odnosno sa promjenama društvene klime, ovoj društveno štetnoj pojavi poklanja se sve više pažnje.Tako se u mnogim starim zakonodavstvima mogu naći odredbe koje se odnose na silovanje, što je najbolje prikazao J. Stojanović u svom djelu ''Silovanje'' , gdje daje jedan kratak historijski pregled, odnosno navodi sljedeće činjenice:
Hamburijev zakon je određivao smrtnu kaznu za preljubu i obljubu u odnosu na udatu ženu i djevicu;
U Staroj Kini dodijeljivani su negativni bodovi za slučajeve silovanja koji su se razdvajali po staležima;
Drakonov zakon je poznavao tri vrste seksualnih delikata:silovanje, preljubu i zavođenje;
Srednjevjekovna Francuska je radi prevencije od sve učestalijih silovanja poticala na otvaranje bordela i javnih kuća kako bi se muškarci ''praznili'' i nebi imali potrebu za silovanjima.
Vinodolski zakon je silovanje određivao kao delikt protiv prirodnih dobara;
Dušanov zakonik je je kažnjavanje za silovanje određivao prema pripadnosti staležu kako učionica tako i žrtve.
Liberalizacijom unutar krivično-pravne legislative, mijenjale su se i odredbe koje se odnose na silovanje. Pored toga silovanje sve više zaokuplja pažnju javnosti postaje zanimljiva i atraktivna tema ne samo naučnicima nego i laicima. Za ovakav porast interesovanja, treba prije svega odati priznanje ženama, na čelu sa feminističkim pokretom, koje su uklonile mističnost i malverzacije u vezi sa ovim gnusnim činom.
Takođe značajna uloga pripada i samim žrtvama koje su smogle snage i hrabrosti prijaviti ova krivična djela i ustrajati na putu istine i pravde, posebno kad se imaju na umu sva ona ponižavanja kroz koja je žrtva prolazila i prolazi. Danas se silovanje kao jedno od najtežih zločina prezentira na jedan realističan način sa svim negativnim pojavama koje nosi sa sobom.

3.1.2. Naučno evidentirano saznanje

Silovanje je forma dokazivanja moći i održanja kontrole nad silovanom osobom, a ne zadovoljenje seksualnih nagona i potreba. Ono je duboko ukorijenjeno u patrijarhalnim strukturama društva. Tako se predodžbe silovanja mogu naći još u mitovima i legendama o stvaranju zemlje i svijeta. Silovanje služi kako bi se žene obeshrabrile i uzdrmale u njihovoj psihičkoj stabilnosti. Počinitelji u većini slučajeva nisu prihički poremećeni ili nenormalni. Cilj je oduzeti žrtvi njenu osobnost time što ju se reducira samo na njen fizički spol. Zbog svega toga silovanja su za žrtve mnogo teži psihički teret nego neka druga forma agresivnog djelovanja.
Ono što predstavlja posebno opterećenje za žrtvu je život sa silovanjem. U većini zemalja žene ne mogu računati na podršku obitelji, poznanika ili prijatelja jer se često traži dio krivnje i kod žrtve silovanja, a počinitelja se tendencionalno opravdava. Takve pozicije nisu karakteristične samo za neposredno socijalno okruženje nego i za policijske i sudske službenike, tako da se silovanjima, ako ih žrtve uopće prijave, poklanja veoma malo pozornosti.
Ako ipak dođe do suđenja, počinitelji mogu biti sigurni da neće dobiti kaznu koju zaslužuju nego mnogo blažu. Sudski proces u pravilu izaziva novu traumu kod žrtve. Ako, pak, žena još živi u društvu u kojem nevinost neudane djevojke igra veliku ulogu i posjeduje veliku vrijednost, mora računati s tim da će uz silovanja biti još i zlostavljana i na kraju vjerojatno ubijena. Što se čini protiv silovanja? Silovanje i seksualno zlostavljanje žena kažnjivo je u praktično svim državama svijeta. Ipak, silovanje se još ne promatra kao napad na tjelesni integritet i pravo na samoodređenje žene, nego kao napad na običaje i moral. Posljedica toga je da se u mnogo većoj mjeri pažnja obraća na reputaciju žrtve, nego na stvarno krivično djelo počinitelja.
U većini zemalja pod silovanjem se podrazumijeva prisilni vaginalni seksualni odnos, a druga vrsta seksualnog odnosa ili korištenje predmeta pri tome spadaju u daleko blaža krivična djela "seksualnog zadovoljenja", iako se žrtva osjeća ako ne isto, onda čak i jače povrijeđenom i obeščašćenom. Osim toga, žrtve imaju problema s dokazivnjem silovanja ako im počinitelj nije nanio teže fizičke ozljede ili ako su poznavele počinitelja. U Pakistanu žene moraju imati čak četiri muška svjedoka koji će potvrditi silovanje, inače im prijeti kazna zbog prevare u braku.

3.1.3 POJMOVNI SISTEM

Iz zakonske formulacije krivičnog djela silovanja proizilazi da se radi o dvoaktnom krivičnom djelu, sastavljenom od prinude i obljube, odnosno druge polne radnje. S obzirom da je prinuda sama po sebi krivično djelo, za razliku od obljube, odnosno druge polne radnje koje ne predstavljaju djelatnosti koje su zakonom zabranjene. Silovanje spada u neprava složena krivična djela. Pored osnovnog oblika djela, zakonodavac je predvidio i nekoliko težih, kvalifikovanih oblika, kao i lakši oblik djela poznat pod nazivom «polna ucjena».
Osnovni oblik djela čini onaj ko drugoga prinudi na obljubu ili neku drugu polnu radnju upotrebom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo tog ili njemu bliskog lica. Dakle, izvršilac djela može biti svako, odnosno, lice muškog ili ženskog pola, te stoga ovo djelo spada u delicta communia.
Prinuda se sastoji u upotrebi sile ili prijetnje da će se neposredno napasti na život ili tijelo tog ili njemu bliskog lica.
Pod silom se, u krivičnopravnom smislu, podrazumijeva upotreba fizičke, mehaničke ili neke druge snage koja je usmjerena prema licima ili stvarima. Pored toga, pod pojmom sile podrazumijeva se i primjena hipnoze ili omamljujućih sredstava, sa ciljem da se neko, protiv svoje volje, dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor.

3.2. OPERACIONALNO ODREĐIVANJE PREDMETA ISTRAŽIVANJA

Ono što pretstavlja posebno opterećenje za žrtvu je život sa silovanjem. U većini zemalja žene ne mogu računati na podršku od strane svoje porodice, poznanika ili prijatelja, obzirom da se često traži dio krivice i kod žrtve silovanja, a počinioc se tendencionalno opravdava. Ovakve pozicije nisu raširene samo unutar stanovništva, već i kod policijskih i sudskih službenika, tako da se silovanjima, ako ih žrtve uopće prijave, poklanja veoma malo pažnje. Ukoliko ipak dođe do suđenja počinioci mogu biti sigurni da neće dobiti kaznu koju zaslužuju, već mnogo blažu. Sudski proces u pravilu izaziva novu traumu kod žrtve. Ukoliko, pak, žena još živi u društvu u kojem nevinost neudate djevojke igra veliku ulogu i posjeduje veliku vrijednost, mora računati sa tim da će pored silovanja biti još i zlostavljana i na kraju vjerovatno ubijena.
Društveni značaj istraživanja ''tamne brojke'' silovanja je da se ukaže javnosti na veliki društveni problem koji šteti i žrtvi i društvu društvu na razne načine te izaziva osjećaj straha i uznemirenosti samih građana i uzrokuje šire društveno-sociološko-socijalne posljedice: neželjena trudnoća, povlačenje i socijalna izolacija, poremećaji komunikacije s obitelji.
Socijalne posljedice silovanja mogu se pojavljivati i trajati čak do treće i četvrte generacije potomaka silovane osobe. Specifičnosti faktora seksualnih delikata jesu u tome što za razliku od svih drugih oblika, u njima dominiraju subjektivni činioci, prije svega uzroci vezani za ličnost izvršioca, dok se socijalni faktori pojavljuju samo u izboru pogodnih uslova da se realizuju motivi i ciljevi moralne izopačenosti.
Predmet ovog istraživanja će biti silovanje i posljedice silovanja na žrtvu. Modeli teorija silovanja poput biološkog i psihološkog modela nastoje prodrijeti u srž fenomena silovanja, motivacije napadača, cilja silovanja, ali kompleksnost tog djela i njegovo prisustvo u svakodnevnom životu ljudi širom svijeta su svjedoci serioznosti i težine istog.

Zbog zaštite zlostavljene osobe, trebalo bi učiniti mnoge izmjene u načinu postupanja i razmišljanja upornom i svestranom edukacijom u vrtićima, školama, a posebno među stručnjacima, kao što su socijalni radnici, pravnici, liječnici i zdravstveno osoblje, psiholozi, kriminolozi, defektolozi.
Ovim istraživanjem bi se htjelo potaknuti i Ministarstvo pravosuđa, koje bi se ozbiljnije trebalo pozabaviti važnošću ovog problema i njegovih žrtava, te da se pruži mogućnost da se žrtve nasilja ipak uspiju obratiti nekome od nadležnih organa prije nego to bude kobno po njih, te da se mnogobrojni sudski procesi ipak dovedu pred kraj i da se nasilnicima zauvijek stane u kraj.

Zaključak

Danas je općeprihvaćeno stajalište da je skoro svaka žena potencijalna žrtva poznatog ili nepoznatog silovatelja, jer upravo 95% silovanja za žrtve ima žene. Činjenica da je silovanje i dalje prisutno u životima ljudi širom svijeta, uprkos naporima miliona ljudi da stave tačku na taj problem, svjedoči da nema jednostavnih odgovora vezanih za silovanje, niti jednostavnih objašnjenja. Jedan od mogućih razloga za to je da većina ljudi ne zna mnogo o tome zašto ljudi imaju želje, emocija i vrijednosti koje imaju, uključujući one koje uzrokuju silovanje. Ovo proizilazi iz nedostatka razumjevanja evolucijskih promjena koje su od čovjeka stvorile ovo što je on danas. Dalje, ovaj nedostatak razumijevanja je ozbiljno ograničio znanje ljudi o neposrednim uzrocima silovanja, što je ograničilo sposobnost ljudi da promijene ponašanje.
Činjenice govore za sebe. 84% žena je poznavao svog napadača, tj. silovatelja 25% žena je bilo silovano od strane njihovih muževa, partnera ili na ljubavnim sastancima. 95% žrtava silovanja ne prijave napade vlastima. I pored ovoga, brojna pitanja koja se odnose na silovanje i dalje ostaju neodgovorena. Zašto su uglavnom muškarci silovatelji, a žene žrtve silovanja? Zašto je silovanje prisutno u svim kulturama? Kako staviti tačku na problem silovanja? Može li silovanje biti spriječeno? Zašto je silovanje češće u nekim situacijama, nego u nekim drugim? Sudska praksa u pogledu visine i vrste osuda za ta kaznena djela trebala bi odražavati ozbiljnost koju nasilje nad ženama ima u suvremenom društvu: pooštravanjem kazni, ustanovljavanjem posebnih sudskih odjela i odjela državnih odvjetništava koji će se baviti isključivo takvim predmetima. Kao što je rečeno, javnost uvijek sa pojačanom pažnjom prati informacije u vezi sa ovim krivičnim djelima i njihovim izvršiocima i društvo umije da se brzo organizuje jer se radi o izuzetnom stepenu straha koji se oseća od ove vrste krivičnih djela.
Svjedoci smo da su u poslednje vrijeme pojačani pritisci za pooštravanjem kazni, pooštravanjem kaznene politike sudova, pa čak i za uvođenjem nekih vrsta tjelesnog kažnjavanja. Na facebook-u na primer, postoji nekoliko takvih grupa koje broje više hiljada članova kao: „Vratimo smrtnu kaznu za krivično djelo silovanje“, „Najstrožije kazne za pedofile i silovatelje ...“, "Sto hiljada potpisa za promenu Krivičnog zakona“.
Suci i sutkinje podliježu predrasudama i ne osiguravaju zaštitu žrtava i njihovih ljudskih prava. Žrtva je često u situaciji sekundarne viktimizacije koja se očituje: dužinom postupka, nepotrebnom izlaganju višekratnim izjavama u vezi traumatičnog događaja, neugodnim vještačenjima, susretima sa počiniteljem/ima tokom postupka i sl.
Kod kaznenog djela silovanja u braku stječe se dojam da sud prilazi s puno više nepovjerenja u istinitost iskaza oštećenice zbog čega i činjenično stanje ostaje nepotpuno utvrđeno (odbijaju se prijedlozi za provođenje pojedinih dokaza). Kako bi se dodatno minimalizirala prisutnost mitova i predrasuda glede žrtava silovanja te smanjila njihova sekundarna viktimizacija potrebno je:
• izraditi informacijski paket za žrtve seksualnog nasilja s uputama o svim pravima koja imaju i kako ih mogu ostvariti;
• izraditi upute za službenike (policija, državno odvjetništvo, sudovi) koje sve informacije trebaju dati žrtvama seksualnog nasilja te ih educirati o ravnopravnosti spolova i pravima žrtava i pristupu žrtvama tih kaznenih djela.

LITERATURA

• Nikolić- Ristanović V, Žene kao žrtve kriminaliteta, Beograd
• Modly Duško, Kriminalistička metodika, Sarajevo 1998.
• Modly Duško, Krivična djela protiv dostojanstva osobe i morala na štetu djece i maloljetnika, Sarajevo, 1999.
• Korajlić Nedžad, Situacijska kriminalistika, Sarajevo, 2008.
Internet izvori:
• http://www.nezavisne.com/revija/tekst2-050731.php
• http://www.xybh.org/sexy/neznaci.html
• http://maya.blogger.ba/arhiva/2006/12/22
• http://www.yurope.com/people/nena/Zabeleske/Ivo_Andric/Zlostavljanje.html
• http://www.hrabritelefon.hr/main.php?id=djeca2&parent=zadjecu&PHPSESSID=705c7d858e188b3e2f3cdb0f8f3d2f27
• http://sah.djesi.ba/forum/showthread.php?t=8522

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD