Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je anksiozni poremećaj koji se javlja kod nekih osoba nakon svjedočenja ili proživljavanja opasnog događaja. Osobe koje pate od posttraumatskog stresnog poremećaja osjećaju napetost i strah čak i kada nisu više u opasnosti. Bilo koja osoba može oboljeti od posttraumatskog stresnog poremećaja u bilo kojem periodu života. Osobe koje su na riziku da obole od posttraumatskog stresnog poremećaja uključuju: ratne veterane, osobe koje su preživljele fizički ili seksualni napad, zlostavljanje, nesreće, prirodne katastrofe i mnoge druge teške događaje. Osoba ne mora preživjeti opasan događaj da bi oboljela od posttraumatskog stresnog poremećaja. Neki ljudi obole od ovog poremećaja nakon što im se prijatelji ili član porodice suoči sa opasnošću ili bude povrijeđen. Također, iznenadna, neočekivana smrt drage osobe može uzrokovati posttraumatski stresni poremećaj.
Ratne situacije i elementarne katastrofe oduvijek su pratile čovjeka kroz njegovu historiju. One svojim razornim efektima ugrožavaju njegovu egzistenciju i nanose mu ogromne materijalne štete. U tim uslovima čovjek je ugrožen raznovrsnim psihofizičkim opterećenjima. U stresnim situacijama, posebno u slučaju upotrebe atomskog naoružanja, čovjek će još više biti ugrožen raznovrsnim ratnim opterećenjima.. U stresnim situacijama ličnost reaguje individualnim, grupnim i masovnim psihološkim i sociopsihološkim reakcijama. U suzbijanju straha, panike i svih drugih oblika neprilagođenog ponašanja u tim uslovima, neophodno je već u doba mira izgraditi racionalne efikasne programe zaštite mentalnog zdravlja ljudi.

SIMPTOMI PTSP-a

Simptomi i potpuno razvijena klinička slika posttraumatskog stresnog poremećaja mogu se pojaviti odmah nakon stresnog događaja, ubrzo nakon njega ili nakon više godina. Katkad su potrebne godine da se razvije potpuna slika PTSP-a.

Posttraumatski stresni poremećaj može uzrokovati brojne simptome koji se grupišu u tri kategorije:

1. Simptomi ponovnog preživljavanja:
• Slike iz prošlosti (flashbacks) - ponavljano preživljavanje traume, uključujući i fizičke simptome poput brzog udaranja srca i znojenja
• Noćne more
• Zastrašujuće misli
Simptomi ponovnog preživljavanja traumatičnog iskustva često uzrokuju probleme u svakodnevnom životu oboljele osobe. Ovi simptomi mogu biti pokrenuti iz vlastitih osjećaja i misli oboljele osobe. Osim toga, okidači simptoma ponovnog preživljavanja također mogu biti riječi, predmeti ili situacije koje podsjećaju na traumatični događaj.

2. Simptomi izbjegavanja:
• Izbjegavanje lokacija, događaja ili predmeta koji podsjećaju na traumatični iskustvo
• Osjećaj emocionalne tuposti
• Snažni osjećaji krivnje, depresije ili brige
• Gubljenje interesa za aktivnosti koje su ranije bile predmet interesovanja
• Poteškoće prilikom sjećanja na opasni događaj
Stvari koje podsjećaju osobu na traumatični događaj mogu pokrenuti simptome izbjegavanja, te uzrokovati da osoba promijeni vlastitu rutinu. Naprimjer, nakon teške saobraćajne nesreće, osoba koja inače vozi automobil može to početi izbjegavati.

3. Simptomi pretjerane uzbuđenosti:
• Osoba se lahko preplaši
• Osjećaj napetosti ili osjećaj da je osoba “na rubu”
• Poteškoće sa spavanjem, i/ili ispadi bijesa
Simptomi pretjerane uzbuđenosti su obično konstantni i ne pokreću ih samo stvari koje podsjećaju na traumatični događaj. Osoba se može osjećati ljutom i pod stresom, jer ovi simptomi otežavaju obavljanje svakodnevnih zadataka, kao i spavanje, jedenje ili koncentriranje.

DIJAGNOZA POSTTRAUMATSKOG STRESNOG POREMEĆAJA

Dijagnozu posttraumatskog stresnog poremećaja postavlja ljekar koji ima iskustva u pomaganju osobama sa mentalnim oboljenjima, odnosno psihijatar i psiholog. Da bi se postavila dijagnoza, pacijent mora imati simptome tokom najmanje jednog mjeseca.
Ti simptomi su:
• Najmanje jedan simptom ponovnog preživljavanja
• Najmanje tri simptoma izbjegavanja
• Najmanje dva simptoma pretjerane uzbuđenosti
• Simptome koji osobi otežavaju svakodnevni život, odlazak u školu ili na posao, druženje sa prijateljima ili obavljanje važnih zadataka.

LIJEČENJE PTSP-a

Glavni tretman liječenja za osobe sa posttraumatskim stresnim poremećajem podrazumijeva psihoterapiju (terapiju razgovorom), lijekove, ili oboje. Svaka osoba je različita i zbog toga metode liječenja koje su djelotvorne za jednu, ne moraju neophodno biti djelotvorne i za drugu osobu. Važno je da pacijenta oboljelog od posttraumatskog stresnog poremećaja liječi zdravstveni radnik koji ima iskustva sa liječenjem PTSP-a. Neke osobe sa posttraumatskim stresnim poremećajem trebaju isprobati različite tretmane da bi se utvrdilo šta najbolje djeluje za njihove simptome.

Da bi se uspješno suprostavili stresnim situacijama neophodno je u mirnodopskim uslovima izgraditi efikasan program preventivnih mjera zaštite mentalnog zdravlja koji će uticati na neposredno jačanje odbrambenih snaga ličnosti. Pojedinca i grupu treba osposobljavati da uspješno savladavaju strah u stresnim situacijama koje uvijek donose psihičke krize i traume. Da bi to bio u stanju nužno je da poznaje psihološke zakonitosti nastanka straha i način kako može da ga savlada. Poznavanje faktora koji štetno deluju na razvoj i duševno zdravlje djece i omladine veoma je značajno da bi se blagovremeno primjenjivale vaspitno-obrazovne i mentalno-higijenske mjere u sprečavanju mentalnih poremećaja.

Psihoterapija

Psihoterapija je terapija “razgovorom”. Ona podrazumijeva razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje u cilju liječenja mentalnog oboljenja. Psihoterapija se može odvijati u četiri oka ili u grupi. Istraživanja pokazuju da podrška porodice i prijatelja može biti važan dio terapije.
Osobama sa posttraumatskim stresnim poremećajem mogu pomoći različiti oblici psihoterapije. Ljekar ili psiholog može kombinovati različite terapije zavisno od potreba pacijenta.

Jedna od korisnih terapija jeste kognitivna bihevioralna terapija, koja se sastoji od nekoliko dijelova:
• Terapija izlaganja. Ova terapija pomaže ljudima da se suoče sa izvorom svoga straha i da ga kontrolišu. Tokom ove terapije, oboljele osobe izlažu se traumi koju su preživljeli na siguran način. Koriste se metode zamišljanja, pisanja ili posjete mjestima gdje se događaj desio.
• Kognitivno restruktuiranje. Ova terapija pomaže pacijentima da se izbore sa ružnim uspomenama. Ponekad, ljudi se sjećaju određenog događaja drugačije u odnosu na to kako se on zaista desio. Oni mogu osjećati krivnju ili stid u vezi s nečim što se nije desilo njihovom krivicom. Terapeuti pomažu osobama sa posttraumatskim stresnim poremećajem da se sjećaju onoga što se desilo na realističan način.
• Trening inokulacije stresa. Ova terapija ima za cilj da umanji simptome posttraumatskog stresnog poremećaja podučavajući pacijente kako da umanje anksioznost. Poput kognitivnog restruktuiranja, ovaj oblik liječenja pomaže da se pacijenti sjećaju preživljenih događaja na zdrav način.

Medikamentozna terapija

Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) odobrila je dva lijeka za liječenje odraslih osoba sa posttraumatskim stresnim poremećajem:
• sertralin (Zoloft)
• paroksetin (Paxil)

Oba ova lijeka su antidepresivi, koji se također koriste za liječenje depresije. Oni, također, mogu držati pod kontrolom simptome posttraumatskog stresnog poremećaja poput osjećaja tuge, brige, ljutnje i ravnodušnosti. Uzimanje ovih lijekova može olakšati uspješan prolazak kroz psihoterapiju.
Ljekari također mogu propisati druge vrste lijekova. Međutim, ne postoji dovoljno informacija o djelotvornosti ovih lijekova kod osoba sa posttraumatskim stresnim poremećajem.
• Benzodijazepini. Ovi lijekovi mogu se davati pacijentima radi opuštanja i boljeg sna. Osobe koje uzimaju benzodijazepine mogu imati probleme sa memorijom ili postati ovisni o lijekovima.
• Antipsihotici. Ovi lijekovi obično se daju osobama sa drugim mentalnim poremećajima, poput šizofrenije. Osobe koje uzimaju antipsihotike mogu dobiti na težini i na većem su riziku od srčanih oboljenja i dijabetesa.
• Drugi antidepresivi. Poput sertralina i paroksetina, antidepresivi fluoksetin (Prozac) i citalopram (celexa) mogu pomoći osobama sa posttraumatskim stresnim poremećajem kada je u pitanju smanjivanje napetosti ili osjećaja tuge. Kod osoba sa posttraumatskim stresnim poremećajem koji također pate od drugih anksioznih poremećaja ili depresije, antidepresivi mogu biti od koristi za smanjivanje simptoma ovih dodatnih oboljenja.

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ KOD DJECE

Posttraumatski stresni poremecaj kod dece Ponavljana trauma u životu odraslih erodira strukturu već formirane ličnosti, a kontinuirana traumatizacija u djetinjstvu formira i deformiše ličnost. Patološka sredina u djetinjstvu podstiče razvoj naročitih sposobnosti, kreativnih i destruktivnih. Ona potpomaže razvoj abnormalnih stanja svijesti u kojima prestaju da važe uobičajeni odnosi tijela i duha, stvarnosti i mašte, znanja i pamćenja.
Stresogeni mogu biti različiti događaji počevši od onih u porodičnoj sredini u kojoj dijete odrasta, pa do onih koje imaju karakter katastrofa širokih razmjera.
Najčešći izvor traume u ratu za djecu i omladinu su: gubitak oca ili majke, bliskoh osoba, ledanje nasilja nad ljudima, granatiranje, gubitak doma, nedostatak vode, itd.

Generalna procjena

Procjena djece i adolescenata koji imaju simptome posttraumatskog stresnog poremećaja počinje sa dijagnozom. Najbolji indikator je trajanje problema. Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja koji se javljaju više od 3 mjeseca i dalje ukazuju na posttraumatski stresni poremećaj. Djeca sa posttraumatskim stresnim poremećajem obično imaju multiple probleme kao što je edukativni neuspjeh i oštećenje socijalnog funkcionisanja.
Konačni dio generalne procjene uključuje procjenu iz socijalnih izvora a to je procjena majke i nastavnika putem Upitnika o prisustvu posttraumatskih stresnih reakcija kod djece.

• Kognitivno-bihevioralna procjena – Povezana je sa generalnom procjenom. Važno je da terapeut pomogne da se identifikuju glavni problemi.
• Emocionalno prepoznavanje i selfmonitring – sastoji se u tome da se pomogne djeci različitih emocionalnih stanja da povežu ponašanje i misli, da se prisjete događaja i misli u toku traume.
• Samopojačavanje – svrha je da djeca budu sposobna da pojačaju željeno ponašanje i tako ostvare osjećaj kontrole nad njihovim simptomima.
• Rješenje socijalnih problema – Glavni cilj je dati djetetu poruku da ima više načina rješavanja problema.
• Smanjivanje depresivnih misli i negativne kognicije. Zasniva se primjeni tehnika za otklanjanje negativne kognicije depresivnih misli.

Majka je centralna tačka u kognitivno-bihevioralnom tretmanu za liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja kod djece i adolescenata. Majčinski osjećaj je jedan od najvažnijih faktora u odgoju djeteta pa njeni pogrešni i neadekvatni postupci prenose se na dijete. Ako je majka tužna, uplašena, depresivna i dijete će biti. Djetetu je potrebna majka do njegove zrelosti da bi se osamostalilo, osposobilo za život i uklopilo u normalne životne tokove i pri tome razvilo svoje sposobnosti do optimalnog nivoa. Dok je dijete manje, majka mu je više potrebna. Kako dijete odrasta, majka mu je potrebma kao psihološka podrška i ono se sve više osamostaljuje.

ZAKLJUČAK

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je anksiozni poremećaj koji se javlja kod nekih osoba nakon svjedočenja ili proživljavanja opasnog događaja. Osobe koje pate od PTSP-a osjećaju napetost i strah čak i kada nisu više u opasnosti.
Simptomi i potpuno razvijena klinička slika PTSP-a mogu se pojaviti odmah nakon stresnog događaja, ubrzo nakon njega ili nakon više godina. Tri su grupe simptoma PTSP-a: simptomi ponovnog preživljavanja, simptomi izbjegavanja i simptomi pretjerane uzbuđenosti. Dijagnozu postavlja ljekar psihijatar ili psiholog na osnovu simptoma koji traju kontinuirano najmanje mjesec dana.
Glavni tretman liječenja za osobe sa PTSP-om podrazumijeva psihoterapiju (terapiju razgovorom), lijekove, ili oboje.
Da bi se uspješno suprostavili stresnim situacijama neophodno je u mirnodopskim uslovima izgraditi efikasan program preventivnih mjera zaštite mentalnog zdravlja koji će uticati na neposredno jačanje odbrambenih snaga ličnosti.

LITERATURA:

1. Šehović, M. 2000. Putevi neizrecivog, Harfograf, Tuzla
2. Jovićević, M.1985. Duševno zdravlje i stres, GRO „Kultura“. OUR „Radiša Timotić“ Beograd
3. http://www.judzks.ba/

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE | FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU | OPERATIVNI I STRATEGIJSKI MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA | SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD