POCETNA STRANA

SUDSKI SAVETNICI

Sudovi su tijela državne vlasti koja sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom . Njihova primarna funkcija je osigurati provedbu Ustavnih i zakonskih odredaba čime se štiti pravni poredak Republike Hrvatske, ali i pruža zaštita subjektivnih prava pravnih subjekata koji tu zaštitu na propisani način i u određenom vremenu zatraže. Da bi ta zaštita bila učinkovita, ona bi morala biti pružana u razumnom roku koji varira ovisno o pravu koje se štiti, ali i o brzini djelovanja sudova.
Dobra organizacija je prvi korak prema uspješnom djelovanju pa stoga ne čudi što je pitanje organizacije sudova oduvijek bilo jedno od ključnih političkih, pravnih i socijalnih problema vladajućih sustava u pravnim državama. Samo na području Banske Hrvatske je u razdoblju od 1848 – 1918 godine reorganizacija sudova provedena 5 puta (1850,1854,1874,1884 i 1918 godine). Te su se promjene u prvom redu odnosile na spajanja i razdvajanja sudstva i uprave te mjesne nadležnosti . To je bilo također razdoblje u kojem se Hrvatska nalazila u sklopu Habsburške Monarhije za koju je bio karakterističan birokratsko- hijerarhijski model i službenička etika podređena državnom autoritetu. Učinkovitost takvog uređenja očituje se u organizacija i vođenju zemljišnih knjiga koje su u tome razdoblju bile na zavidnom nivou.
Zatim dolazi do relativne stagnacije u razvoju i unapređivanju pravosudnog sistema za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i kasnije u socijalističkom uređenju, uglavnom zato što su nastojanja da se neke grane prava unificiraju doživljavane kao nepoželjan centralizam. Eventualne promjene koje su se događale u tom razdoblju više su posljedica političkih pritisaka na suce i sudove radi ostvarivanja različitih ciljeva vladajućeg sistema, koji je probleme vezane uz pravosuđe rješavao izvan sudske institucije, kroz partijske mehanizme Saveza komunista i druge izvaninstitucionalne kanale.
Nakon političkih promjena u 1990 godine, došlo je do potrebe tranzicije iz totalitarističkog uređenja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u demokratsku Republiku Hrvatsku, državnog vlasništva u privatno, jednostranačje u višestranačje, a sve to u vrijeme rata na hrvatskom teritoriju istovremeno manevrirajući u pregovorima sa europskim državama i svjetskim velesilama oko činjenice dali se radi o stjecanju neovisnosti države koja na to ima pravo ili o građanskom ratu. «Stoga ne čudi da su temeljne ustavne odredbe o položaju sudstva (čl. 115-121, Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca. 1990. godine) mukotrpno pretakale u zakonski režim ostavljajući na snazi dugo vremena, kako propise naslijeđene iz starog poretka tako i specijalne propise o sudstvu u izvanrednim prilikama i koji su ostali na snazi do kraja 1996 godine.»
Konačno, početak 21 st. obilježen je nastojanje Hrvatske da udovolji standardima koje postavlja i određuje Europska Unija, kako bi jednog dana i ona bila njena punopravna članica. Reforme se vrše na svim poljima javnog života od odredaba o zaštiti okoliša, uvozu i izvozu, pa sve do pravosuđa. Broj sudova i sudaca koji djeluju u hrvatskom pravosuđu je uistinu impozantan, ali ne toliko koliko je fascinantna brojka neriješenih slučajeva koji iz godine u godinu postaje sve veća. Današnji broj sudaca je dovoljno velik i njihova djelatnost dovoljno učestala da svladava tek pristigle predmete, ali se još uvijek ne može riješiti zaostataka od prijašnjih godina. Stoga je Sabor donio 2004. godine zakon o sudovima kojim je proširio djelokrug poslova koje mogu obavljati sudski savjetnici kako bi što više ubrzao sudski postupak, napose za «jednostavne» sporove koji se još uvijek ne mogu riješiti izvansudskim postupkom.
U Hrvatskoj djeluje ukupno 255 sudova, a na dan 31. prosinca 2005. u njima je radilo ukupno 1,478 sudaca, 411 sudskih savjetnika i stručnih suradnika, 270 diplomiranih pravnika u statusu sudačkog vježbenika i 5,133 sudskih službenika ili namještenika.
Prema statistici ministarstva pravosuđa za 2005 godinu, u hrvatske sudove je pristiglo 130,912 novih parničnih predmeta, dakle, onih u kojima se stranke prvi puta obraćaju sudu. Od ukupnog broja slučajeva sudovi su riješili 153,912 predmeta, a ostalo je neriješeno 214,749 predmeta. U odnosu na prošle godine, primjećuje se tendencija povećanja broja riješenih predmeta.

2. DEFINIRANJE SUDSKIH SAVJETNIKA

A. Tko su sudski savjetnici?

Sudski savjetnici su institucija koja je djelovala još 1946. godine pod nazivom sudski referenti. Za referente su se postavljale osobe s položenim sudačkim ispitom nakon dvogodišnje pripravničke prakse, odnosno osobe s položenim advokatskim ispitom nakon 3 godine pripravničke prakse. Za referenta se mogla postaviti i osoba koja nema položene sudačke i advokatske ispite ako je diplomirala pravo i položila stručni ispit iz pravne struke, a provela barem tri godine radeći na pravnim poslovima. Njihova funkcija je bila uređena na način da ih upozna i osposobi za sudačke dužnosti.
Danas razlikujemo dvije kategorije sudskih savjetnika: obični sudski savjetnici i viši sudski savjetnici. Osnovni uvjeti koje moraju zadovoljiti su završeni sveučilišni diplomski studij prava i položeni pravosudni ispit, a za višeg sudskog savjetnika i rad u praksi u trajanju od najmanje dvije godine. Taj rad se može odnositi na vršenje dužnosti sudskog savjetnika, odvjetnika, državnog odvjetnika, zamjenika državnog odvjetnika ili javnog bilježnika. Ukoliko je osoba radila na nekim drugim pravnim poslovima, uvjet je da je daj posao obavljala u razdoblju od najmanje 5 godina nakon položenog pravosudnog ispita.
Sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske mora ispunjavati uvjete propisane za suce općinskog suda, a viši sudski savjetnik uvjete za suce županijskog suda.
Time se u biti kvalifikacija sudskog savjetnika određenog suda izjednačuje sa kvalifikacijama suca nižeg suda od onog pri kojemu djeluje savjetnik. Prema tome moglo bi se zaključiti da su sudski savjetnici osobe koje su dobro upoznate sa praktičnim funkcioniranjem pravosudnih tijela i time dostatno kompetentni da «savjetuju» suce prilikom obnašanja njihove sudačke djelatnosti.

B. Što su sudski savjetnici?

Referenti ili sudski savjetnici stare škole su imali za zadatak da uz vođenje zapisnika na sudskim raspravama i sastavljanja lakših nacrta za odluke također primaju na zapisnik, tužbe, prijedloge i druge podneske odnosno izjave stranaka . Osnovna svrha njihove funkcije je bilo upoznavanje sa svim poslovima u vezi sa suđenjem, a povremeno im se mogla povjeriti izrada nacrta za odluke.
Prema Zakonu o sudovima iz 1994. uloga sudskih savjetnika je bila nepromijenjena, a u zakonu je također postojala i jedna prilično općenita odredba koja je ovlašćivala sudske savjetnike da samostalno, prema uputama ili pod nadzorom sudaca obavljaju druge poslove.
Novi Zakon o sudovima iz 2005 je proširio ovlasti sudskih savjetnika dodijelivši im pravo da u prvom stupnju samostalno provode postupak, ocjenjuju dokaze, utvrđivati činjenice i donositi pisani prijedlog i to:
1. u parničnom postupku u sporovima za isplatu novčane tražbine ili naknadu štete ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 50.000,00 kuna, odnosno u trgovačkim sudovima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kuna,
2. u ovršnim postupcima,
3. u ostavinskim postupcima,
4. u zemljišnoknjižnim postupcima,
5. u izvanparničnim postupcima, osim postupaka oduzimanja poslovne sposobnosti, razvrgnuća suvlasničke zajednice i uređenja međa,
6. u prekršajnim postupcima.

Pisani prijedlog zatim dostavljaju sucu koji odlučuje dali će ih prihvatiti ili ne. Ukoliko ih prihvati, sudac će o tome donijeti odluku koju će po sučevu ovlaštenju sudski savjetnik objaviti kao presudu suda. Ne prihvati li odluku, sudac će sam provesti postupak.
Ovdje se nužno nameće pitanje zašto sudac ne bi mogao samo preinačiti odluku sudskog savjetnika ukoliko smatra da su dokazi i činjenice, pa i sam postupak uredno i pravilno izvedeni ali da je savjetnik pogrešno primjenio materjalno pravo. Osobito ako uzmemo u obzir da bi sudac trebao služiti kao kontrolni mehanizam za odluke koje donose sudski savjetnici.
Kao što znamo ako su dokazi pred prvostupanjskim sudom izvedeni na neposredan način, onda žalbeni sud ne može preinačiti utvrđeno činjenično stanje. U slučaju kad su dokazi pred prvostupanjskim tijelom izvedeni na posredan način, onda i žalbeni sud ima pravo preinačiti utvrđeno činjenično stanje i bez rasprave jer se prema dokazima nalazi u istom odnosu kao i prvostupanjsko tijelo.
U slučaju kad sudski savjetnik vodi raspravu, sudac se nalazi u posrednom odnosu prema dokazima, jer uvid u njih dobiva tek konačnom izradom nacrta presude koji mu je dodijeljen nakon završetka glavne rasprave, bez da je sudjelovao u ijednom koraku izrade tog nacrta. Stoga sudac kojem je dodijeljen taj predmet za konačnu ocjenu ne smije preinačiti presudu, dok viši, žalbeni sud može.
Smatram da bi za djelovanje sudskih savjetnika bilo puno učinkovitije da im sudac koji odlučuje o njihovom nacrtu izravno kaže koje su eventualne pogreške u vođenju rasprave i zaključivanju ovi učinili, nego da im na to ukazuje tek žalbena instanca.
U drugostupanjskom postupku i postupku po izvanrednim pravnim lijekovima sudski savjetnici izvještavaju o stanju spisa i pripremaju nacrt odluke, čime on u principu izvršava funkciju suca izvjestitelja.

3. IMENOVANJE SUDSKIH SAVJETNIKA

Prema članku 73 zakona o sudovima za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske, koji ima završen sveučilišni diplomski studij prava i položen pravosudni ispit , radno iskustvo u skladu s ovim Zakonom, stručnu sposobnost i iskazane radne sposobnosti. Prilikom imenovanja suca koje obavlja Državno sudbeno vijeće na temelju natječaja koje provodi ministarstvo pravosuđa, uzima se u obzir i uspjeh ostvaren za vrijeme studija, njegovu vježbeničku praksu, objavljene stručne i znanstvene radove te usavršavanje u pravosudnoj akademiji i drugim oblicima stručnog usavršavanja . Ocjena sudaca ovisi osim o tim podacima, također i o uspješnosti obnašanja sudačke dužnosti i stegovne kazne na temelju čega se zatim izvodi ocjena sudaca. O toj ocjeni ovisi dali će se sucu pripasti trajno pravo i dužnost obnašanja sudačke dužnosti.
Na isti način se provodi i zapošljavanje i ocjenjivanje sudskih savjetnika (uz uvjete koje oni moraju udovoljavati a koje sam prije navela). Takav način imenovanja sudskih savjetnika ima mnogo utjecaja na obnašanje njihove dužnosti, na njihovo napredovanje prema odgovornijim pozicijama, te također, nakon proširenja njihovih ovlasti, otvara i mnoga pitanja sličnosti i razlika između sudaca i sudskih savjetnika.
Naime, ono što suci savjetnici nisu je dio sudačke vlasti. Izvršna vlast ima ograničeni kontrolu nad radom sudbene vlasti, a i ta se kontrola odnosi u prvom redu na poslove sudske uprave . Prema tome, izvršna vlast nema nikakve ovlasti u odnosu na bitnu funkciju sudova, tj. na funkciju suđenja. Tu politiku dosljedno prate suci savjetnici čak i nakon proširenja njihovih ovlasti i na konkretno vođenje sudskih parnica u svim koracima do posljednjeg, ključnog, donošenje presude. Tu se nužno nameče pitanje da li je zaista dovoljno jasno povućena crta između sudbene i izvršne vlasti kad je jedina razlika između sudskog savjetnika kao djelatnika izvršne vlasti i suca kao nositelja sudbene vlasti u proglašenju presude?
Iako je institut sudskog savjetnika osmišljen da omogući lakše i brže donošenje sudskih odluka, novim proširenjem njihovih ovlasti i sama njihova funkcija se razlikuje od djelatnosti sudaca po tome što ne mogu donositi presude tj. njihove odluke postaju valjane tek nakon što ih potvrdi nadležni sudac. Ako pri tome uzmemo u obzir da će, ukoliko ne potvrdi prijedlog sudskog savjetnika, sudac biti dužan sam ponovo provesti postupak, a zatim tome pribrojimo i ukupnu količinu postupaka koji su «na čekanju» kod istog suca, dobivamo u praksi automatizam potvrđivanja prijedloga sudskih savjetnika.

4. PITANJA PRIMJENE ODREĐENIH NAČELA

A. Neovisnost i nepristranost suda

S obzirom da će u konačnoj presudi biti potpisan sudac koji je prijedlog i odobrio i iako će pored njegova imena biti zabilježeno da je ta odluka donesena na temelju prijedloga određenog sudskog savjetnika postavlja se pitanje kako ta norma utječe na ustavne odredbe koje propisuju da svatko ima pravo na neovisan i nepristran sud. U ovom slučaju se radi o situaciji da je sam sudski savjetnik nepristran jer za njega vrijede ista pravila o izuzeću koja se odnose i na suce , ali djelovanje njegovog prijedloga i njezin preobražaj u pravomoćnu presudu ovisi o odluci suca. S druge strane, odluka suca ovisi o prijedlogu koji mu podnese sudski savjetnik što rezultira time da, iako su možda sudac i sudski savjetnik kao složan dvojac neovisni i nepristrani od vanjskih utjecaja, njihova neovisnost i nepristranost se gasi u njihovim međusobnim odnosima.
To se donekle pokušalo izbjeći odredbom prema kojoj predsjednik suda naknadno, nakon donošenja prijedloga određuje koji sudac će revidirati prijedlog i donijeti odluku. Smatram da je važno napomenuti da suci uživaju imunitet prema kojem «ne mogu biti pozvani na odgovornost za svoja mišljenja i glasovanja dana prilikom donošenja sudbene odluke, osim ako se ne radi o kršenju zakona.» Takav način «izbjegavanja» odgovornosti im omogućava višu razinu neovisnosti, no taj imunitet nije dodijeljen sudskim savjetnicima iako oni itekako sudjeluju, dapače, sami izrađuju nacrt odluke.

B. Načelo neposrednosti

« Načelo neposrednosti traži:
a) da sud svojim čulima zapaža prirodu i sadržaj dokaznih sredstava, da između suda i izvora informacija ne bude posrednika;
b) da sud koji tako (neposredno) zapaža procesni materijal bude onaj isti koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava, te
c) da taj sud donese odluku odmah nakon zaključivanja raspravnog ročišta na kojem je prikupljao procesnu građu.»
Uz to, o samom sucu će ovisiti dali je neka činjenica dokazana, dvojbena ili nije dokazana, a kod izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, sudac će nerijetko uzeti u obzir i držanje i način izjašnjavanja samog svjedoka kod ocjene dokazne snage njegove izjave.
Uzevši u obzir činjenicu da sudski savjetnik nije dio sudbenog tijela već izvršnog i da on kao voditelj glavne rasprave dobiva neposredan uvid u dokaze, sudac koji potvrdi odluku sudskog savjetnika očigledno dobiva samo posredni uvid u dokaze i ovo cijelo načelo se narušava. Doduše, izjave sudskih vještaka su također posredni uvid u dokaze, ali se za njega zahtjeva strogo specijalističko znanje. A i u tom slučaju se radi o situaciji gdje su dokazi posredno ocjenjeni dok je konačna odluka o dokaznoj snazi vještakove izjave i dalje neposredna.
Sudac, a time i sud u slučaju koji rješava sudski savjetnik, neposredni uvid u dokaze može dobiti samo ako sudac odbije prijedlog sudskog savjetnika i ponovno provede cjelokupni postupak ili ako stranke ulože žalbe na presudu, njihova žalba bude usvojena te se postupak vrati na ponovno odlučivanje.
Iz toga proizlazi da se načelo neposrednosti neće primjenjivati ukoliko sudski savjetnik donese odluku koju sudac potvrdi, a na koju se ni jedna stranka ne žali, odnosno njihova žalba ne bude usvojena.

C. Pravo na suđenje u razumnom roku

Nakon što se iznesu svi dokazi obiju stranaka i nakon što su se stranke izjasnile o dokazima protivnih strana, zaključuje se glavna rasprava te sud odmah potom donosi ne pravomočnu presudu. Obiteljski i radni sporovi te sporovi za smetnju posjeda se smatraju hitnim, a njihovi rokovi su puno kraći. No nažalost, ne postoje nikakve sankcije prema sudovima za situacije kad postupak traje puno dulje od instruktivnog vremenskog okvira koji je naveden u zakonu. Ukoliko se postupak previše oduži, strankama stoji na raspolaganju mogućnost podizanja Ustavne tužbe, no i ona će rezultirati samo instruktivnim a ne imperativnim rokom. S obzirom da se sudovi ovako otvoreno odnose prema potrebi za brzim rješavanjem sporova, suvišno je uopće raspravljati o situaciji kad sudski savjetnik donese nacrt odluke koju sudac odbije, pa se cijeli postupak mora ponovno održati što također povećava troškove suđenja i nagrade odvjetnicima, a sve pada na teret stranke koja u parnici izgubi. Time se u principu postiže upravo suprotan učinak od onog koji se htio postići samom institucijom sudskih savjetnika – brže i učinkovitije rješavanje sudskih sporova.

5. MIŠLJENJA NEKIH STRANIH I DOMAĆIH STRUČNJAKA

Programa Europske unije CARDS 2002 od 22. travnja 2005. smatra da je rješenje o proširenju ovlasti sudskih savjetnika učinkovito i prihvaćeno od strane sudaca te smatraju da bi sljedeći korak u reformi trebao biti potpunoga prenošenja nadležnosti u sporovima male vrijednosti i jednostavnim kaznenim predmetima sa sudaca na sudske savjetnike.
Udruga Hrvatskih Sudskih Savjetnika i vježbenika smatra da «prenošenje nadležnosti donošenja presuda na sudske savjetnike u predmetima u kojima oni već provode postupak bilo bi za njih ohrabrujuće i pripremilo bi ih za njihovu buduću sudsku ulogu.» Oni također izražavaju nezadovoljstvo činjenicom da sudski savjetnici koji su kvalificirani kao i suci nižih sudova, se često tretiraju kao pomoćno osoblje te se koriste i za najjednostavnije tajničke poslove.
Sabor Republike Hrvatske je u nacionalnom programu Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji iznio namjeru da « I u 2006, godini nastavit će se s provođenjem Strategije reforme pravosuđa koja se temelji na boljem iskorištavanju postojećih ljudskih resursa u pravosuđu, poput učinkovitijeg korištenja sudskih savjetnika i vježbenika, premještanje sudaca s neopterećenih sudova na one koji su opterećeni, nastavka delegacije predmeta, razvoj sudske statistike i drugih mjera, uz uvođenje jasnih i objektivno provjerljivih kriterija za kvantitativnu ocjenu rada sudaca.»
Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije smatra da «Zakonskim povećanjem ovlasti sudskih savjetnika postiže se veća učinkovitost rada u sudovima jer su na taj način suci rasterećeni rutinskih i administrativnih poslova koje sad obavljaju sudski savjetnici, te se suci mogu usmjeriti na svoju osnovnu funkciju da budu «menadžeri sudskog postupka»» No iako gore navedene institucije jednoglasno podržavaju proširenje ovlasti sudskih savjetnika, oni su ipak u neku ruku «vježbenici» za položaj suca i iako se njima dodjeljuju sporovi manje vrijednosti, ti sporovi su itekako vrijedni za stranke o čijim se pitanjima raspravlja. « Suvišno je isticati da je za kvalitetno suđenje potrebno puno životnog iskustva i životnog sazrijevanja. Stranke dolaze na sud s velikim strepnjama i nadama. Sudac često odlučuje o različitim sudbinama. U postupku suđenja često postoji labirint nepoznanica iz kojih nije lako isploviti.»

ZAKLJUČAK

Kao što vidimo, institucija sudskog savjetnika je evoluirala od pomagačkog, tajničkog posla, preko proširenih ovlasti vođenja glavne rasprave pa sve do budućih tendencija koje, ako se ostvare, znače praktično izjednačavanje funkcije sudaca i sudskih savjetnika. Mislim da se u silnoj želji ubrzanja postupka rješavanja slučaja, borbe za bolji položaj sudskih savjetnika i olakšavanja posla sudaca smetnula s uma prvenstvena svrha te institucije a to je treniranje stručnog osoblja i njihovo osposobljavanje za buduću funkciju sudaca. Gledajući s te strane, smatram da bi sudski savjetnici trebali usko surađivati sa sucima u vođenju rasprava i donošenju odluka, gdje bi kao i sada sudski savjetnik vodio cijeli postupak u sporovima manje vrijednosti, ali bi ga u tome trebao pratiti sudac. Također, kod sporova veće vrijednosti, sudac bi trebao voditi raspravu dok bi sudski savjetnik ovdje bio sveden na sudskog pomagača. Time bi djelatnost sudskih savjetnika uistinu bila praksa za buduće sudačke dužnosti.

LITERATURA

1.Beuc, Ivan, Organizacija sudova (1848-1918),u: Vladavina prava, 3:5/1999,str. 161-171.

2.Crnić, Ivica, Preduvjeti za učinkovito funkcioniranje pravosuđa u Republici Hrvatskoj i jamstvo njegove neovisnosti, http://www.vsrh.hr, 5.travnja 2007.

3.Dopis Delegaciji Europske komisije u Hrvatskoj, http://www.uhssv.hr, 10.travnja 2007.

4.Jačanje administrativne sposobnosti, www.sabor.hr/Download/2006/01/19/7_JACANJE_ADMINISTRATIVNE_SPOSOBNOSTI.pdf, 10, travnja 2007. str. 628.

5.Krapac, Davor, Neovisnost sudaca kao postulat pravne države, u: Politička misao, Zagreb, 34:1/1997, str.97.

6.Potpora učinkovitijem i modernijem radu hrvatskih sudova, www.pravosudje.hr/Download/2006/03/01/19_Izvjesce_misije_B.2.2.doc, 10. travnja.2007 str.4.

7.Pravosudni ispiti, http://www.pravosudje.hr, 15. travnja 2007.

8.Pretpristupni ekonomski program 2006.-2008., www.strategija.hr/lgs.axd?t=16&id=209, str. 99.

9.Statistički pregled za 2005. godinu, http://www.pravosudje.hr/default.asp, str. 20,

10.Šagovec, Antun, Procesna taktika u parničnom postupku, u: Odvjetnik: glasilo, 70:5/1997. Str. 49.

11.Triva, Siniša; Dika, Mihajlo; Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004. str 189.

12.Uzelac, Alan, Reforme pravosuđa i njezina ograničenja, u: Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 52:2/2002, str. 292.

13.Zuglia, Srećko, Sudovi i ostali organi koji učestvuju u vršenju građanskog pravosuđa, Zagreb,1956, str. 100 -101.

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD