POCETNA STRANA

MIRENJE U INDIVIDUALNIM RADNIM SPOROVIMA

Fantastičan i dinamičan razvoj društvenih odnosa proizveo je brojne i raznovrsne sukobe s kakvima se društvo ranije nije suočavalo. Ti sukobi vremenom su postajali sve brojniji, učestaliji i kompleksniji. Tome se pridružila sudska preopterećenost, iako sudovi pokušavaju svakodnevno novim pravnim regulacijama riješiti izazove izazvane društvenim promjenama. Unatoč primjeni novih procedura i tehnologija u obavljanju svoje aktivnosti, sudovi se nisu uspjeli u potpunosti prilagoditi novonastalim promjenama i povećanom broju zahtijeva. Posljedica jest svojevrsna kriza pravosudnog sustava koja nije zaobišla niti Republiku Hrvatsku.
Kao jedna od mogućnosti „ozdravljenja“ takvog stanja jest šira primjena alternativnih metoda rješavanja sporova u praksi. Jedna od metoda jest mirenje, a ono pronalazi veoma široku i uspješnu primjenu u praksi u rješavanju sporova u zapadnim državama.
Stupanjem na snagu Zakona o mirenju, 2003. godine, u RH stvorene u formalne pretpostavke za primjenu mirenja u nekoliko područja. Ja ću se u ovo radu osvrnuti na mirenje u individualnim radnim sporovima koje je u nas još u povojima.

2. RADNI ODNOS I RADNI SPOR

Radni odnosi su po svojoj prirodi specifični društveni odnosi te je stoga potrebno brzo i učinkovito rješavanje sporova nastalih u takvim odnosima. Radni odnos je sustav odnosa u kojima izravno sudjeluju radnik,sa jedne strane, i poslodavac,sa druge,a značajna je i uloga države kao zainteresirane stranke . Zbog svoje prirode,egzistencijalne, takvi sporovi su intenzivni i u pravilu dugotrajni,a ujedno i odaju sliku stvarnosti u kojoj postoje. Upravo zbog svoje delikatne prirode nerijetki su slučajevi radnih sporova između dvije suprotstavljene interesne strane. Radni spor je spor između poslodavca ili njihovih organizacija i radnika ili njihovih organizacija koji nastaju u svezi sa radnim odnosima pojedinačnih radnika ili u vezi sa kolektivnim uređenjem radnih odnosa . U spomenutim sporovima dolazi do neslaganja i sukobljavanja interesa radnika i poslodavca oko određenih pitanja,te svaka strana teži zaštiti svojih prava. Iz navedenog proizlazi razlikovanje individualnih i kolektivnih radnih sporova, kao jedan od kriterija. Osnova razlikovanja ovih dvaju vrsta radnih sporova jest činjenica koja osoba spor pokreće,te kakvi su njeni interesi. Radni odnosi uređeni su Zakonom o radu ( u daljnjem tekstu ZOR ), koji posebnu pozornost ipak posvećuje kolektivnim radnim sporovima.
ZOR kolektivni radni spor definira kao „spor o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora ili drugi slični spor koji može dovesti do štrajka ili drugih oblika industrijske akcije te neisplate plaće iz čl.213.st.1.“ . Individualni radni spor je spor između poslodavca i jednog ili više radnika koji nastupaju kao pojedinci, o pravima i obvezama sudionika u sporu u vezi sa određenim radnim odnosom . Individualni radni spor u pravilu se javlja kod ostvarivanja određenih prava u svezi sa pojedinačnim radnim odnosima i stoga spadaju u skupinu sporova o pravu ili tzv. pravnih sporova. To su najčešće slučajevi koji se odnose na zasnivanje i prestanak radnog odnosa, naknada štete koju radnik pretrpi na radu ili pak naknada štete koju radnik na radu uzrokuje poslodavcu, te ostvarenje raznih prava koja proizlaze iz rada.

3. MIRENJE

3.1. OPĆENITO O MIRENJU

Očita pravosudna preopterećenost imala je za posljedicu neučinkovitost pravosudnog sustava. Kako bi se doskočilo tom problemu počeli su se konkretnije razvijati i koristiti alternativni načini rješavanja sporova. Jedna od metoda je mirenje.
Institut mirenja uveden je u Hrvatski pravni sustav Zakonom o mirenju ( u daljnjem tekstu ZM ) 2003. godine u sklopu reforme pravosuđa. Donošenjem ZM postavljen je pravni okvir za rješavanje pravnih sporova u široko definiranom području . Hrvatska je time postala jedna od zemalja koja je uspjela zakonski kodificirati postupak mirenja. ZM definira mirenje kao svaki postupak,bez obzira na naziv, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti svoj spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje ( čl.2.a ZM ). Osim ZM, postupak supsidijarno uređuje i zakon o radu a neke organizacije za mirenje donijele su vlastita autonomna pravila kojima propisuju i pretpostavke i način mirenja pri njima .
Pojednostavljeno rečeno, mirenje je specifičan oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite sporove pod vodstvom i uz pomoć neovisne treće strane, izmiritelja. Tijekom mirenja izvansudski se pokušava, uz pomoć treće nepristrane i u sporu nezainteresirane osobe, doći do zadovoljavajućeg rješenja. Mirenje kao alternativni način rješavanja sporova je neformalna, izborna i privatna metoda, a inicijativa za pokretanje jest u rukama stranaka. Za razliku od sudskog postupka, ovdje se svi detalji spora iznose na vidjelo, a ne samo njihova pravna interpretacija i u konačnici postupak ne završava presudom. Svrha mirenja nije utvrditi tko je od stranaka u pravu, već pronaći rješenje koji će biti prihvatljivo i u interesu obiju stranaka. Mirenjem se rješavaju postojeći sporovi, te se pokušavaju izbjeći slični sporovi u budućnosti i ublažiti negativni efekti samog sporenja . Ono nudi širok spektar mogućih rješenja, a za mirenje je pogodan bilo koji spor koji se može završiti nagodbom.
ZM određuje i tok mirenja: za pokretanje postupka nije potrebno prethodno sklapanje sporazuma, ukoliko se stranke nisu drugačije dogovorile, te ono započinje prihvatom prijedloga za pokretanje postupka mirenja. Stranke imaju mogućnost same odrediti na koji način će se mirenje provoditi, a o tome sklapaju pisani sporazum (čl. 6. ZM ). Voditelj cijelog tog procesa mirenja jest izmiritelj koji nastupa kao neutralna treća osoba i usmjerava stranke ka mirnom rješavanju spora. Gospodarsko- socijalno vijeće donosi Listu miritelja i Pravilnik o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja. Stranke sporazumno odabiru izmiritelja, osim u slučaju neslaganja stranka. Tada Gospodarsko socijalno vijeće samo imenuje osobu koja će postupak provodit sa već postojeće Liste izmiritelja. Izmiritelj tijekom postupka saslušava stranke, daje im mogućnost da se izjasne o činjenicama i da izvedu dokaze. Nakon toga, zajedno sa predstavnicima stranaka,izrađuje prijedlog sporazumnog rješenja spora. Ukoliko strane prihvate izrađeni prijedlog, spor je uspješno okončan. Osim okončanja spora nagodbom, mirenje se okončava i odlukom izmiritelja o obustavi mirenja; zatim pisanom izjavom o okončanju postupka koju stranke upućuju izmiritelju; te pisanom izjavnom o odustajanju od postupka mirenja koju jedna stranka upućuje drugim strankama i izmiritelju. Mirenje se također okončava i u slučaju kada nagodba nije postignuta unutar roka od 60 dana od trenutka prihvata prijedloga za pokretanje postupka .

3.2. MIRENJE KAO METODA RJEŠAVANJA RADNIH SPOROVA

Prvotno, funkcija mirenja bila je preventivna i kao takva koristila se u Sjedinjenim Američkim Državama. Prekretnica za mirenje bio je II. svjetski rat za čijeg je trajanja štrajk bio zabranjen kako se ne bi prekinula ratna proizvodnja.
Prvo područje na kojem se mirenje počelo primjenjivati bili su radni sporovi,a na taj način pokušale su se izbjeći teške posljedice sporenja. Nasuprot sporom i nedovoljno efikasnom sudskom postupku sada je postojala mogućnost bržeg, jeftinijeg i dobrovoljnog načina rješavanja radnih sporova. Primarni cilj uvođenja ravnopravnog mirenja bilo je izbjegavanje eventualnih posljedica koje su se mogle pojaviti u slučaju provođenja štrajka. Postupci mirenja su, sve do nekoliko godina unazad, u Hrvatskoj bili slabo korišteni kao institut radnog prava. Tek 2002. i 2003. godine su socijalni partneri osmislili postupak mirenja kao miran način rješavanja onih radnih sporova koji mogu završiti ili započeti štrajkom . ZOR, u onom djelu u kojem normira mirenje, daje prednost i naglasak na kolektivnim radnim sporovima (čl. 214-217). Cilj postupka mirenja u ravnopravnim odnosima jest riješiti interesne sporove koji ne mogu biti riješeni sudskim putem.

4. ZAKONODAVNI OKVIR

4.1. MEĐUNARODNI IZVORI

4.1.1. EUROPSKA UNIJA

Zagovarajući načelo " dostupnosti pravosuđa " EU promiče različite mogućnosti rješavanja sporova, kako za poslovne subjekte tako i za pojedince, a ne samo dostupnost pravosudnog sustava. U svezi sa time izrađen je Nacrt Direktive EU o medijaciji u građanskim i trgovačkim predmetima COM (2004) 718. Nadalje, poticanje izvansudskog rješavanja sporova doprinosi smanjenju radnog opterećenja sudova, te je izdana Preporuka Vijeća Europe o sprečavanju i smanjivanju prekomjernog opterećenja sudova R( 86) 12. Olakšavanjem i poticanjem svih alternativnih načina rješavanja sporova pojednostavljuje se i ubrzava sudski postupak, te je izdana Preporuka Vijeća Europe o mjerama za povećanje dostupnosti pravosuđa R (81) 7. EU također pridaje važnost povećanom broju obiteljskih sporova te štetnim posljedicama za obitelj i pokazuje tendenciju zaštite interesa i dobrobiti djece te donosi Preporuku Vijeća Europe o obiteljskoj medijaciji ( R (98) 1). Zatim je donesena Preporuka Vijeća Europe o mirenju u građanskim predmetima ( R (2002) 10 ) u kojoj se preporuča državama članicama da omoguće provođenje postupka mirenja u građanskim predmetima gdje god je to moguće. Uvažavajući sve prednosti mirenja, potrebno je bilo uvesti aktivnije uključivanje oštećenog i osumnjičenog u kazneni postupak, te se donosi Preporuka Vijeća Europe o mirenju u kaznenim predmetima ( R (99) 19 ). Spomenut ću još Preporuku Vijeća Europe o alternativama sudskom postupku između upravnih tijela i privatnih stranaka ( R (2001) 9 ); zatim Preporuku Komisije EU o načelima za tijela koja provode izvansudski način rješavanja potrošačkih sporova.

4.1.2. UJEDINJENI NARODI

Komisija Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo ( UNCITRAL ) donijela je dva dokumenta koja se odnose na mirenje: Pravila UNCITRAL-a o mirenju iz 1980. godine i Model zakon o međunarodnom trgovačkom mirenju iz 2002. godine .

4.2. HRVATSKI ZAKONODAVNI OKVIR

U listopadu 2003. godine Hrvatski sabor donio je Zakon o mirenju. Primjena zakona ograničena je na sporove imovinskopravne naravi, a posebno za građanske, trgovačke i radne sporove. Zakon nije obuhvatio sporove koji nisu imovinskopravne prirode . ZM sadrži odredbe koje bi se mogle smatrati univerzalnima načelima za svako mirenje. Zatim, ZOR uređuje mogućnost dobrovoljnog i obveznog mirenja u kolektivnim radnim sporovima. Po ZOR-u mirenje je obavezno u slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, ili nekog drugog sličnog spora koji bi mogao dovesti do štrajka. Zakon u određenim slučajevima predviđa i mogućnost mirenja u individualnim radnim sporovima. Zakon o parničnom postupku predviđa mogućnost da se pred prvostupanjskim parničnim sudom zaključi nagodba o predmetu spora ( tzv. sudska nagodba ). Člankom 186.a ZPP-a obvezuje se osoba koja namjerava podići tužbu protiv RH da se prethodno obrati Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješavanje spora. Slijedi Obiteljski zakon koji propisuje obvezno posredovanje u slučaju kada se postupak rastave braka pokreće tužbom ili sporazumnim zahtjevom, a bračni drugovi imaju zajedničku maloljetnu ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti. Zakon o kaznenom postupku predviđa mogućnost odbacivanja kaznene prijave od strane državnog odvjetnika u slučaju blažih kaznenih djela uz suglasnost oštećenika i osumnjičenika,a nakon što osumnjičenik ispuni jednu od zakonom propisanih obveza. Spomenut ću još Zakon o sudovima za mladež , Zakon o obrtu , Zakon o arbitraži , te Zakon o Hrvatskoj gospodarskoj komori .

5. MIRENJE U INDIVIDUALNIM RADNIM SPOROVIMA

5.1. TRENUTNA SITUACIJA U HRVATSKOJ

Jasan pokazatelj da na našem području postoji potreba za uspostavom modela mirnog načina rješavanja sporova je sve veći broj individualnih radnih sporova pri sudovima. U periodu od 1996. do 2003. godine radnici su protiv poslodavaca pokrenuli 202.812 radnih sporova, od kojih je čak 170.000 sporova kojima su radnici sudskim putem tražili naplatu materijalnih potraživanja od poslodavaca . Do velikog porasta broja tužbi protiv države, poduzeća i ustanova u vlasništvu države došlo je u proteklih četiri godine. Parnice su se najčešće vodile zbog raznih neisplaćenih dodataka na plaću i nadnica: za prekovremeni rad, regresi, božićnice, bolovanja i sl. Problem jest velik broj radnika koji se pojavljuju u takvim sporovima u kojima podnose pojedinačne tužbe. Ocjenjujući takvo realno stanje u RH, a uspoređujući sa iskustvima drugih zemalja, kao moguće rješenje se nametnulo mirenje i u individualnim radnim sporovima. S obzirom na sve navedeno, postoje dobre naznake da bi se trend porasta individualnih radnih sporova mogao riješiti premještanjem postupka sa suda na izvansudsko rješavanje takovih sporova, a posebice onih koji se odnose na materijalna potraživanja. Postoje zakonske norme koje ovlašćuju sud ( čl. 16 ZM i čl. 321. ZPP ) da nakon podnošenja tužbe u sudskom postupku mogu predložiti strankama i uputiti ih da započnu postupak mirenja. ZOR u čl. 126 daje mogućnost mirnog rješavanja individualnih radnih sporova. Naime, u ostvarivanju individualnih prava proizašlih iz radnog odnosa, kao obligatorna zaštita predviđena je mogućnost radnika da podnese zahtjev za ostvarivanjem eventualno povrijeđenog prava. Međutim, u stavku 5. istoga članka dana je mogućnost da se zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predvidi i postupak mirnog rješavanja nastalog spora ( zakonodavni okvir ). U slučaju da postupak mirenja u individualnim radnim sporovima nije uspio, radniku ostaje rok od 15 dana od okončanja tog postupka da podnese zahtjev sudu.
Upoznata sa stanjem u Hrvatskom pravnom sustavu i imajući u vidu postojeći problem, u ožujku 2004. godine Vlada RH na sjednici je donijela zaključak kojim je pokazala svoju spremnost poduzeti potrebne korake prema cilju smanjenja broja individualnih radnih sporova na sudovima. Cilj je bio, pored već postojećeg sustava rješavanja kolektivnih radnih sporova mirenjem, osigurati i uvjet za mirenje u individualnim radnim sporovima. Socijalni partneri, sindikati i poslodavci, podržali su normativni model u rješavanju individualnih radnih sporova u okviru Ureda za socijalno partnerstvo.

5.2. PROJEKT " MIRENJE U INDIVIDUALNIM RADNIM SPOROVIMA "

Projekt " Mirenje u individualnim radnim sporovima " nastao je zbog potrebe da se smanji velik broj individualni radnih sporova pri sudovima, te da se ojača mirenje kao alternativno rješavanje radnih sporova. Projekt je iniciran od strane Ureda Vlade za socijalno partnerstvo, koji je ujedno i zadužen za njegovu implementaciju, a sve to u suradnji sa Centrom za internacionalnu pravnu suradnju iz Nizozemske. Projekt je započeo u ožujku 2006. godine, te će trajati do veljače 2008. , a dobio je financijsku i stručnu potporu nizozemske Vlade. Projekt bi trebao pružiti savjete o okvirima mirenja u individualnim radnim sporovima, zatim praćenje i ocjenjivanje rezultata, trening miritelja, podizanje svijesti o mirenju, kako profesionalnih organizacija tako i šire javnosti. Miritelji bi se osposobljavali uz stručnu pomoć nizozemskih stručnjaka,a sve osobe koje bi sudjelovale na treningu morale bi biti VSS, bez nužnog uvjeta da budu diplomirani pravnici, te bi trebali posjedovati sklonost za medijaciju i biti motivirani za rad. U skladu s tim planovima, utvrđena je lista izmiritelja. Pretpostavke projekta bile su: na nacionalnoj razini sustav mirenja odvijao bi se u organizaciji Gospodarsko socijalnog vijeća; socijalni partneri bi predlagali i usvajali listu miritelja; postupak bi se regulirao odgovarajućim aktom kojeg bi izradila radna grupa socijalnih partnera; proveli bi se i pilot programi na nacionalnoj razini i na razini određenih djelatnosti. Takav projekt zahtijevao je i edukaciju stručnjaka te promociju mirenja kao alternativnog načina rješavanja radnih sporova.
Svrha i cilj projekta jest ojačati mirenje, rasteretiti sudove sporova u ravnopravnim odnosima kao što je to uspješno učinjeno i u kolektivnim radnim sporovima, smanjiti troškove sudskog postupka koji ionako štete i radniku i poslodavcu, te stvoriti tolerantno okružje pogodno za gospodarski i socijalni razvoj. Potrebno je riješiti i pitanje financiranja mirenja, s obzirom da bi mirenje u početku bilo besplatno za stranke, kako bi se što veći broj korisnika privukao. Nakon izrade osnovne platforme projekta, krenulo se sa pilot projektima. Iako je prvotni plan bio da pilot projekti obuhvate sustave Hrvatskih šuma, Hrvatskih pošta, FINA-e te neke javne i državne službe po uzoru na nizozemski model, danas se pilot projekti provode u sustavima Hrvatskih šuma, Hrvatskih pošta, Končaru i dijelu MUP-a. Za sada, sustav Hrvatskih šuma jedini je u svoj kolektivni ugovor ugradio klauzulu o posredovanju treće osobe u individualnim radnim sporovima i o obvezama u postupku mirenja.
2006. godine donesen je Pravilnik o mirenju individualnih radnih sporova. Pravilnik još nije zaživio u upotrebi jer, kako su ga sastavljale osobe koje nisu pravnici, sadržavao je mnoge propuste što je naišlo negodovanje i primjedbe. Stoga je GSV na temelju članka 16.st.1. sporazuma o GSV i drugim oblicima socijalnog partnerstva u RH nanovo krenulo u izradnju Nacrta pravilnika kojim bi se postupak mirenja u individualnim radnim sporovima uredio detaljno i u cijelosti. Pravilnik je završen početkom ove godine, a donijela ga je radna skupina socijalnih partnera. Njime se nastoje popuniti praznine i ispraviti pravne nelogičnosti prethodnog. U tu svrhu pravilnik sadrži institute: pokretanje postupka, sporazum stranaka o mirenju, obveze izmiritelja, pravila i vođenje postupka, te načini okončanja postupka. Prema Pravilniku postupak mirenja pokreće se na prijedlog jedne ili više stranaka, sporazumno ili na prijedlog organizacije za mirenje, a mirenje započinje prihvatom prijedloga za pokretanje postupka. Postupak u pravilu provodi jedan izmiritelj, no stranke se mogu sporazumjeti da sudjeluje više izmiritelja. Za vrijeme provođenja ovog projekta, odvijali su se tečajevi za izmiritelje, a dvije grupe polaznika uspješno su ih završile. Time se zadovoljio uvjet i pretpostavka edukacije i stručnosti izmiritelja. Pravila o okončanju postupka mirenja u individualnim radnim sporovima poklapaju se sa odredbama ZM.

ZAKLJUČAK

Na temelju malobrojnih podataka i slabih izvora literature za ovaj rad, u konačnici ipak mogu dat svoj osvrt na trenutnu sliku mirenja u području radnog prava u Hrvatskoj.
Prvo želim istaknuti da mirenje neće uvijek biti postupak pogodan za sve stranke, za sve predmete i sporove. Smatram da bi se mirenje u individualnim radnim sporovima moglo uspješno provoditi u sporovima kod otkaza ugovora o radu za isplatu otpremnine, u slučajevima kad poslodavac ne provede savjetovanje sa zaposleničkim vijećem, kod svih naknada šteta kad je u pitanju nezakonita odluka poslodavca, ili kada je riječ o bilo kakvoj isplati. Da bi se mirenje razvijalo u pravom smjeru smatram da je potrebna stalna suradnja socijalnih partnera, postojanje konkretnih programa, provođenje treninga, te medijsko praćenje i promocija mirenja. Sve navedeno imalo bi mnoge pozitivne učinke, a poslodavac i radnici mogli bi vrijeme i novac iskoristiti na racionalniji način. Edukacija stručne i laičke javnosti, o pogodnostima i prednostima mirenja, stvorila bi novu društvenu klimu u kojoj dugotrajno i skupo parničenje pred sudom više ne bi bila jedina opcija.
Mirenje povlači sa sobom potrebu da stranke mijenjaju i sebe same. Upravo promjene njihove osobnosti mogu učiniti život kvalitetnijim i perspektivnijim. Iako program „Mirenje u individualnim radnim sporovima „ nije besprijekoran i konačan, uz malo truda i suradnje mogao bi naučiti ljude činiti ustupke u svijetu gdje će sukoba zasigurno biti sve više.

LITERATURA

1. Uzelac, A.;Gotovac, V. et al: Mirenje u građanskim, trgovačkim i radnim sporovima, zagreb, 2004.

2. Dika, M.; Eraković, A.; Gotovac, V. et al: Zasnivanje i prestanak radnih odnosa, Rješavanje radnih sporova, Zagreb, 2004.

3. Babić, V. et al: Novine u radnim odnosima, Zagreb, 2003.

4. Radno pravo; stručni časopis, br. 4/06, Zagreb, 2006.

5. Zakon o mirenju; Narodne Novine, br. 163/03

6. Zakon o radu; Narodne Novine, br.38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05.

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD