POCETNA STRANA

DRŽAVNO UREĐENJE BOSNE I HERCEGOVINE

Prema obliku državnog uređenja Bosna i Hercegovina je secifična i složena državna zajednica i sastoji od dva entiteta: Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina ima nekoliko nivoa političkih struktura nakon državnog nivoa. Najvažnija od ovih podjela je organizacija države po entitetima (Republika Srpska (RS) i Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH)). Federacija Bosne i Hercegovine raspolaže sa 51% površine Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska sa 49%. Entiteti su nastali u Dejtonskom sporazumu 1995. godine, kao rezultat kompromisa predstavnika tri konstitutivna naroda.
Od 1996. godine ovlašćenja vlada oba entiteta se u odnosu na državni nivo značajno smanjuju. Treći nivo političke podjele, nakon entiteta u Federaciji BiH su kantoni. Federacija Bosne i Hercegovine se sastoji od deset kantona. Svi oni imaju svoju kantonalnu vladu, koja se nalazi pod zakonom Federacije.
Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su opštine. Zemlja se sastoji od 141 opštine, od kojih su 79 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 62 u Republici Srpskoj, dok je grad Brčko zasebna administrativna jedinica - distrikt.
Potpuna slika Bosne i Hercegovine kao složenog oblika državnog uređenja može se razumjeti analizom Ustava Bosne i Hercegovine i to analizom u pogledu raspodjele nedležnosti između Bosne i Hercegovine i njenih entiteta.

2. INSTITUCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

2.1. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i nadležnosti entiteta

Ustanovljavanje nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine je regulisano na način koji je tipičan za konfederalni oblik državnog uređenja gdje entiteti svoje izvorne nadležnosto prenose na institucije Bosne i Hercegovine.
Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine su:
1. spoljna politika
2. spojlnotrgovinska politika
3. carinska politika
4. monetarna poltika
5. finansiranje ustanova i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine
6. politika i propisi za useljavanje, izbjeglice i azil
7. sprovođenje krivičnih zakona na međunarodnom planu i između entiteta; odnosi sa Interpolom
8. uvođenje i rad sredstava za međusobne i međunarodne komunikacije
9. regulisanje saobraćaja između entiteta
10. kontrola vazdušnog saobraćaja

Nedležnosti bh. entiteta su:
a) Entiteti imaju pravo da uspostavljaju specijalne paralelne veze sa susjednim državama, u skladu sa severenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
b) Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine, s tim da će finasijske obaveze u koje je ušao jedan entitet bez saglasnosti drugog, a prije izbora Parlamentarne skupštine i Predsjedništva BiH, ostati obaveza tog entiteta osim ukoliko je ta obaveza neophodna za nastavak članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj organizaciji.
c) Entiteti će ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje će funkcionisati u skladu sa međunarodno priznatim standardima uz poštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda i preduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera.
d) Svaki entitet može da ulazi u sporazume sa državama i međunarodnom organizacijama uz saglasnost Parlamentarne skupštine BiH. Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti da za određene vrste sporazuma takva saglasnost nije potrebna.

Sve uloge i ovlaštenja koje Ustavom BiH nisu izričito povjerene institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima, ali je isto tako predviđeno i da će Bosna i Hercegovina tj. državna razina vlasti, preuzeti nadležnosti u svim pitanjima o kojima entiteti postignu dogovor i potom pitanjima koja su predviđena aneksima 5-8 Daytonskog sporazuma i u pitanjima koja su potrebna za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjekiviteta Bosne i Hercegovine. Institucije Bosne i Hercegovine su: Parlamentarna skupština, Predsjedništvo BiH, Savjet ministara, Ustavni sud i Centralna banka.

2.2. Parlamentarna skupština BiH

Prlamemtarna skupština Bosne i Hercegovine uspostavljena je potpisivanjem Deytonskog mirovnog sporazuma tokom mjeseca novembra 2005 i potpisanog 14. decembra 1995 . god. u Parizu.
Ovo je najviše zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine i čine ga dva doma: Predstavnički dom i Dom naroda.
Predstavnički dom čine 42 delegata (predstavnika ili zastupnika), koji se biraju na opštim izborima svake četiri godine. 28 delegata se bira sa teritorije federacije Bosne i Hercegovine a 14 sa teritorije Republike Srpske. Na čelu Predstavničkog doma se nalazi Predsjedavajući Predstavnickog doma Bosne i Hercegovine sa dva zamjenika, te se rukovodstvo rotira. Članovi rukovodstva (predsjedavajući i zamjenici) moraju biti različite nacionalnosti, odnosno u rukovodstvu mora biti jedan Bošnjak, jedan Srbin i jedan Hrvat.
Dom naroda se sastoji od 15 delegata koje imenuje Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine i Narodna skupština Republike Srpske. Deset delegata se bira iz Federacije Bosne i Hercegovine (pet Bošnjaka i 5 Hrvata), a pet iz Republike Srpske (5 Srba). Devet članova Doma naroda čine kvorum, s tim da moraju biti najmanje tri bošnjačka, tri srpska i tri hrvatska delegata.
Sve zakonodavne odluke donose se usvajanjem u oba doma Parlamentarne skupštine BiH.
Mandat izabranih članova Parlamentarne skupštine BiH do 2002. godine trajao je dvije godine, a nakon izbora 2002. god. članovi se biraju na mandat od četiri godine.
Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju. Delegati i poslanici će uložiti napore kako bi većina glasova uključivala najmanje jednu trećinu glasova delegata odn. poslanika sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko većina ne sadrži jednu trećinu glasova delegata sa teritorije svakog entiteta predsjednici i podpredsjednici dužni su se sastati kao komisija koja će pokušati da obezbjedi saglasnost u roku od tri dana od dana glasanja. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, odluke će se donijeti većinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uslovom da glasovi protiv uključuju dvije trećine, ili više, delegata ili članova izabranih iz svakog entiteta.
Predložena odluka Parlamentarne skupštine može se proglasiti destruktivnom po vitalne nacionalne interese jednog od tri konstitutivna naroda BiH na osnovu većine glasova jednog od ta tri konstitutivna naroda . U tom slučaju takva predložena odluka zahtjevaće za usvajanje u Domu naroda većinu glasova bošnjačih, hrvatskih i srpskih delegata koji su prisutni i koji glasaju. Ustav takođe propisuje da, ukoliko se većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata protivi pozivanju na odredbu kojom se propisuje da neka predložena odluka Parlamentarne skupštine može biti proglašena destruktivnom po vitalne interese jednog od konstitutivnih naroda BiH, predsjedavajući Doma naroda će odmah sasvati zajedničku komisiju sastavljenu od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz reda sva tri konstitutivna naroda BiH, kako bi riješili pitanje. Komisija je dužna da sporno pitanje riješi u roku od pet dana a ukoliko to ne učini u predviđenom roku, pitanje će se uputiti Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH su regulisane Ustavom BiH, a to su:
1. donošenje zakona potrebnih za sprovođenje odluka Predsjedništva ili za ispunjavanje uloga Skupštine prema Ustavu BiH
2. odlučivanje o izvorima i iznosu prihoda za rad ustanova BiH i za međunarodne obaveze BiH
3. odobravanje proračuna institucija Bosne i Hercegovine
4. odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora
5. druga pitanja nužna za obavljanje svojih dužnosti ili koja joj se dodjele međusobnim sporazumom entiteta.

2.3. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine predstavlja kolektivnog šefa Bosne i Hercegovine i sastoji se od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata koji se biraju sa teritorije Federacije BiH, i jednog Srbina, koji se bira sa teritorije Republike Srpske. Članovi predsjedništva BiH se biraju neposredno u skladu sa izbornim zakonom kojeg donosi Parlamentarna skupština.
Mandat članova Predsjedništva traje četiri godine, osim nakon prvih izbora u BiH kada je ovaj mandat trajao dvije godine.
Članovi predsjedništva će između sebe imenovati jednog člana za predsjedavajućeg odnosno metodom izbora predsjednika putem rotacije ili na drugi način koji će odrediti Parlamentarna skupština BiH.
Predsjedništvo će nastojati da sve odluke usvoji putem koncezusa. Međutim, ukoliko svi pokušaji da se dostigne koncezus ne uspiju, odluka se može usvojiti i na osnovu glasa dva člana.
Član Predsjedništva koji se ne slaže sa odlukom, može odluku Predsjedništva proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta sa čije teritorije je izabran, pod uslovom da to učini u roku od tri dana po njenom usvajanju. Takva odluka se odmah upućuje Narodnoj skupštini BiH odnosno Predstavničkom domu Federacije BiH zavisno od toga sa koje teritorije dolazi član koji upućuje odluku. Ukoliko takav proglas bude potvrđen dvotrećinskom većinom glasova u roku od 10 dana po upućivanju, osporavana odluka Predsjedništva neće imati učinka.

Nadležnosti Predsjedništva BiH:
a) vođenje vanjske politike BiH
b) imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, od kojih najviše dvije trećine mogu biti izabrani sa teritorije Federacije BiH.
c) predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim oganizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina još nije član.
d) vođenje pregovora za zaključivanje međunarodnoh ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora.
e) izvršenje odluka Parlamentarne skupštine.
f) predlaganje godišnjeg budžeta Parlamentarnoj skupštini, uz preporuku Vijeća ministara
g) podnošenje izvještaja o rashodima Predsjedništva Parlamentarnoj skupštini na njen zahtjev, ali najmanje jedanput godišnje
h) koordinacija, prema potrebi, sa međunarodnom i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini.
i) Vršenje grugih djelatnosti potrebnih za obavljanje dužnosti koje mu prenese Parlamentarna skupština, ili na koje pristanu entiteti.

2.4. Savjet ministara Bosne i Hercegovine

Predsjedništvo imenuje predsjedavajućeg Savjeta ministara koje će preuzeti dužnost po odobrenju Predstavničkog doma. Predsjedavajući će imenovati ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine i druge ministre po potrebi.
Predsjedavajući i ministri zajedno sačinjavaju Savjet ministara i odgovorni su za spovođenje politike i odluka Bosne i Hercegovine u oblastima kako je naznačeno u Ustavu (čl. 3 – nadležnosti i odnosi institucja BiH i entiteta), o čemu podnose izvještaj Parlamentarnoj skupštini a najmanje jednom godišnje šalju izvještaj o rashodima Bosne i Hercegovine.
Najviše dvije trećine svih ministara mogu biti imenovani sa teritorije Federacije BiH. Predsjedavajući će takođe imenovati zamjenike ministara (koji neće biti iz istog konstitutivnog naroda kao i njihovi ministri), koji će preuzeti dužnosti nakon odobrenja Predstavničkog doma BiH.
Savjet ministara će podnijeti ostavku ukoliko mu Parlamentarna skupština BiH izglasa nepovjerenje.

Ministarstva u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine su:
a) Ministarstvo spoljnih poslova
b) Ministarstvo finansija i trezora
c) Ministarstvo komunikacija i transporta
d) Ministarstvo bezbjednosti
e) Ministarstvo pravde
f) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
g) Ministarstvo odbrane
h) Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa
i) Ministarstvo civilnih poslova

Stalna tijela Savjeta ministara:
- Generalni sekretarijat obavlja poslove koji se odnose na pripremu sjednica i sastanaka, vođenje zapisnika, vođenje evidencije, informisanje javnosti, praćenje sprovođenja odluka Savjeta ministara, protokol, obavlja materijalno-finansijske, administrativne i tehničke poslove za Savjet ministara
- Odbor za ekonomiju je koordinirajući organ za oblast iz djelokruga rada sljedećih ministarstava: Ministarsvo za spoljnu trgovinu i ekonomske odnose, Minisarstvo finansija i trezora i Ministarstvo komunikacija i transporta.
- Odbor za unutrašnju politiku je koordinirajući organ za oblast iz djelokruga rada sljedećih ministarstava: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo civilnih poslova, Ministarstvo pravde, Ministarstvo bezbjednosti i Ministarstvo odbrane.
- Direkcija za evropske integracije BiH koordionira proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Direkcija je preuzela nadležnosti bivšeg Ministarstva za evropske integracije BiH.
- Ured za zakonodavstvo je mjerodavan za davanje pravnog mišljenja o materijalima koji se upućuju Savjetu ministara u pogledu njihovog metodološkog jedinstva u pripremi i u pogledu usaglašavanja sa Ustavom BiH i zakonima BiH.

Stalni komitet:
a) Svaki član predsjedništva BiH će, po službenoj dužnosti, vršiti funkciju civilnog zapovjednika oružanih snaga. Nijedan entitet neće prijetiti silom niti upotrebljavati silu protiv drugog entiteta i ni pod kakvim okolnostima oružane snage jednog entiteta ne smiju ući niti boraviti na teritoriji drugog entiteta bez saglasnosti njegove vlade i Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini će funcionisati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
b) Članovi Predsjedništva će izabrati Stalni komitet za vojna pitanja koji će koordinirati aktivnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini. Članovi Predsjedništva ujedno su članovi Stalnog komiteta.

2.5. Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet članova od čega četiri člana bira Predstavnički dom Federacije BiH a dva člana Skupština Republike Srpske. Preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom.
Mandat sudija imenovanih u prvom sazivu biće pet godina, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija. Sudije koje su imenovane u prvom sazivu ne mogu biti reimenovane. Sudije koje će biti imenovane nakon prvog saziva služiće do navršenih 70 godina života, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija.
Za imenovanje koja se budu vršila nakon isteka perioda od pet godina od prvih imenovanja, Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.
Kvorum sačinjava većina svih članova. Sud će večinom glasova svih članova usvojiti svoj poslovnik o radu.

Nedležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine:

Ustavni sud će štititi Ustav BiH.
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po Ustavu BiH između dva entiteta ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine uključujući (ali ne ograničavajući se na to):
- da li je odluka entiteta da uspostavi posebne paralelene odnose sa susjednom državom u skladu sa Ustavom BiH, uključujućii odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine
- da li je bilo koja odredba Ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa Ustavom BiH
Zahtjev za pokretanje sporova mogu da upute Sudu samo članovi Predsjedništva BiH, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, predsjednik ili podpredsjednik jednog od domova Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine ili doma zakonodavnog organa.
b) Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima iz Ustava BiH, kada postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda Bosne i Hercegovine.
c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu uputi boli koji sud u Bosni i Hercegovini a koja se odnose na pitanja da li je zakon, o čijem važenju zavisi presuda nekog datog suda, u skladu sa Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili po pitanjima koja se odnose na postojanje ili domet nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
Odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće.

2.6. Centralna banka

Centralna banka u Bosni i Hercegovini je osnovana 20.juna 1997 god. Zakonom o Centralnoj banci koji je usvojila Perlamentarna skupština BiH. Ona predstavlja jedinu instituciju za emitovanje novca i za monetarnu politiku u čitavoj BiH.
Osnovni ciljevi i zadaci Centralne banke su utvrđeni Zakonom saglasno općem sporazumu za mir u BiH. Centralna banka održava monetarnu stabilnost u skladu sa currency board aranžmanom, što znači da izdaje domaću valutu uz puno pokriće u slobodnim konvertibilnim deviznim sredstvima po fiksnom kursu. Centralna banka definiše i kontroliše sprovođenje monetarne politike Bosne i Hercegovine. Ona takođe upravlja službenim deviznim rezervama ostvarenim izdavanjem domaće valute i pomaže i održava odgovarajuće platne i obračunske sisteme. Takođe koordinira djelatnosti agencije za bankarstvo bh. entiteta, koje su nadležne za izdavanje dozvola za rad i superviziju banaka.
Ono što je specifično za Centralnu banku jeste sastav njenog Upravnog odbora i način odlučivanja u njemu. Prema Ustavu BiH prvi Upravni odbor Centralne banke će se sastojati od Guvernera koga će imenovati Međunarodni monetarni fond po konsultaciji sa Predsjedništvom, od tri člana koje će imenovati Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, dva iz Federacije BiH (jedan Hrvat i jedan Bošnjak) koji će dijeti jedan glas i jednog iz Republike Srpske (Srbin) i svi će imati šestogodišnji mandat. Guverner koji neće biti građanin Bosne i Hercegovine, niti bilo koje susjedne države, moći će daje odlučujući glas u Upravnom odboru.
Ustav takođe propisuje da će se poslije ovoga, Upravni odbor Centralne banke BiH sastojati od pet članova, koje će imenovati Predsjedništvo na mandat od šest godina. Odbor će između svojih članova imenovati Guvernera sa četverogodišnjim mandatom.

ZAKLJUČAK

Kao što je poznato, oblik državnog uređenja jedne državne zajednice zavisi od toga da li u njoj postoji jedna ili više državnih organizacija, odnosno da li je ta država podjeljenja na unutrašnje dijelove koji posjeduju ili ne posjeduju svojstvo države. Tako možemo govoriti o prostoj ili jednostavnoj državi i o složenoj državnoj zajednici (federaciji, konfederaciji i uniji).
Iz predhodnog izlaganja proizilazi da je Bosna i Hercegovina složena državna zajednica jer se sastoji od dva entiteta koja imaju određena ovlaštenja koja su se bitno i promjenila tj. smanjila od 1996 pa naovamo.
Ustanovljavanje nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine regulisano je na način koji je tipičan za konfederalni oblik državnog uređenja, odnosno entiteti su svoje izvorne nadležnosti prenijeli na institucije Bosne i Hercegovine. Tome u prilog ide i način funkcionisanja institucija BiH, ističući prije svega način rada i odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine u kojoj se kao i u ostalim zajedničkim organima državne vlasti odluke donose koncezusom (usaglašavanjem) i gdje postoji mogućnost blokiranja donošenja odluka za koju se smatra da je destruktivna po vitalne interese jednog od konstitutivnih naroda.
Bosna i Hercegovina, dakle, ima pretežno elemente konfederalnog oblika državnog uređenja međutim njenim Ustavom nije dopuštena mogućnost da bilo koji od dva entiteta može istupiti iz Bosne i Hercegovine (pravo secesije) a što je inače slučaj u konfederacijama.
Stoga Bosna i Hercegovina i jeste specifična država i po svom državnom uređenju je jedinstvena u svijetu. To proističe iz načina na koji je ta država nastala, iz specifičnih istorijskih uslova i okolnosti i uloge međunarodne zajednice u njenom stvaranju. A sobzirom na specifične uslove u kojima je nastala vjerovatno da njen oblik državnog uređenja i nije mogao biti drugačiji.

LITERATURA

1. Snežana Savić, „Osnove prava“, Banja Luka 2005. god.
2. Web stranice: Parlamentarne skupštine BiH, Savjeta ministara, Predsjedništva BiH, Ustavnog suda, Centralne banke BiH

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD