OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ MEDICINE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
ZDRAVSTVENA NJEGA BOLESNIKA S ANEMIJOM
1. ANEMIJA
Anemija
ili malokrvnost je oboljenje krvi koje nastaje zbog nedostataka
crvenih krvnih zrnaca. Ona može biti veoma ozbiljna koje ponekad značajno
utiče na život ljudi koji su oboljeli.
Krv se sastoji od 3 tipa
ćelija (crvenih krvnih zrnaca, bijelih krvnih zrnaca
i krvnih pločica) koje cirkulišu krvotokom. Eritrociti
sadrže protein hemoglobin koji prenosi kiseonik iz pluća do svih
ćelija u organizmu. Anemija je stanje nedostatka crvenih krvnih zrnaca.
U tom slučaju, mali broj eritrocita sadrži manje hemoglobina, zbog čega
je dostava kiseonika organima kao što su mozak, srce i mišići smanjena.
Na taj način anemične osobe osjećaju mentalnu i fizičku slabost. Kada
je broj eritrocita smanjen, srce radi brže u pokušaju da većim proticanjem
krvi nadoknadi manjak kiseonika u krvi siromašnoj eritrocitima.
1.1. Uzroci
Mogući uzroci anemije su:
• gubitak krvi;
• brojna oboljenja bubrega, zglobova, krvotvornih organa;
• neželjena dejstava lijekova;
• neodgovarajuća ishrana i nedostaci vitamina i gvožđa.
1.2. Simptomi
Anemija se ponekad teško otkriva jer su rani pokazatelji (simptomi) veoma
blagi. Zbog toga se lako zamjenjuje tegobama koje se viđaju u drugim bolestima
ili nakon korišćenja nekih lijekova. Anemija može samnjiti životnu energiju
do te mjere da oboljelima otežava obavljanje najosnovnijih kućnih aktivnosti.
Ona pogoršava tegobe koje stvaraju i druge bolesti ukoliko se međusobno
udruži pa pospanost, slabost, malaksalost i drugi pokazatelji postaju
veoma izraženi. Pokazatelji anemije su sljedeći:
• umor – pospanost;
• slabost - brzo zamaranje;
• vrtoglavica i nesigurnost;
• bljedilo kože i sluznice usana, desni, konjuktiva, noktiju i dlanova;
• ubrzan srčani rad – tahikardija;
• osjećaj hladnoće naročito ekstremiteta - ruku i nogu;
• tuga i depresija;
• smanjanje seksualnih funkcija;
• poremećaji sna i smanjenje apetita.
Kako se simptomi lako mogu zamijeniti simptomima koji se javljaju i kod
drugih oboljenjima važno je pregledati se kod ljekara posebno ukoliko
postoji osjećaj neprestanog zamora i drugih navedenih tegoba.
1.3. Dijagnostika
Ljekari utvrđuju postojanje anemije kroz razgovor sa pacijentom o njegovim tegobama, pregledom oboljelog i izradom krvne slike. Krvna slika se danas radi pomoću aparata koji daju informaciju broju eritrocita (RBC) leukocita (WBC) i trombocita (PLT). Na rezultatu krvne slike se često nalazi broj, veličina, oblik i opis još nekih fizičkih karakteristika ćelija krvi. RBC predstavlja broj eritrocita i predstavlja skraćenicu iz engleskog "red blood cells". Hemoglobin označen skraćenicom Hb, se nalazi u eritrocitima i učestvuje u prenosu kisonika. Hematrocit ili Hct, je procenat crvenih krvnih ćelija u krvotoku. Normalne vrijednosti hemoglobina se kreću od u rasponu od 120 do 160 grama po litru za odrasle žene i 130 do 180 grama po litru za odrasle zdrave muškarce. Anemijom se smatra stanje kada nivoi hemoglobina i hematrocita padnu ispod normalnih vrijednosti zbog čega se javlja poremećaj funcije organa i sistema sa naprijed navedenim simptomima.
1.4. Liječenje
Ukoliko se anemija ne liječi na vrijeme, teško stanje organizma može dovesti do potrebe za transfuzijama krvi. Osim toga niske vrednosti ertitrocta mogu dovesti do dodatnih zdravstvenih problema. Anemija može dovesti do preopterećenja srca i pojave srčanih tegoba, u pokušaju da popravi dopremanje kiseonika u tkiva iz krvi siromašne eritrocitima. Anemija može otežati i mentalne procese. Ukoliko anemija dugo traje ili se simptomi pogoršavaju ovo oboljenje može ozbiljno i trajno narušiti zdravlje. Pristupi u lečenju su različiti i mnogo zavise od uzroka anemije. Zbog toga je posle pronalaženja bolesti veoma značajno otkriti njen uzrok.
2. NJEGA BOLESNIKA S ANEMIJOM
2.1. Opći podaci o pacijentu i upoznavanje s kliničkom slikom
N.T. je domačica nastanjena u jednom selu nedaleko od Travnika. Ima 43
godina i majka je troje djece. Dana 15.07.2007. godine primnjena je najprije
u Hitnu službu Doma zdravlja Travnik, a zatim prebačena na Hirurški odjel
Kantonalne bolnice u Travniku.
Po prvobitnom prijemu pacijetica je bila u besvjesnom stanju. Prema iskazu
kćerke i muža otišla je u toalet da se obavi uobičajenu večernju njegu
pred spavanje i tu iznenada pala. Pacijentica se svijest vratila nakon
što je primila infuzionu otopinu 6% - ne Glukoze.
Pri pregledu je pacijentica ležala na ambulantnom krevetu. Koža je bila
jako blijeda, hladna i suha. Puls filiforman (jedva opipljiv), tanak i
usporen, frekv./min. 55. Krvni pritisak 65/110 mmHg. Pacijentica je bila
vidno dehidrirana, usne ispcule i suhe. Nije imala nikakvih pomagala,
niti opreme.
Pola sata nakon primanja infuzije pacijentici se stanje poboljšalo. Postala
je svjesna i orijentisana. Na postavljena pitanja dala je razumljive i
jasne odgovore. Pri razgovoru s dežurnim ljekarom i uzimanju anamneze
pacijetica je i dalje bila u ležećem položaju iz razloga što se žalila
na nepodnošljivu glavobolju i jake vrtoglavice.
Anamneza je uzeta sljedećim redoslijedom:
Simptomi (bolovi, poremećaji i odstupanja koja pacijetica osjeća) – pacijentica
se prvo požalila na bolne i obilne menstruacije, te jake glavobolje i
vrtoglavice. To traje intenzivno posljednja tri mjeseca. Tvrdi da se poslije
svake menstruacije osjeća jako iscrpljeno i umorno. Menstrualna krvarenja
traju nekada i više od 10 dana. Pošto pacijentica obavlja i teže fizičke
poslove u kući i oko kuće, kaže kako u posljednje vrijeme ne može izdržati
napor i ne može raditi koliko je mogla prije. Vrlo brzo se umara. „Ponestane
mi daha i nekad me probada u grudima“, kaže pacijentica. Intenzitet glavobolje
se ponekad smanji, ali je uvijek prisutna.
Izjavljuje kako joj je uvijek hladno, naročito po nogama i rukama. Osjeća
trnce u nogama i rukama i:“Prsti na rukama mi često poplave“, kaže pacijentica.
Mnogo pažnje posvećuje svom fizičkom izgledu i pored poslova koje obavlja,
no u posljednje vrijeme nikako nije zadovoljna istim. Naime, ističe kako
su joj nokti krhki i lomljivi, a kosa suha i ispucala. Posebno joj smeta
bljedilo kože i sluznica.
Žali se kako je u posljednje vrijeme bezvoljna, nervozna i smetaju joj
stvari koje joj inače prije nisu smetale.
Jedan uobičajen dan kod pacijentice počinje u 6.00h ujutro. Odmah pobuđenju
pije crnu kahvu. Kahvu konzumira više puta dnevno, naglašavajući kako
voli jaču kahvu. Nakon toga, obavlja stalne poslove oko kuće i u kući.
Prvi dnevni obrok konzumira oko 11.30h. Sastoji se od hljeba, različitih
namaza, ponekad mlijeka ili čaja. Pošto su u pitanju maloljetna djeca,
pomaže im u pripremi za odlazak u školu i nakon toga se vraća poslovima
koje svakodnevno obavlja poslije podne. Pacijentica kaže da ponekad ruča,
a ponekad ne, zavisno od toga koliko ima posla. Večera je obavezna, oko
19.00h. Sastoji se od tjestenine, pite ili nekih kuhanih jela.
Prije spavanja opet pije kahvu. Na spavanje odlazi oko 23.00h.
Pacijentica ne uzima nikakve lijekove, niti je prije imala zdravstvenih
problema. Posljednji put je hospitalizirana prije deset godina kada je
rodila treće dijete. Nakon toga nije radila nikakve nalaze, niti pretrage,
osim Papa testa svakih godinu dana. Papa nalaz je uredan.
Pacijetica se žali na probleme s probavom i tvrdom stolicom. Osjeća se
napuhano.
Pacijetica živi sa suprugom i troje djece. Nemaju problema u porodici,
niti ističe nešto posebno što bi moglo narušavati porodičnu harmoniju
i utjecati na njeno zdravlje. Financijski status je zadovoljavajući. Nije
imala nekih značajnih psihičkih trauma u posljednje vrijeme.
Nakon uzete anamneze pacijetica je zadržana na hospitalizaciji. To je
prihvatila uz negodovanje i opravdanje kako će biti bolje, da se potrebna
svojim ukućanima i bi se trebala vratiti kući. Porodica je jednoglasno
podržala ljekara.
Nakon urađenih rutinskih laboratorijskih nalaza pacijetici je dijagnosticirana
hiphromna anemija. Vrijednost hemoglobina je 80 gr/L.
Pred medicinskom sestrom je zdravstveni problem koji inače sam po sebi
nije jako težak, ukoliko ne dođe do komplikacija. Međutim, problem je
potiskivan jedno duže vrijeme, te je to otežavajuća okolnost. Zadatak
medicinske sestre je postavljanje sestrinskih dijagnoza, plan njege i
evalucija provedenih operacija.
2.2. Sestrinske dijagnoze
Zahvaljujući dugogodišnjem radu, stečenom teorijskom i praktičnom znanju,
te naprijed izloženom kliničkoj slici, medicinska sestra je postavila
nekoliko dijagnoza:
1. Neznanje i nespremnost pacijentice da se suoči sa stvarnim zdravstvenim
stanjem (očituje se kroz nepristanak na hospitalizaciju):
2. Glavobolja, nesvjestice, cijanoza – kao posljedice nedostatka željeza,
niskog nivoa hemoglobina u krvi i nezasićenosti tkiva kiseonikom.
3. Nepravilna ishrana – jednolični i neadekvatni obroci za dijagnosticirano
oboljenje.
4. Opstipacija, poteškoće s probavom, osjećaj napuhanosti.
2.3. Planiranje, provođenje i evalvacija zdravstvene njege
Pacijentici je uzeta iscrpna anamneza, ljekar je postavio dijagnozu oboljenja, ali u ovom slučaju akcenat stavljamo na sestrinsku dijagnozu, te mjere koje medicinska sestra treba da provede u cilju poboljšanja zdravstvenog stanja i ozdravljenja pacijentice.
1. Neznanje i nespremnost pacijentice da se suoči sa stvarnim
zdravstvenim stanjem (očituje se kroz nepristanak na hospitalizaciju).
Ovaj problem sam s namjerom izdvojila kao prvi i postavila ga kao primarnu
sestrinsku dijagnozu. Razlog tome je što je rješenje ovog problema ključ
za rješenja preostale tri sestrinske dijagnoze.
Cilj je steći pacijeticino povjerenje i suočiti je na najbolji mogući
način s njenim stvarnim zdravstvenim stanjem. To će medicinska sestra
najbolje postići kroz blag pristup pacijentici i primjeren razgovor. Predviđam
da pri tome ne bi trebalo biti većih problema, pošto je riječ o psihički
stabilnoj i komunikativnoj osobi.
Intervencije – ujutro, odmah po ustajanju iz kreveta i jutarnje tolate
sestra dolazi u sobu gdje je pacijetica. Razgovor počinje nekim svakodnevnim
pitanjima. Bitno je da odmah ne nastupa s pitanjima o zdravstvenom stanju.
Nakon toga, rezgovor teče u pravcu kako se pacijentica trenutno osjeća
i pokušaja da se pacijetica navedena to da razmisli i sama dođe do spoznaje
šta je najviše doprinijelo njenom trenutnom zdravstvenom stanju. Pacijentici
ukazati na to da nije riječ o ozbiljnom poremećaju, ali da može daći do
komplikacija ukoliko se ne djeluje na odgovorajući način. Samim tim istaći
važnost njene hospitalizacije i medicinske njege u bolnici.
Razgovor sestra završava onda kada, prema vlastitoj procjeni, stekne utisak
da je ostvaren odnos povjerenja i spremnosti na saradnju.
2. Glavobolja, nesvjestice, cijanoza – kao posljedice
nedostatka željeza, niskog nivoa hemoglobina u krvi i nezasićenosti tkiva
kiseonikom.
Srž svih zdravstvenih odstupanja kod ove pacijentice leži u nedostatku
željeza, odnosno anemiji. Prema iskazu pacijentice imamo podatak o tome
kako je imala obilne menstruacije u posljenja tri mjeseca. Svakako je
to vjerovatno najviše i doprinijelo pojavi anemije. Naravno, ne smijemo
izostaviti i težak fizički rad kojem je pacijetica svakodnevno izložena.
Cilj je spriječiti pojavu obilnih menstruacija u narednom periodu, a trenutno
djelovati na prestanak glavobolje i nesvjestica.
Subjektivni simptomi: konstantna glavobolja, nesvjestice, trnci u tijelu,
brzo zamaranje, cijanoza na prstima ruku, probadanje u grudima, nestanak
daha.
Objektivni simptomi: puls - filiforman (jedva opipljiv), tanak i usporen,
frekv./min. 55; krvni pritisak 65/110 mmHg. Vrijednost hemoglobina 80gr/L.
Planirane intervencije: u prvom dijelu sestrinskih dijagnoza obavila sam
razgovor s pacijenticom. Na taj način sam postigla sa surađuje u rješenju
njenog zdravstvenog problema. Sada mi je cilj objasniti joj na koji način
će teći terapijski postupak planiran za njen slučaj.
Pošto treba djelovati na uzrok, prvih nekoliko dana (do tri dana) pacijentici
će dva puta dnevno biti ordinirana infuziona otopina preparata željeza,
a nakon toga se prelazi na oralnu terapiju.
Do prestanka glavobolje bit će primjenjivan neki od analgetika.
Nakon laboratorijskih pretraga i ginekološkog pregleda, u skladu sa rezultatom
analiza bit će uključena i hormonska terapija. To je predviđeno za drugi
dan hospitalizacije kako bi se na vrijeme i adekvatno reagovalo na obilne
menstruacije.
Uz preparate željeza obavezno se ordinira i vitamin C.
U toku prva dva dana vrši se kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja
pacijentice, procjena bola i stanja svijesti.
Intervencija provedena:
- 1.dan hospitalizacije :
dva puta dnevno uključena infuziona otopina preparata željeza + vitamin
C;
jednaput dnevno analegetik (Buscol amp/100 mL 0,9% NaCl).
- 2.dan hospitalizacije:
dva puta dnevno infuziona otopina preparata željeza + vitamin C;
jednaput dnevno analegetik (Buscol amp/100 mL 0,9% NaCl);
hormonska terapija ordinirana prema mišljenju ginekologa.
- 3.dan hospitalizacije:
oralni preparati željeza (tablete i sirup) + vitamin C;
hormonska terapija.
Evaluacija: nakon provedenih intervencija, već poslije drugog dana hospitalizacije
se očekuje vidno poboljšanje: prestanak glavobolje i nesvjestica.
Porast vrijednosti hemoglobina i željeza u laboratorijskim nalazima.
Išćezavanje bljedila, promjene na noktima i kosi se očekuje nakon par
sedmica, naravno uz uvjet da se pacijentica pridržava ordinirane terapije.
3. Nepravilna ishrana – jednolični i neadekvatni obroci
za dijagnosticirano oboljenje.
Rizik od anemije zbog nedostatka željeza relativno je nizak kod osobe
koja je dobra zdravlja i zdravo se hrani. Kod pacijentice sam, naprotiv,
uočila da se hrani jednolično i neadekvatno, da izostavlja obroke, a i
obroci koje uzima su u neadekvatnom terminu. Pravo pacijentici treba ukazati
na taj veoma bitan propust. Naravno, to uraditi s krajnjom dozom opreza.
Najbolje je to učiniti na način da se pacijentici ukaže na značaj pravilne
i raznovrsne ishrane.
Cilj: pravilnom prehranom korigirati krvnu sliku pacijentice i postići
da pacijentica usvoji pravilne prehrambene navike.
Planirane intervencije: sastaviti listu namirnica koje je preporučljivo
da pacijentica konzumira.
Provedene intervencije: neke od preporuka kojih bi trebalo da se pacijentica
pridržava su sljedeće:
- Konzumiranje namirnicea u kojima ima mnogo vitamina C jer on potiče
apsorpciju željeza. Na primjer, uz obrok popiti čašu narančina soka.
- Integralne žitarice dobar su izvor željeza, ali također sadrže i fitate,
tvari koje otežavaju apsorpciju željeza, pa ih ne treba jesti zajedno
s ostalim namirnicama koje su bogate željezom.
- Ograničiti konzumiranje špinata i rabarbare: oksalna kiselina koju sadrži
to povrće smanjuje apsorpciju željeza. Željezo se lakše apsorbuje uz pomoć
C vitamina. (Zabluda u vezi špinata i jako naglašeno upotreba kod anemija
na našim prostorima).
- Jesti namirnice koje sadrže bakar, jer on pomaže u apsorpciji željeza.
Tu spadaju sir, žumance, morski plodovi, jetra, integralne žitarice, povrće
zelene boje, marelice, trešnje i sušene smokve.
- Uz obroke ne piti čaj, kahvu, kakao, Coca - colu i vino jer tanin u
tim pićima sprječava apsorpciju željeza u hrani.
Evaluacija: vidljivi rezultati ove intervencije se očekuju nakon više
sedmica, ali su učinkoviti i pored toga što utiču na poboljšanje krvne
slike i ozdravljenje, također, što je važnije, prevenira ponovnu pojavu
anemije i nastanak nekih drugih oboljenja uzrokovanih najviše padom imuniteta.
4. Opstipacija, poteškoće s probavom, osjećaj napuhanosti
Kao jednu od tegoba pacijentica je iznijela i probleme s probavom. Naime,
ona ima problema s tvrdom stolicom i opstipacijom.
Cilj: uspostaviti normalnu defekaciju, tako da pacijentica ima stolicu
svaki dan i da nestane osjećaj napuhanosti.
Intervencije:
- osigurati dovoljan unos tekućine (1,5 L mineralne vode);
- osigurati privatnost tijekom defekacije;
- podučiti bolesnicu da ne zatomljuje osjećaj na defekaciju;
- osigrati hranu koja djeluje kao laksativ, a koju bolesnica voli (kava,
suhe šljive);
- osigurati čistoču sanitarnih prostorija;
- evidentirati eliminaciju poticati bolesnicu na povećanje tjelesne aktivnosti;
- poticati bolesnicu na vježbe trbušnih mišića.
Evaluacija: bolesnica će imati stolicu svaki dan.
ZAKLJUČAK
U ovom seminarskom radu sam imala slučaj pacijentice koja je bolovala
od anemije. Anemija, sama po sebi nije težak zdravstveni poremećaj. Naravno,
ako se na vrijeme dijagnosticira i liječi. Međutim, otežavajuća okolnost
u konkretnom slučaju je bila ta što je pacijetica poremećaj zanemarivala
mejsecima i nije obraćala pažnju na rane simptome bolesti.
Pacijentica je imala karakteristične simptome za anemiju: glavobolja,
vrtoglavice, bljedilo, fizički umor. Srž problema bile su obilne menstruacije.
Tako da sam, ako medicinska sestra, pri postavljanju sestrinskih dijagnoza
poseban akcenat stavila na taj ključni uzrok.
Zahvaljujući suradnji pacijentice i želji za što skorijim oporavkom ovaj
medicinski problem je riješen na obostrano zadovoljstvo. Osim fizičkog
ozdravljenja, pacijentici je također otklonjeno nezadovoljstvo i bezvoljnost.
LITERATURA
1. http://www.savetovalistezabebe.com/bolest/803-kako-se-boriti-protiv-anemije
2. http://www.coolinarika.com/clanak/anemija/
3. http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/16497/Anemija-zbog-manjka-zeljeza-sideropenicna-anemija.html
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
