OKO I DIJABETES

Danjašnje liječenje dijabetesa značajno je prionjelo duljenju životnom vijeku dijabetičara,ali se brojne komplikacije ove bolesti sve učestalije susreću.Redovite oftalmološke kontrole bolesnika s dijabetesom,mogu u velikom broju slučajeva usporiti,zaustaviti pa i spriječiti gubitak vidne funkcije.
Razlikujemo dijabetes tip I (ovisan o inzulinu ) i tip II (neovisan o inzulinu).

Komplikacije koje nastaju na oku direktno su povezane sa dužinom trajanja bolesti.Najbolja zaštita za očuvanje vida je održavanje glukoze u krvi što bliže noirmalnim vrijednostima (od 4 do 8 mmol/L).
Patološke promjene na oku su brojne i mogu zahvatiti sve djelove oka .
Osobito značenje međutim imaju dijabetičke promjene na krvnim žilama mrežnice(retine).One često uzrukuju teška oštečenja vida,pa tzv.dijabetička retinopatija predstavlja vodeći uzrok sljepoće u svijetu.
Dijabetička retinopatija je najteža očna komplikacija dijabetesa. Komplikacije na oku nisu specifične isključivo za dijabetes,viđaju se i u nekim drugim bolestima,no kod dijabetičara su učestalije i imaju lošiju prognozu.Tako su kod dijabetičara češći hordeolumi,halaciozai kronični blefaritisi i češće se kompliciraju kao i sve ostale infekcije u dijabetesu.Rožnica je u dijabetesu podložna mnogim patološkim promjenama.Smanjeno lučenje suza također oštečuje rožnicu,a također usporava zarastanje oštečenja rožnice.Česte su distrofije bazalne membrane rožnočnog epitela i promjene mikrofibrila kojima se epitelne stanice pričvršćuju za membranu.Mitotička aktivnost epitelnih stanica je smanjena.Svi navedeni čimbenici uzrokuju povečanu podložnost nastajanju rekurentnih erozija,te ukusa rožnice koji imaju teži tok i sporije zarastaju nego kod zdravih ljudi.Kod dijabetičara je češći iridociklitis , pa se često govori o dijabetičkom iridociklitisu.Postoji genska veza između gena koji uzrokuju primarni glaukom i oni koji uzrokuju dijabetes, te stoga u dijbetičkih pacijenata glaukom ima 1,4 puta incidenciju nego u općoj populaciji.Osim primarnog glaukoma kod dijabetičara se mogu pojaviti i neke vrste sekundarnog glaukoma i to kao neposredna posljedica dijabetičkih promjena oka. To je glaukom stanica –duhova uzrokovan ispražnjenim eritrocitima iskrvarenja u staklovini,neovaskularni glaukom,te hemoragični glaukom.

Naime, neovaskularizacijese ne javljaju samo na mrežnici već i na šarenici i u komornom putu.Krhke su i sklone krvanjenju kao i mrežnične neovaskularizacije,mogu se razviti i proliferativne membrane ,koje se tjekom sazrijevanja kontrahiraju.
Dijabetička katarakta se morolgijom ne razlikuje id obične senilne katarakte ,već se izdvaja zato što se katarakta u dijabetičara javlja 1,6 puta češće, u ranijoj dobi te napreduje brže nego kod osoba koje nemaju dijabetes.Ekstrakcija katarakte sa ili bez implantacije umjetne intraokularne leće je veoma uspješna u 90 do95 % se vrati koristan vid.Ipak,postoperativne komplikacije su češće nego u populaciji bez dijabetesa.
Promjene akomodaciskog odgovora i zjenečnih reakcija češće su nakon panretinalne fotokoagulacije,zbog oštečenja parasimpatičkih vlakana za inervaciju cilijarnog tijela i šarenice,a koja se pružaju kroz erikorioidni prostor.Zjenične reakcije mogu biti poremečene i simpatičkom denervaciom dilatatora zjenice,obično udruženom sa perifernom neuropatiom.
Dijabetička retinopatija je najčešča dijabetička bolest mrežnice.
No moguče su i druge vaskularne promjene oka koje teško oštečuju vid.Najčešće su okluzije središnje mrežniče arterije ,središnje mrežnične vene ili njihovih ogranaka.

Kako dolazi do promjena krvnih žila oka ?

Osnovnu odliku šečerne bolesti čini povišena razina glukoze u krvi.Dugotrajno povišena koncentracija glukoze u krvi uvjetuje poremečaj cirkulacije u malim krvnim žilama i dovodi do smanjene opskrbe tkiva kisikom (hipoksije).Dugotrajnija hipoksija nadalje uzrokuje poremečenu prehranu i rezultira patološkim promjenama u svim tkivima i organima.Oko kao izdanak mozga o organ sa visoko razvijenom funkcijom osobito je osjetljivo na hipoksiju.Ona može uzrokovati čitav niz patoloških promjena sa teškim oštečenjem ,pa i potpunim gubitkom vida.Kao hipoksične činbenike treba spomenuti :
- promjene u zidu krvnih žila –krvne žile se sužuju,cirkulacija usporava(može nastati i začepljenje krvne žilice)-hipoksija se pojačava
- promjene u krvnim elementima – eritrocoti(aglutinacija)i trombociti ne mogu proći kroz sužene krvne žile
- preopterečenje sorbitolom – uzrokuje edem stanica što remeti difuziju i dovodi do hipoksija,oslabljuje kapilare
- povečanje vezanosti kisika za HbA1c(glukoza se veže na Hb i blokira otpuštanje kisika, što opet dovodi do hipoksije
- «vazogeni faktor» - mrežnica u hipoksičnim uvijetima producira «vazogeni faktor» koji stimulira stvaranje malih proširenja,˝šantova" ,te pospješuje neovasakularizaciju . Poremećaj cirkulacije malih krvnih žila s posljedicom hipoksije , može uzrokovati brojne kliničke manifestacije . One se mogu očitovati na prednjem segmentu , što može biti dostupno običnim pregledom oka ,ili se mogu ustanoviti tek oftamološkim pregledom biomikroskopije . retinopatija je napredujući proces , koji u početku ne oštečuje vidnu oštrinu , ne upozorava na ugroženost vida pa bolesnik to i ne zamjećuje . Tek kada krvarenja nastupe blizu vidne pjege , vid može biti oštečen . Tada je to već u po odmakloj fazi , lječenje je teško te dolazi do djelomičnog ili potpunog oštečenja vida .
Neke promjene na oku može uočiti lječnik opće prakse u početnoj fazi bolesti čak kad još nije ni postavljena dijagnoza ( recidivirajuči jačmenci; češća i spontana krvarenja u spojnicu ; dvoslike ). Treba obratiti pažnju da se pri tome sumnja na dijabetes ne propusti. Oftalmoskopija je osnovna dijagnostička metoda koja pokazuje stanje krvnih žila , jer najbolji uvid u stanje bolesti daje pretraga očne pozadine . To je jedino mjesto u organizmu gdje krvne žile možemo ¨ in vivo¨ promatrati i odrediti stupanj oštečenja . Oftalmoskopija može pokazati vrlo široku sliku i veliki raspon patoloških promjena . Oftalmoskopske preglede rutinski radi opći oftamolog sve dok su u fazi da trebaju samo kontrolu . Ako su uznapredovale i zahtjevaju liječenje nepohodno je bolesnika uputiti retinologu . Preporuča se napraviti oftalmološki pregled najmanje 1-2x godišnje po potrebi i češće. Pregled uključuje : -ispitivanje vidne oštrine( vid na daljinu) ,akomodacija (vid na blizinu), -pregled prednjeg segmenta oka –SPALT (procjepna svjetiljka) ev. Promjene na spojnici, rožnici, šarenici, leći, -pregled stražnjeg segmenta oka- oftalmoskopija (očna pozadina)
.-pregled trozrcalnom lupom po Goldmannu-prema potrebi.

Lječenje dijabetičke retinopatije je kompleksno . U svrhu lječenja tj. usporavanja progresije retinopatije , češće se primjenjuje ARGON LASER fotokoagulacija . Argon laser fotokoagulacija terapiski postupsk koji neće izlječiti retinopatiju , ali će je zaustaviti u napredovanj tj. smanjiti simptome . Navedena terapija se provodi prema nalazu FAG-a ( fluoresceinske angiografije ) , FAG je pretraga koja nam govori i ukazuje na problematična područja slabije prokrvljenosti na propuštanja koja se oftalmoskopskim pregledom ne vide. Argo laser djeluje na pigmentni epitel i u njemu se svjetlosna energija pretvara u toplinsku kojoj pripisujemo koagulacijski učinak .
Pars plana vitrektomija – ima za cilj čišćenj vitrealnog krvarenja , ev. rezanje , raslojavanje membrana , odvajanje i ljuštenje membrana . Kada se oslobodi mrežnica od svih proliferacija injicira se silikonsko ulje i učini endolaserska fotokoagulacija .

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi