Konjunktivitis

Konjunktivitis ili upala očne spojnice vrlo je česta očna bolest. Prema jačini može varirati od lagane hiperemije do teških nekrotičnih oblika. Najčešči uzrok upalama spojnice razni su egzogeni čimbenici koji nepovoljno utječu na oko. Oni mogu biti fizikalni (toplina, propuh), kemijski (kiseline, lužine), bakterijski, virusni, alergijski i ostali. Često se upale spojnice pojavljuju zbog infekcije ili iritacije uz izraženu hiperemiju i mukopurulentni sadržaj. Najčešči uzročnici su piogeni koki, Haemophilus influenzae, Haemophilus aegiptius. Taj oblik nazivamo akutni kataralni konjunktivitis. Izraženi su subjektivni simptomi poput pečenja, žuljanja oka, te suzenja i fotofobije. Liječi se ispiranjem oka blagim sredstvima koje ne nadražuju oko. Kada se radi o poznatom uzročniku daju se antibiotske kapi i mast na koje je uzročnik osjetljiv. Davanje antibiotika ne smije biti predugo jer prolongirana primjena antibiotika može produžiti konjunktivalnu iritaciju, hiperemiju te može pogodovati razvoju kroničnog konjuktivitisa.

Kronični kataralni konjunktivitis najčešče nastaje nakon infekcije koja je neodgovarajuče ili nedovoljno dugo liječena, na alergijskoj osnovi, te zbog djelovanja različitih iritacijskih elementa (smog, prašina, duhanski dim, klor u bazenima, strana tijela, naprezanje očiju, metabolički poremečaji). Klinička slika oka može izgledati uredna ali pri pregledu donje vjeđe vidi se spojnična hiperemija. Često se u vanjskom i unutrašnjem očnom kutu nakuplja bijeli pjenušavi sekret. Bolesnici se žale na pojačano suzenje, pečenje i svrbež te osječaj stranog tijela u očima. Očni kapci su teški, a vjeđe mogu biti ujutro zalijepljene. Kod liječenja je vrlo bitno ukloniti uzročnika.U lokalnom liječenju daju se astringentni preparati koji također pospješuju protok limfe i sekreciju žlijezda koja je zbog dugotrajne upale poremećena. Kod lakših slučajeva daju se astringentne kapi (otopine borne kiseline 3%, cinkova sulfata1%) dva do tri puta dnevno. U težim slučajevima može se tuširati spojnica 2%-tnom otopinom srebro-nitrata. Također, mogu se koristiti steroidne masti i kapi, ali ne kroz duže vrijeme.

Gonoroični konjunktivitis je akutni konjunktivitis koji najčešče zahvača oba oka. Uzročnik te bolesti je gonokok. Etiološki, riječ je o gonokoknoj infekciji kojom je inficirano novorođenče pri prolazu kroz porođajni kanal majke.Profilaksa koja se provodi u večini civiliziranih zemalja je uvelike smanjila pojavu te bolesti.Profilaksa se sastoji od redovitih pregleda i liječenja trudnica .Odmah po rođenju djeteta provodi se Credeova profilaksa ,kojom se novorođenčetu ukapa u oči 1%-tna otopina srebro-nitrata. Razlikujemo dva tipa ove bolesti:kod odraslih i kod novorođenčadi. Odrasli se inficiraju prijenosom infekcije s urogenitalnog sustava (vlastitog i tuđeg), što može biti i profesionalna bolest liječnika , primalja, med.sestara. Bolest počinje crvenilom i kemozom spojnice, vjeđe postanu jako otečene i ne mogu se otvoriti te se stvara obilan gnojni sekret. Od komplikacija je moguča perforacija rožnice, endoftalmitis i ftizu (skvrčavanje očne jabučice). Kod odraslih je početak nagliji, ishod teži te se obično javlja na jednom oku. Liječi se opreznim ispiranjem oka toplom fiziološkom otopinom, a zatim se ukapava otopina penicilina.

Vernalni konjunktivitis je bolest koja se javlja u proljeće i ljeto kao alergijska reakcija , specifični alergen se ne zna ali se sumnja na pelud trava. Najčešće se javlja kod djece. Subjektivne smetnje su izražene u obliku jakog svrbeža, fotofobije, a na spojnici je moguć nitasti sekret. Simptomi se mogu povući spontano. Liječi se steroidima lokalno i sustavno, vazokonstriktorima, hladnim oblozima, boravkom u hladnim prostorijama, promjenom klime. Profilaksa kod ovog tipa konjuktivitisa je nošenje tamnih naočala.

Mukopurulentni konjunktivitis je najčešći oblik te bolesti. Spojnica je jarko crvene boje, sekrecija je u obliku pahuljica, a vjeđe su slijepljene. Uzročnici mogu biti razni mikroorganizmi. Ovaj oblik često prati razne oblike zaraznih bolesti s egzantemima (ospice, šarlah). U liječenju se koristi sol acidi borici 3%-tni ili fiziološka otopina. Na temelju antibiograma daje se antibiotik. Najčešće u obliku kapljica daju se sulfonamidi, penicilin ali mogu biti potrebni i lijekovi kao što sustreptomicin, kloramfenikol. Lijek se primjenjuje uvečer u obliku masti što spriječava da se vjeđe slijepe. Upaljeno oko se ne zatvara tupferom da sekrecija može slobodno izlaziti.

Pseudomonas konjunktivitis je vrlo opasan oblik te bolesti. Uzročnik pseudomonas aeruginosa gotovo uvijek izaziva ulkuse na rožnici. Izvor infekcije često su nesterilne ili zagađene kapljice. U terapiji se koriste 0,3 %Gentamycin kapi.
Membranozni konjunktivitis izazivaju mnogi mikroorganizmi: pneumokok, streptokok, gonokok, proteus vulgaris... Imamo blaži i teži oblik. Kod blagog oblika postoji umjereni edem vjeđa koje su, kad se izvrnu, pokrivene sivo bijelim membranama koje se lako skidaju pri čemu podloga umjereno krvari. Ovaj konjunktivitis spada u rijetke oblike bakterijskog konjunktivitisa.

GLAUKOM

Glaukom ili zelena očna mrena bolest je koju karakterizira povremeno ili trajno povišenje očnog tlaka, oštečenje vidnog živca i propadanje vidnog polja, a kao posljedica bolesti može se javiti sljepoća. Kod zdravog oka stanice cilijarnog tijela neprestano izlučuju tekućinu koja vlaži očnu leću, šarenicu i rožnicu, a ima i metaboličku ulogu. Očna vodica otječe iz oka kroz komorični put. To je složena mreža tkiva na spoju šarenice i rožnice. U mnogim slučajevima oštečenje očnog živca nastaje zbog povečanog tlaka u oku, koji je rezultat nakupljanja očne vodice te nemogućnosti njezinog otjecanja. Oštećenje vidnog živca se može javiti i kod osoba koje nemaju povišen očni tlak.

Glaukom ima tri osnovna oblika bolesti: primarni, sekundarni i kongenitalni.

Primarni glaukom se dijeli na glaukom širokog (otvorenog) kuta i uskog (zatvorenog) kuta. Glaukom otvorenog kuta ili kronični glaukom predstavlja najčešći oblik ove bolesti, javlja se u više od 90% slučajeva, najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi te također može bit i genetski uvjetovan. Oštečenje očnog živca odvija se sporo i postupno. Prvo pogađa periferni vid, a s vremenom može dovesti i do sljepoće. Pretežno se javlja u oba oka isto vremeno, ali često je u jednom oku izraženiji nego u drugome. Centralni vid kojim se služimo kod čitanja i uočavanja detalja zahvaćen je tek na kraju, pa tako bolest može uznapredovati prije nego što se primjete bilo kakvi znaci oboljenja. Točan uzrok oštečenja očnog živca nije u potpunosti poznat. Očna vodica ne može normalno otijecati iz oka te se nakuplja u oku i uzrokuje povišen očni tlak.
Glaukom zatvorenog kuta predstavlja manje zastupljen oblik ove bolesti, pojavljuje se iznenada i s vrlo intenzivnom boli. Uglavnom se pojavljuje u jednom oku, ali kod 50% oboljelih bolest se razvije i u drugom oku unutar 5 godina. Ovaj oblik bolesti nastaje uslijed iznenadne blokade drenažnog kanala, najčešće korijenom šarenice. Zahtijeva hitnu liječničku pomoć, te ako se ne liječi unutar nekoliko dana može uzrokovati ireverzibilna oštećenja očnog živca.
Sekundarni glaukom većinom se javlja s nekim drugim poremećajima ili očnim bolestima, kao što su siva mrena, upala srednje očne ovojnice, tumor ili fizičke ozljede oka. Ovaj oblik se može pojaviti i nakon kirurškog zahvata na oku ili kao komplikacija dijabetesa. Lijekovi, poput kortikosteroida koji se dugo koriste u liječenju bolesti oka ili nekih drugih bolesti, također mogu uzrukovati glaukom.
Kongenitalni glaukom je rijedak oblik ove bolesti koji se javlja kod novorođenčadi odmah po rođenju ili u prvih nekoliko godina života. Djeca koja boluju od glaukoma imaju velik promijer rožnice (megalocornea), zamagljeni vid, preosljetljivost na svijetlost i pojačano suzenje očiju.
Simptomi ove bolesti ne moraju se pojaviti do šest mjeseci ili godine dana djetetova života. Ukoliko se bolest ne dijagnosticira na vrijeme može se javiti znatan gubitak vida ili sljepoća.

Pregled za dijagnosticiranje glaukoma kratak je i bezbolan. Očni tlak mijeri se uz pomoć nekontaktne tonometrije. Ispuhuje se zrak prema očnoj jabučici . Normalan očni tlak je između 12 i 20mm Hg. Povišen očni tlak ne mora nužno značiti bolest . Da bi se dijagnosticirao glaukom mora postojati oštećenje očnog živca. Blago povišen očni tlak naziva se očna hipertenzija i može se držati pod kontrolom redovitim posjetima liječniku. Obavlja se i testiranje širine vidnog polja što je najbolji način ranog otkrivanja gubitka perifernog vida. Kod kroničnog glaukoma gubitak vida nastaje sporo i bezbolno, te prvo dolazi do gubitka perifernog vida. Osobe vide samo ono što je pred njima kao da gledaju kroz tunel. Ukoliko se ne liječi takav sužen vid postupno nestaje i dovodi do sljepoće. Najčešći simptomi kroničnog glaukoma su povremene glavobolje, zamagljeni vid, gubitak perifernog vida i pojava slijepih točaka. Simptomi akutnog glaukoma pojavljuju se iznenada i znatno su intenzivniji. Pojavljuje se iznenadna, jaka pulsirajuća bol u oku ili neposrednoj blizini oka,javlja se zamagljenje vida, pojava duginih boja oko izvora svjetlosti, crvenilo i nadraženost očiju, te ponekad mučnina i povračanje.
Adekvatna prevencija glaukoma ne postoji ali se preporuča svakih tri do pet godina obaviti očni pregled koji obuhvača testove na glaukom, te ukoliko postoji obiteljska predispozicija ili čimbenici rizika onda se u savjetovanju sa liječnikom preporučuju češče kontrole.
Liječenje glaukoma se sastoji od različitih postupka kontroliranja produkcije i odvođenja očne vodice, čime se očni tlak tlak spušta na normalnu razinu i sprečava se daljnje oštečenje vidnog živca. Način liječenja ovisi o tome koliko je bolest uznapredovala. Postoje tri načina liječenja glaukoma: konzervativni, kirurški i laserski. Konzervativnim liječenjem se normalizira očni tlak. Dvije su skupine lijekova za liječenje glaukoma. Jedna skupina snizuje otpor istjecanja očne vodice u trabekularnu sustavu, a najpoznatiji lijek te skupine je pilokarpin. Druga skupina lijekova smanjuje produkciju očne vodice, a u tu skupinu lijekova spadaju timolol, adrenalin i klonidin. Mogu se koristiti i tablete acetazolamida te sedativi. Ukoliko liječenje kapima ne pokaže željene rezultate pristupa se liječenju laserom ili kirurškom liječenju. Kod kroničnog glaukoma širokog kuta laserom se učini 50-100 malih rezova u tkivu drenažnog sustava čime se omogućuje bolje otjecanje tekućine iz unutrašnjosti oka. Taj zahvat se zove trabekuloplastika. Kirurškim zahvatom (trabekulotomija) umjetnim se putem stvara kanal za odvođenje tekućine iz unutrašnjosti oka. U slučaju da se niti kirurškim putem ne dobiju željeni rezultati postoje metode kojim se uništavaju stanice odgovorne za prekomjerno lučenje tekućine u oku (ultrazvučno liječenje, dijatermija, kriokirurgija).
Akutni napad glaukoma liječi se čestim kapanjem miotika (pilokarpina), davanjem osmotika (glicerol, infuzije manitola), te analgetika.
Kod kongenitalnog glaukoma gotovo je uvijek potreban kirurški zahvat. Kod neke djece dio štete na očnom živcu može se popraviti kirurškim liječenjem, dok kod odraslih vid ili dio vidnog polja izgubljen zbog glaukoma ne može se povratiti ali se liječenjem može prevenirati daljnje oštečenje očnog živca i spasiti ostatak vida oboljele osobe.

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi