OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ MEDICINE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
KARDIJALNI AREST
1. KARDIJALNI AREST – ZATAJIVANJE SRCA
1. 1. ZATAJIVANJE SRCA
Zatajivanje
srca (kardijalni arest) možda je najvažnija bolest koju
medicinsko osoblje mora liječiti. Ono može biti posljedica svakog
stanja koje smanjuje srčanu sposobnost izlučivanja krvi. Obično je
uzrok zatajivanja smanjena kontraktilnost žile, ali srce može zatajiti
kao crpka i zbog oštećenja srčanih zalistaka, zbog tlaka koji izvana djeluje
na srce, manjka vitamin B, primarne bolesti srčanog mišića ili bilo koje
druge okolnosti koja ga čini slabije djelotvornim. Zatajivanje
srca ili Kardijalni arest jednostavno znači da srce ne može
izbacivati dovoljno krvi kako bi zadovoljilo potrebe organizma. Ono
se može očitovati smanjenim srčanim minutnim volumenom i / ili nakupljanjem
krvi u venama ispred lijeve ili desne polovice srca, čak i uz normalan,
a katkada i uz povećani srčani minutni volumen. Iznenadni kardijalni
arest je vodeći uzrok smrti u Europi, koji pogađa oko 700.000
osoba godišnje. Početni ritam kod 40% žrtava iznenadnog kardijalnog sresta
je ventrikulska fibrilacija (VF) Vjerovatno u vrijeme kolapsa mnogo više
žrtava ima VF ili brzu ventrikulsku tahikardiju (VT) ali do časa kada
se snimi prvi EKG, njihov početni ritam već prelazi u asistoliju. Optimalni
postupak kod kardijalnog aresta s VF-om je trenutni početak kardiopulmonalne
reanimacije (vanjska masaža srca i umjetno disanje) te električna defibrilacija.
Najčešći uzrok kardijalnog zastoja kod ozljeda, trovanja drogama, utopljenika
te velikog broja djece je asfiksija; umjetno je disanje ključno za reanimaciju
tih žrtava. Životi dobrog broja pacijenata koji dožive kardijalni arest
mogu se spasiti brzim i korektnim tretmanom.
1. 2. DIJAGNOZA
Kardijalni arest može nastati naglo i neočekivano, iako kod infarkta
miokarda to su dobro poznati znaci: stezanje u grudnom košu,
retrosternalna bol koja može ići u ramena ili lijevu stranu ruke,
poremećaj ritma, bljedilo, znojenje, hipo
ili hipertenziju.
Prestanak rada srca, koji dovodi do prestanka cirkulacije, veoma brzo
dovodi do određenih znakova među kojima dominiraju oni od strane CNS.
Gubitak svijesti, odsustvo pulsa (art.karotis ili femoris),
prestanak disanja, promjene boje kože, odsustvo srčanih tonova, nemjerljiv
krvni tlak, odsustvo ili prestanak krvarenja (iz rane ili povrede).
1.3. TERAPIJA
Žrtvama kardijalnog aresta potrebna je trenutna kardiopulmonalna reanimacija
(KPR). To će potaknuti malen ali ključan protok krvi prema srcu i mozgu
te povećati vjerojatnost prekida VF-a defibrilacijom i omogućiti da srce
ponovo dobije djelotvorni ritam i pokrene djelotvornu sistemsku perfuziju.
Vanjska masaža srca je osobito važna ukoliko defibrilacija nije
moguća unutar 4 do 5 minuta nakon kolapsa. U prvim minutama nakon uspješne
defibrilacije, srčani ritam može biti spor i nedjelotvoran, stoga vanjska
masaža srca može biti potrebna do uspostave odgovarajuće srčane funkcije.
a. Imamo osnovno održavanje života odraslih i uporaba automatskih vanjskih
defibrilatora (BLS)
b. Napredno održavanje života odraslih (ALS).
2. ALGORITAM POSUPAKA OSNOVNOG ODRŽAVANJA ŽIVOTA ODRASLIH ( BLS )
Prepoznavanje kardiorespiratornog aresta
Provjera karotidnog pulsa je neprecizna metoda potvrđivanja prisutnosti
ili odsutnosti cirkulacije. Zdravstveni djelatnici kao i laici otežano
ustanovljavaju prisutnost ili odsutnost adekvatnog, odnosno normalnog
disanja kod unesrećenog bez svijesti. Mogući su razlog zatvoreni dišni
putovi ili to što unesrećeni ima povremene (agonalne) udisaje. Agonalni
udisaji su prisutni kod 40% unesrećenih s kardijalnim arestom. Laike treba
učiti da započnu kardiopulmonalnu reanimaciju ako je unesrećeni bez svijesti
(ne odgovara), odnosno ako ne diše normalno.
Tijekom edukacije treba naglasiti kako se agonalno disanje uobičajeno
javlja u prvim minutama nakon iznenadnog kardijalnog aresta. To je indikacija
za započinjanje kardiopulmonalne reanimacije i ne smije se zamijeniti
s normalnim disanjem.
Početno umjetno disanje
Opće je priznato kako usvajanju i održavanju vještina pomaže pojednostavljenje slijeda postupaka osnovnog održavanja života. Također je poznato kako spašavatelji ne žele izvoditi umjetno disanje usta-na-usta iz mnogo razloga, uključujući strah od infekcije i gađenje prema izvođenju postupka. Radi toga , ali i zbog naglašavanja vanjske masaže srca kao prioriteta, kod odraslih se preporučuje početi kardiopulmonalnu reanimaciju s vanjskom masažom srca, a ne početnim udisajima.
Ventilacija
Tijekom kardiopulmonalne reanimacije svrha ventilacije je održavanje odgovarajuće oksigenacije. Optimalni volumen upuhanog zraka, frekvencija upuhivanja te koncentracija kisika u upuhnutom zraku kojima se postiže odgovarajuća oksigenacija nisu do kraja poznati. Temeljem dostupnih znanstvenih podataka, preporuka za spašavatelje je da udisaj traje oko 1 sekunde, s dovoljno volumena da se prsni koš unesrećenog odigne, te da treba izbjegavati brze i snažne udisaje. Ova se preporuka odnosi na sve metode umjetnog disanja tijekom kardiopumonalne reanimacije, uključujući usta-na-usta i masku sa samoširećim balonom sa ili bez dodatnog kisika.
Vanjska masaža srca
Vanjska masaža srca stvara malen ali ključan protok krvi prema mozgu i miokardu, te povećava vjerojatnost da defibrilacija bude uspješna. Osobito je važna ako je prva defibrilacija primijenjena nakon više od 5 minuta.
Zaključci s Konsenzus konferencije 2005. uključuju:
1. Svaki puta kad se započinje vanjska masaža srca, spašavatelj bez odlaganja
smješta ruke „na sredinu prsnog koša“.
2. Prsni se koš pritiska frekvencijom od 100/min.
3. Treba paziti da se prsni koš utisne 4 – 5 cm (kod odraslih).
4. Prsnom košu treba dozvoliti da se vrati u početni položaj nakon svakog
pritiska.
5. Jednako vrijeme treba utrošiti na pritisak i vraćanje prsnog koša u
početni položaj.
6. Prekidi u izvođenju vanjske masaže srca trebaju biti minimalni.
7. Pipanje karotidnog ili femoralnog pulsa ne treba koristiti kao mjerilo
učinkovitosti arterijskog protoka.
Prethodne su smjernice preporučile pronalaženje sredine donje polovice
prsne kosti stavljanjem jednog prsta na donji kraj sternuma do kojeg klizi
druga ruka. Pokazalo se za zdravstvene djelatnike da brže pronađu taj
položaj ako su spašavatelji podučeni da „smjeste proksimalni dio dlana
jedne ruke na sredinu prsnog koša i da je prekriju drugom“, uz uvjet da
edukacija obuhvaća demonstraciju smještanja ruku na sredinu donje polovine
prsne kosti. Razborito je to proširiti na laike.
„Frekvencija pritisaka“ odnosi se na brzinu kojom primjenjujemo pritiske,
a ne na ukupan broj pritisaka svake minute. Broj pritisaka određuje frekvencija,
ali i broj prekida radi otvaranja dišnih putova, umjetnog disanja te analize
Automatskog vanjskog defibrilatora.
Omjer vanjske masaže srca i umjetnog disanja
Nedovoljni dokazi studija koje uključuju ljude podržavaju, zapravo, bilo
koji omjer vanjske masaže srca i umjetnog disanja. Podaci dobiveni na
životinjama i matematički model predlažu da bi omjer 30:2 trebao omogućiti
najbolji kompromis između protoka krvi i opskrbe kisikom.
Omjer 30 pritisaka prema 2 udisaja je, stoga, preporučena kada reanimaciju
provodi jedan spašavatelj, izvan bolnice, bili da je unesrećeni odrasli
ili dijete.
Reanimacija djece i utopljenika
Umjetno disanje, kao i vanjska masaža srca, važni su kod unesrećenih
kojima su rezerve kisika ispražnjene – otprilike 4 – 6 minuta nakon kolapsa
zbog ventrikulske fibrilacije, odnosno odmah nakon kolapsa kod kardijalnog
aresta zbog asfiksije. Prijašnje smjernice pokušale su uzeti u obzir razliku
u patofiziologiji, te su preporučile da se kod unesrećenih s prepoznatljivom
asfiksijom (utapanje, ozljede, trovanja) te djece, primjeni 1 minuta KPR-a
prije odlaska spašavatelja po pomoć. Većina se slučajeva naglog kardijalnog
aresta izvan bolnice ipak događa kod odraslih, te su kardijalnog porijekla
i uzrokovane ventrikulskom fibrilacijom. Spomenute dodatne preporuke su
tako pridonijele složenosti smjernica, odnoseći se tek na mali broj unesrećenih.
Također je važno da mnogo djece ne bude reanimirano iz straha od nanošenja
ozljeda. Taj je strah neutemeljen; puno je bolje upotrijebiti slijed KPR-a
za odrasle nego ne činiti ništa.
Radi lakšeg učenja i usvajanja, laike treba podučavati kako se slijed
KPR-a za odrasle može također upotrijebiti i kod djece bez svijesti i
bez spontanog disanja.
Slijedeće manje preinake slijeda KPR-a za odrasle, čine ga još pogodnijim za primjenu kod djece:
• Primijenite 5 početnih udisaja prije početka vanjske masaže srca( slijed
postupaka za odrasle)
• Jedan spašavatelj radi KPR tijekom 1 minute prije odlaska po pomoć.
• Utisnite prsni koš za otprilike trećinu njegove dubine; koristeći dva
prsta za djecu do 1 godine, te jednu ili dvije ruke za djecu do 8 godina,
ovisno o osjećaju da se utiskuje dovoljno duboko.
Spomenuta modifikacija, s 5 inicijalnih udisaja te 1 minutom KPR-a prije
odlaska samog spašavatelja po pomoć, može poboljšati ishod reanimacije
utopljenika. Ovu modifikaciju trebaju naučiti samo oni koji se posebno
brinu o utopljenicima (npr. spašavatelji na plažama).
Utapanje se lako prepoznaje. Laiku je, opet, teško utvrditi da li je kardiorespiratorni
arest izravna posljedica ozljede ili trovanja. Takvi unesrećeni se stoga
zbrinjavaju prema standardnom protokolu.
ZAKLJUČAK
Kardiopulmonalna reanimacija (KPR, srčano-plućno oživljavanje) u užem
je smislu postupak koji se provodi nakon zastoja rada srca (arest) sa
svrhom zaštite mozga od oštećenja zbog nedostatne ili prekinute cirkulacije
krvi, uspostave srčano-plućne akcije i izbjegavanja komplikacija. Počinje
je obično prvi koji zatekne osobu u arestu .
Kad je posrijedi vrijeme počinjanja KPR-a, tj. vremensko razdoblje koje
moždana stanica može izdržati u slučaju potpunog prekida cirkulacije,
a da ne dođe do nepopravljivih oštećenja, stručnjaci se slažu da maksimalno
iznosi tri, četiri minute .Takav postupak ima svoje zakonitosti , medicinski
i fiziološki uvjetovane, sažete u algoritam, a naziva se BSL.
Temeljni postupci održavanja života provode se po abecednom algoritmu
gdje je svako slovo početna riječ sustava organa ili postupka: A Airway
(uspostava dišnog puta) ./B Breathing (ventilacija) ,/C Circulation (uspostava
cirkulacije) ;/D Defibrilation (procjena srčanog ritma i ako VF/VT defibrilacija)
U širem je smislu riječ o određenim postupcima čiji je cilj da ne dođe
do aresta srca, znači pokušati uspostaviti normalnu cirkulaciju, rad srca
i pluća te primjereno funkcioniranje mozga i ostalih organa. U tom se
smislu provodi isključivo u medicinskoj ustanovi, pod nazivom ASL, a izvodi
je liječnik uz pomoć ostaloga medicinskog osoblja po također strogo utvrđenom
i praktičnom algoritmu.
Cilj je prve faze zaštititi mozak od oštećenja dopremanjem kisikom obogaćene
krvi, što se postiže učinkovitom masažom srca i umjetnim disanjem. Moždane
stanice najosjetljivije su na nedostatak kisika i zato najprije podložne
manjku kisika, zbog čega nastaju trajne promjene i propadanje stanica.
Za tu fazu odgovorne su prije svega srčana akcija i uspostava cirkulacije,
tj. masaža srca i umjetno disanje. Postupke iz ovih faza provodi medicinsko
osoblje (hitna medicinska pomoć ili u medicinskojustanovi).
Druga faza podrazumijeva uspostavu spontanog rada srca, najčešće medikamentima
(kardiotonici, tj. lijekovi za poboljšanje srčanog rada) i elektroopremom
(npr. aparat za defibrilaciju).
Treća, posljednja faza predstavlja brigu o pacijentu nakon uspostave srčanog
rada radi zaštite mozga i prevencije trajnih oštećenja.
LITERATURA
1. Prof dr P. Lalević „ Uvod u anesteziologiju i kardiopulmonalna reanimacija „
Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb 1979.2. Prof dr P. Lalević „ Anesteziologija “
Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb 1986.3. Vjenceslav Kiseljak „ Anestezija i reanimacija za medicinske sestre
i tehničare
Medicinska naklada, Zagreb 1996.4. Mladen Rakić „ Odabrana poglavlja iz reanimatologije za simpozij
medicinskih sestara „
Makarska 2002.5. Prof dr sc I. Husedžinović i dr S. Barišin „ Urgentna medicina ( hitna stanja ) „
Skripta 2006.
6. V. Vnuk „Urgentna medicina „ Zagreb, Alfa, 1995.7. http://www.crorc.org/materijali/smjerniceALS2005.php
8 http://depts.washington.edu/learncpr/
9. http://www.howstuffworks.com/
10 . http://www.anestezija.org/index.php/Kardiopulmonalna_reanimacija
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
