Hipertireoza

Anatomija štitne žlijezde

Štitna žlijezda ili štitnjača (gl. thyreoidea, grč. thyreos - štit, eidos - oblik) je endokrina žlijezda i ubraja se u skupinu najprokrvljenijih organa ljudskog tijela. Endokrine žlijezde (grč. endeon - unutra, krinein - izlučivati), ili žlijezde s unutarnjom sekrecijom, sintetiziraju u svojim specifičnim stanicama različite djelatne tvari inkrete koje se jednim imenom nazivaju hormoni (grč. hormanein - poticati, nukati na rad), jer potiču različite funkcije organizma, kao što su rast, mijena tvari i druge. Endokrine žlijezde nemaju odvodnih kanala, kao egzokrine žlijezde, pa svoje izlučevine (hormone) predaju neposredno u žilni sustav, u krvne kapilare, s kojima su najuže povezane, u limfne kapilare ili u cerebrospinalnu tekućinu.

sl 1. Endokrine žlijezde (3. Štitasta žlijezda)

Štitna žlijezda smještena je ispred dušnika u prednjem dijelu vrata i na vodoravnom presjeku ima potkovast oblik, te okružuje dušnik. Štitna žlijezda ima dva režnja, i to desni i lijevi režanj, koji povezuje suženi dio štitne žlijezde (isthmus gl. thyroideae), u razini druge do četvrte hrskavice dušnika.
Stoga štitna žlijezda ima oblik slova H, kojeg su okomiti krakovi desni i lijevi režanj, a vodoravni dio, koji ih povezuje, je istmus. Suženi dio može nedostajati i zamjenjuje ga vezivno tkivo, pa se doima da su režnjevi žlijezde međusobno odjeljeni. Svaki režanj širok je 20-25 mm i dugačak 40 mm. Volumen štitnjače je od 15 do 30 cm3, a masa normalne štitnjače iznosi od 12 do 20 g što ovisi o njezinom funkcionalnom stanju, spolu osobe, hormonskom statusu, te veličine osobe.
Štitnu žlijezdu oblikuju žlijezdano tkivo i vezivna osnova. Žlijezdano tkivo sadrži mnoštvo malih ili većih mješčića štitne žlijezde, folliculi gl. thyroideae, i u njima nalazimo homogenu tvar koloid koje su izlučile stanice stijenke mješčića. Koloid je homogena masa, različite konzistencije, a u svježem stanju je bistar i viskozan. Koloid u folikulima predstavlja rezervoar izlučenih hormona koje epitelne stanice resorbiraju i predaju u krv. Štitna žlijezda luči hormone tiroksin (T4), trijodtironin (T3) i kalcitonin.
Uz štitnu žlijezdu smještene su male ovalne do osam milimetara duge tvorbe koje se zovu doštitne ili nuzštitaste ili paratireoidne žlijezde ili epitelna tjelešca. Najčešće, uz svaki režanj štitnjače nalazimo po dvije doštitne žlijezde (gornja i donja), sveukupno četiri. Doštitne žlijezde luče paratireoidni hormon (PTH) koji održava normalnu koncetraciju kalcija u krvi. Za sintezu hormona štitaste žlijezde potreban je jod. Jod dobivamo uglavnom iz hrane. Dovoljna količina joda je oko 50 mg godišnje.
Ako štitna žlijezda izlučuje premalo hormona, inhibicija hipofize i hipotalamusa bit će smanjena, pa će se poticanje štitaste žlijezde povećati. To se, na primjer, događa u slučajevima gušavosti kojoj je uzrok nedostatka joda u hrani. U takvim okolnostima štitasta žlijezda ne može proizvoditi dostatnu količinu hormona, pa hipofiza izlučuje mnogo TSH, a tkivo se štitaste žlijezde znatno povećava.
Hipertireoza je naziv za prekomjernu funkciju štitnjače. Višak hormona štitnjače u tijelu može nastati i zbog drugih razloga, kao njihova unosa izvana ili kad višak ranije stvorenih hormona naglo izlazi iz žlijezde zbog upalnih bolesti. Iako sva ova stanja uzrokuju tireotoksikozu - naziv za ukupna kliničke, fiziološke i biokemijske nalaze koji nastaju kad je tkivo izloženo i odgovara na prekomjernu količinu hormona štitnjače - naziv hipertireoza treba upotrebljavati samo kod onih stanja kod kojih tireotoksikozu uzrokuje pojačana funkcija same štitnjače.
Prekomjernim lučenjem hormona štitnjače nastaju problemi s normalnim funkcioniranjem organizma. Tkivo u tijelu postaje izloženo prekomjernom lučenju hormona štitnjače, što dovodi do stanja koje nazivamo tireotoksikoza. Mogu se pojaviti mnogi simptomi, poput nervoze, brzog i pojačanog rada srca, povećane neugode pri boravku u toplim prostorijama, prekomjernog znojenja, drhtanja ruku, umora i gubitka težine.

HIPERTIREOZA

Hipertireoza (grč. Hiper- preko, iznad i Tireos-štit). Hipertireoza predstavlja skup simptoma i znakova nastalih usljed hipermetaboličkog poremećaja koji je u osnoviposljedica povećanog lučenja tireoidnih hormona (TH).

Zašto dolazi do pojave hipertireoze?

Točan uzrok pojave hipertireoze nije u potpunosti poznat. Najčešćim uzrokom hipertireoze smatra se tzv. Gravesova bolest, poznata još pod nazivom Basedowljeva bolest. To je autoimuni poremećaj, što znači da se radi o poremećaju pri kojem, iz zasad nepoznatih razloga, imunološki sustav pogrešno prepozna normalno, zdravo tkivo vlastitog organizma kao nepoznatog uljeza te ga napada.
U slučaju Basedowljeve bolesti, takvi se napadi manifestiraju povećanom proizvodnjom hormona štitnjače. Dolazi i do pojave ukočenosti ili oticanja očnih mišića, rezultat čega je zureći, preplašen pogled, te zaostajanje gornje vjeđe prilikom gledanja prema dolje. Isto tako, dolazi do proptoze očnih jabučica, što bolesniku daje karakterističan izgled izbočenih očiju. Prisutni su i ostali simptomi prevelike količine hormona štitnjače u tijelu (proljev, ubrzan rad srca, teško podnošenje vrućine, gubitak težine). Basedowljeva bolest može se genetski prenositi, a pogađa žene više nego muškarce. Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, no najčešće se pojavljuje kod ljudi između 30 i 50 godina starosti.
Od ostalih uzroka hipertireoze vrijedi spomenuti tzv. nodoznu toksičnu strumu. To je stanje kada u štitnjači postoji čvor koji pojačano proizvodi hormone. Prolaznu hipertireozu može uzrokovati subakutna upala štitnjače, koja se očituje jakim bolovima u vratu, povišenom sedimentacijom eritrocita, a obično se javlja nakon preboljele viroze. U rijetkim slučajevima hipertireozu može izazvati i tumor hipofize, odnosno poremećaj na razini hipotalamusa i hipofize, pri čemu dolazi do povećanog lučenja tireotropina (TSH), koji pak potiče lučenje hormona štitnjače.
Dob i spol:
Hipertireoza se može razviti u svakoj životnoj dobi, iako najviše u žena između 20 i 50 godina. U muškaraca je 3-4 puta rjeđa, iako se u zadnje vrijeme taj omjer promijenio na štetu muškaraca.

Sekumdarna hipertireoza

Hipertireoza može biti posljedica ali rijetko, tumora hipofize , koji može pojačano lučiti hormon TSH, koji zatim pojačano stimulira štitnjaču na rad.Drugi rijetki uzrok hipertireoze je nosjetljivost hipofize prema tiroidnom hormonu uslijed čega hipofiza počinje lučiti previše hormona koji zatim potiče štitnjaču.
U trudnoći žene koje imaju patološku trudnoću ( mola hidatoza ) mogu imati hipertireozu zbog prekomjerne stimulacije na rad štitnjače koju potiču visoke razine korionskog gonadotropina ( hormona iz mole) u krvi.Hipertireoza prestaje onog trenutka kada takva patološka trudnoća bude prekinuta pobačajem, a humani korionski gonadotropin se smanji u krvi.
Uzrok:
Najčešći uzrok hipertireoze, kod 70-80% bolesnika, je pretjerana aktivnost cijele štitne žlijezde, autoimuna bolest štitnjače koja se još naziva difuzna toksična struma, Gravesova bolest, Parryeva bolest ili Basedowljeva bolest. Uzrok Gravesove bolesti je nepoznat, a pojačana proizvodnja i izlučivanje hormona nastaje zbog prisutnosti antitijela u krvi koja djeluju kao abnormalni stimulator žlijezde. Ovaj oblik hipertireoze zna se javljati obiteljski.
Rjeđe se u pozadini poremećaja nalazi jedan ili više čvorova ili kvrga u štitnjači koji postaju pretjerano aktivni te izlučuju višak hormona, a nazivaju se toksična nodularna ili multinodularna struma ili guša (nodulus, lat. = čvor). Nije poznato zašto pojedini čvorovi postaju hiperaktivni.
Hipertireoza može nastati zbog povećanog stvaranja TSH, tiroid-stimulirajućeg hormona hipofize koji potiče stvaranje hormona štitnjače. Uzrok ovog stanja često je tumor, adenom hipofize.
Trofoblastni tumor, koriokarcinom ili hidatiformna mola, također mogu uzrokovati prekomjernu proizvodnju ovih hormona.

Gravesova bolest

Ova bolest ubraja se u bolesti koje uzrokuje antitijelo koje potiče štitnjaču na stvaranje previše tiroidnog hormona.Ona zahvaća cijelu štitnjaču i zato se zove još i difuzna toksična guša (u potpunosti uvećana štitnjača koja luči previše hormona štitnjače). Za nju je karakteristično postojanje tri glavna simptoma: egzoftalmus (izbočene oči ili jedno oko), znatno povećanje čitave žlijezde na vratu i rijeđe izdignuta, crvena koža u području iznad potkoljenica.Oči se izbočuju izvan očne duplje u hipertireozi zbog odlaganja tvari iza očne jabučice u očnoj duplji. To izbočenje uzrokuje kod oboljelih zurenje očima, otežano kretanje očnim jabučicama, jer očni mišići ne mogu pratiti izbočene očne jabučice, tako da se javljaju i dvoslike kod oboljelih. Vjeđe se zbog izbuljenih očnih jabučica ne mogu u potpunosti zatvoriti, tako da su česte suhoća i infekcije očiju. Očni simptomi mogu još dugo zaostati nakon smirenja rada štitnjače u Gravesovoj bolesti.
Oni se mogu olakšati podizanjem uzglavlja kod spavanja, primjenom kapi za oči, spavanjem s pričvršćenim zatvorenim očnim vjeđama i ponekad uzimanjem diuretika ( lijekova za poticanje mokrenja). Dvoslike se mogu ublažiti nošenjem naočalama s prizmama. Iznimno je za liječenje očnih simptoma potrebna primjena kortikosteroidnih lijekova, rendgensko liječenje očnih duplji ili operacija oka.
Kod Gravesove bolesti zbog odlaganja iste tvari kao u očnoj duplji iza očne jabučice, ista tvar ali rijeđe može se odlagati na kožu, najčešće iznad potkoljenica. Zadebljano područje može svrbiti i biti crveno, a na pritisak prstom može biti tvrdo. Svrbež i crvenilo kože može se olakšati kortikostreoidnim kremama, mazanjem lokalno na mjestu promjene na koži ali ne dulje od 10 dana. Ovaj problem najčešće nestaje spontalno, nekoliko mjeseci ili godina nakon smirivanja simptoma Gravesove bolesti.

Toksična čvorasta guša

Kod toksične čvoraste guše postoje aktivni čvorići u štitnjači, jedan ili nekoliko njih koji luče pojačano hormon štitnjače, neovisno o nadzoru nadređenog hormona TSH koji luči hipofiza. Čvorići su uglavnom dobroćudni aktivni čvorići tj. tumori koji luče homone i oni nisu povezani s izbočenim očima (egzoftalmusom) i kožnim problemima Gravesove bolesti.
Simptomi:
Simptomi hipertireoze odraz su pojačanog djelovanja hormona štitnjače na cijelo tijelo. Rijetko se događa da nema simptoma (najčešće kod lakših oblika bolesti). Štitnjača je najčešće cijela povećana. Kod čvorastih (nodoznih) guša može se napipati jedan ili više tvrđih čvorova koji su obično pomični pri gutanju.
Bolesnici se žale na nervozu, nemir, emocionalnu labilnost, nemogućnost spavanja, tresavice, česte stolice, pretjerano znojenje, slabo podnošenje vrućine, lupanje srca i ubrzan rad u mirovanju (frekvencija iznad 100 otkucaja u minuti). Krvni tlak je umjereno povišen. Postupno se mogu javiti nepravilnosti rada srca u vidu različitih poremećaja ritma (paroksizmalna tahikardija, fibrilacija atrija). Uobičajen je gubitak tjelesne mase unatoč dobrom ili povećanom apetitu jer je ubrzan metabolizam i pokretljivost crijeva čime se objašnjavaju učestale stolice. Postoji slabost mišića natkoljenice i nadlaktice s gubitkom snage koja se često očituje otežanim penjanjem uz stepenice. Žene u premenopauzi sklone su oligomenoreji i amenoreji (rjeđi broj ili potpuni izostanak menstrualnih ciklusa). Može se javiti otežano disanje i u starijih bolesnika pogoršanje angine pektoris i /ili zatajenje srca. Koža je topla, vlažna i meka, baršunasta. Ponekad se javlja crvenilo na dlanu (palmarni eritem) i vitiligo, poremećaj pigmentacija kod kojeg na ograničenim područjima kože nedostaje pigment. Kosa je tanka, svilenkasta, prorijeđena i često opada; nokti su krhki i lako pucaju te se odvajaju od ležišta (oniholiza, Plummerov nokat). Prisutno je fino drhtanje prstiju i jezike te pojačani refleksi.
Oči često suze, postoji karakteristični pogled s proširenim vjeđama, rijetko treptanje, zaostajanje kapaka pri pogledu prema gore, a smanjena oštrina vida može upućivati na oštećenje očnog živca.
Dodatni simptomi mogu postojati ovisno o tome koja je bolest uzrokovala hipertireozu.
Hipertireoza je karakterizirana fazama smirenja i nepredvidivog nastupa, trajanja i izlječenja.

Dijagnoza

Na hipertireozu se posumnja temeljem simptoma te se pregledom i pretragama dokazuje postojanje hipertireoze i otkriva njen uzrok. Obično je prva pretraga mjerenje hormona štitnjače i TSH u krvi. Snimanjem štitaste žlijezde nuklearno-medicinskim metodama omogućuje prikaz njihove građe i funkcije te se na taj način može utvrditi njena hiperfunkcija.
RAIU, radioiodine uptake, mjerenje je količine radioaktivnog joda koji uzima štitnjača. Kod Gravesove bolesti TSH je nemjerljiv, RAIU, T4 i T3 su povećani, a ponekad su RAIU i T4 normalni, a T3 povećan (T3 toksikoza). Povećan titar odgovarajućih antitijela je jak dokaz za dijagnozu Gravesove bolesti.
Kod toksične nodularne guše dijagnoza se postavlja na temelju povećane žlijezde iako je to ponekad manje uočljivo zbog kratkog vrata ili vratne kifoze. RAIU i scintigrafija su važni za dijagnozu, a vrijednosti hormona štitnjače su često neznatno povišene.
Adenom hipofize dokazuje se snimanjima glave.
Trofoblastni tumori dokazuju se mjerenjem humanog korionskog gonadotropina (HCG) u krvi ili mokraći, ultrazvukom, analizom tkiva.

sl. 2. UZ Štitaste žlijezde

Liječenje

Na odluku o liječenju utječe niz čimbenika kao dob, tip/uzrok hipertireoze, dostupnost odgovarajućih oblika liječenja, alergija na lijekove, težina simptoma i dodatne bolesti.

Lijekovi

Najčešća terapija su antitireoidni lijekovi, tireostatici. U bolesnika odabranih za dugotrajnu antitireoidnu terapiju gotovo uvijek se može postići zadovoljavajuća kontrola ukoliko se primijeni odgovarajuća doza lijeka. Lijekovi izbora su propiltiouracil (npr. 100-150 mg svakih 6-8 h) te metimazol.
Propiltiouracil djeluje brže jer smanjuje pretvorbu T4 u T3 i tako dovodi do bržeg poboljšanja i smanjenja simptoma. Ovi lijekovi stvaraju kemijsku blokadu proizvodnje hormona štitnjače, a djeluju samo dok se lijek primjenjuje. Jednom kad se postigne normalna razina hormona štitnjače, eutireoza, dnevnu dozu treba smanjiti na najmanju količinu koja može kontrolirati bolest. Zbog prevelike količine ovih lijekova može nastati suprotno stanje - manjak hormona, odnosno hipotireoza pa se u nekim klinikama zajedno s ovim lijekovima daju i hormoni štitnjače (levotiroksin). Nije moguće predvidjeti koliko dugo će bolesnik trebati uzimati lijekove jer je to određeno prirodnim tijekom bolesti. Općenito, dužim uzimanjem lijekova veća je mogućnost dobrog stanja bolesnika nakon prestanka. Općenito se liječenje provodi 12-24 mjeseci nakon čega 35-50% bolesnika ostaje bez tegoba duže vrijeme ili neograničeno. Glavna nuspojava uzimanja antitireoidnih lijekova je smanjenje broja leukocita, leukopenija, što u težim slučajevima zahtijeva prekid uzimanja lijekova. Ponekad se pojavi alergični osip ili preosjetljivost na lijek. Te komplikacije mogu nestati ako se uz smanjenu ili istu dozu daju lijekovi antihistaminici ali se u slučaju pojave preosjetljivosti radije prelazi na drugi lijek. U rijetkim slučajevima javlja se potpuni nestanak granulocitnih leukocita, hepatitis, vrućica i bolovi u zglobovima.
Osim terapije lijekovima koji ometaju stvaranje hormona liječenje hipertireoze provodi se i uništavanjem tkiva štitnjače čime se ograničava stvaranje hormona. To se postiže radioaktivnim jodom ili kirurškim putem. Ovako se postižu trajne promjene građe žlijezde, kontrola aktivne faze te je veća vjerojatnost sprječavanja kasnijeg ponavljanja simptoma. Međutim, kirurški zahvat ili zračenje lakše mogu izazvati kasniju hipotireozu.
Jodid sprječava otpuštanje hormona iz štitnjače i njegovi povoljni učinci nastaju znatno brže nego kod antitireoidinh lijekova. Stoga se koristi u bolesnika s tireotoksičnom krizom i teškom bolesti srca. Odgovor na terapiju jodom često je nepotpun i prolazan, a kako povećava zalihe hormona u žlijezdi može odgoditi povoljno djelovanje antitireoidnih lijekova. Stoga se radi sigurnosti jodid koristi isključivo u kombinaciji s antitireoidnim lijekovima.
Kortikosteroidi u velikim dozama (npr. 2 mg deksametazona svakih 6 h) mogu se dati kad je potrebno hitno suzbijanje tireotoksikoze; oni smanjuju koncentraciju T4 u krvi.
Natrijev ipodat, jodno kontrastno sredstvo za rendgensko snimanje ima slično djelovanje kao kortikosteroidi. Jod oslobođen iz ovog sredstva sprječava izlučivanje T3 i T4 iz štinjače, a T3 u krvi se još smanjuje djelovanjem ipodata.
Adrenergični antagonisti, beta blokatori, se koriste zbog živčane komponente bolesti. Propranolol je iz te skupine lijek izbora zbog neznatnih nuspojava. Doze od 40-120 mg na dan mogu kontrolirati znojenje, tresavicu i ubrzano lupanje srca, a donekle smanjuje i pretvaranje T4 u T3. Propranolol ne djeluje na temeljne metaboličke poremećaje pa ga treba upotrebljavati samo kao pomoćnu terapiju i to u vrijeme dok se očekuje odgovor na druge terapije, pri liječenju tireotoksične krize. Atenolol, metoprolol i nadolol drugi su lijekovi iz ove skupine koji se također mogu koristiti.
Radioaktivnim jodom (131I) oštećuju se stanice štitnjače. Ovaj je oblik liječenja relativno jednostavan, ekonomičan, djelotvoran te se njime izbjegavaju operacijske i postoperacijske komplikacije koje su uvijek moguće pri kirurškom zahvatu.
Budući je jod potreban za proizvodnju njenih hormona štitnjača ga uzima iz krvi bez obzira na njegov oblik. Kasnih 1930-ih godina liječnici su uočili kako štitnjača uzima radioaktivni jod isto kao i normalni što je osnova ove terapije. Kod ovog oblika liječenja pacijent uzima kapsulu ili pije vodu s radioaktivnim jodom koji je bez okusa i mirisa. Nakon što se proguta, radioaktivni jod iz crijeva ulazi u krv te ga brzo upijaju hiperaktivne stanice štitnjače. Tijekom nekoliko tjedana koliko obično traje liječenje radioaktivni jod oštećuje stanice koje su ga uzele. Rezultat je smanjenje veličine štitnjače, smanjenje proizvodnje njenih hormona i normalizacija koncentracije hormona u krvi. Iako se liječnici maksimalno trude izračunati optimalnu količinu radioaktivnog joda za kontroliranje poremećaja ponekad se javljaju nuspojave: pacijent može i dalje imati hipertireozu, iako u blažem obliku nego ranije, a češće razvija hipotireozu kod koje je smanjena proizvodnja hormona štitnjače. Čak 40-70% pacijenata liječenih radioaktivnim jodom će razviti hipotireozu nekoliko mjeseci ili više godina nakon završetka terapije. Srećom hipotireoza se lako liječi nadomještanjem hormona štitnjače preparatima koji se uzimaju jednom dnevno. Ovakvo liječenje se tada uzima doživotno. Premda se hipotireoza lako liječi podmukao nastanak može prikriti dijagnozu dok se ne razviju ozbiljne komplikacije i stoga neki liječnici preporučuju sve bolesnike liječiti velikim dozama radioaktivnog joda kako bi se osiguralo izlječenje tireotoksikoze i nakon toga nastavilo trajno nadomjesno liječenje hormonima štitnjače.
Kad se kod odraslih primjenjuje u terapijskim dozama ne nalazi se povećana naknadna učestalost karcinoma i leukemija. Međutim, kad se primjenjuje kod djece ova terapija može biti čimbenik rizika za nastanak karcinoma. Iako nije dokazano kako potiče mutacije mnogi liječnici ovu terapiju preporučuju osobama starijim od 30 godina ili onima koji više ne žele imati djecu. Osim toga, što je duže trajanje života nakon terapije veća je vjerojatnost razvoja hipotireoze. Stoga se kod mlađih osoba ova terapija preporučuje ako se hipotireoza javlja nakon kirurškog zahvata, onima koji odbijaju kirurški zahvat te onima kod kojih se iz bilo kojeg razloga kirurški zahvat ne može obaviti.
Hipotireoza nije česta posljedica kad se ovaj način liječenja primjenjuje za toksičnu multinodoznu strumu jer je aktivnost pojedinih dijelova žlijezde kod ove bolesti promjenjiva pa će ranije mirna područja proizvoditi hormon umjesto onih koje je uništio radioaktivni jod.
Doze radioaktivnog joda razlikuju se kod različitih bolesti pa je kod multinodozne toksične strume obično potrebna veća doza nego kod Gravesove bolesti.
Radijacijski tireoiditis, upala štitnjače uslijed zračenja, povremeno se javlja kao neposredna komplikacija terapije radioaktivnim jodom. Pojavljuje se obično unutar 7-10 dana.

Kirurški zahvat

Ponekad je potrebno odstranjivanje dijela štitnjače kako bi se kontrolirala bolest. Ako je samo jedan čvor u štitnjači hiperaktivan operacija je vrlo jednostavna - uklanja se samo taj čvor.
Ako je prisutno mnogo hiperativnih čvorova (multinodozna toksična guša) ili je cijela žlijezda hiperaktivna (Gravesova bolest), kirurg će trebati gotovo cijelu štitnjaču. Ovaj se postupak naziva suptotalna tireoidektomija. Prije kirurškog zahvata bolesnike je lijekovima potrebno dovesti u eutireoidno stanje, odnosno stanje normalne koncentracije hormona štitnjače.
Rane komplikacije ovog zahvata su anestetički incidenti, krvarenje koje ponekad uzrokuje teškoće disanja i oštećenje povratnog živca s paralizom glasnica. Kasne su komplikacije infekcija rane, krvarenje, hipoparatireoza i hipotireoza. Kirurški zahvat metoda je izbora u većih i nodoznih struma, kod hipertireoze dužeg trajanja s porastom guše, kod kontraindikacija za primjenu tireostatika te upornih i čestih recidiva bolesti.

Zaključak

Hipertireoza predstavlja skup simptoma i znakova nastalih usljed hipermetaboličkog poremaećaja koji je u osnovi posljedica povećanog lučenja tireoidnih hormona (TH). Uzrok oboljenja nije poznat. Hipertireoza je relaivno često oboljenje kod savremenog čovjeka. Najčešće oboljevaju osobe izmedju 30 i 40 godina, rjeđe mlađe od 20 godina, a vrlo rijetko oboljevaju djeca ispod 10 godina. Žene daleko češće oboljevaju od muškaraca i taj odnos iznosi 6:1. Obično je riječ o ženama od 45 godina. Danas uglavnom koristimo tri osnovna postupka za liječenje hipertiroze. To su: tireosupresivni lijekovi, suptotalna tireoidektomija i radioaktivni jod.

Literatura:

1.ALEŠIN V.B(1951) GISTOFIZIOLOGIJA MOSKVA (25-55)

2.BOŽOVIĆ B.(1962) KLINIČKA ENDOKRINOLOGIJA BEOGRAD-ZAGREB(531-536)

3.DRAZNIN (1963) OSNOVE ENDOKRINOLOGIJE MINSK (66-69)

4.ĐURIĆ S. (1954) INTERNA MEDICINA MINSK (36-45)

5.www.google.com (HIPERTIREOZA)

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi