ETIKA I PROFESIONALIZAM U MARKETINGU

• izgradnju povjerenja i saradnje među pojedincima u organizaciji,
• da služi kao moralni čuvar koji će ukazivati organizaciji i društvu na relativni značaj određenih moralnih vrijednosti,
• biti moralni arbitar u rješavanju suprotstavljenih tvrdnji zasnovanih na pojedinaćnim ličnim interesima
• pojašnjavati organizaciji suprotstavljene vrijednosti i principe proizašle iznovih moralnih dilema.

1. POJAM ETIKE

Pojam etika dolazi od grčke riječi „ethos“što znaći običaj, navika ili ćud. Etika je filozofska disciplina koja ispituje smisao i ciljeve moralnih htijenja,osnovne kriterijume za moralno vrednovanje,kao i u opšte zasnovanost i izvor morala.To jest etika podrazumijeva skup moralnih vrijednosti i standarda kojima se definiše poželjno ponašanje. Dakle,etika kao nauka o moralu nema samo zadatak da upozna ljude sa tim šta je to moral i koje su njegove osnovne komponente, već i da zauzme kritički stav prema postojećoj moralnoj praksi.Etika je sistem normi i vrijednosti kojih se treba pridržavati. Etika je moralno procjenjivanje pojedinih odluka i akcija, kao prihvatljivih ili neprihvatljivih, sa aspekta opšte prihvaćenih načela ponašanja. Etiku čine sva moralna načela koja određuju dobro i loše ponašanje pojedinaca, organizacije ili udruženja. Predmet proučavanja etike je moral,odnosno aktivnost i praksa koja uzima u obzir važnost dobroga i lošeg, kao i pravila koja regulišu te aktivnosti. Kao teorija morala, etika se bavi njegovim izvorima, razvojem,principima i normama ljudskog ponašanja, utvrđujući pravila moralnog, koja se objedinjuju u etički kodeks. Francuski filozof Montesquie napisao je ove opšte ljudske etičke rijeći: ”Kada bih znao nešto sto bi za mene moglo biti korisno, a štetilo bi mojoj porodici,ja bih to izbacio iz svog duha.Kada bih znao nešto korisno za svoju porodicu,a to ne bi bilo korisno za moju domovinu, ja bih pokušao to da zaboravim.Kada bih znao nešto korisno za svoju domovinu,a bilo bi štetno za Evropu,odnosno kada bi to bilo korisno za Evropu, a štetno za ljudski rod-ja bih to smatrao zločinom, pošto sam nužno čovjek, a slučajno Francuz.” U toku svoje poslovne karijere moraćete da donesete mnoge odluke.Ipak,postoji jedna stvar koju vam niko ne može oduzeti,sem ako to sami ne dozvolite – a to je vaš integritet. U poslu, kada ljudi govore o etici,oni ustvari govore o ponašanju,jer se svaki dan nalaze u poslovnim situacijama kada treba da odluče koja je od dvije ili više opcija dobra i ispravna. Poslovna etika se može proučavati sa različitih aspekata uključujući i aspekt zaposlenog, preduzeća i društva kao cjeline.Veoma često se događaju situacije u kojima postoji konflikt između više subjekata – zadovoljenje interesa jednog subjekta prouzrokuje štetu drugom subjektu.

2. ETIČKI KODEKS

U razmatranju etičkih razlika između kultura, uočena je zavisnost između etike i nivoa razvoja ekonomije. Tako djela, koja bi se okarakterisala kao totalno moralno neprihvatljiva u bogatim društvenim sredinama, u siromašnim se mogu dozvoliti pod određenim okolnostima. Međutim, povezivanje morala između razvijenih i nerazvijenih, uglavnom se odnosi na nametanje standarada razvijenih zemalja. Priznanje razlike etičkih standarda između kultura neospomo vodi ka uvažavanju široko prihvačenog morala cjelokupnog društva. Mada misije ponekad predviđaju prva upoznavanja sa etikom organizacije, veliki broj organizacija izdaje različita dokumenta ističući njihove etičke principe i politike. Takva dokumenta su: etički kodeks i “knjiga etičkih i korporativnih principa”.

Da bi se javnost u izvjesnom smislu zaštitila od eventualne neodgovornosti i lošeg ponašanja, na nivou strukovnih organizacija donose se kodeksi ponašanja ili pravila ponašanja zaposlenih u odnosima s javnošću. Kodeks profesionalnog ponašanja u odnosima s javnošću obuhvata politiku, načela ipravila koji usmjeravaju ponašanje pojedinaca i grupa koji se profesionalno bave ovom oblašću. On je specifičan i koristan je samo ako doprinosi efektivnosti u regulisanju ponašanja pripadnika ove profesije. Pisanje i formalno utvrđivanje kodeksa odnosa s javnošću nije dovoljno. Široko je rasprostranjeno mišljenje da je za institucionalizovanje etičkog ponašanja neophodno formiranje etičkog odbora, sastavljenog od odredenog broja članova koji su dobro upoznati sa praksom odnosa s javnošću. Funkcije takvog odbora bile bi: održavanje redovnih sastanaka na kojima bi se raspravljalo o etičkim problemima, bavljenje važnim područjima odnosa s javnošću, prenošenje kodeksa svim članovima organizacije, sprovođenje akcija na osiguranjupridržavanja kodeksa, nagrađivanje pridržavanja i kažnjavanje povreda kodeksa, sprovođenje nadzora i kontrole da bi se ustanovile moguće povrede kodeksa, revizija, ispravke i dopune kodeksa i izvještavanje upravnog odbora o aktivnostima etičkog odbora.Da bi etički kodeksi imali efekta, trebalo bi definisati i odredbe za njihovo sprovođenje. Zaposlene u odnosima s javnošću, koji se ne pridržavaju etičkih pravila, treba smatrati odgovornim za svoje akcije.

Koliki značaj se pridaje ovoj problematici u zemljama razvijenog svjeta, pokazuje ne mali broj već usvojenih kodeksa. Međunarodno udruženje za odnose s javnošću ima svoj kodeks profesionalnog ponašanja kojim obavezuje svoje članove da se, pri sprovođenju aktivnosti odnosa s javnošću, moraju pridržavati utvrđenih pravila. On se sastoji u sljedećem:

• Ponašanje prema praksi odnosa s javnošću
• Ponašanje prema javnosti, medijima i drugim profesijama
• Ponašanje prema poslodavcima i klijentima
• Ponašanje prema kolegama
• Interpretacija Kodeksa

Etički kodeks predstavlja formalizovana pravila i standarde ponašanja kojima organizacija iskazuje šta očekuje od svojih zaposlenih. Zaposleni u organizaciji znaju šta se od njih očekuje i kakve su sankcije za kršenje pravila ponašanja. Kodeks sadrži opšte smjernice za ostvarivanje ciljeva organizacije na moralno prihvatljiv način. Da bi se javnost zaštitila od eventualne neodgovornosti i lošeg ponašanja, na nivou strukovnih organizacija donose se kodeksi ponašanja ili pravila ponašanja zaposlenih uodnosima s javnošću. Kodeks profesionalnog ponašanja uodnosima s javnošću obuhvata politiku, načela i pravila koji usmjeravaju ponašanje pojedinca i grupa koji se profesionalno bave ovom oblašću. U zemljama razvijenog svjeta su usvojeni kodeksi: Kodeks ponašanja Međunarodnog udruženja za odnose s javnošću, Kodeks profesionalnih standarda Američkog udruženja za odnose s javnošću. Knjiga etičkih korporativnih principa obično je u formi kratkog objašnjenja osnovnih uvjerenja organizacije i napravljena je da predstavlja principe za upravljanje. Principi etike definišu se kao jasni formalni dokumenti koji određuju međusobne etičke veze u organizacionom životu. Mnoge organizacije zahtijevaju da njihovi zaposleni potpišu uvjerenja i time potvrde da razumiju i da poštuju konkretna etička pravila.

3. PROFESIONALIZAM

Većina osnovnih etičkih načela uređena je zakonima i pravilima ponašanja. Najmanje što se očekuje od zaposlenih od pojedinaca i organizacija je da se pridržavaju zakona i pravila i usvojenih standarda ponašanja. Etički standardi razlikuju se među nacijama i društvima. Suštinu odnosa s javnošću čini razumijevanje između organizacije i njene ciljne javnosti, koje se zasniva na povjerenju i poštovanju usvojenih vrijednosti. Jedno od osnovnih načela odnosa s javnošću je odgovornost za pružanje činjenićnih informacija. Suštinska razlika između pojmova oglašavanje i odnosi s javnošću – svrha oglašavanja je načiniti pravi izbor informacija koji će obezbijediti potražnju za određenim proizvodom, a svrha odnosa s javnošću je uspostavljanje komunikacije sa ciljnom javnošću, bez prethodno izvršene selekcije informacija. Odnosi s javnošću su tijesno povezani sa poslovnom etikom: Etika kao komponenta korporativnog identiteta (moralna pravila i norme unutar organizacije), Etika kao komponenta korporativne kulture (moralna pravila su dio korporativne kulture), Etika kao komponenta upravljanja poslovanjem organizacije (poslovanje je usklađeno sa etičkim normama društva), Etika kao komponenta interne komunikacije (ponašanje zaposlenih se usklađuje sa etičkim normama).
Zaposleni uodnosima s javnošću moraju sprovoditi zadate aktivnosti poštujući usvojeni profesionalni kodeks (moraju biti profesionalni, nekorumpirani itd.). Neka od osnovnih načela kojima se zaposleni moraju voditi u sprovošenju svojih aktivnosti: Poštenje, Prikazivanje svih strana jednog problema Poštovanje integriteta i neistomišljenika Prenošenje suštine poslovne etike bazirane na sopstvenim standardima i standardima društva, Razvijanje povjerenja isticanjem suštine, Ne žrtvovati dugoročne ciljeve zarad kratkoročnih. Zaposleni se često susreću sa situacijama gdje se zahtijeva moralni sud, pri čemu se ne mogu naći brzi i laki odgovori. , Glavna karakteristika svih aktivnosti odnosa s javnošću moraju biti standardi profesije, a ne standardi poslodavca ili klijenta.

4. LICENCIRANJE I AKREDITACIJA

Nedostatak licenciranja i jasnih kriterija koje neko mora zadovoljiti da bi se bavio ovim poslom, nedostatak obvezujućeg kodeksa ponašanja i primjerenih sankcija za nepoštivanje standarda struke, donosi probleme i struci i ljudima koji se njome bave. Jedan od primjera može biti da mnogo firmi i pojedinaca koji se bave odnosima s javnošću izbjegavaju korištenje termina odnosi s javnošću jer ima negativne konotacije, pa radije upotrebljavaju komunikacijski menadžment.Većina udruženja, u osnovi se zasnivaju na dobrovoljnom članstvu i njihovi su propisi obvezujući samo za članove. Etički kodeks ima više namjeru promovisati moralne vrijednosti kao što su istina, pravednost i fer odnos prema klijentima, novinarima i ostalim partnerima, nego stvarno propisati smjernice koji bi pomogle u rješavanju konkretnih problema s kojima se susrećemo u praksi. Takođe, Sud časti ili slična tijela udruženja nemaju jasne odrednice prema kojima bi procjenjivali što jest u skladu sa načelima struke, nemaju mehanizme koje primjenjuju u slučaju nepoštivanja i naravno, njihove se odluke i preporuke ponovo odnose samo na članove. Iz svega toga proizlazi da dobrovoljna udruženja zapravo nemaju nikakve ozbiljne ovlasti za regulisanje struke osim promocije ideala.
Licenciranje struke za početak bi značilo osnivanje komore i donošenje zakona o struci. Zatim, za obavljanje struke bilo bi obvezno biti članom komore, završiti obrazovanje na nekoj od akreditiranih institucija, poštovati propisane etičke standarde, za koje bi u slučaju nepoštivanja slijedile sankcije. Mnoge profesije kao što su medicina, odvjetništvo, građevina i druge, odavno su licencirane i meni se čini da je to zapravo valjan način da struka postane profesija s jasnim standardima, zahtjevima i mjerama koje se primjenjuju za one koji ne poštuju pravila struke.Naravno, treba razmisliti kako bi se licenciranje moglo provesti. Licenciranje bi zahtijevalo da se propišu načini ponašanja i aktivnosti koje bi bile zabranjene ili striktno regulisane, tu postoji problem oko definisanja tih aktivnosti.

POTVRDA O ODOBRENOJ PRESS AKREDITACIJI:

• Potvrdu da ste akreditovani i uputstvo za preuzimanje ćete dobiti blagovremeno.
• Ukoliko ste novinar pisanog medija ili TV stanice, bićete obaviješteni i o tome da li jei koliko vremenski dozvoljen video – zapis ili fotografisanje ovog festivala

5. ETIKA U INDIVIDUALNOJ PRAKSI

U organizacijima svijeta rada se stalno, svjesno ili nesvjesno, bavimo različitim oblicima etičkog procjenjivanja i moralnog ocjenjivanja procesavladanja i djelanja. Osnovni pojmovi koje tada koristimo u jeziku poslovne etike su: vrijednosti, prava, obaveze, pravila i odnosi. Ovo su osnovni pojmoviu jeziku poslovne etike. Otuda valja ukazati na na njihov sadržaj. Vrijednosti su relativno trajne želje koje same po sebi izgledaju dobre,kao mir ilidobra volja. Vrijednosti posjeduje i pojedinac i organizacija, kao što su veličina, rentabilnost ilipravljenje kvalitetnog proizvoda, kao i poštovanje prema pojedincu, timskirad, predanost potrošačima, inovacije i integritet kao osnovna pravila.
Pravo je zahtjev koji daje nekoj osobi “prostor” u kome može da djeluje.Izraženo malo formalnijim terminima, ovaj prostor bi mogao da se nazove“sfera auto-nomije” neke ličnosti, ili, jednostavnije, njegova ili njena sloboda. Prava su rijetko apsolutna; mnogi ljudi bi se složili da je domet ličnih pravaograničen pravima drugih. Obično imate pravo da otvoreno kažete svojemišljenje - sve dok ne klevetate drugu osobu. Staviše, prava su u korelaciji sobavezama. Kad god neko ima neko pravo, drugi ima obavezu da ga poštuje. Riječ je o uzajamnom priznavanju pomenutih vrijednosti i dobara svakome i zasvakoga, načela koje postavlja granicu samovolji i zabranjuje povredu tuđegdobra i nalaže priznavanje i uvažavanje tog dobra. Neminem laedere (nikogne povrjeđivati) i suum ciucque tribuere (svakom dati njegovo) - tako su stariRimljani formulisali dva osnovna oblika načela pravičnosti.Sažeto kazano, pojam pravičnosti i zahtjev za pravilnošću u postupanju (odnošenju) sadrže bar sljedeće komponente: priznanje neke jednakosti ili jednake vrijednosti subjekata koji se odnose, pa time i njihove jednakopravnosti ili jednake ovlašćenosti na dobra, pristajanje da se prema drugome postupa samo onako kako bismo htjeli da drugi prema nama postupa (načelo uzajamnosti ili recipročnosti), postavljanje granice vlastitom ponašanju, koju nameće načelo recipročnosti, a koje se ispoljava naročito u obliku zabrana povrede tuđeg dobra. Ne ubij, ne ukradi, ne svjedoći lažno, ne kleveći itd., - to su ona “ne” koja je društveno organizovani i razumom obdareni čovjek morao da naredi svojoj nagonskoj prirodi i koja stoje u osnovi humanizacije čovjeka ili pretvaranja čovjeka iz prirodnog u društveno biće.

6. ETIKA U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU I MEDIJIMA

Etike u odnosima s javnošću je samo dio poslovne etike i etičkog ponašanje u modernom svijetu. Izjava o poslovnoj misiji, koja ima obavezujuču ulogu u jednoj kompaniji, treba da su usmerenje etičkom ponašanju. Koncept etičkih i moralnih vrijednosti mora krenuti od rukovodećeg vrha. Pitanje poslovne etike je najvažnije pitanje u radu svih profesionalaca koji se bave odnosima s javnošću i zastupaju svoje poslodavce i klijente pokušavajuči da za njihove organizacije izbore podršku javnosti. Ta činjenica govori u prilog gledištu da odnosi s javnošću treba da budu, inter alia, savjest jedne organizacije. Etiku jedne organizacije određuje sve što kompanija ćini, a ne sve što ona govori. Potrebno je da ona posluje na način koji služi, a i jasno se vidi da služi, opštem dobru. Etičke i moralne vrijednosti nisu apsolutni pojmovi i njihova artikulacija u bilo kojoj organizaciji mora biti povezana sa kulturom te organizacije, a ne sa njenom strateškom ili taktičkom politikom. Međuetičkim problemima, specifićnim za odnose s javnošću, istiću se:

• situacije u kojima se ciljnoj javnosti plasiraju: promocijske prevare, komunikacijske prevare
• proizvodi/usluge koje nisu bezbjedne,
• taktike odnosa s javnošću po svaku cijenu, itd.
• sukobi između ličnih pojedinaca i strategija odnosa s javnošću, kao i politike i okruženja organizacije u kome ona posluje.
• sukobi interesa stručnjaka odnosa s javnošću u vezi sa ostvarivanjem ciljeva organizacije i želja potrošača da dobiju siguran i kvalitetan proizvod,
• pretjerivanja u hvaljenju i skrivanju činjenica - otvorene obmane i laži,
• kreiranju lažnog imidža organizacije, imidža proizvoda,
• širenje lažnih informacija i neistinitih priča i tumačenja zvaničnihstavova državnih funkcionera i učesnika politike,
• ubjeđivačka i agresivna promocijska djelatnost,
• podmičivanje, odnosno darivanje novcem ili drugim stvarima i posebnim uslugama, sa svrhom ostvarenja ličnih ciljeva ili zbog nekog drugog razloga....

Značajan etički problem je kako uskladiti etičke kriterijume sa zakonskim. Zakon pokušava da ugradi ono što društvo definiše kao dobro ili loše, u pravila koja se moraju poštovati, dok se svako nepoštovanje sankcioniše. Sa ovog aspekta, etika se bavi odgovornostima koje proizilaze iz zakona, tj. situacija koje su zakonski legalne, ali neetične. Za organizacije koje rade u različitim kulturnim sredinama, pitanje šta je dobro, a šta loše, u konkretnim uslovima vrlo je važno. Raznolikosti mogu biti fundamentalne - kao pitanja u vezi sa shvatanjima ljudskih prava, i da li i u kojoj mjeri različite etničke grupe treba tretirati. U takvim situacijama, izvršni direktori odnosa s javnošću internacionalnih kompanija, često se sreću sa etičkim dilemama da li če se uklopiti u kodekse etike zemalja u kojima posluju? Među pitanjima koja posebno treba analizirati su, na primjer, standard i primanja mita u nekim kulturama, uvođenje jednakosti među polovima i dr.

Teškoće da se etika informisanja definiše i da se prije svega sprovede u život, povezana
je sa složenošću medija i sa isto toliko složenim društvenim odnosima. Neke medijske kuće u svijetu rješenja za bolju „etiku“ vidjele su u imenovanju izvjesnog posrednika unutar medijske kuće (ombudsmena) ali i uspostavljanju nezavisne administrativne vlasti koja bdi nad sprovođenjem procedura i koja bi trebalo da obezbijedi slobodu izražavanja i uspostavljanje slobodne komunikacije. S obzirom na često kršenje etičkih principa pitanje je da li su svi vidovi etike informisanja u potpunosti sagledani i shvaćeni od publike, javnosti u cjelini, rukovodilacamedija, novinara.Pred upravom medija i novinarima stoji odgovornost da preispitaju svoje tehnike odabira, obuke, izvještavanja da bi uspostavili ciljeve za njihovo poboljšanje i naravno što je još važnije da prate rezultate. Prema jednom od modela koji daje Joann Byrd, ombudsmen Washington Posta, mediji moraju da sebi postave neka jednostavna, a ipak suštinska pitanja prijenego što krenu pred javnost:
• Jesmo li dobro izvještavali?
• Šta znamo i kako to znamo?
• Ko su uzvori i koja je njihova uloga ?
• Jesmo li provjerili dobijenu informaciju?
• Je li razumno zaključiti istinu onim što je nama poznato ili još uvijek ne znamo ništa više osim nekoliko činjenica?
• Hoće li naša priča izazvati neku reakciju? Kakve vrste?

Etika je teorija ispravne i moralne prakse, orjentacija ispravnog ljudskog djelovanja usvakoj konkretnoj i specifičnoj situaciji i slučaju. Značenje i važnost etike poziva sastoji se utome što ona uvijek na novo promišlja i propituje smisao našeg poziva da odgovorno vodimoračuna o posljedicama našeg profesionalnog i opšteg djelovanja, o njegovoj ljudskoj vrjednosti ihumanom angažmanu. Weber smatra da postojedvije vrste etike: etika Evanđelja (etika čiste volje i apsolutnog zahtijeva) i etika odgovornosti. On dalje pojašnjava da etika odgovornosti za razliku od evanđeljske nalaže čovjeku da vodi računa o poljedicama svojih moralnih stavova. Etika čiste volje neprimjerena je realnom svijetu(ako je svi ne prihvate) pa stoga odnose među ljudima treba urediti opštim, pravednim zakonima kojih se svi trebajupridržavati. Osnovni cilj medijske etike trebao bi da bude obezbjeđivanje javnosti tačne i potpuneinformacije pa i o proizvodu ili usluzi koju promoviše. Javnost to očekuje, od novinara kojitreba da imaju obavezu da informaciju zaštite od zloupotrebe i iskrivljivanja. Etičko odlučivanje u novinarstvu u osnovi se odnosi na načela novinarove dužnosti prema javnosti. Sloboda je uslov etičkog. Odgovoran može biti samo onaj ko je slobodan, i zbog toga je bitno da se etika odgovornosti odnosi na sve učesnike (aktere) komunikacijskih procesa. Nažalost, u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima ovi ciljevi često se zaboravljaju.Slično je i u većini drugih tranzicijskih zemalja iako je veliki broj udruženja i reguatornih tijela koji nastoje doprinijeti poboljšanju situacije.

7. PRIMJERI IZREČENIH UPOZORENJA NA REKLAMNE PORUKE

Mediji u Republici Srpskoj i Federaciji BiH upozoreni su od strane Regulatorne agencije za komunikacije, zbog reklamnog spota “Royal”. Svi mediji su tvrdili da se radi o reklamiranju firme Granoff i njihove kolekcije odijela pod tim nazivom. Međutim, utvrđeno je da se cijela kampanja pod nazivom Royal odnosi na reklamiranje cigareta pod istim nazivom, a navodna saradnja dvije domaće firme, kako je objavljeno u medijima, u promociji ovog proizvoda, rezultat je surrogate advertising, odnosno, oglašavanja proizvoda čije je reklamiranje zabranjeno, iako je dozvoljena njihova proizvodnja i prodaja. Kodeks o oglašavanju i sponzorstvu jasno zabranjuje oglašavanje i teletrgovinu duvanskih proizvoda, a takođe zabranjuje skriveno oglašavanje. Ovim je nanesena šteta interesima potrošača u kontekstu obaveze medija da pošteno emituju oglase u svojim programima. Regulatorna agencija za komunikacije primila je brojne prigovore građana u vezi reklame za Sarajevsku vodu koja se emitovala na nekim TV stanicama. Sadržaj poruke je neprimjeren imajući u vidu djecu. U reklami glumac uzima pištolj koji prislanja na glavu a potom ga prinosi ustima. Iz pištolja ispaljuje vodu uz poruku - Sarajevska voda – ubitačno osvježavajuća.
Kodeks o oglašavanju i sponzorstvu zbog emitovanja oglasnih poruka za hotline krši veliki broj medija, emitujući poruke u neprimjereno vrijeme. Emitovanje ovih oglasnih poruka,kao i oglasa o numerologiji, prema Kodeksu o oglašavanju i sponzorstvu, dopušteno je u terminima između 24:00 i 6:00 časova. Česte kazne od stane Regulatorne agencije za komunikacije i BiH odnose se na emitovanje filmova sa scenama nasilja, ubistva, seksualnog sadržaja, konzumiranja droge te vulgarnog izražavanja. Emitovanjem ovakvih sadržaja ne čini se dovoljno da bi se zaštitili maloljetnici, kao osjetljiva kategorija publike. Evidentno je da su u medijima, naročito u filmskom, serijskom i zabavnom programu, često prisutni sadržaji koji su dostupni djeci, a koji su u suprotnosti sa odredbom Kodeksa za emitovanje RTV programa koja se odnosi na ograničenje sa terminima emitovanja.
Poštivanje osnovnih načela uljudnosti, te usklađivanje programskih sadržaja u cilju zaštite djece i maloljetnika od sadržaja koji bi mogli štetiti njihovom moralnom,psihičkom ili fizičkom razvoju, i onih koji nemaju pozitivan učinak na razvoj sistema vrijednostii od ove osjetljive društvene kategorije, veoma su važni segmenti u ostvarivanju osnovne funkcije svakog medija da na profesionalan način služi interesu javnosti. O tome govori i Evropskakonvencija o ljudskim pravima i Konvencija o prekograničnoj televiziji čiji je Bosna i Hercegovina potpisnik.
Sve je više emitovanja SMS poruka tokom RTV emisija sa različitim uvredljivim sadržajem i navođenjem teških kvalifikacija. Oni na koje se odnose te kvalifikacije ne mogu odmah reagovati što je neprofesionalno bez obzira na to što je potrebno čuti „glas naroda“. TV stanica je novčano kažnjena jer je prekršila odredbe Kodeksa o emitovanju programa koji se odnosi na pristojnost i uljudnost i termin emitovanja. U ranim večernjim časovima emitovana je šou tokom kojeg su pričani vicevi sa psovkama uz neprimjereno ponašanje voditelja i gostiju.

ZAKLJUČAK

Iz teorijsko-empirijskih sugestija proizlazi da pet kriterijuma predstavljau osnovu bilo kog sistema poslovne etike.Prvo, etički sistem mora da ima zajedničke vrijednosti. Prije donošenja etičkih sudova, organizacija mora da postigne sporazum o standardima moralnog postupanja.Drugo, ti standardi moraju da se zasnivaju na razumu i iskustvu. Oni bitrebalo da se trude da harmonizuju prava i interese ljudi s njihovim obavezama prema drugim ljudima.Treće, sistem etike bi morao da traga za pravdom. Ne bi trebalo da bude dvostrukih standarda u ponašanju, osim ako ne postoji ubjedljiv i moralno odbranjiv razlog za diskriminaciju.Četvrto, etički sistem bi trebalo da se zasniva na slobodi izbora. Moralni agenti moraju biti slobodni da donose etičke sudove bez pritisaka. Samo na taj način može se podići etički nivo svjesti pojedinca. Konačno, moraju da postoje načini odgovornosti, formalni ili neformalni.Sistem etike koji ne sadrži odgovornost ohrabruje slobodu bez odgovornosti isamim tim nema moralni autoritet da podstakne časno ponašanje.

LITERATURA

1. Malović, S, Ricchiardi, S., Vilović,G. Etika novinarstva, Zagreb, 1998.
2. Mirosavljević, M., Odnosi s javnošću, BLC, Banja Luka, 2008.
3. Miljević, M., Poslovna etika i komuniciranje, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2010.
4. Popović, P., Akreditacija i ocjenjivanje usaglašenosti, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2010.,
5. Rouz, M., Poslovno komuniciranje, Zagreb, Masmedia, 2005.
6. Stojković, B., Identitet i komunikacija, Beograd: Čigoja, 2002.
7. Tomić, Z.: Odnosi s javnošću-teorija i praksa, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2008.
8. Verčič D., Zavrl F., Rijavec P., Verčič T. A., Laco K., Odnosi s medijima, Masmedia, Zagreb, 2004.

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi