Medjunarodni marketing - pojam

MEDJUNARODNI MARKETING

Marketing se posmatra kao niz aktivnoisti koje preduzeće preduzima radi postizanja što boljih rezultata na tržištu-prodaja, profit, tržišno učešće, učvršćivanje pozicije na tržištu, osvajanje novih tržišta. Ostvarenje navedenih ciljeva bazira se na obavljenom istraživanju i proučavanju okruženja i tržišta, razvoju proizvoda i usluga, izradi programa marketinga, određivanju cijena, prodaji i distribuciji, promociji i komunikaciji, obezbjeđenju postprodajnih usluga, itd. Iz ovog proizilazi da se aktivnosti marketinga baziraju na analizi domaćeg i medjunarodnog okruženja sa posebnim osvrtom na društveno-političke, ekonomske, tehnološke, demografske, sociokulturne i institucione faktore, uključujući planiranje marketinga, razvijanje marketing strategije i taktike i marketing kontrolu i reviziju.
Sa aspekta marketinga, rezultati se mogu očekivati samo ako se u centar pažnje stave potrebe tržišta, kako nacionalnog tako i međunarodnog, kao i način njihovog efikasnog zadovoljenja. Zadovoljenje potreba treba ostvariti uz adekvatnu prodaju, tržišno učešće i profit preduzeća, a u skladu sa misijom i ciljevima na konkretnom tržištu. Ovakvo shvatanje i razvijanje marketing koncepta u preduzeću najčešće se vezuje za rješavanje problema tržišta i potrošača na domaćem, odnosno međunarodnom tržištu.
Usled činjenice da međunarodna podjela rada danas postaje kičma daljeg ekonomskog razvoja svake zemlje, saznanja iz oblasti međunarodnog marketinga postaju nužnost u poslovanju svakog preduzeća na međunarodnom tržištu. Zaposleni u preduzeću moraju da ovladaju novim znanjima, da usvoje nove pristupe i metode upravljanja preduzećem. Sve veći broj poslova zahtjeva saradnju manjeg ili većeg broja domaćih, odnosno inostranih preduzeća. Na, primjer ako se proizvodnja jednog preduzeća obavlja u više zemalja, prvi problem koji se javlja je kako upravljati geografski razmještenim proizvodnim pogonima, kako obezbjediti potrebne resurse, plasirati gotove proizvode, obezbjediti postprodajne usluge i sprovesti druge portrebne aktivnosti.
Poslovati na međunarodnom tržištu danas je imperativ svake nacinalne ekonomije, a pogotovu naše koja strategijski mora da se uklapa u svjetsku podjelu rada i dokaže veliku umiešnost i znanje za nastup i uspješno održanje na svjetskom tržištu. Uspješno uključivanje u međunarodnu podjelu rada pretpostavlja izgrađivanje otvorenog sistema nacionalne ekonomije i osposobljenosti preduzeća za obavljanje poslovnih aktivnosti na međunarodnom tržištu robe, kapitala i tehnologije, znanja, ideja i informacija. Pod osposobljavanjem preduzeća za poslovanje na međunarodnom tržištu podrazumjeva se:
• Potpuna marketinška usmjerenost preduzeća ka tržištu,
• Izgrađivanje adekvatnog pristupa organizacije međunarodnom okruženju,
• Razvijena istraživačko-razvojna aktivnost marketinga u kreiranju i očuvanju konkurentne prednosti,
• Stalno prilagođavanje problema tržišta putem izgrađivanja sopstvene marketing orjentacije, strategije, taktike i sistema kontrole,
• Razvijanje međunarodnog marketing informacionog sistema,
• Razvijanje sistema strategijskog planiranja međunarodnog poslovnog okruženja i poslovnih aktivnosti,
• Uspostavljanje povratne sprege između tehnološke i marketing strategije i
• Razvijanje multimedijalnog sistema komuniciranja preko računarske mreže
Orjentacija na međunarodna tržišta i internacionalizacija poslovnih aktivnosti traži snažniji marketing koji će blagovremeno indentifikovati mogućnosti i šanse, ali i opasnosti i ograničenja koja dolaze iz međunarodne sredine. Potrebe za aktivnostima međunarodnog marketinga proizilaze iz sledećih činjenica: konkurencija je postala sve oštrija i teško predvidiva, tehnološke promjene su mnogo brže, a tehnološki razvoj sve skuplji, barijere za ulazak na inostrana tržišta sve jače, a troškovi zadržavanja konkurencije sve veći.
Bitan momenat u međunarodnim poslovnim aktivnostima vezan je i za tehnološke promene, odnosno jačanje novih, naprednih industrija na bazi visokih tehnologija i njihovo jasno razdvajanje od starih tradicionalnih grana. U pet vodećih industrija visoke tehnologije spadaju: elektronika, informatika, telekomunikacije, fina hemija i farmaceutika.

DEFINICIJA MEDJUNARODNOG MARKETINGA

Veliki broj autora zastupa stav da nema bitnih razlika u definisanju pojmova marketing i međunarodni marketing. Ipak, bitna razlika postoji, ne samo u poslovnom okruženju međunarodnog u odnosu na nacionalni marketing, već i u načinu nastupa konkretne organizacije na međunarodnom i nacionalnom tržištu. Zbog toga, neophodno je međunarodni marketing posmatrati kao poseban koncept.
Aktivnosti međunarodnog marketinga proizilaze iz savremenih međunarodnih ekonomskih odnosa. Pojam međunarodnog marketinga obuhvata sprovođenje marketing koncepcije, na osnovu sistemskih i poslovnih aktivnosti, u tržišno orjentisanom sistemu međunarodnih poslovnih odnosa. Međunarodni marketing realizuje se preko aktivnosti organizovanja, planiranja i kontrole, informisanja i komuniciranja, usmjerenih na planiranje, razvijanje i plasman višenacionalnog proizvoda prema zahtevima ciljnih tržišta.
Primjenom koncepcije međunarodnog marketinga obezbjeđuju se odgovori na pitanja da li :
1. Razvijati međunarodni marketing samo unutar nacionalne privrede, odnosno sa aspekta sopstvene nacionalne privrede-nacionalni marketing
2. Preći na dvo ili višenacionalni-multinacionalni marketing na koperativnom osnovu i na temelju ravnopravnih odnosa
3. Preći na transnacionalni-nadnacionalni marketing.
Prema nekim autorima, domaći marketing se nastavlja van nacionalnih granica i dobija višenacionalni karakter. Drugi pak ističu određene specifičnosti u poređenju sa domaćim marketingom i podvlače razliku između domaćeg i međunarodnog marketinga. Neke od tih specifičnosti su: nezavisnost zemalja, nacionalno uređenje, monetarni sistem, nacionalno zakonodavstvo, privredna politika zemlje i razlike u jezicima, običajima i društvenim normama tj. Isticanje obilježja privredne, društvene i socio-kulturne sredine. Stavljanje akcenta na specifične faktore višenacionalnog okruženja značajno je zbog toga što ukazuje na bitne razlike između domaćeg i međunarodnog marketinga. Faktrori okruženja vannacionalnih granica bitno determinišu konkretne marketing akcije pri ulasku, odnosno opstanku na međunarodnom tržištu. Specifičnost međunarodnog poslovnog okruženja je u tome što se radi o drugačijoj sredini tj.tržištu za koje treba posebno planirati marketing aktivnosti.
Međunarodni marketing se razlikuje u značajnom stepenu od domaćeg, posebno zbog činjenice što se marketing mogućnosti, praksa i ograničenja razlikuju između suverenih država. Nacije nemaju samo potpuno različite nivoe dohotka već imaju različite monetarne i pravne sisteme i primjenjuju različite restrikcije u kretanju ljudi, roba i kapitala. Konačno razlikuju se i u nivou svog ekonomskog razvoja kao i po strukturi ekonomskog sistema. Kulturne razlike između nacija pobuđuju interesovanje ali i velike probleme u međunarodnom marketingu. Fizička udaljenost i transportne pogodnosti mogu zahjevati korišćenje logističkih sistema potpuno različitih nego između delova sopstvene zemlje.
Međunarodni marketing moguće je definisati i kao proces međunarodne razmjene koji se odvija u tri nivoa.
• Aktivnosti marketinga pre prodaje
• Aktivnosti pripreme, sklapanja i sprovođenja prodajnog ugovora, razrada strategije i taktike postupka pregovaranja i
• Postprodajne aktivnosti-praćenje proizvoda tokom korišćenja, prikupljanje povratnih informacija o nivou zadovoljenja potreba kupaca, obezbeđenje rezervnih delova i servisnih usluga itd.
Veoma je važno razdvojiti pojmove multinaconalnog i globalnog marketinga. Multinacionalni marketing podrazumjeva stvaranje strategija i programa akcija koje odgovaraju osobenostima poslovne sredine svake zemlje sa kojom preduzeće ima poslovne kontakte. Globalni marketing tretira svet kao jedno tržište, odnosno u okviru jedinstvenog pristupu svjetskom tržištu, neki delovi marketing programa mogu, prema potrebi, da se prilagođavaju lokalnim uslovima-pojedinim ciljnim tržišnim segmentima.

Globalizacija marketing aktivnosti

Osnovna činjenica je da danas nema područja ljudske djelatnosti koja u nekom dijelu ne sadrži u sebi elemente”inostranog” bilo da je riječ o informacijama, proizvodu, uslugama, tokovima znanja i kapitala, standardima zaštite čovjekove okoline, transferu tehnologije, prenošenju iskustva, sportu, nauci i kulturi. Jak uticaj faktora iz međunarodnog okruženja u koncipiranju i odvijanju sopstvene djelatnosti,o bezbjeđenju potrebnih resursa i profilisanju proizvoda prema međunarodnim standardima, doprineo je visokom stepenu međuzavisnosti i međupovezanosti svih poslovnih aktivnosti na globalnom nivou. Uticaj ove rastuće globalne međupovezanosti na ekonomije savremenih država bio je dramatičan, budući da su kreatori ekonomske politike morali konačno da shvate da je veoma teško izolovati domaće ekonomske aktivnosti od aktivnosti na međunarodnim tržištima. Era globalnih tržišta i globalne konkurencije koja je nastupila 80-tih godina, upozorava da su i zemlje i preduzeća na raskrsnici: svaka zemlja koja je prihvatila ovakav sistem, mora imati preduzeća sposobna da opstanu i prosperiraju u svijetu globalne konkurencije, ili drugim riječima te zemlje moraju imati preduzeća sposobna da opstanu i razvijaju poslovne aktivnosti na globalnom tržištu, tj. da se uključe u konkurenciju i da u njoj ostvare uspjehe. Ostvariti uspjeh znači osvajati tržišta, kako na nacionalnom tako i na međunarodnim prostorima, uz ostvarenje, zadržavanje ili povećanje tržišnog učešća.
Globalizacija je fenomen sa kojim se suočavaju preduzeća u savremenoj svjetskoj privredi. U svim zemljama se više ili manje zagovara i radi na otvaranju prema međunarodnom tržištu. To čini neophodnim da se preispita domaća orjentacija preduzeća i poveća interes za globalni pristup strategiji preduzeća. Postoji ocjena da je stvaranje globalnog potrošačkog tržišta u najvećoj meri posledica tehnološkog razvoja. Ocjena je da proizvodi sa veoma različitom namjenom i mjestom u sistemu potrošnje mogu postati globalni proizvodi. Razlog za uspjeh globalnih proizvoda je što potrošači preferiraju dobar odnos, cijena/kvalitet, u odnosu na veoma prilagođene proizvode specifične namene, ali sa znatno višim cijenama. Preduzeće koje želi na taj način da bude globalno, ne samo da mora da se trudi da nalazi ciljna tržišta, već da ih i samo stvara. Potrebno je minimizirati neke nebitne razlike među zemljama i nastojati da se koristi marketing kao homogenizirana svetska tražnja. Jedan pristup globalizaciji akcentira razliku između globalnog tržišta i globalne konkurencije. Uspjeh nekih preduzeća na međunarodnom tržištu je rezultat drugih faktora prije nego nastajanje univerzalnih proizvoda i zahteva potrošača. Da li je tržište globalno ili ne, ocjenjuje se sa stanovišta dva kriterijuma. Prvi je ako određene potrebe postaju sličnije među zemljama. Drugi je, da rijetkost ili ograničenost faktora mogu da sprečavaju globalizaciju .Stvarno globalni masovni marketing je moguć samo ako su svjetske potrebe i svjetski izvori homogeni.
Globalni marketing znači fokusiranje preduzeća na globalne mogućnosti, ne predviđajući opasnosti koje takva orjentacija sa sobom nosi.Globalni marketing plan stvara se na informacionoj osnovi međunarodnog tržišta i mora da integriše sve aktivnosti na ciljnim tržištima. Globalno planiranje zahtjeva i globalni pristup kontroli marketing sistema i drugačijim standardima za mjerenje uspješnosti poslovanja preduzeća. Globalni marketing zahtjeva planiranje, organizovanje i kontrolu markrketing aktivnosti sa namjerom da se ciljevi preduzeća simultano ostvare u okviru i između stranih tržišta. U globalnom marketingu razvoj novih proizvoda se vrši sa ciljem da se zadovolje potrebe nacionalnog i globalnog tržišta na osnovu sagledavanja mogućnosti. Ideje se koriste iz cijelog svijeta ako se uklapaju u strategijska područja preduzeća. Za potrebna finansijska sredstva preduzeće se obraća onim izvorima gde ih može dobiti pod najpovoljnijim uslovima. Proizvod, dijelovi i sklopovi pribavljaju se iz najpovoljnijih izvora snabdevanja. U globalnom marketingu potrebno je koordinirano raditi na više projekata i sredstava alocirati i realocirati prema potrebama da bi se ostvarili globalni strategijski ciljevi. Orjentacija na globalna-međunarodna tržišta obično zahteva stvaranje megamarke i globalnog marketing miksa, koji akcentira raspoloživost, pribavljivost i prihvatljivost.

ORGANIZOVANJE MEDJUNARODNIH MARKETING AKTIVNOSTI

Pri donošenju odluke o internacionalizaciji poslovanja potrebno je izvršiti određene organizacione pripreme u preduzeću. Preduzeće mora biti tako organizovano da uspješno sprovodi međunarodnu strategiju i dovoljno fleksibilno da se kontinuirano prilagođava promjenama na svjetskom tržištu. Na organizovanje preduzeća za medjunarodne transakcije utiče više faktora: nivo uključenosti u međunarodno tržište, stručno znanje I iskustvo vezano za međunarodno poslovanje, broj tržišta na koja preduzeće izvozi svoje proizvode, veličina preduzeća, priroda proizvoda ili usluga koji se realizuju na međunarodnom tržištu, strategijski ciljevi preduzeća, naročito oni koji su vezani za međunarodne transakcije, razvijenost komunikacijsko-informacionog sistema u odnosu na međunarodno okruženje, stavovi i preferencije menadžera idr.
Prilikom donošenja odluka o organizovanju međunarodnih marketinških aktivnosti, polazi se od:
Ciljeva i strategije preduzeća-izvoznih
Asortimana proizvoda i usluga i njihove tržišne svežine
Planiranog obima međunarodnih poslova i transakcija
Raspoloživosti kvalifikovanih marketing stručnjaka
Raspoloživosti poslovnih partnera za saradnju na izvoznim poslovima u zemlji i inostranstvu
Raspoloživosti finansijskih resursa
Podrške vrhovnog rukovodstva međunarodnim marketinškim aktivnostima
Mogućnosti kontrole međunarodnih transakcija

Kada je riječ o formi organizovanja međunarodnog marketinga, postoji nekoliko modela. U preduzećima gdje je obim izvoza mali koristi se neformalna struktura. Preduzeće nema posebno odijeljenje za izvoz već poslove izvoza obavljaju predstavnici pojedinih funkcionalnih područija, koji procjenjuju mogućnosti za izvoz, potencijale preduzeća i planiraju zajedno sa marketingom strategiju izvoza. Preduzeća koja izvoze na međunarodno tržište, zavisno od ciljeva, mogućnosti i obima poslova, mogu da primjene jedan od modela formalnog organizovanja marketinga.
Preduzeća sa većim izvoznim poslovima i dužim prisustvom na međunarodnom tržištu, organizuju posebnu službu za međunarodni marketing. Međunarodna marketing služba odgovorna je za marketing aktivnosti celokupnog međunarodnog poslovanja. Prednosti ovakvog pristupa organizaciji su efektivnija alokacija resursa i centralizovano vođenje poslova sa fokusiranjem na proizvod ili pojedine međunarodne regione.
Organizaciono rješenje sa fokusiranjem na proizvod. Ovaj model organizacione strukture primjenjuju preduzeća kada imaju široki proizvodni program, čiji su proizvodi tehnološki kompleksni i izloženi jakom uticaju konkurencije, na primer, oblast elektronike, farmacije, hemijske industrije
Regionalna-geografska organizaciona struktura primjenjuje se kada preduzeće ima razvijene poslovne aktivnosti u pojedinim regionalnim područijima a pri tome na svjetskom tržištu istupa sa ograničenim brojem proizvoda. Regionalni rukovodilac marketinga odgovoran je za marketinški uspjeh proizvoda na ciljnom području. On upravlja poslovanjem i donosi strategijske odluke u vezi sa proizvodom i područijem. Tržišna pozicija i konkurentska prednost na regionalnom području ostvaruje se razvijanjem strategije niskih troškova, strategije koncentracije i specijalizacije proizvodnje u fabrikama sa ustaljenom tehnologijom i relativno jeftinim resursima. Primjer primjene regionalne organizacione strukture međunarodnog marketinga nalazimo u prehrambenoj industriji, industriji kozmetike, tekstilnoj industriji, hemijskoj industriji itd. A prednost ovakvog organizovanja marketinga je što omogućava kontrolu regionalnog tržišta, brzo reagovanje na pojavu šansi i opasnosti na tržištu i okruženju, uspostavljanje direktnog kontakta sa kupcima i dobavljačima, mogućnost obezbjeđenja sirovina i radne snage pod povoljnim uslovima, adaptaciju proizvoda zahtjevima ciljnih grupa, poznavanje regionalnih propisa i mera, komunikaciju sa regionalnim vlastima itd.
Model matrične organizacione strukture međunarodnog marketinga predstavlja kombinaciju regiona proizvoda, odnosno funkcija. Primjenjuju ga preduzeća, sa globalnom poslovnom orjentacijom i dvodimenzionalnom strukturom, koja naglasak stavlja na proizvod i region.a matrična organizacija zahtjeva, promjenu ponašanja marketing rukovodilaca u međusobnoj komunikaciji i kontaktima sa kupcim, dobru organizacionu kulturu zaposlenih i izgradnju imidža preduzeća globalnog tipa.Preduzeća globalne poslovne orjentacije imaju proizvodnju i filijale koje posluju nezavisno u mnogim zemljama. One predstavljaju poseban centar troškova-strategijske poslovne jedinice. Organizaciono se projektuje i marketing na nivou strategijske poslovne jedinice, sa zadacima, što boljeg korišćenja raspoloživih tržišnih mogućnosti, veće prodaje, zadobijanja dominantne pozicije u regionu, efikasnije borbe sa

globalnom konkurencijom, iznalaženja novih mogućnosti plasmana proizvoda i novih oblika kooperacije i saradnje-sa lokalnim preduzećima u oblasti pružanja postprodajnih usluga, obezbeđenja resursa, vođenja promocijskih kampanja i dr.

KONCEPCIJA MEDJUNARODNOG MARKETINGA

Polazna osnova koncepcije međunarodnog marketinga je ciljno tržište jedne nacionalne privrede. Nosioci koncepcije su nacionalna preduzeća i organizacije koje imaju međunarodne kontakte i kreditne odnose sa inostranstvom.
Sa aspekta ciljeva koje treba ostvariti na međunarodnom tržištu i pristupa koji se primenjuje, razlikujemo tri bazna koncepta međunarodnog marketinga.
• Uninacionalni koncept,
• Multinacionalni koncept i
• Transnacionalni-globalni koncept

Uninacionalni koncept međunarodnog marketinga bazira se na nacionalnom sistemu i regulativi poslovanja domaćih preduzeća van sopstvenih granica. Prema ovom konceptu, proizvodnja je locirana na domaćem tržištu, a aktivnosti plasmana i marketinga ostvaruju se preko spoljnotrgovinskih organizacija. Razmjena se svodi na nabavku sirovina i materijala iz uvoza, odnosno plasman proizvoda preko izvoza. Uključivanje poslovnih subjekata vrši se na bazi uvozno-izvoznih robnih tokova. Osnovna komponenta ovog koncepta je tzv.spoljno-trgovinski marketing. Spoljnotrgovinski marketing se u pogledu ciljeva i aktivnosti ne razlikuje bitno od domaćeg marketinga .Ono što se razlikuje od domaćeg marketinga to su specifične potrebe konkretnog tržišta, analiza izvoznog potencijala preduzeća, izrada programa izvoznog marketinga sa ciljem prilagođavanja utvrđenim potrebama međunarodnog tržišta, utvrđivanje ciljeva izvoza, izrada plana izvoza, uspostavljanje sistema kontrole i obezbjeđivanje povratnih informacija sa međunarodnog tržišta.
Multinacionalni koncept međunarodnog marketinga bazira se na činjenici da se permanentno brišu nacionalno-ekonomske kategorije i umesto njih uvode globalne kategorije-globalna proizvodnja, globalna prodaja. Multinacionalni koncept međunarodnog marketinga obuhvata i uključuje razne oblike koncept međunarodnih marketing tokova. Orjentacija na multinacionalni koncept pruža određene prednosti .Među značajnim su :
Prednosti u oblasti proizvodnje. Ogledaju se u prilagođavanju proizvodnog procesa lokalnim standardima i propisima, ukusima i motivima. Postižu se veći efekti u pogledu obezbjeđenja resursa proizvodnje i radne snage, čime se ostvaruju niži troškovi proizvodnje i obezbeđuju konkurentne cene.
Prednosti u oblasti marketinga. Lociranjem proizvodnje u međunarodnoj sredini izbjegava se državni intervencionizam u međunarodnoj razmjeni, lakše se obavlja istraživanje okruženja i tržišta i formiranje baze podataka, troškovi fizičke distribucije su manji, postoji mogućnost standardizacije međunarodnog marketing miksa, uvođenje nove tehnologije i organizacije, stvara se globalni imidž preduzeća itd.
Prednosti u oblasti finansija. Mogu se koristiti lokalni izvori kapitala, postiže se veća mobilnost kapitala, mogućnost korišćenja poreskih olakšica i dr.
Multinacionalni koncept međunarodnog marketinga primenjuju i razvijaju velike svjetske multinacionalne kompanije. Smatra se da je multinacionalni pristup svjetskom tržištu najviši razvojni stepen preduzeća. Postiže se dugotrajnim i strpljivim radom. Koncept multinacionalnog marketinga zasniva se na ofanzivnoj i globalnoj strategiji.
Globalni koncept međunarodnog marketinga bazira se na načelu ne nacionalno već racionalno. Ovaj koncept uvažava činjenicu da se razvojem proizvodnih snaga poveća i stepen internacionalizacije proizvodnje i razmene, stepen prihvatanja visoke tehnologije i razvoj strategije ravnopravne saradnje. Globalni koncept marketinga podrazumeva-kordinaciju, integraciju i kontrolu marketing aktivnosti koje treba da obezbede istovremeno postizanje ciljeva i zadataka u okviru pojedinih i na ukupnim inostranim tržištima.

STRATEGIJSKI KONCEPT MEDJUNARODNOG MARKETINGA

Jedan od najvećih izazova sa kojima se suočavaju marketing menadžeri je efikasno i efektivno upravljanje aktivnostima usmerenim ka inostranim tržištima. Marketinški ciljevi i struktura konkurencije na inostranom tržištu determinisani su visokim stepenom specifičnosti, pa je stoga neophodno precizno definisanje i implementacija odgovarajućih marketing strategija.
Strategija međunarodnog marketinga sadrži dugoročne planske odluke koje se odnose na koncept marketinga, izbor ciljnog tržišta, kombinaciju i upotrebu internacionalnog marketing miksa. Strategijski koncept međunarodnog marketinga odnosi se na planiranje aktivnosti i strategija marketinga i njihovoj adaptaciji funkcionisanju inostranog tržišta. Izbor ciljnog tržišta, kao jedna od ključnih aktivnosti u međunarodnom marketingu, obuhvata sledeće faze:

Definisanje zemlje poslovnog partnera
Definisanje regionalnih područja u zemlji partnera i
Definisanje ciljnih segmenata po regionima zemlje partnera.

Pre nego što se donese konačna odluka o ciljnom segmentu, potrebno je obezbjediti informacije o
• Potencijalu tržišta,
• Kupovnoj mogućnosti zemlje partnera,
• Stopi rasta potražnje
• Stavu potrošača prema proizvodu
• Uvoznim odredbama i pravilima
• Političkoj stabilnosti zemlje partnera
• Mogućim distribucionim kanalima
• Moućim saradnicima
• Kvalifikacionoj strukturi domaće radne snage i
• Posebnim obilježjima tržišta vezanim za jezik komunikacije, navike i običaje ljudi, vrijednostima koje se cijene i dr.
Zemlje potencijalne kupce treba rangirati na osnovu više kriterijuma kao što su-veličina tržišta, rast tržišta, troškovi poslovanja, konkurentska prednost, nivo rizika, moguće stope prinosa od ulaganja na pojedinom tržištu, itd. Kada preduzeće izvrši izbor ciljnih tržišta sledeći korak je izbor načina ulaska na određeno tržište. Među mogućim alternativama je –strategija izvoza, strategija ustupanja licence, strategija zajedničkog ulaganja i strategija direktnog ulaganja.
Najednostavniji način uključivanja na inostrano tržište ostvaruje se strategijom izvoza.Preduzeće proizvodi robu u zemlji, ali je prilagođava potrebama inostranog tržišta, a izvoz može vršiti pasivno ili aktivno-ispunjavajući obavezu prema određenom tržištu dugotrajnim procesom izvoza. Mogući oblici ove strategije su: indirektan izvoz-prodaja posredstvom samostalnih posrednika i direktan izvoz-vlastiti prodajni kanali.
Strategija ustupanja licence zasniva se na ustupanju prava korišćenja zaštitnog znaka, proizvodnog procesa i drugih vrijednosti, uz adekvatnu naknadu ili udio u dobiti korisnika licence na inostranom tržištu. Kada je predmet ovakvog oblika saradnje usluga, onda se određenja prava, uz naknadu, ustupaju ugovorom o upravljanju.
Strategija zajedničkog ulaganja predstavlja jedan od načina ulaska na inostrano tržište zajedno s inostranim partnerom da bi se postigle određene olakšice u proizvodnji i marketingu. Princip zajedničkog ulaganja bazira se na partnerstvu. Strategija zajedničkog ulaganja ima veću primenu u zemljama u tranziciji. Saradnja poslovnih partnera može biti: horizontalna, vertikalna i komplementarna.
Horizontalna saradnja se ostvaruje između dva ili više preduzeća iz različitih zemalja iste djelatnosti suvlasničkim ulaganjem u jedan ili više zajedničkih poslova.
Vertikalna saradnja se uspostavlja između preduzeća različitih nacionalnih privreda ulaganjem u različite poslove iz lanca nabavka-proizvodnja-distribucija-prodaja.
Komplementarna saradnja se uspostavlja između preduzeća različitih nacionalnih privreda i različite-ali komplementarne djelatnosti, a u cilju finalizacijejednog proizvoda.

Sprovođenje strategije zajedničkog ulaganja često prate problemi vezani za razgraničenje nadležnosti. Problem se smanjuje ako se pravilno odabere nivo i intezitet saradnje.
Strategija direktnog ulaganja predstavlja ulaganje u proizvode ili montažne kapacitete strane zemlje. Ulaganje se vrši ako je tržište dovoljno veliko i postoje povoljni uslovi obezbeđenja raspoloživih resursa. Preduzeće zadržava punu kontrolu nad sredstvima u inostranstvu, planiranju proizvodnje i marketingu. Velika ulaganja u inostranstvu prati određen rizik od eventualne politiičke nestabilnosti, inflacije, pogoršanja tržišnih mogućnosti, itd.

MEDJUNARODNI MARKETING MIKS

Pod pojmom marketiing miksa podrazumeva se kombinacija pojedinih maerketinških instrumenata, u određenom periodu, na određenom ciljnom tržištu, a zbog ostvarenja postavljenih ciljeva.Model marketing miksa za međunarodno tržište zahtjeva sljedeći postupak.
Razlaganje marketing miksa na sledeće komponente: proizvod,cijenu, distribuciju i prodaju, promociju i komunikaciju.
Formulisanje poslovne politike za svaku od komponenata, određivanjem dimenzija i veličina.
Definisanje kombinacije komponenata u izradi modela marketing miksa.
Izvrđavanje eventualnih dopuna i izmjena modela tokom primjene.

Pri kombinaciji elemenata međunarodnog marketing miksa treba poći od utvrđenih ciljeva na ciljnom tržištu. Ciljeve treba rangirati prema njihovom značaju za preduzeće. Mogući ciljevi su: vođstvo u inovacijama proizvoda, ostvarivanje planiranog obima prodaje, ostvarivanje planiranog profita, povećanje tržišnog učešća, osvajanje novih tržišnih segmenata, itd. Formiranje međunarodnog marketing miksa zahtjeva i procenu uzajamnog delovanja marketinških instrumenata i predviđanje prave reakcije tržišta. Pored toga, treba obezbediti informacije o odnosu troškova i efekata koji se stvaraju izmjenom u pojedinim instrumentima marketing miksa.
U situaciji prilagođavanja instrumenata marketing miksa lokalnim uslovoma zemlje u kojoj se vrši ponuda proizvod/usluge, potrebno je analizirati četiri alternativne strategije.
Nediferencirana strategija-isti marketing miks se koristi za sva ciljna tržišta,
Djelimično diferencirana strategija-neko od elemenata marketing miksa se podešavaju da bi se odgovorilo zahtjevima različitih tržišta,
Diferencirana strategija-poseban marketing miks i formira se za svako od ciljnih inostranih tržišta i
Koncentrisana-formuliše se jedan marketing miks za konkretno ciljno tržište u određenoj zemlji.
Pretpostavka za izbor jedne od alternativa je dobra informisanost o ciljnom tržištu i regionalnom području.

KONCEPT PROIZVODA U MEDJUNARODNOM MARKETINGU

Koncipiranje proizvoda za međunarodno tržište osnovni je zadatak strategije međunarodnog marketinga. Pri koncipiranju proizvoda polazi se od potreba i zahtjeva inostranog tržišta, sa namjerom da se karakteristike proizvoda maksimalno prilagode indentifikovanim ciljnim grupama. Na proces prilagođavanja utiče nekoliko aspekata-tehničkog, tehnološkog, ekonomskog, marketinškog, aspekta sredine, sociološkog i psihološkog aspekta.
Marketinški kontekst proizvoda treba posmatrati s aspekta kupčevog doživljavanja određenog proizvoda u pogledu kvaliteta, svojstva, oblika, upotrebne vrijednosti, servisiranja, garancije, uslova prodaje, itd. Proizvod namjenjen plasmanu na inostranom tržištu mora da ima ekonomsko pokriće, da bude originalan i odražava tehnički napredak. Prilikom formulisanja marketing akcija za plasiranje proizvoda na međunarodnom tržištu, treba praviti razliku između tri kategorije proizvoda.
Lokalni proizvod-u kontekstu posebnog preduzeća, proizvod koji ima potencijal samo na domaćem tržištu,
Međunarodni proizvod-proizvod koji po ocjeni preduzeća ima potencijal za plasman na većem broju tržišta-zemalja.
Globalni proizvod-proizvod koji je stvoren da zadovolji potrebe svetskog tržišta-kompanije sa globalnom orjentacijom u planiranju proizvoda primjenjuju međunarodnu standardizaciju kao polaznu osnovu politike globalnog proizvoda.
Prema marketinškom konceptu proizvod treba prilagoditi tržištu na kome se plasira. Ako je nivo tehničkog obrazovanja i kupovne mogućnosti na ciljnom tržištu nizak potrebno je uprostiti proizvod i cjenovno ga prilagoditi platežnoj sposobnosti.

Za uspješan nastup na inostrnom tržištu bitnu ulogu ima dizajn proizvoda i robna marka. Dizajn i robna marka su pozitivni sadržaji koji povezuju kupce sa određenim proizvodom, a u očima kupaca zadobijaju visoko povjerenje. Marka proizvoda treba da bude originalna i laka za razlikovanje od konkurentskih. Proizvod sa markom ili označeni proizvod, u marketinškom smislu ima finalnu upotrebnu vrijednost, i treba da garantuje nepromjenjeni ili bolji kvalitet i da ima odgovarajući stepen prepoznatljivosti među kupcima. Danas nema strogih pravila za to koji proizvod treba plasirati na međunarodno tržište. Spisak proizvoda čiji je izvoz porastao obuhvata visoke tehnologije, kao što su: mlazni motori, vještački srčani zalisci i usavršen softver za programiranje mašina za papir i tehničkih radnih punktova. Tkođe, povećana ponuda uključuje onu robu koja se uopšte ne smatra proizvodima visoke tehnologije a to su filmovi za foto-aparate, patike, farmerke i kancelarijski namještaj.

DISTRIBUCIJA U MEDJUNARODNOM MARKETINGU

Prilikom plasiranja robe na inostrano tržište, marketing služba suočava se sa dva problema. Prvi se vezuje za izbor posrednika, odnosno kanala distribucije, drugi za skladištenje robe u inostranstvu i izvoznu ambalažu. Izbor kanala distribucije determinišu sledeći faktori: vrsta i karakteristike proizvoda, specifične karakteristike zemlje ciljnih kupaca i njenih zakonskih i drugih propisa, pristupačnost tržišta, raspoloživost posrednika, troškovi pojedinih kanala, konkurentska situacija i specifičnost komuniciranja.
Pri izboru međunarodnih kanala distribucije preduzeća imaju tri mogućnosti:

• Da se prilagode postojećim kanalima,
• Modifikuju kanale prodaje prema specifičnostima poslovanja i
• Stvore potpuno nove i originalne kanale, različite u odnosu na konkurenciju

Odluka o izboru neke od navedenih alternativa bazira se na prethodno analiziranim kriterijumima za izbor kanala distribucije. Kriterijumi se mogu svrstati u više grupa:
U odnosu na potrebe i zahtjeve kupaca, odnosno direktnih korisnika-geografski razmještaj, dnevna kupovina, običaji i navike
U odnosu na vrstu i prirodu proizvoda-specifičnost skladištenja, učestalost isporuke, širine asortimana, specifičnost transporta
U odnosu na konkurenciju-broj i snaga konkurenata, kanali prodaje, ponuda konkurencije
U odnosu na mogućnosti proizvođača/izvoznika-proizvodne mogućnosti, finansijska i mrketing snaga, međunarodna iskustva, tehnička opremljenost, komunikacijske sposobnosti, mogućnost kontrole kanala i
Sa aspekta međunarodnih propisa o prometu i distribuciji robe-propisi međunarodnog transporta robe, ekološki propisi, standardi kvaliteta.
Odluka o izboru kanala vezana je za broj i vrstu posrednika .Broj i vrsta posrednika zavisi od socijalno-kulturnih faktora, kupovne mogućnosti stanovništva, razvijenosti trnsportnih saobraćajnica, sistem komunikacije itd. Generalno posmatrano, preduzeća u plasmanu proizvoda na inostranom tržištu mogu da koriste dve mogućnosti: direktan izvoz preko sopstvene mreže ili indirektnim putem preko posrednika. Velike multinacionalne kompanije, da bi učvrstile svoj položaj na određenom tržištu, osnivaju sopstvene filijale ili predstavništva, ovaj poduhvat praćen je povećanjem troškova.
U međunarodnom marketingu razlikuju se tri strategije distribucije: strategija lokalne distribucije, strategija međunarodne distribucije i globalna strategija distribucije.
Strategija lokalne distribucije podrazumeva formiranje kanala distribucije i prodaje na pojedinačnim lokalnim tržištima određenih zemalja. Njena osnovna karakteristika je prilagođavanje uslovima koji vladaju u okvirima tih tržišta.
Strategija međunarodne distribucije primjenjuje se od strane međunarodnih firmi koje svoj proizvod/uslugu plasiraju u većem broju zemalja i odnosi se na formiranje sistema distribucije između konkretnih zemalja.
Globalna strategija distribucije primjenjuje se u sladu sa globalnom marketing i proizvodnom strategijom i ciljevima kompanije na ukupnom svjetskom tržištu. U praksi se razvija u kombinaciji geografske ekspanzije i segmentacije na lokalnom nivou.

U međunarodnom marketingu koriste se sljedeće alternativne strategije proizvoda: strategija selekcije, strategija modifikacije, strategija diferencijacije, strategija diverzifikacije i strategija eliminacije.
Strategija selekcije odnosi se na izbor proizvoda za izvoz. Prije donošenja odluke o izvozu proizvoda, potrebno je dati odgovor na sljedeća pitanja: “ da li je vijek trajanja proizvoda kratak; da li je proizvod namjenjen opštoj upotrebi; da li je potreban postprodajni servis; u čemu su specifičnosti proizvoda; da li su zahtjevi procesa proizvodnje veliki; kako se ponaša konkurencija na međunarodnom tržištu; kakvi su zakonski propisi o proizvodu na pojedinim inostranim tržištima i dr.”
Strategija modifikacije predstavlja određivanje različitih varijanti postojećeg proizvoda i zasniva se na činjenici da veliki broj proizvoda za inostrano tržište treba modifikovati prema zahtjevima, željama ili kupovnoj moći kupaca. Modifikacija može proizaći iz potrebe prilagođavanja klimatskim uslovima, običajima sredine, standardima, zahtevu za kvalitetom, psihološkom doživljavanju karakteristika proizvoda, itd.
Strategija diferencijacije predstavlja strategiju inovacije i obezbeđuje razlikovanje proizvoda od konkurentskih. Ponuda proizvoda se bitno produbljuje, polazeći od uvažavanja običaja, ukusa, navika i želja potrošača unutar tržišnog ili multitržišnog segmenta. Procesom diferencijacije proizvoda proizvođač nastoji da zadrži privlačnost programa izvoza na određenom regionalnom tržištu, jer prodaje proizvod prilagođen utvrđenim potrebama i željama kupaca. Suština strategije diferencijacije je u stvaranju diferentnih prednosti u pogledu određenih obilježja proizvoda, koje kupci visoko vrjednuju Svi uspješni izvozni proizvodi posjeduju jasnu proizvodnu diferencijaciju. Cijene su im konkurentne, ali se nijedan ne prodaje samo zbog cijene, već ima i druge vrijednosti. Oni predstavljaju korist za potrošača/kupca.
Strategijom diferencijacije preduzeće stalno uključuje nova međunarodna iskustva u oblasti proizvodnje, plasmana i pružanja postprodajnihusluga, inovira proizvod, širi tržište putem ekspanzije, pronalazeći nove partnere u poslovnoj sradnji, itd. Uspjeh primjene leži u jasno definisanim tržištima i dobrom poznavanju kupca. Strategija diferencijacije može biti kombinovana sa strategijom fokusiranja i strategijom vođstva u troškovima, ako je konkretan tržišni segment dovoljno veliki da obezbeđuje rentabilnost poslovanja.
Strategija diverzifikacije odnosi se na proširivanje proizvodnog i prodajnog programa dodavanjem novih proizvoda ili grupe proizvoda, koji se u tehnološkom i proizvodnom aspektu razlikuju od postojećih. Procesi diverzifikacije često su prisutni u transnacionalnim kompanijama. Preduzeće koje izabere strategiju diverzifikacije mijenja svoju poslovnu politiku, program proizvodnje, utvrđuje nove poslovne odnose u postojećoj ili novoj industrijskoj grani. Motiv izbora ove strategije je u pokušaju podjele poslovnog rizika na više različitih djelatnosti i tržišta i traženju perspektive u proizvodima koji imaju veću konkurentnost na međunarodnom tržištu. Preduzeća koja primjenjuju diverzifikovani proizvodni program, prevazilaze tradicionalne forme proizvodnje u nacionalnim okvirima i sa nacionalnom tradicijom. One teže strukturnim promjenama i tehničko-tehnološkom napretku.

Za izbor i sprovođenje strategije diverzifikacije potrebno je da preduzeće raspolaže jakim izvoznim i proizvodno-tehnološkim potencijalom.
Diverzifikacija se može sprovesti na jedan od sljedećih načina:
• Proizvodni pristup, uvesti nove proizvode koje treba proizvoditi postojećim proizvodnim kapacitetima i plasirati ih na inostrana tržišta, postojeća i nova
• Tržišni pristup, pronaći nova tržišta, odnosno nove potrebe, adekvatno razvijati nove proizvode i plasirati ih na istraženim ciljnim tržištima,
• Kooperacioni pristup, pronaći kooperante za nove proizvode i/ili nova tržišta i proširiti prodaju i tržišta.

Strategija eliminacije proizvoda iz međunarodnog proizvodnog i prodajnog programa danas postaje sve aktuelnija, iz razloga što je životni ciklus proizvoda na međunarodnom tržištu sve kraći, a vremenska distanca od prvog uvođenja novog proizvoda na domaće tržište pa do njegovog plasiranja na inostrano, sve manja. Blagovremena reakcija na ovakav položaj proizvoda i njegova eliminacija iz programa i zamjena novim proizvodom, predstavlja neophodnu strategiju za opstanak na međunarodnom tržištu .Eliminacija proizvoda koji ne donose dobit, podjednako je efikasna, bilo da su tehnološki zastarjeli ili inostrano tržište zasićeno. Odluka o aktiviranju strategije eliminacije treba da se zasniva na detaljnoj analizi multitržišnog životnog ciklusa proizvoda. Analizom treba obuhvatiti: ostvareni promet proizvoda na pojedinim inostranim tržištima, tržišnu pozicioniranost proizvoda u odnosu na konkurentski, eventualne promjene potreba i zahtjeva kupaca/potrošača, kupovne mogućnosti, običaje i navike, ekološke zahtjeve i propise, međunarodne standarde, itd.

PROMOCIJA U MEDJUNARODNOM MARKETINGU

Polazeći od ciljeva koji žele da se ostvare na ciljnom tržištu potrebno je difinisati promocije u međunarodnom marketing miksu. Prva pretpostavka uspešnog međunarodnog miksa promocije je definisanje ciljnog auditorijuma. Ciljni auditorijum čine kupci/potrošači, donosioci odluka, uticajne grupe, pojedinci, konkretna javnost i opšta javnost. Pri indentifikaciji ciljnog auditorijuma treba uzeti u obzir određene specifičnosti inostrane sredine. Specifičnosti ciljnog auditorijuma ogledaju se u mentalitetu kupca, jeziku komunikacije, nivou poznavanja proizvoda i usluga, zakonskim propisima, važećim standardima, itd. Takođe, treba uvažavati razliku u primjeni medija komuniciranja. Izbor medija povezan je sa socio-kulturnim nivoom stanovništva, standardom življenja, tehnološkom razvijenošću, razvijenošću opšteg sistema komuniciranja, nivoa obrazovanja stanovništva itd. Ciljni auditorijum utiče na odluke o tome: šta reći, kako reći, kada reći, gde reći i ko će poruku saopštiti.
Promocijska poruka mora biti upućena određenoj ciljnoj grupi na jeziku kojim govori i mora odgovarati njenom ukusu, željama i stavovima. Poruke se upućuju odabranim simbolima. Poruke moraju biti lasirane tako da ih ciljne grupe lako razumeju, odnosno da se lako i nedvosmisleno indentifikuju.
Prije nego što se donese odluka o načinu komunikacije s inostranim tržištem potrebno je izvršiti detaljno istraživanje tržišta, odrediti ciljeve i zadatke, planirati proces komunikacije, odrediti potrebna finansijska sredstva i način kontrole. Bitni elemento istraživanja tržišta su: veličina i struktura tržišta, kulturne i jezičke razlike, tradicija i običaji, vrste i dometi medija, postojanje agencije za promociju, zakonski propisi o sredstvima informisanja. Istraživanjem se obezbjeđuju informacije o karakteristikama ciljnog tržišta, informacije o imenu, odnosno imidžu preduzeća-proizvoda na inostranom tržištu. Informacije moraju biti tačne i ažurne.

Cijene u međunarodnom marketingu

Donošenje odluka o cijenama u međunarodnom marketingu za većinu firmi danas postalo je kompleksan i kritičan menadžment problem usjed dejstva niza heterogenih uticaja, počev od fluktuiranja deviznih kurseva, inflatornih udara i stanja stabilnosti priređivanja po zemljama ili regionima, do inteziviranja međunarodne konkurencije i snažnog rasta alternativnih metoda određivanja cijena u poređenju sa tradicionalnim. Iako cijena služi u osnovi kao specifično sredstvo komuniciranja sa potrošačima, jer stvara osnovu za ocenjivanje atraktivnosti ponude, odluke o cijenama se ne donose izolovano u odnosu na ostale instrumente međunarodnog marketing miksa.

Cijena kao instrument u međunarodnom marketingu posebno je osetljiva kategorija u zemljama gde je kupovna mogućnost potencijalnih kupaca relativno skromna. Zbog uloge koju ima u plasmanu proizvoda na inostrano tržište, ima važnost strategijskog elementa.
Preduzeća prisutna na međunarodnom tržištu razvijaju posebnu strategiju cijena za nove proizvode i strategiju cijena za postojeće proizvode. Izbor strategija zavisi od sljedećih faktora: odnos kupaca prema proizvodima, tehnološke prednosti proizvoda, položaj na tržištu i postavljeni ciljevi preduzeća. Polazna osnova pri definisanju strategije cijena je njena maksimalna prihvatljivost od strane kupaca i različitost u odnosu na konkurenciju. Ako preduzeće ima jak položaj na tržištu, vodi aktivnu politiku cijena. Ona mu omogućava lidersku poziciju na međunarodnom tržištu i mogućnost diktiranja cijena. Ukoliko se nalazi u ulozi imitatora ili sljedbenika i ne razlikuje se ni u čemu od drugih konkurenata, vodi pasivnu politiku cijena usmjerenu ka reakciji na tržišne uslove.
Marketing zajedno sa drugim poslovnim funkcijama u centar pažnje stavlja troškove, sa namjerom njihovog smanjivanja, da bi se održala konkurentnost. Pored toga, za preduzeće koje izvozi od značaja je dobra informisanost o carinskoj i poreskoj politici zemlje uvoznice.
Usljed stalno prisutnog trenda globalizacije, u određivanju i usmjeravanju politike cijena treba uzeti u obzir dva podjednako značajna segmenta koje čine:
• Interni uslovi-faktori vezani za preduzeće i proizvod i
• Eksterni uslovi-faktori vezani za tržište.

Interni uslovi su specifični za svako preduzeće ponaosob i obuhvataju:

- Ciljeve međunarodnih marketing aktivnosti preduzeća,
- Poslovnu filozofiju preduzeća I
- Strukture troškova

Eksterni uslovi predstavljaju sintezu stanja odnosa na globalnom tržištu i uslova koji vladaju u okvirima ciljnog inostranog tržišta konkretnog preduzeća. Obuhvataju:

- Postojeću regulativu-međunarodnu, regionalnu, po državama,
- Tržišne uslove na ciljnim tržištima ili tržišnim segmentima i
- Karakteristike potencijalnih potrošača, odnosno ciljnih grupa potrošača.

Faktori koji direktno i indirektno utiču na odluke o cenama u međunarodnom marketingu su:
- Željena pozicija marke
- Vladina kontrola cijena
- Uticaj cijene na obim prodaje
- Lokalni uslovi kreditiranja
- Opšte strategije firme
- Stabilnost valutnog kursa
- Uticaj promocije na potrošače
- Lokalna stopa inflacije
- Marža distributera
- Stopa rasta tržišta
- Karakteristike domaće konkurencije
- Prodajna mjesta proizvoda
- Troškovi nabavke
- Karakteristike potrošača

ZAKLJUČAK

Po prirodi aktivnosti direktnog marketinga, nema nekih velikih razlika u razvijanju direktnog marketinga za nacionalno ili međunarodno tržište. Suštinska razlika, međutim, postoji u strukturi i sadržaju baza podataka, kao osnova za akciju. Direktni marketing predstavlja fleksibilan, selektivan i efikasan instrument međunarodne promocije, on omogućava da: poruke budu upućene isključivo ciljnom tržištu, da reklamni budžeti budu koncentrisani na najisplatljivije tržišne segmente, da kupci u vrlo kratkom vremenskom periodu budu upoznati sa ponudom i njenim specifičnostima, bez obzira na fizičku udaljenost od proizvođača, izbjegavanje ograničenja koja postoje u korišćenju prostora ili vremena određenih medija, neposrednu kontrolu nad sadržajem i strukturom poruka, kao i skoro trenutno korigovanje, ukoliko za tim postoji potreba, mogućnost eksperimentisanja variranjem oblika promocije korišćenog u različitim zemljama itd.
Praksa je pokazala da promocijski efekat direktnog marketinga može biti zadovoljavajući u međunarodnim marketing aktivnostima, posebno zbog ekonomičnosti i brzine reagovanja .Ovaj instrument promocijskog miksa zasniva se na personalizovanim porukama, što znači direktno obraćanje potencijalnom kupcu na njegovu adresu, što je prednost na tržištima razvijenih zemalja. Mogući problem u korišćenju direktnog marketinga kao instrumenta promocije u međunarodnom marketingu, mogu biti različitosti u praksi donošenja odluka, stepena razvijenosti tržišta, ali i kulturnih uticaja i navika potrošača, kao i jezik koji može biti značajna prepreka, jer tekst mora da privuče pažnju primaoca poruke.

LITERATURA:

Međunarodni marketing – Jović Mile
Marketing strategija I međunarodno poslovanje preduzeća
Internet

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi