OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ PEDAGOGIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
RELIGIJSKI ODGOJ
Postoje različita poimanja religije koja se temelje na pojavnosti različitih religija. Za većinu osoba religija je organizirani sustav vjerovanja i bogoslužja koje stavljaju Boga u središte. Za neke druge pak religija označava vjerovanje u veći broj bogova a postoje i osobe koje ne posjeduju neku tradicionalnu vjeru ili religiju već prakticiraju neku vrst vjerovanja na svoj osobni način, nevezano od organiziranih religija. Ipak većina zemaljskog stanovništva vjeruje da je nekakva vrhunaravna sila utjecala na stvaranje svijeta i da ima bar donekle utjecaj i na život pojedinaca.
Svaka religija podrazumijeva više ili manje jednostavno učenje koje se odnosi na svrhu i podrijetlo svega postojećeg. Prvi oblici religije javljaju se još u prvobitnoj ljudskoj zajednici kao posljedica čovjekovog shvaćanja da se mnoge stvari u prirodi događaju i bez njegove volje i da on na te pojave ne može utjecati niti ih kontrolirati. Takve pojave su npr. Suše, poplave, munje i gromovi i slično. Tako je čovjek saznao o postojanju viših sila, te su u njegovom umu nastali prvi oblici “bogova” koji su simbolizirali jedinstvene moći koje vladaju čovjekovim postojanjem. Čovjek je nastojao ove više sile umilostiviti molitvama i žrtvovanjem.
Savremena istraživanja nedvojbeno pokazuju da se više mentalne funkcije razvijaju u najvećoj mjeri pod utjecajem društvenih i kulturnih činilaca. Religioznost, je nesumnjivo jedna od bitnih varijabli među tim činiocim, a uticaj religioznosti se možda najviše očituje kroz psihički razvoj tokom adolescencije.
Ljudsko društvo se danas suočava sa velikim brojem problema koji su, preme mišljenju sve većeg broja priznatih svjetskih eksperata za mentalno zdravlje, posljedica duhovne i moralno-etičke degradacije čovjeka. Ovakvi trendovi se posebno negativno odražavaju na psihičko zdravlje tokom adolescencije, tako da je ovaj osjetljivi period ljudskog života u posljednje vijeme u fokusu interesa istraživača različitog usmjerenja.2. Interes za religijsku pedagogiju, cilj i zadaci
Iako se religija moze izučavati kao samostalna vrednota mi ćemo je promatrati pod prizmom njene pedagoške relevantnosti.
Pojam religije rimski mislilac i govornik Mrako Tulije Ciceron (106.-43.p.n.e.) izvodi iz latinskog glagola relegere koji znači „pažljivo odrzavati, brizno se odnositi“, sto u prevodu znači savjesno odrzavanje obrednih propisa zvanih religiones koji su se odnosili na iskazivanje postovanja bogovima.
Laktancija (240.-320.) smatra da je riječ religija dolazi od glagola religare sto znači „vezati,stvarati sponu“
Sveti Augustin (354.-430.) raščlanjuje ovaj pojam i tvrdi da on dolzi od lat.glagola re-ligiere sto znači „ponovo izabrati“Jako je teško odvojiti religioznost od religije jer je ona konkrektna vanjska manifestacija religioznosti.Religija i sam potiče religozno pitanje , a prestavlja i konkretni izraz religioznosti.Vjera na neki način u sebe religiju i religioznost,pa ima s njima dodirnih tačaka.Od njih se i razlikuje po tome sto ona znači kritiku religije.
Vjera je lično opredjeljenje,ali je i dar od boga.Pored želje, nastojanja, vjeru prati i Božija dobrota i naklonost.Religijska pedagogija usvojila je stav drugog vatikanskog sabora,koji je u deklaraciji nostra aetate,a prema Pranjicu,1996,kaže:
„Katolička crkva kaže ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta.S iskrenim poštovanjem promatra te načine djelovanja i življenja,te zapovjedi i nauke koje,premada se u mnogome razlikuju od onoga sto ona sama drži:naučava, i pak nerijetko održavaju zraku one istine što prosvljetljuje ljude.Ali ona bez prekida naviješta i dužina je naviještati Krista,“koji je put,istina i zivot“u kome ljudi nalaze puninu religioznog života u kome je Bog sve sa sobom pomirio. Ona stoga bodri svoje sinove da razborito i s ljubavlju putem dijaloga i suradnje sa sljedbenicima ostalih religija,svjedoči krišćansku vjeru i zivot priznaju,čuvaju i promiču duhovna i moralna dobra,kao i socijalne-kulturne vrednote drugih religija“Dijalog podrazumijeva dobro poznavanje vlastite religije,ali i religije sugovornika.
U multikulturnoj zajednici kakva je nasa,dijalog je nužan i neizbježan.
Religijska pedagogija naglasava da su kulturno,politički,religijski i rasno miješane sredine budučnost čovječanstva.Ovome če doprinjeti ne samo sazrijevanje ljudske svijesti i ekonomski faktor.3. Pojam i značenje religijskog odgoja
Religijski odgoj,odnosno religijsko obrazovanje prema M.Pranjiču,1996.a prema U.Hlemelu „obuhvaća sva očita i latentno intencionalna djelovanja za koja su zadužene osobe koje kroz religijozni odgoj pokusavaju posredovati djeci i mladima svoje na vjeri zasnovano kršćansko samopoimanje odgajajuči i poučavajući djecu i mlade s ciljem da (i) oni slobodi i neovisnosti prihvate kršćansko tumačenje smisla“
Pranjić navodi da je religiozni razvoj upućen na religijski odgoj.Bez religijskog odgoja nema ni religioznog razvoja i obrnuto.
„Osnovna funkcija religijskog odgoja u školi je izgradjivanje moralnih vrijednosti dostojnih čovjeka“(R.Ćatić,2003.)
Osnova moralno-odgojna istina u krišćanstvu sadrzana je u dekalogu sto je od Boga na brdu Sinaj dobio Mojsije:
„Ja sam gospodin Bog tvoj i nemaj drugih Bogova uz mene!
Ne izusti ime gospodina Boga svoga uzalud!
Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!
Poštuj oca i majku da dobro živiš i da ti bude dobro na zemnji!
Ne ubij!
Ne sagriješi bludno!
Ne ukradi!
Ne reci lažna svjedočanstva!
Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!
Ne poželi nikakve tudje stvari!”
Osnovna moralno odgojna vjerska premisa u Islamu je sadržana u Bismili:
„U ime Allaha, Sveopćeg, Dobročinjitelja, Milostivog,” sto znači da sve što se čini radi Boga,mora biti uskladjeno sa vjerskim i moralnim načelima.
Jako je teško razdvojiti odgoj u smislu formiranja čovjeka sa moralnim vrijednostima od religijskog odgoja.
Prve škole bile su pod okriljem religije i osnovni odgojni sadrzaji bili su religijskog karaktera.
Razvojem drustva i rasto ljudske spoznaje škola se odvaja od religije,a školski sadržaji poprimaju sjetovni karakter.Ovo se naročito dešava u Zapadnoj Evropi.
Crkva gubi monopol u obrazovanju,a vjerski odgoj zadržava se u školama kao nastavni predmet.
J.A.Komensky u „Velikoj didaktici“ kaže:
Zna sve,
Da bude gospodar stvari i sebe i
Da sebe i sve okreće Tvorcu svega.Ako to troje izrazimo trima općepoznatima rijećima bit će:
Obrazovanje,
Vrlina ili dobro vladanje,
Vjersko osjećanje ili pobožnost.Božiji poslanik Muhamed a.s roditeljima poručuje:
„Lijep odgoj je najvrednije nasljedstvo koje roditelj može ostavit svome dijetetu.“
Vjera je važan i značajan faktor odgoja putem koje se stječu moralne spoznaje,uvjerenja,stavovi i navike koje doprinose formiranju vpozitivnih ljudskih kvaliteta.Bez vjere čovjek bi bio nepotpun.4. Zašto je religija dobar put ka formiranju zdrave ličnosti
Nema zdrave zajednice bez slobodnog i zdravog pojedinca. Ne treba gušiti individualitet, posebno zato što je svaka individua, slobodna i odgovorna, prvo Bogu, a zatim i ljudima za svoje postupke.Formiranje religiozne ličnosti počiva na prihvatanju Božje opstojnosti, i samo prisjećanje na Boga može ju učvrstiti.
Prisjećati se Boga znači djelovati u okviru napora za održanje ravnoteže, jer svako skretanje podrazumjeva poremećaj uravnoteženosti. Učenje relijije sadrži u sebi sva polja ljudske aktivnosti, kako duhovne, tako i materijalne, pojedinačne i društvene, odgojne i kulturne. Izvanrednost religije leži u nadahnutom obrascu za cjelokupan život, svaku aktivnost, bez obzira na koju sferu života se odnosila: ekonomska transakcija, diplomatska djelatnost, spolni odnos, naučni eksperiment.Dalje, vrlo važna odlika religije jeste ta što on ističe prevenciju. Jer je lakše spriječiti nego liječiti. Preventivnim djelovanjem postepeno se eliminišu sva potencijalna loša stremljenja kod čovjeka, ali i zajednice. U smislu prevencije za uspješno oblikovanje ličnosti možemo gledati potenciranje i preporučivanje porodice. To je osnovna ćelija od koje se sastoji društvo. Slika porodice je slika društva. Možemo reći da religije posmatrau porodicu kao društvo u malom. Porodica i dom prožeti islamom pružit će djetetu mogućnosti da se razvije u potpunosti. Ako je zdrava porodica, koja predstavlja nosioca odgoja i obrazovanja za svoje nove članove, velika je vjerovatnoća da će i djeca odgojena u okviru takve porodice biti zdrava.
Obaveze i prava kako roditelja prema djeci, tako i djece prema roditeljima su striktno određene. Roditelji su odgovorni za svoje potomke, dužni su da ih fizički štite, te da omoguće njihov duševni razvitak uz roditeljsku ljubav i pažnju. Kada djeca počnu da bivaju svjesna sebe, roditelji su dužni da ih upoznaju sa vjerom i da ih nauče njenimim osnovama, kako bi to bio temelj na kome će se ubuduće graditi stabilna ličnost. Tako su i djeca obavezna da poštuju svoje roditelje.
Ne samo zbog toga što su im dužni pomoći zbog toga što su roditelji pomogli njima dok su bili zavisni i nemoćni, već i zbog formiranja zdrave društvene atmosfere u kojem će stariji članovi biti poštovani i pomagani.
Bitna stvar u odgoju i formiranju stabilne ličnosti jeste dosljednost, odnosno konsekventnost, kako logička (konsekventnost u mišljenju) tako i praktična (konsekventnost u djelovanju). Dosljednost je osobina neodvojivo vezana za religiju. Ako se zna istina, mora se djelovati po njoj. Što se tiče ovog mog potenciranja dosljednosti u mišljenju i djelovanju, mogu se pozvati na Sokratov nauk da je vrlina u stvari znanje, jer znati znači tako i djelovati.
Sokrat je imao na umu čovjeka kada je ovo izgovarao. Ne čovjeka rastrzanog i zanesenog raznoraznim svjetskim interesima i trivijalnošću, već samosvjesnog čovjeka dostojnog svog dara.Dosljednost je osobina čovjeka koji će svoje znanje pretvoriti u svoje djelovanje, onako kako to musliman treba da čini. Ali Sokratu je nedostajala jedna stvar zbog koje je ovaj njegov nauk okarakterisan utopijskim. A to je savjest, temelj odgovornosti i morala. Jer samo znanje ne nudi ništa. Poznata krilatica: "znanje je moć" ne nosi prizvuk pozitivnosti sa sobom, iako je tačna. Znanju je potrebna savjest, odnosno na njoj zasnovan moral da bi se zatvorio krug etičkog djelovanja čovjeka. Bez vjere nema morala, jer bez vjere nema savjesti.
Ako znamo granice i poštujemo iste, lahko je uvidjeti šta je sloboda. Sloboda leži u granicama. Znati granice vlastitog ponašanja i djelovanja znači biti slobodan. Slobodni smo u djelovanju sve dok naše djelovanje ne ugrožava prava drugoga. Naša sloboda ide do sfere prava drugih. Ličnost je nužno slobodna u onom što vjeruje.Samim upućivanjem čovjeka da čini ono što je dobro i zabranjivanjem onoga što je zlo vjera odgaja čovjeka. Vjera će ga ograditi od onoga što će mu štetiti, bilo po njegovo tijelo, bilo po njegovu dušu. Vjera zabranjuje svaku vrstu nasilja, osim u slučaju odbrane od napada, što će dodatno smanjiti razdor u porodici i negativan uticaj kućnog nasilja na odgoj djece.
Lijepo ponašanje i odnos zasnovan na međusobnoj ljubavi i poštovanju među supružnicima omogućava pozitivno okruženje za rast djeteta i njegov dalji odgoj.
Onaj koji hoće u potpunosti uskladiti svoje ponašanje i djelovanje sa vjerom u njoj može naći uzore koje zaista treba da prati. Musliman u Muhammedu s.a.v.s. ima najbolji uzor. Pored zapovjedi Kur'ana, njegova praksa i govor je vodilja za svakog muslimana. On predstavlja najljepši primjer do kraja formirane muslimanske ličnosti. Njegove mnogobrojne lijepe osobine: bogobojaznost, iskrenost, blagost, darežljivost, upornost, smirenost, odgovornost, predstavljaju uzor kojeg pokušavaju slijediti svi muslimani.5. Sadržaji religijskog odgoja
M.Pranjić,1996.navodi kao konkretne sadržaje religijskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj: „upoznavanje s osnovnim karakteristikama kršćanstva, židovstva i islama, s njihovim naukom, tradicijom i primjenom religijskih vrednota na konkretan život.
Upućenost različite kršćanske konfesije: katoličanstvo, pravoslavlje, protestanitizam, u ono sto im je zajedničko i ono po čemu se razlikuju,gnezu i razloge njihova nastojanja te njihov odnos na stvaranje multilegiorozne i plurikonfesionalne kulture na ovim prostorima: „Poznavanje glavnih blagdana svake od navedenih religija,njihova značenja i oblike slavljenja te nastojanje da se u njima sudjeluje koliko to pripadnici pojedine religije žele“.
Neke zajedničke sadržaje kojima se realizira religijski odgoj u nasim skolama navodi dr.Refik Ćatić,2003.:
-Upoznavanje sa osnovnim karakteristikama velikih religija (židovstvo,kršćanstvo,islam)
-Naučne potvrde Božije egzistencije,
-Proučavanje vrijednosti kao spoznaja dobra i zla smatranih vječno nuznim i valjnim,
-Moralna izobrazba-kognitivni i afektivni aspekti,
-Religijsko poimanje Božijih blagodati za dobrobit čovjeka(religija i ekologija),
Medjureligijski dijalog i suživot (njegovanje soldarnosti ne samo na nivou humanog nego i na nivou duhovnog),
Religija kao ishodiste duhovnosti(religijoznost nije samo vanjska manifestacija,nego intezivan unutrasnji život)
Kulturni i tradicijski aspekti religijskog odgoja kao paradigma očuvanja identeta naroda“5.1 Komunikacijski preduvjeti religijskog odgoja
Preduvijet uspjesnosti religijskog odgoja kao i svakog drugog je uspješna komunikacija izmedju odgajanika i odgajatelja zasnovana na medjunarodnom povijerenju.
Odgajatelj pored stručne spreme trebaju imati i prakticno iskustvo i sposobnosti religijske komunikacije.
Odgajatelj vodi odgojni proces i u religijskom odgoju. On odgaja odgajanika i odgajanik je odgajani. Odgajanik je odgajateljev komunikacijski partner. Ponekad se dogadja da odgajnik,komunikacijski partner kroz religiski odgoj prihvača,upija preradjuje i reagira na taj nacin manifestira pretezno svoju pasivnu ulogu.Učenje religijskog odgajatelja podstaknuto je njegovim religijsko pedagoškim kvalificiranim ophodjenjem s djecom i mladima.Tesko je praviti razliku izmedju odgajatelja i odgajanika(Exeller.A.198.) navodi :“Pritom se vise ne moze razlikovati izmedju aktivnih ponidjača i pasivnih primatelja : svi su sudioanici – neovisno o dobi – aktivni subjekti razmjene“.
Ovim zelim reci da su i djeca aktivni sudionici religoskoodgojnog procesa.5.2 Faktori religijskog odgoja
Brojni su faktori religijskog odgoja.U nasem izlaganju osvrnut cemo se na osnovne, a to su :vjerske institucije ,obitelj,škola i medij.
Vecina religija ima dobru infarstrukturu sto im omogućava da djeluju na cijelo drustvo.
U ljudskom životu religijskim tradicijama prožeti su najvažniji dogadjaji: rodjenje,krštenje,obrezivanje,udaja i ženidba, vjerski praznici i običaji uz njih, umiranje itd.
Sve velike religije imaju iskustva u vjerskom poučavanju.
Kur'an istovremeno zagovara duhovni,moralni i svjetovni aspekt ljudskog života. Jedan aspekt daje na dunjaluk (ovaj svijet) i ahiret (zagrobni život). Islam se odredio u svim sferama ovozemaljskog života vjernika ,odredio je čovjekov odnos prema sebi, drugima i prirodi. Propisana su regularni higijena, ishrana, rad, komunikacija s drugim, rješavanje konflikta, uredjenje drzave, vojske, itd.Islam djeluje neposredno vjerskim poučavanjem kroz mektebsku nastavu,vjersko prakticiranje(vjerska predavanja petkom na džumi),medijskim putem(izdavaćka djelatnost i lektronski mediji).
6. Obitelj kao faktor religiskog odgoja
Obitelj je jedan najvazniji faktora u odgoju djece.Svojom organizacijom,strukturom, i dinamikom djeluje na odgoj djece snaznije od svih drugih faktora.
Njena uloga i u religijsko odgoju je odlučujučća.Od shvatanja ovog svijeta od strane roditelja i njihovog odnasa prema njemu,zavisi kako ce odgajati svoju djecu.
Veliki broj razvijenih drzava stimulira obiteljski vjerski odgoj dajuči roditeljima razne benificije-finansiske naknade za božić,Uskrs,Bajram,plaćena odsustva za vjerske praznike itd.Religijski odgoj u obitelji je tradicijskog karaktera.U zadnje vrijeme neke vjerske institucije uključuju obitelj u realizaciju konkretnih vjerskih sadrzaja.
7. Škola kao faktor religijskog odgoja
Največi broj nastavnih sistema u svijetu u svojim planovima ima vjeronauk.
Mnogi autori kao sto su M.Stallmann,G.Otto i H.Halbfas smatraju da su kršćanstvo i Biblija oblikovali evropsku kulturu zbog čega je treba zastupati u skoli.
Kur'an i Tora oznacili su isto toko kulturu muslimana i jevreja zbog cega ove religije treba zastupiti u skolma gdje zive muslimani i jevreji. U danasnjim sekularnim drustvima,vjerske institucije su odvojne od drzava i od skole. Bez obzira na odvojenost skole oi vjerskih institucija vjerski odgoj predvodi se koordinirano.U vjerskim institucijama provodi se praksa vjerskog zivota,a u skoli vjerski odgoj i obrazovanje.Pedagoško utemenjenje školskog vjeronauka zasniva se na trosrukoj argumentaciji.
Kulturološkoj: ucenici u skoli trebaju biti upoznati sa svim onim sadržajima kojima je kršćanstvo pridonjelo općoj i nacijonalnoj kulturi,
Antropološkoj : školski vjeronauk konstantnim suočavanjem s pitanjem smisla ljudskog života pomaze ucenicima na putu njihova samoosvarivanja i očevječenju;
Društvenokritičkoj: vjeronauk pridonosi tome da skola ne postane samo reproduciranje i perpetuiranje postoječeg,nego da pridonosi i kritčkom oosvješćivanju ucenika odnosno njihovom osposobljavanju da reltiviziraju sve ono sto trenitacno i prolazno.(M.Pranjić 1998.)Osnovna sustina religiskog odgoja kroz skolu jeste da ucenike potaknemo na odgovorno razmisljanje o pitanju Boga,tumacenju svijeta,smisla zivota normama ljudskog djelovanja i da ih osposobljavamo da kroz licnu odluku,kroz sučeljavanje sa drugim religijama i svejtonazorima pokazuju toleranciju i razumijevanje(R.Ćatić,2003.)
Religiski odgoj je predmet proucavanja religiske pedagogije.Kao zasebna disciplina priznaje principe i metedologiju pedagogije.Na prostorima zapadne evrope religijska pedagogija izdvaja se iz katehetike,jos uvijek kao teoloska disciplina,teologija je njena primarna referentna znanost.Prema Schroeru religijska pedagogija ne moze biti čista izvedenica iz teologije.
Sadržaji religijske pedagogije na podrucju Islama dati su u Kur'anu i Sunnetu,tako da se religijska pedagogija nije diferencirala kao posebna disciplina.8. Osnovni smisao religijskog odgoja
Kroz ljudsku historiju religija je bila covjekova pokretacka snaga.Religija je doprinjela da se covje uzdigne visoko na polju humanosti i samopozrtvovanja,ali je čovjek pod okriljem religije činio i ne shvatljiva zlodjela i destruktivnosti.
U ostvarenju toga cilja posebne se istice znacaj religije kao afirmacije vjecnih i stalnih vrijednosti.Ontologija temeljnih vrednosti nalazi se u religiji .
Iz religije su proistekli i etika i moral,pa u njoj treba traziti izlaz iz destruktivnosti suvremenog drustva.
Religije : islama, kršćanstva , judeizma propovijedaju moral kao zakon kojeg potice od naviseg Bica i kao taka pripada nad zemaljskom svijetu.
Moral ima ishodiste u religiji. U nekim razvijenim zemljama u nastavne sisteme na prvo mjesto stavljaju religiski odgoj.
Danas su skole, nazalost, suocene sa hronicnom konfuzijom i iracionalnog preeglašavanja aktuelnih tendencija ideološkog, politickog, rasnog, vjerskog i nacionalnog fanatizma.
Religija prihvata sve ljude:
-siromašne i bogate
-mlade i stare
-zdrave i bolesne
A religija ih prihvata kao cjelinu i zajednicu.
Nasuprot religiji, ideologija je ljude dijelila po rasnom , klasnom, nacionalnom i drugom osnovu.. Možda nisu u pravu oni sto zagovaraju gledište da je religija opijum za mase, da je zagovaraju i praktiiciraju neuki i neobrazovani, kao religiozne ljude možemo nabrojati Seneka, Aristotel, Platon, Njutn, Ajnštajn i drugi..9. Religijski odgoj u savremenoj obitelji i školi
„U savremenoj porodici roditelji su na razmeđu između težnje prema prošlosti i traženju novih uzora.“ (Čatić, 2003.)
Veliku pomoć u revitalizaciji obitelji i odgojnih procesa u njoj pruža svojim sadržajima religijski odgoj. U obitelj je nužno uspostaviti istinski fer i humane odnose koji se zasnivaju na poštovanju i međussobnom dijalogu, razumijevanju i toleranciji. Kroz ovaj odnos se najbolje otkrivaju vjerske istine.
Vjera se prenosi iskljucivo pedagoškim procesima, u obitelji to cine roditelji svojim dosljednim i prakticnim manifestacijama vjerskog življenja.
Kroz historijski razvoj škole religijski odgoj se trtirati različito.
Neki nastavni sistemi bili su potpuno ateistički. Težili su negiranju vjere, kao sto je i slučaj i kod nas u predhodnom društvenom sistemu.Religijski odgajati znači formirati kod mladih svijest koja ce im omogučiti da svoja ponašanja usklade spram drugih ljudi, spram svijeta koji nas okruzuje, i posebno spram vječne istine, ma kako je pojedine religije zvale-Bog.Allah, Jehova itd. (čatič,2003.)
U realizaciji religijskog odgoja posebno mjesto ima škola. Vlada šarolikost u nazivu predmeta koji pokriva ovu odgojnu podrucje i poziciji koju on zauzima u odnosu na druge nastavne predmete.Osnovni smisao religijskog odgoja treba biti u funkciji očovječenja čovjeka , a naziv i status manje bitan.
Putem religijskog odgoja najbolje se pozanju moralna i etička načela na kojima se zasniva cjelokupni odgojni rad škole.
Ma šta mislili o religiji ona neodumire, ona je iskonska težnja čovjeka koju djeca tako lako prepoznaju i prihvataju kao dio svog bitka.( Čatić,2003.)9.1 Kako religija utiče na razvoj?
Religioznost ima pozitivan utjecaj na psihičko zdravlje i sazrijevanje adolescenata. Religioznost pozitivno utiče na sazrijavanje u adolescentnoj dobi, u tom smislu što doprinosi njegovoj ravnomjernosti, harmoničnosti, kanalisanju psihičke energije u pravcu prepoznavanja i učvrščivanja istinskog identiteta čime se stvaraju uslovi za formiranje cjelovite, integrisane, postojane, samosvjesne i dobro prilagodljive ličnosti.
Ona stvara prirodniji ambijent za odvijanje procesa psihosocijalnog sazrijevanja tokom adolescencije, omogućava brži i kvalitetniji proces socijalizacije, jača sklonost ka usvajanju društvenih normi i pravila ponašanja. Pruža precizne obrasce kako treba postupati u životnim situacijama koje mogu dovesti do neadekvatnog ili neodmjerenog emocionalnog reagovanja, neprimjerenog ponašanja i destabilizacije psihičkog stanja, da bi se spriječile trajne negativne posljedice na psihičko zdravlje.
Dr. Izet Pajević sa Univerzitetskog Kliničkog centra Tuzla je istraživao uticaj religije na formiranje karakternih osobina i ustanovio da kod visokoreligioznih ljudi u manjoj mjeri se javljaju faktori kao što su: unutrašnji konflikti, frustracije, strah, strepnja, psihička trauma, povreda samopoštovanja, , i negativna psihička energija se neutralizira na zdraviji i efikasniji način. Time se postiže adekvatnija procjena situacije u kojoj se objekat zadesi, racionalnije raspoređivanje i iskorištavanje psihičke energije, brža socijalizacija, veća otpornost na frustraciju, efiksnije prevazilaženje konfliktnih situacija, veće zadovoljstvo, izraženija težnja ka višim ciljevima.
Visokoreligiozni ljudi su manje anksiozni, manje depresivni, manje agresivni i u manjoj mjeri podložni devijantnim ponašajnim obrascima
ZAKLJUČAK
Postoje različita poimanja religije koja se temelje na pojavnosti različitih religija.
Sam pojam religije koji dolazi od lat.riječi relegere koja znači pažljivo održavati ili brižno se odnositi govori nam o savjesnom održavanju i pridržavnju obrednih propisa. Religija ili religijoznost pomaže ljudima, usmjerava ih na samo nadilaženje odnosno pokušava im objasnit da ljudski život nije samo raspon od rodjena do smrti. Vjera u sebe ukljucuje religiju i religijoznost. Funkcija moralnog odgoja je izgradjivanje moralnih vrijednosti.Tu tvrdnju mozemo preinačiti i u religiju i religijski odgoj.Svaka religija sadrži neku osnovnu moralnu odgojnu premisu. Za uspješan religijski odgoj potrebna je uspjesna komunikacija izmedju odgajanika i odgajatelja,zasnovana na medjusobnom povjernju. Religija prihvata sve ljude, zblizuje ih , svi su dio jedne zajednice,a roditelje možemo smatrati najboljim vjerskim odgajateljima ako posjeduju istinske vrijednosti. Moralna i etička načela najbolje mozemo spoznati kroz proces religijskog odgoja.
Literatura• Dr. Tomič, Dr. Osmić, Prof. Karić Pedagogija Tuzla, septembar 2006.
• http://hr.wikipedia.org/wiki/Religija
• Www.bybe.com.ba/prikaz
• www.odgoj.com
• Andrew Wright, Prospects for religius literacy, 1003
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi