OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ PEDAGOGIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
EFIKASNE IDEJE ZA INOVATIVNE NASTAVNIKE
U ovom ću seminarskom radu nastojati prikazati inovativne metode i načine na koji nastavnici uz malo volje mogu provoditi nastavu sa svojim učenicima. Spomenuti ću i ukratko objasniti neke od efikasnih tehnika za organizaciju učenja kod kojih je bitan frontalni odnosno samostalni način rada s učenicima. Opisati ću konstruktivnu pedagogiju kao način provođenja u nastavi te ću pokušati interpretirati zašto dolazi do diferencijacije u razredu te o čemu nastavnik treba voditi računa kako bi zadovoljio potrebe svakog učenika kao pojedinca. Prikazati ću organizacijske oblike učenja od kojih ću izdvojiti grupni rad, rad u paru te individualni rad učenika. Navesti ću koje su to faze konstruktivnog obrazovanja koje bi nastavnik trebao primjenjivati kako bi motivirao svoje učenike. U daljnjem dijelu rada opisati ću neke od tehnika koje je vrlo važno provoditi s učenicima u paru odnosno u grupnom radu. Prije zaključka, donesenog na temelju proučene literature i zapisanih informacija u radu, opisati ću koliko je važno da nastavnik poznaje svoje učenike, suradnju s njima te razliku među njima.
Vjerujem da je većini nastavnika odnosno onima, koji će raditi ili rade u dodiru s učenicima na razini odgoja i obrazovanja, poznato kako se za efikasan rad s učenicima treba neprestano voditi novim i inovativnim idejama za provođenje nastave. Jedan od glavnih razloga jest taj da na taj način motiviramo svoje učenike te ih lišimo neke vrste monotonije u koju uđu već sa 7 godina dok su još zaigrani, a onda ih mi 'polako ubijamo' dosadnim i jednoličnim prenošenjem znanja. Svaki im dan postane isti, gube motivaciju i volju za učenjem i sve im se čini kao da oni to ne mogu izvršiti. Nastavnici bi trebali neprestano smišljati nove načine predočavanja gradiva te učiniti svoje satove učenicima zanimljive, kao neku vrstu izazova koji je pred njima. Naravno, velika je uloga u financiranju sredstava za školu od strane ministarstva te radi nedovoljno dobre opremljenosti nastavnici ne mogu provoditi drugačiji oblik nastave od onog klasičnog, frontalnog. No, dragi moji, oduvijek smo imali olovku i papir, još ako tomu pridodamo bojice, flomastere, škare, ljepilo, primjere koji će potkrepljivati naučenu teoriju, vjerujte, mnogo se zanimljivih načina rada može izvesti ukoliko postoji dobra volja za tim.
EFIKASNE TEHNIKE ZA ORGANIZACIJU UČENJA
Frontalni rad u razredu
Ovo je najčešće korišteni način podučavanja u današnjem obrazovanju. Funkcionalan je ponajviše u otkrivanju novih koncepata ili prezentiranju novih materijala učenicima. Takvi satovi pružaju malo prilika za uključivanje učenika. Nadalje, zadržavanje pažnje razreda 40-45 minuta također predstavlja težak zadatak za nastavnika. Nastavnik je izvor informacija, a učenici, kao strana koja prima informacije, prihvaćaju materijal. Komunikacija je obično verbalna i jednosmjerna, i cilj joj je da se pruže (i prime) informacije. Interakcije između poduke i učenja su malobrojne.
Samostalni rad
U ovom slučaju rad se može obavljati samostalno, u parovima ili u grupama. Poanta je da učenici rade samostalno. Zadaci se ne izrađuju prema potrebama pojedinaca već svi rade isti zadatak. Razlike u karakteru i sposobnostima učenika se ne uzimaju u obzir pri izboru zadataka.Konstruktivna pedagogija
Stvaranje kompleksnog okruženja za učenje je od suštinske važnosti. Izvor informacija više nisu knjige i nastavnici, nego stvarni život. Učenici imaju priliku da traže rješenja za stvarne probleme u situacijama poput životnih na razne načine sa različitim tehnikama u grupama. Konstruktivna pedagogija zahtijeva posebne uslove za učenje u kojima je učenicima dozvoljeno da međusobno surađuju i pomažu jedni drugima. Mogu koristiti cijeli niz instrumenata i izvora informacija za rješenje svojih problema i postizanje ciljeva. Nekoliko pedagoških metoda i tehnika učenja (kao što je učenje fokusirano na problem ili učenje zasnovano na projektu) mogu se primjenjivati u učionicama u kojima postoje kompjuteri. Učionice koje su opremljene kompjuterima mnogo su prikladnije za primjenu modernih tehnika od tradicionalnih, čak i ako nema dovoljno kompjutera za svakog učenika. Pod adekvatno organiziranim uslovima za učenje i rad jedan ili dva kompjutera su dovoljni da se pokrene kooperativni kognitivni proces.
Diferencijacija u razreduRazliku među učenicima nalazimo prije svega u postojećem znanju što je uvjetovano obitelji u kojoj su učenici usvojili određeni vokabular, vrijednosti te znanje. Nalazimo razlike u kognitivnim sposobnostima kod percepcije, pažnje, pamćenja, razmišljanja i jezika. Znamo da postoji sedam vrsta inteligencije te prema tome razlikujemo i učenikove sposobnosti i znanja. Vrste inteligencije su:
- Jezično – verbalna
- Logičko – matematička
- Vizualna
- Motorna
- Muzička
- Interpersonalna
- Intrapersonalna
Također možemo govoriti o razlici među učenicima na temelju stilova učenja, stavovima, interesima i sl.
Različite razine diferencirane organizacije učenja
Grupe učenika trebale bi se formirati prema interesima učenika. Najčešće se organiziraju homogeno te u okviru grupe učenik ima isti zadatak. Članovi grupe ne moraju neminovno surađivati već im se mogu dati zadaci koje izvršavaju pojedinačno, neovisno jedni od drugima. U tom slučaju mogu se napraviti veće grupe. Međutim, ako zadatak zahtijeva od članova grupe da surađuju, u grupama ne bi trebalo biti više od 3 do 5 učenika. Ovaj organizacijski oblik je osobito prikladan za rad s talentiranom odnosno nadarenom djecom ili u situacijama kada neki učenici trebaju tek da sustići ostatak razreda na određenom području.
Diferencijacija prema sadržaju
Djeca se dijele u homogene grupe prema sposobnostima. Budući da članovi grupa rade pojedinačno, nema potrebe imati male grupe (3-5 članova). Svaki učenik radi svoj zadatak samostalno, na djelomično personaliziran način.Diferencija u zahtjevima koji se očekuju od učenja
Ovaj oblik diferencijacije omogućuje integraciju učenika s teškoćama u učenju ili drugim disfunkcijama. Učenici su podijeljeni u grupe prema svojim sposobnostima. Zahtjevi iz nastavnog plana za ove učenike su drugačiji od općih zahtjeva za ostatak razreda. Ovi učenici rade zadatke samostalno ili u suradnji s kolegama iz grupe.Osnovni principi diferencijacije
Poznavanje različitih metoda
Kako bi se ovi različiti oblici ogranizacije pokazali efikasnima, nastavnik mora biti upoznat sa spomenutim konceptima, mora znati kako ih koristiti, mora biti svjestan prednosti koje donosi njihova primjena, i mora biti u stanju riješiti probleme do kojih može doći tijekom procesa podučavanja.
Pristup
Ovaj način podučavanja može biti zaista uspješan ako nastavnik ima pod kontrolom proces učenja na više razina i dobro ga vodi.
Aspekti diferencijacije
Organizacijski oblici uvijek su određeni sadržajem predmeta, obrazovnom potrebom i metodama poduke te individualnim potrebama učenika.Fleksibilnost
Diferencijacija ne smije biti razlog za etiketiranje ili selekciju. Svako treba dobiti onoliko zadataka koliko je optimalno za njega u određenom period njegova obrazovanja.Organizacijski oblici učenja
Grupni rad:
Uloga veličine grupa
Najmanja grupa mora sadržavati barem 3 člana jer bi manji broj podrazumijevao rad u parovima ili individualni rad. Idealno, grupa ima 4 člana, jer na taj način svaki član može imati svoj manji zadatak te se grupa lako može podijeliti u parove, ako bi se javila potreba. Grupe s više od 6 članova vrlo je teško voditi stoga bi neki od učenika mogli odlučiti da se ne uključuju u rad grupe ili da čak ometaju rad drugih.
Aspekti uređenja homogeno i heterogeno organiziranih grupa
Homogeno organizirane grupe karakterizira sljedeće: u datom predmetu učenici su gotovo na istoj razini što se tiče njihovih sposobnosti i interesa dok heterogeno organizirane grupe karakteriziraju razlike između interesa i sposobnosti učenika u određenom predmetu te su razlike mnogo izraženije. U ovom drugom slučaju moglo bi biti korisno dodijeliti uloge da bi se osiguralo da svaki član bude uključen u rad, prema vlastitim sposobnostima. Ta vrsta grupnog rada opravdava teoriju da učenici jedni od drugih najefikasnije uče što je zapravo i logično jer u trenutku kada sami obrade određeni sadržaj automatski će ga usvojiti ili barem zapamtiti.
Uloge unutar grupe
Efikasna suradnja zasniva se na jednakoj podjeli rada i međusobne odgovornosti. To se može postići tako što će se pojedinim članovima grupe dodjeljivati određene uloge odnosno zadaci. Dodjeljivanje zadataka i odgovornosti u grupi može imati dvostruki efekt. S jedne strane to jača postojeće socijalne sposobnosti dok s druge strane stvara i poboljšava nove. S obzirom da se od učenika ne može očekivati da na početku mogu samostalno organizirati grupni rad, korisno je da uloge (vođe tima) dodjeljuje nastavnik. Na taj način s jedne strane štedite vrijeme, a s druge strane osiguravate da se svakom djetetu dodijeli posao koji najviše odgovara njegovim sposobnostima. Međutim,učenici trebaju dobiti priliku da se okušaju i u novim ulogama. (Npr. učenik koji obično preuzima vodeću ulogu mora naučiti iskazivati poštovanje i suradnju kada je neko drugi u ulozi vođe, a sramežljivi učenici trebaju probati obraćati se javno svojim kolegama kako bi suzbili tremu). Iako određene uloge nisu tako važne za učenike u višim razredima, ipak može biti korisno dodijeliti uloge koje su specifične za predmet kako bi se razvila odgovornost.
Načini formiranja grupe
Grupa se može formirati nasumce, prema osobnom izboru učenika, ili svjesno prema izboru nastavnika. Očigledno će vam ovaj posljednji način omogućiti da na najbolji način ispunite svoje didaktičke ciljeve, jer u tom slučaju postoje svi uslovi za uspješnu suradnju.
Prednosti grupnog rada
Dobro organiziran grupni rad duboko utječe na karakter i sustav vrijednosti učenika te oni na taj način razvijaju zajedničko razmišljanje, sposobnost prilagođavanja, poštivanje jedni drugih te toleriranje različitih mišljenja.Rad u parovima
Tijekom rada u parovima, dva učenika sa sličnim sposobnostima obavljaju zadatak u suradnji. To je homogeni par. U slučaju parova koji zajedno uče, jedno dijete je slabijih sposobnosti od drugog. Učenik boljih sposobnosti djeluje kao «nastavnik» (podučava dok uči). To je heterogeni par. Pri formiranju parova treba uzeti u obzir da su učenici naklonjeni jedan drugome i pomažu si. Kod rada u parovima postoje takozvani kooperativni parovi koji mogu vršiti nekoliko funkcija odnosno čitati, pisati, razmišljati i slično. Parove formiramo tako da im dodijelimo zadatak da zajedno rade stalno ili povremeno, ili pak samo na jednom predmetu (npr. matematički parovi). Je li bolji rad u parovima ili grupni rad, ne može se generalno reći već je za određeni predmet i sadržaj najbolje kombinirati i jedan i drugi način rada.
Individualni rad
Svaki učenik ima različite sposobnosti i individualan stil učenja. Ova činjenica se mora uzeti u obzir, osobito u slučaju učenika sa vrlo slabim ili loše razvijenim sposobnostima. Plan koji se radi da bi se razvile sposobnosti pojedinih učenika zove se individualizacija. Ovo je posebno korisno za rad s nadarenom djecom ili u situacijama kada neki učenici trebaju sustići ostatak razreda.
Razlike između samostalnog i individualiziranog rada:
Samostalni rad može se izvoditi individualno, u parovima i u grupama. Glavno je da učenici rade samostalno. U slučaju individualizacije zadatak je osmišljen tako da odgovara potrebama pojedinca.
Djelomično individualizirani rad
Svi učenici koji su na približno sličnoj razini rade isti zadatak samostalno. Djelomično individualiziran rad se izvodi samostalno, bez suradnje dok grupni rad karakterizira suradnja.
Vježbe za učenike
Vježbe za učenike trebale bi biti interesantne, poput igre kao dodatak novim materijalima zatim zabavne vježbe za dodatnu praksu te za one prosječne učenike, jednostavne, kratke vježbe.
Faze konstruktivnog obrazovanja
Da bi se ostvarila idealna atmosfera u razredu i motivacija učenika , nastavnici bi trebali pratiti ove faze konstruktivnog obrazovanja:Pobuđivanje interesa - biranjem teme koja pobuđuje interes učenika kao i onih koje mogu izazvati suprotna mišljenja
Formiranje grupa - stvaranje raznolikosti unutar grupa prema sposobnostima i interesima
Razvoj tima - pronalaženje zajedničkih osobina i stavova koji jačaju koheziju u grupi
Biranje teme - razred dijeli datu temu na manje dijelove i svaka grupa dobiva vlastitu podtemu tako da je potreban rad svih kako bi se došlo do rezultata
Dalja podjela date teme - grupa dalje dijeli podteme tako da je svaki član odgovoran za svoju 'mini temu'
Elaboriranje podteme - učenici samostalno prikupljaju i elaboriraju materijal vlastitih mini tema. Dozvoljeno im je da jedan drugom pomažu tako da svatko ima pravi osjećaj postignuća
Priprema zajedničkog izvještaja u grupi - članovi grupe raspravljaju, uvjeravaju i pomažu jedan drugom u izvršavanju zajedničkog rada
Izvještaj grupe o podtemi - grupe izvještavaju razred o rezultatima svoga radaOrganizacija kooperativnog učenja
Cilj kooperativne pedagogije je da koristi metode kojima proces učenja postaje socijalna aktivnost. Poanta je u suradnji učenika kao grupe jednakih. Postoje brojne kooperativne metode obrazovanja i učenja (metoda projekata, diskusije, učenje zasnovano na problemu ili opservaciji, itd.). Možete naći manju ili veću kolekciju kooperativnih tehnika,vježbi i preporuka za svaku od ovih metoda. Nema jedne ispravne kooperativne metode nego nekoliko kooperativnih tehnika; štoviše, postoje stotine vježbi i tehnika koje su nam danas dostupne tako da se ne morate odlučiti za jednu ili drugu metodu već možete izabrati rješenje koje je prikladno u datoj pedagoškoj situaciji, te primijeniti drugu tehniku u drugoj situaciji.
Učenje zasnovano na problemu
Osim prenošenja znanja, cilj ove tehnike je razvijanje sposobnosti učenika u pogledu rješavanju problema i surađivanja. Učenje zasnovano na problemima traži od učenika samostalno istraživanje, sposobnost da uvide stvari, te određeno poznavanje informacijske tehnologije te je istovremeno cilj da se te sposobnosti dalje razviju. Nastavnik igra ulogu koordinatora ili savjetnika. Učenje zasnovano na problemu podučava učenike kako da uče. Učenici uče kooperativno u grupama, tražeći rješenja za probleme stvarnog svijeta. Istovremeno uče kako da najefikasnije koordiniraju vlastiti proces učenja. Glavna poanta ove metode je da se vlastite vještine koriste za stjecanje znanja umjesto da služe kao prijemnik za gotovo znanje. U razredima u kojima učenici koriste tu metodu, učenici shvaćaju da učenje postaje proces potrage za znanjem. Učenici razvijaju kritičan način razmišljanja, što im omogućuje da povezuju informacije o kojima su čitali sa svrhom u koju ih mogu iskoristiti. Uspješnost rješavanja problema i uspješnost procesa učenja ovisi o efikasnoj aktivnosti učenika u školi i izvan nje. Izvršavanje zadataka u grupi štedi vrijeme, a razvija i društvene i verbalne sposobnosti članova grupe. Osnovni koraci za primjenu ove metode su definiranje zadatka, strategije za traženje informacija, definicija pristupa podacima i informacijama, upotreba informacija i rješavanje problema, sinteza te vrednovanje.
Tehnika koja pomože u obradi nove teme
Kod ove se tehnike provodi intervju u tri koraka. Nastavnik daje članovima karte sa slovima A, B, C i D. Svaki učenik dobiva različit tekst i vježbu. Svaki član grupe čita svoju vježbu i svoj tekst te izrađuje vlastite bilješke. Evo primjera:
Učenik „A“ govori učeniku „B“ o svom tekstu, dok učenik „C“ govori učeniku „D“ o svom tekstu. Zatim „B“ govori „A“, a „D“ govori „C“ o čemu su čitali. Nakon toga „A“ govori „C“ i „D“ što je čuo od „B“, onda „B“ govori što je čuo od „A“. Zatim „C“ ponavlja što je čuo od „D“, a „D“ ponavlja što je čuo od „C“ . Članovi grupe izrađuju bilješke ili slušaju druge tako da se svaki učenik upoznaje sa svakim od odlomaka.
Tehnika za sumiranje i sistematizaciju
Okrugli stol
Ova tehnika je dobra za pripremu prezentacija, provjeravanje da li su učenici razumijeli određene informacije, razmjenu mišljenja, provjeru učenika, vježbanje. Članovi grupe koriste list papira i olovku. Jedan od njih nešto napiše i dodaje papir i olovku osobi sa svoje lijeve strane. Papir i olovka se dalje jednostavno dodaju, zato se tehnika zove „okrugli stol“.
Tehnike za ocjenu i evaluaciju
Slanje vježbe – kontrola kvaliteta i evaluacija u grupi
Svaka grupa šalje pitanje drugima (prema dogovoru), a nakon nekog vremena šalje i točan odgovor nakon čega grupe same sebe provjeravaju.
Važnost poznavanja suradnje i razlike među učenicima od strane nastavnika
Od vrlo je bitne važnosti da nastavnik zna koliko je važna suradnja i diferencijacija.
Prije svega nastavnik bi trebao poznavati sadržaj organizacijskih oblika. Ove različite metode mogu uspješno koristiti samo oni nastavnici koji su upoznati s konceptima, pravilima korištenja, prednostima i eventualnim teškoćama, i koji su spremni rješavati probleme koji se mogu pojaviti tijekom procesa poduke.
Također je od velike važnosti stav koji nastavnik šalje učenicima.
Nastavnik se ne bi trebao postaviti kao „izvor svih informacija i znanja“ već bi trebao biti u pozadini i indirektno kontrolirati aktivnosti učenika. Kooperativni i diferencirani način rada ne bi trebao biti težak ili iscrpljujući zadatak za nastavnika. Ovaj način poduke može biti efikasan samo ako nastavnik dobro kontrolira stvari i u stanju je voditi proces poduke na više razina.
Nastavnik bi se trebao prilagođavati znanjima i sposobnostima svojih učenika. Osnova ove metode je aktivno sudjelovanje učenika tijekom procesa nastave i učenja, stoga se rad nastavnika sastoji uglavnom od planiranja gradiva, organizacije i osiguravanja potrebnih instrumenata. Organizacijske oblike treba birati prema sadržaju i metodološkim potrebama obrazovanja kao i potrebama učenika. Diferencijacija ne smije biti razlog za etiketiranje ili selektivnost. Svatko treba obaviti onu količinu rada koja je najoptimalnija za njega u datom trenutku.
Zaključak
Proučavanjem literature i primjera za inovativne nastavnike za ovaj seminarski rad, naišla sam na pregršt informacija koje govore o provođenju različitih metoda u nastavi kako bi ona postala zanimljivija. Smatram da je najbitnija volja i upornost nastavnika u predočavanju gradiva svojim učenicima. Iskreno, radujem se entuzijastičnim nastavnicima, punim volje koji će se truditi svojim učenicima učiniti sate učenja zanimljivima, pored takvih bi ljudi jednog dana voljela provesti vrijeme na radnome mjestu. Smatram da svatko, tko ima imalo volje, može pronaći inspiraciju za prezentiranje svog sadržaja učenicima. Također je bitno da nastavnik bude, u određenoj mjeri, empatičan, ted a upozna svoje učenike kako bi dosljedno mogao izrađivati zadatke različite težine, ovisno o sposobnostima i kompetencijama učenika.
LITERATURA:
F. H. Müller, I. Andreitz, M. Palekčić(2008) MOTIVACIJA NASTAVNIKA – ZANEMARENA TEMA U EMPIRIJSKIM ISTRAŽIVANJIMA, Odgojne zanosti, vol.10 no.1, 39-60 str.
K. Gal(2007) UPORABA POWERPOINT PREZENTACIJA ZA POSTIZANJE BOLJE MOTIVACIJE NA SATU ENGLESKOGA JEZIKA S UČENICIMA 2. RAZREDA GIMNAZIJE, Život I škola: časopis za teoriju I praksu odgoja I obrazovanja, vol.53, no.17
A.Benček, M.Marenić(2006) MOTIVACIJA UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE U NASTAVI MATEMATIKE, Metodički obzori, vol 1, no 1
http://www.scribd.com/doc/21457486/101-Ideja-za-inovativne-nastavnike (preuzeto 6.1.2012)
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39224 (preuzeto 6.1.2012)
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=74749 (preuzeto 6.1.2012)
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi