FAKTORI NASTAVE

Najorganiziranije plansko obrazovanje izvodi se u nastavi, i to zbog toga što su u nastavi obuhvaćena tri glavna čimbenika: nastavnik, učenik i nastavni sadržaj.
Nastavnik je kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika organizira efikasan proces obrazovanja, pa i nastave u cjelini.
Učenik sistematskim poučavanjem nastavnika i samostalnim učenjem stječe obrazovanje.
Nastavnim sadržajima, odnosno obrazovnim sadržajima, određuje se program obrazovanja koji je potrebno ostvariti.
Nastavnik, učenik i nastavni sadržaj jesu oni faktori nastave koji čine tzv. Didaktički trokut. Izostavi li se jedan od tih faktora, to više nije nastava.
Međutim, u suvremenom obrazovanju sve više dolazi do izražaja i tehnika kao poseban faktor nastave, što je povezano sa obrazovnom tehnologijom, pa se zato didaktički trokut proširuje na didaktički četverokut.

NASTAVNIIK

Nastavnik nije samo predavač svog predmeta nego i odgajatelj. On je nositelj cjelokupnog odgojno-obrazovnog rada u školi. O njemu, njegovom obrazovanju i sposobnostima, njegovu moralnom liku, odnosu prema radu, materijalnim i duhovnim vrednotama ovisni su rezultati i uspjeh toga rada. To znači da njegova odgojna funkcija pretpostavlja i traži posebno obrazovanje, posebne ljudske i moralne kvalitete. Neposredni utjecaj nastavnika na učenike izvanredno je vrijedno odgojno sredstvo i nije ga moguće nadoknaditi drugim utjecajima. Potrebno je naglasiti 5 bitnih obilježja nastavničkog poziva i pet temeljnih pretpostavki za uspješno odgojno djelovanje.
1) Nastavnik mora biti moralna, cjelovita i stabilna ličnost, snažne volje i čvrstog karaktera.
2) Nastavnik mora biti vrlo obrazovan i kulturan čovjek, širokih pogleda, svestranog općeg obrazovanja i opće kulture.
3) On mora izvrsno poznavati svoje stručne predmete koje predaje u školi i zastupa u životu. Drugim riječima mora biti dobar stručnjak na određenom području.
4) Usporedo s time mora posjedovati pedagošku kulturu, teorijsko i praktično pedagoško obrazovanje, odnosno mora imati razvijen smisao i sposobnosti za odgojni rad.
5) Uspjeh odgojnog rada podrazumijeva pozitivan odnos, određeni interes, optimizam, ljubav, oduševljenje, tj. da nastavnik voli svoje znanje i odgojni rad, da vjeruje u čovjeka i uspjeh svoga rada, da voli mlade ljude i da im se zna približiti, da pokazuje zanimanje i razumijevanje za njihove probleme, surađuje s njima u njihovu rješavanju, da poštuje ličnosti svojih učenika i da se općenito pozitivno odnosi prema njima.

U tradicionalnoj školi nastavnik je bio medijator, posrednik između nastavnih sadržaja i učenika. On je bio isključivi organizator odgojno-obrazovnog procesa, a odnosi na relaciji nastavnik-učenik bili su zasnovani na hijerarhijskim razlikama. Uloge suvremenog nastavnika su slijedeće:
-Poučavanje učenika u svrhu stjecanja znanja, vještina i razvoja sposobnosti (obrazovanje učenika, polaznika); uloga obrazovatelja.
-Poučavanje učenika u svrhu usvajanja ili promjene vrijednosti, stavova i navika (odgajanje učenika, polaznika); uloga odgajatelja.
-Sudjelovanje u procesima razvoja škole, odnosno u razvoja procesa obrazovanja i odgoja, zajedno s ostalim članovima obrazovne organizacije, inspektorima, savjetnicima i stručnjacima iz razvojnih službi; razvojna uloga. Nastavnik sve više postaje animator i terapeut, odnosno regulator odgojnog procesa, a ne samo informator.

Pred suvremenim nastavnikom stoji širok dijapazon zadataka koje treba realizirati. To su:
- novi nastavni sadržaji,
- nove nastavne strategije (oblici, metode, sredstva),
- nova uloga učenika,
- korištenje raznovrsnih izvora znanja,
- osposobljavanje učenika za permanentno obrazovanje.

U takvim uvjetima nastavnikove uloge su determinirane,pa je sve više:
- redatelj nastave,
- organizator,
- analitičar svog i učenikovog rada,
- graditelj suradničkih odnosa,
- kreator stvaralačkog izražavanja učenika,
- racionalizator,
- istraživač i inicijator,
- onaj koji grupu orijentira i ukazuje na pravce daljnjeg kretanja,
- tražitelj i davatelj informacija,
- koordinator,
- programer,
- mentor.

Nastavnik ima pedagošku, plansku i koordinatorsku funkciju.Onzajedno sa učenicima modelira nastavni proces i pojedine njegove faze.
Osobni primjer nastavnika najbolje je odgojno sredstvo.kod njega mora dominirati sklad misli, riječi i djela. On je u svemu uzor svojim učenicima. Rad nastavnika se ogleda u redovnoj i svim ostalim vrstama nastave, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima,na kulturnom i prosvjetnom planu, radomu društvenim, socijalnim i humanitarnim organizacijama. Nastavnički poziv ujedno je i poziv odgajatelja. Zato stalno mora biti iskren, odan svom pozivu, pravičan, vrijedan, uredan, principijelan, samokritičan, točan, estetskog i kulturnog izgleda, da ima razvijeno socijalno osjećanje, smisao za suradnju i sposobnost empatije, da ga krasi vedrina i staloženost, optimistička osjećanja.

UČENIK

Učenikova slika o sebi je u najvećem broju slučajeva vrlo povoljna, bez obzira što nastavnici ili roditelji mislili o njima. To je pozitivna osobina mladih koju treba dalje razvijati. Učenici o sebi imaju vrlo visoko mišljenje,ne samo za vrijeme adolescencije, kada se mlada ličnost anatomsko-fiziološki i socio-pedagoški bitno mijenja i postaje kritičko destruktivno orijentirana, nego i u svim drugim fazama razvoja. Povoljno mišljenje o sebi učenici očekuju od svojih nastavnika. Nalaze do kojih je došla M. Bratanić (1980.) ukazuju na potrebu osposobljavanja nastavnika za pravilnije socijalne percepcije učenika. To procjenjivanje može nastati i kao posljedica halo-efekta, pogotovu kad se o jednoj lošoj osobini učenika procjenjuje njegova kompletna ličnost. U svemu tome su bitni i emocionalni stavovi nastavnika.
Najljepši i najburniji dio života djeca i mladi provode kao učenici, u školi ili drugim odgojno-obrazovnim institucijama. Tu stječu osnovna znanja, navike i sposobnosti, izgrađuju naučni pogled na svijet, osposobljavaju za nastavak školovanja/studiranja, dobivaju iskustva za profesionalno zanimanje.
Samoodgoj i samoobrazovanje (autoedukacija) su bitne odrednice suvremene škole i edukacije.
Autoedukacija je u uskoj vezi sa položajem učenika u procesima odgoja i obrazovanja. Ona će biti djelotvornija u onoj mjeri kojoj je učenik u aktivnoj, subjekatskoj poziciji i to u svim vrstama, oblicima i sadržajima nastave i u svim fazama nastavnog procesa. Suvremena škola odgaja stvaralačke ličnosti i to je njezin trajni zadatak.
Sve će to doprinositi da učenici do znanja, a time i do svoje prave uloge, dolaze različitim postupcima, metodama, sredstvima, u različito vrijeme i na različitim mjestima. Za učenje će koristiti svoje postojeće sposobnosti, ali će novostvorene sposobnosti doprinijeti još većem obogaćivanju njihovog života i stvaranju novih sposobnosti. Tako se učenje javlja kao relevantni faktor u razvoju djeteta, mlade ličnosti. Učenici sami dostižu ciljeve učenja i formiraju vlastite poglede na život i svoje uloge u svemu tome.
Učeniku treba omogućiti takav odgojni proces razvoja koji će pomoći razvoju njegovog vlastitog identiteta. To znači da će učeniku biti moguće:
- razvijati, opažati i izražavati vlastite potrebe i interese,
- razvijati i slijediti vlastite ciljeve,
- djelovati samostalno s vlastitom odgovornošću i s vlastitim smjernicama,
- isprobati mogućnosti i granice vlastite sposobnosti djelovanja,
- razvijati u ophođenju s drugima samostalnost i odgovarajuće oblike razgraničenja,
- osjećati se jednako vrijednim, tj. upoznati vlastitu vrijednost i ne vezati je za dobro ponašanje.

Nije cilj izgrađivanja mlade ličnosti odgojni produkt, nego procesuiranje odgojnnog djelovanja. O tome M.A. Vernooij kaže:“ Odgoj se mora oprostiti od ideje o takvom odgoju koji stvara produkt i da mora doći do odgoja koji priprema, do odgoja koji puni ranac za životni put, ali ne određuje taj put. Ne određuje se odgojem ono što će od djeteta postati, dakle, produkt, nego samo dio sredstava koja će djetetu biti na raspolaganju u procesu samooblikovanja.“ (157,96).

SADRŽAJ OBRAZOVANJA

Sadržaj obrazovanja u određenoj školi propisuje se školskim planom i programom, odnosno sadržaj obrazovanja u nastavi – nastavnim planom i programom.

a) Nastavni plan je školski dokument u kojem se u obliku tabele propisuju:
- odgojno-obrazovna područja, odnosno predmeti koji će se obučavati u određenoj školi,
- redoslijed obučavanja tih područja, odnosno predmeta po razredima i semestrima,
- tjedni broj sati za pojedino područje, odnosno nastavni predmet.

Didaktičkom preradom pojedinih znanstvenih grana dobivaju se nastavni predmeti. Budući da se nastavni predmeti odabiru na temelju znanstvenog sistema, razumljivo je da zbog neprestane njegove dinamičnosti postoje teškoće u izboru nastavnih predmeta. Znanost se u nastavni predmet didaktički transformira s obzirom na psihofizičke snage učenika pojedine dobi.
Nastavni predmeti u nastavnom planu raspoređeni su za vrijeme školovanja po razredima. Taj poredak može biti sukcesivni, simultani i njihova kombinacija.
Sukcesivni raspored predmeta znači da se za vrijeme školovanja u određenoj školi nastavni predmeti proučavaju postupno jedan za drugim, tj. sukcesivnim slijedom, po čemu i naziv tom rasporedu. Najprije se potpuno prouči jedan predmet, nakon toga se prelazi na drugi, itd.
Simultani raspored predmeta u nastavnom planu znači da se istodobno proučava više predmeta.
Spretnom kombinacijom jednog i drugog iskorištavaju se njihove prednosti i prevladavaju slabosti.
Broj sati tjedno za pojedini predmet u nastavnom planu određuju se prema njegovoj obrazovnoj i odgojnoj važnosti za školovanje, složenosti i težini predmeta, ako i prema dopuštenom ukupnom vremenskom opterećenju učenika u pojedinom razredu.

b) Nastavni program jest školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadržaja. Drugim riječima, nastavnim programom propisuju se konkretni sadržaji pojedinog nastavnog predmeta, pa je nastavni program konkretizacija nastavnog plana.
Opseg, dubina i redoslijed tri su bitne karakteristike nastavnog programa, odnosno to su tri osnovne didaktičke dimenzije obrazovanja.
Opsegom nastavnog programa obuhvaćena je širina znanja i sposobnosti koje učenici moraju steći u nastavi pojedinog predmeta. On se odnosi na kvantitetu činjenica, generalizacija i aktivnosti koje učenici moraju steći i razviti.
Dubinom ili intenzitetom se određuje dubina obrazovanja, to znači dubina znanja i kvaliteta sposobnosti. Odrediti dubinu nastavnih sadržaja, a samim time i dubinu znanja, znači odrediti odnosi li se nastavni sadržaji samo na upoznavanje vanjske pojavnosti ili će se ići dalje do sadržajnih molekula, ili jođ dalje do sadržajnih atoma, itd.

Redoslijedom ili strukturom nastavnog programa određuje se kojim će se redom obrađivati nastavni sadržaji pojedinog predmeta u jednom razredu, pa i redoslijed sadržaja tog predmeta u nekoliko razreda. Postoje tri načina kako se raspoređuju nastavni sadržaji, a to su:
a) Linijski ili sukcesivni raspored – znači da se tematika jednog predmeta u toku školske godine u jednom razredu ili u nekoliko razreda u kojima se po nastavnom planu taj predmet obučava sukcesivno niže jedna za drugom.
b) Koncentrični način raspoređivanja znači da se nastavni sadržaji iz razreda u razred raspoređuju u obliku koncentričnih krugova
c) Kombinirani način raspoređivanja jest kombinacija sukcesivnog i koncentričnog raspoređivanja.

Da bi se bolje razumjeli pojedini dijelovi nastavnog programa treba poznavati posebnu didaktičku terminologiju i pravilno je poimati. Ovamo pripadaju pojmovi kao što su predmetno područje, nastavna cjelina, nastavna tema i nastavna jedinica.
Predmetno područje čine relativno zasebni dijelovi nastavnog programa istog predmeta, a izvedeni su na temelju strukture dotične znanosti.
Nastavnu cjelnu čine kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira određena središnja tematika prožeta nekom osnovnom idejom (idejnom, metodološkom, znanstvenom, ekonomskom, itd.)
Nastavna tema je kao pojam po sadržajnom određenju veoma nalik na pojam nastavne, odnosno predmetne cjeline, a ta sličnost proizlazi odatle što među njima ima mnogo zajedničkog a veoma malo razlika. Cjelina je u pravilu šira od teme, ali se može i poklapati sa temom.
Nastavna jedinica jest opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ili dvostruki sat. ,jerilo dužine nastavnog sata je 45min.

LITERATURA

1. Ajanović Dž. Stevanović, ''Školska pedagogija'', Sarajevo Prosvjetni list, 1998.
2. Poljak V., ''Didaktika'', Školska knjiga Zagreb 1991.
3. Vukasović A., ''Pedagogija'' , Samobor, „Zagreb“, 1991.
4. www.zraun.edu.yu

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD