OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ PEDAGOGIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
ZNAČAJ METODIKE ODGOJNOG RADA
Cilj ovog seminarskog rada je da uvede osnovne karakteristike vezane za temu metodike ogdojnog rada, te da objasni njihov značaj. Metodika odgojnog rada u današnje vrijeme postaje veoma aktuelno pitanje. Razlozi za to su mnogobrojni. Brojni su pedagozi, filozofi i drugi naučnici naglašavali moralne, odgojne i ljudske sastavnice u oblikovanju čovjeka. Unatoč tome danas se, u velikoj mjeri zanemaruju odgojne, ljudske, moralne komponente u pedagoskom radu. U odgojnoj praksi sve se češće ističu obrazovni, a zanemaruju odgojni zadaci nastave. Sve više slabi moralna funckija škola i porodice, što upozorava na zaključak da je odgoj u krizi. Kriza savremenog društva prouzrokovala je krizu odgojne djelatnosti, a kriza toga rada povratno pojačava postojeće i izaziva nove društvene krize. Društveno-pedagoška nastojanja stalno slabe, a negativni činitelji pojačano djeluju. Pojavljuju se i pozitivne reakcije. Neki pojedinci i ustanove upozoravaju na tu pojavu, pokušavaju mijenjati prilike, poboljšati ih, pojačati odgojna nastojanja, ali su rezultati tih pokušaja vrlo slabi.
Prijeka potreba razrade metodike odgojnog rada proizilazi i iz složenosti i cjelovitosti odgojnog procesa. To je vrlo složen ali istodobno i cjelovit proces koji ima svoje logičke faze i svoje komponente, a sve one zajedno tvore jedinstvenu cjelinu koju mi označavamo pojmom: odgoj.
Zanemarnost odgojnog rada je sastavni dio društvene i odgojne krize koju proživljavamo.POJAM METODIKE ODGOJNOG RADA
Metodika odgojnog rada bitno se razlikuje od svih metodika nastave pojedinih nastvnih pitanja. Metodika nastave pojedinih predmeta je u funkciji ostvarivanja obrazovnih i odgojnih zadataka nastave u tim predmetima, dok se metodika odgojnog rada odnosi na odgojni rad u porodici, školi vjeriskim ustanovama, ustanovama za predškolski odgoj, domovima, u slobodnom vremenu i u funkciji riješavanja odgojnih problema i ostvarivanja odgojnih zadataka u svim područjima. Metodika odgojnog rada se odnosi na specifičnu i kompleksnu odgojnu tematiku i ima šire, svestranije značenje od metodike pojedinih nastavnih predmeta.Metodike nastave pojedinih predmeta su vrlo konkretne, a metodika odgojnog rada je na višem stepenu uopćenosti. Povezana je sa teorijom odgoja uopšte, ali i sa svim naučnim disciplinama u pedagogiji. Metodika odgojnog rada bavi se općim faktorima, principima, metodama i sretstvima odgojnog rada. Metodika odgojnog rada nedovoljno je razrađena i u svijetu i u našoj zemlji. Pedagogija dobija šansu za razvoj upravo u metodici odgojnog rada. Mnoge znanosti ovo područje zanemaruju i zaobilaze. Smisao metodike ogojnog rada je da upozori na puteve i načine realizacije svih etapa i komponenti odgojnog procesa i da obrati posebnu pozornost na elemente bitne u ostvarivanju spečificno odgojnih zadataka i odgojne funkcije.OPĆI PRINCIPI ODGOJNOG RADA
Za metodiku odgojnog rada posebno važno mjesto i značenje imaju odgojni principi. U odnosu na praksu postavljaju se kao naučno-teorijske smjernice, putokazi i norme. Njima se postvaljaju opći zahtjevi o kojima ovise pozitivni rezultati odgajanja. Stoga ih treba uvažavati u svakom mišljenju i dobro organiziranom odgajanju. Njihova primjena osigurava uspjeh. Odgojni principi su opći regulativi i pristupi odgajanju, koji izrazavaju naučno spoznate i općenito prihvaćene zahtjeve u odnosu na organizaciju. Iz analize ogojnog procesa, njegove društvene i psihofizičke utemeljenosti proizilazi devet odgojnih načela ili principa:
- Princip svrhovitosti
- Princip aktivnosti
- Princip pozitivne orijentacije
- Princip mnogostranosti
- Princip primjerenosti
- Princip indinidualizacije
- Princip socijalizacije
- Princip jedinsvenosti i
- Princip dosljednosti1.1. Princip svrhovitosti
Ovaj princip proizilazi neposredno iz pedagoškog zakona intencionalnosti. Jasnost cilja omogućuje pravilan izbor metodskih postupaka, tj. izbor takvih metoda i postupaka pomoću kojih se najbolje mogu ostvariti cilj i zadaci odgoja. Uvijek moraju biti jasni i konkretni i moraju ih dobro poznavati učitelji i ostali odgajatalji. Odlike ili pretpostavke principa svrhovitosti su: poznavanje etičkih osnova odgajanja, jasna perspektiva tog rada i čvrsto uvjerenje u njegov uspjeh.
1.2. Princip aktivnostiPrincip aktivnosti proizilazi iz pedagoškog zakona aktivnog usvajanja obrazovnih dobara i dogojnih vrijednosti. Znanja, uvjerenja, pogledi, stavovi, vještine i navike ne mogu se dati, predati, pokloniti nekome. Uspjeh u odgojnom procesu zavisi od vanjskih utjecaja, njihovoj kvaliteti, ali i od odnosa odgajanika prema tim utiecajima. Princip aktivnosti sadrži tri bitna zahtjeva:
1) aktiviranje odgajanika, upotreba aktivnih metoda, oblika i sredstava odgojnog rada.
2) odgojne postupke treba povezati sa samooodgojem i
3) aktivno učešće odgajanika i kulturnom i javnom životu.1.3. Princip pozitivne orijentacije
Princip pozitivne orijentacije nalaže odgajateljima da u procesu odgojne djelatnosti uočavaju i podržavaju pozitivna ponašanja i postupke odgajanika. Ovaj princip podrzaumijeva vjeru u svakog odgajanika i uočavanje onog pozitivnog kod njega, te ukazivanje povjerenja odgajaniku i podsticaj da istraje u pozitivnim postupcima.
1.4. Princip mnogostranosti
Princip mnogostranosti je opći princip odgajanja. Upereno je protiv svake jednostranosti, ograničenosti, otuđenosti. Ono traži da iskoritsti sve ljudske mogućnosti, da se maksimalno razviju sposobnosti na svim područjima. Princip mnogostranosti izražava temeljnu namjeru odgojnih nastojanja, odražava univerzalnost ljudske naravi i suglasno je sa širinom i bogatstvom ljudskih aktivnosti. Da bi uspješno djelovao na svim područjima drušvtenog života od građanina se traži široka kultura i mnogostranost razvijene sposobnosti.
1.5. Princip primjerenostiSmisao principa primjerenosti ogleda se u uzimanju u obzir dobrih osobina i psihofizičkih karakteristika odgajanika u određenoj etapi razvoja. Ona zahtjeva da svi odgojni postupci i zahtjevi moraju biri usklađeni s tjelesnim i psihičkim sposobnostima odgajanika, njihovom intelektualnom i moralnom zrelošću, nivoom njihovog psihofizičkog i socialno-etičkog razvoja. Princip primjerenosti nalaže da se obrati pažnja i uvažavanju razlike u odgoju s obzirom na spol.
1.6. Princip indiviualizacije
Princip individualizacije ide dalje te zahtjeva da oni budu primjereni snagama, mogućnostima i osovinama svakog pojedinog odgojenika. Odgojitelj mora birati zadatke, oblike sredstava, postupke i metode odgojnih djelovanja koja će u konkretnom slučaju omogućiti postizanje najvećih mogućih rezultata. U tome i jest smisao i opravdanost metodike odgojne djelatnosti.
1.7. Princip socijalizacije
Princip socijalizacije nalaže da se u procesu odgoja dijete upozna sa pravilima i normama zajedničkog života, da ih prihvati i praktično primjenjuje. Odgajatelj ima zadatak da zajednicu odgajanika i svakog njenog člana pridobije za ostvarivanje određenih ciljeva za koje je potreban napor i energija, a koji bude osjećaj zadovoljstva. Čovjek vidi smisao života u ostvarenju postvaljenih ciljeva, to podstiče svakog pojedinca na akciju. Život je nemoguć bez takvih ciljeva, perspektiva, bez životne radosti, postaje besmilsen i nemoguć.
1.8. Princip jedinstvenosti
Ovaj princip zahtjeva koordinaciju u odgojnom radu, suradnju i jedinstveno djelovanje, jedinstvo zahtjeva i uticaja, jedinstvo sadržaja i organizacije oblika. Pretpostavlja smilšljeno, plansko i organizirano odgojno djelovanje koje se ostvaruje u različitim oblicima i pod utjecajem brojnih činilaca, a usmjereno je u istom pravcu i teži ostvarivanju jedinstvene odgojne svrhe
1.9. Princip dosljednostiPrincip dosljednosti za razliku od principa jedinstvensosti traži skladno i dosljedno djelovanje svakog pojedinog odajatelja. To je skladnosti sa samim sobom, skladnost vlastitih mjera i postupaka. Dosljednost je u procesu odgoja neophodna.
Opće metode i sredstva odgojnog rada
Metode daju odgovor na pitanja kako postupati da bi se praktično ostvario cilj odgoja.“ Metode objedinjuju sve vaspitne postupke kojima je cilj izgradnja i oblikovanje ljudske ličnosti. To je cjelishodna i uporedna aktivnost vasiptača i vaspitanika, logički povezana i dinamična. Ona nikad nije šablon, shema i kalup, već se u okviru nje vaspitač i vaspitanik stvaralački ponašaju, u skladu sa uslovima vaspitne situacije“. (N. Trnavac, J. Đorđević)
Metode su tijesno vezane za odgojni proces i logički proizilaze iz njegovih etape. Metode koje se primjenjuju na ove etape su:
- Metoda poučavanja,
- Metoda uvjeravanja,
- Metoda navikavanja i
- Metoda sprečavanja.Odgojna sredstva su najuže povezana sa metodama odgajanja. Upotrebljavamo ih unutar pojedinih metoda. Odgojna sredstva se mogu podijeliti prema svrsi njihove primjene na:
- Sredstva usmjeravanja
- Sredstva poticanja i
- Sredstva sprečavanja.
Zaključak
Obrazovanje je temeljno ljudsko pravo i univerzalna ljudska vrijednost. Učenje i obrazovanje su sami po sebi ciljevi kojima teže i pojedinci i društva, a cijelog ih života trebaju promovisati i ostvarivati svi pojedinci.
“U tom smislu, obrazovanje je ponajprije putovanje kroz vlastitu dušu, čije postaje odgovaraju onima trajno dozrijevajuće osobenosti.”Metode pedagoškog djelovanja su ustaljeni modeli pedagoškog postupanja i djelovanja, a radi poticanja i usmjeravanja razvoja pojedinca. Sredstva pedagoškog djelovanja su mediji (nositelji poruke) kojima se opredmećuje i ostvaruje pedagoško djelovanje, odnosno utjecaj. Metode i sredstva pedagoškog djelovanja se često isprepliću tako da pojedina sredstva djelovanja ponekad držimo specifičnim oblicima pojedinih metoda pedagoškog djelovanja. Pomagala pri pedagoškom djelovanju su materijalna i tehnička oprema (oruđe) koja služi da opredmećena poruka stigne do subjekta odgojno-obrazovnog djelovanja.
Savremena pedagogija smatra da na razvoj ličnosti utiču i faktori naslijeđa, faktori sredine, odgoja i aktivnosti same ličnosti. Savremena zananost negira urođenost čovjekovih sposobnosti ali ne podstiče negiranje postojanja naslijeđa. Naslijeđe utiče na razvitak i odgoj čovjeka. Naslijeđe prirodne dispozicije imaju anatomsko fiziološkeosnove. U naslijeđu i prirodnim dispozicijama ogleda se i društveno i društveno historijsko naslijeđe predaka i čovječanstva uopće tako da rad, razvitak društva i kulture mjenjaju i čovjekovo biće mijenjajući čovjekovu prirodu kroz generacije. Razvoj se mora sistematski organizirati putem odgajanikove aktivnosti što je zadatak odgoja.
LITERATURA
• Vukasović, A. (1999). Pedagogija. Hrvatski katolicki zbor „mi“. Zagreb.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi