OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ PEDAGOGIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
PORODIČNI ODGOJ U ISLAMU
Hvala i zahvla pripada Uzvišenom Allahu, neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegovu porodicu, na njegove uzorite ashabe i neka je selam na sve one koji ga slijede sve do sudnjeg dana. Uzvišeni Allah kaže: „O vi koji vjerujete porodice sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti,i okojoj će se meleki strogi i snažni brinuti...“(Et-Tahrim,6.)
U vezi ovog ajeta, poznati mufessir, Mukatil je rekao:“Tj, odgojite sebe i svoju porodicu, narđujte im dobro i odvraćajte ih od zla.“
Odgoj je proces formiranja čovjeka, izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića.Na odgoj utiču mnogi faktori, a jedan od najvažnijih jeste porodica. Porodicu zasnivaju muškarac i žena, udruženi i sjedinjeni svetom obavezom-brakom. Dolaskom potomstva na ovaj svijet slijedi odgojni proces koji prožima njihov život sve do smrti. Odgoj je dakle jedan neizostavni proces u bračnoj zajednici muškarca i žene koji imaju potomstvo. U savremenom svijetu u kojem danas živimo postoji šarolika diferencijacija porodičnog odgoja na koju utiče vjera,obrazovanje,društveni status,socijalno-ekonomske prilike,tradicija i sl. Porodični odgoj je,zaista,ptreban i važan, jer je porodica prva zajednica svakog pojedinca u kojoj on stiče osnovni porodični odgoj.
Nema sumnje da je odgoj djece ili odgoj novih generacija jedna velika odgovornost i teret koji zajednički trebaju nositi,prije svega roditelji,a sa njima i društvene ustanove čija je zadaća odgoj i obrazovanje djece i omladine. Međutim,većina nas zaboravlja da i djeca imaju svoja prava ko roditelja.Kako god je Allah,dž.š., naredio dobročinstvo prema roditeljima isto tako je naredio i dobročinstvo i plemenitost prema djeci.
Možemo reći da porodica na čovjeka djeluje čitavog života. Ona je prirodna sredina u kojoj čovjek živi i za koju je vezan do kraja života. Te veze mogu biti jače ili slabije, ali kod većine ljudi postoje stalno.
Koliki je značaj i jačina porodičnog odgoja najbolje ilustriraju slijedeće Poslanikove riječi:
„Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba u duhu islama nego da svaki dan podijeli sirotinji vrijednost sadke i fitre.“2. Uticaj bračne zajednice na odgoj
Ženidba u islamu je prirodna ljudska potreba. Da bi musliman i muslimanka mogli udovoljiti obavezi lijepog odgoja svoje djece,oni predhodno moraju voditi računa o izboru supružnika. Kada se već osnuje bračna zajenica, supružnici bi trebali nastojati izgraditi skladan i harmoničan bračni život,koji će poticajno djelovati na njihovo potomsvo. Također, supružnici u braku upućeni su na međusobnu saradnju u izgradnji porodice i preuzimanju odgovornosti. Oni se na tom časnom putu međusobno pomažu uvažavaju i nadopunjuju.
Žena djeluje u domenu svojih kompetencija,onoga što je u skladu sa njenom prirodom i ženstvenošću,a to je upravljanje kućnim poslovima i odgoj djece. I muž,također, djeluje u okviru svojih kompetencija,onoga što je u skladu sa njegovom porodicom i muževnošću. On se brine za izdržavanje porodice, radi najteže poslove,štiti porodicu od nedaća i svakodnevni neprilika.U ovakvome odnosu upotpunjuje se duh međusobne saradnje i odnosa među supružnicima, što rezultira izvanrednim uspjesima i izvanrednim rezultatima u formiranju uzorite djece...
Djeca kao plodovi braka su radost srca supružnika i ukras ovog svijeta kao to Uzvišeni kaže: „Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu...“
Rotitelji,također,trebaju biti krajnje oprezni kada je u pitanju slobodno vrijeme njihove djece. Oni moraju znati šta im djeca čitaju ili šta na televiziji gledaju. Raznovrsne igre na kompjuteru postale su skoro neizostavan način zabavljanja djece. S toga, roditelji trebaju nastojati osmisliti korisno vrijeme svoje djece.
Kroz brak se kod roditelja razvijaju nježna osjećanja. Iz srdaca oba roditelja izbijaju najplemenitija osjećanja i nježnosti. Iz ovakvih osjećanja neizostavno se rađaju plemenita i časna djela,usmjerena ka zaštiti djece,bdijenje nad njihovim interesima i napredovanje zajedno sa njima ka sigurnom i udobnom životu i dostojnjijoj i vedrijoj budućnosti.
Allah,dž.š., je objavio upute za zajednički ljudski život, a već četrdeset stoljeća muslimani imaju uzor u životu Poslanika s.a.v.s. Mudri savjeti o tome kao udariti temelje braka i potom stvoriti sretnu porodicu,tu su besplatni za svakoga. Da nema ovakvog braka što ga je propisao islam,društvo bi bilo prepuno djece bez ikakva dostojanstva i porijekla.
Dakle,izbor na temelju vjere i morala najvažnija je stvar koja supružnicima osigurava potpunu sreću,djeci uzoran islamski odgoj,a porodici željenu sigurnost.
Samilost i ljubav roditelja prema djeci – Allahov dar ljudimaJedna od prioritetnih roditeljskih dužnosti je da svoju djecu obaspe samilošću i nježnošću. Samilost je jedna od temeljnih islamskih vrlina. Bila je posebno izražena i kod samog Resulullaha s.a.v.s. Enes r.a. tvrdi: „Nisam vidio nikog milostivijeg prema porodici od Resulullaha s.a.v.s. Ibrahim je, veli, bio dat ljudima na dojenje kod nekih porodica Medine,pa bi Poslanik, kada bi pošao negdje, a i mi s njim, ušao u kuću, uzeo Ibrahima i poljubio ga, a potom bi se vratio.“(Muslim)
Poštovana Aiša, majka pravovjernih, r.a. prenosi da bi Vjerovjesnik s.a.v.s., kada bi kod njega ušla Fatima, ustao prema njoj, poželio joj dobrodošlicu, poljubio je i ponudio joj da sjedne na njegovo mjesto. Ona je ušla kod njega kad je bio na smrtnoj postelji, a on joj je i tada poželio dobrodošlicu i poljubio je. Kada se zna za ovakva životna upustva,istinski musliman nije u stanju biti namršten prema svojoj djeci, biti krut u ophođenju s njima, biti grub kada im se obraća čak i onda kada je po svojoj prirodi krut i grub. Ova vjera svojim svijetlim uputama srca čini mehkim, u njima pronalazi i aktivira nježnosti,jer djeca su dio našeg srca koji trčkara po zemlji. Pjesnik kaže:
„Ova naša djeca među nama,
Srca su naša što zemljom hode,
Kada neko od njih život povrijedi,
Od bola naše srce zasuzi“
Djetetu je potrebna ljubav
Potreba da se bude voljen veoma je jaka u svakom ljudskom biću. Ljubav povezuje osobe jakom vezom i čini životne teškoće podnošljivim. Ona izaziva osjećanje brige i starenja, bez koga ljudi ne bi brinuli jedni za druge. Zato je poklonjena ljubav djetetu mnogo važnija od svakog drugog poklona.
Za zdrav dječiji emocionalni razvoj važna je zdrava osjećajna atmosfera u porodici, lijepi odnosi između članova porodice , a posebno odnosi ljubavi i poštovanja među roditeljima. Dijete u svome najosjetljivijem dobu treba ljubav, brigu, naklonost i pažnju svojih roditelja. Bez roditeljske ljubavi i upute, dijete će biti emocionalno hendikepirano i doživjet će svijet neobičnim za život. S druge strane, obilna roditeljska ljubav ne znači ugađati svim dječijim prohtjevima. U poklanjaju ljubavi i pažnje, majka također treba biti stroga i nepopustljiva, ali ne i kruta. Potrebno je pružiti ljubav rukom discipline koju će dijete razumijeti.
Roditelji bi trebali provesti više vremena sa svojom djecom , posebno tokom perioda njihovog početnog razvoja. Ispravna roditeljska pažnja je najbolji poklon koji dijete može primiti, a roditelj dati. Nažalost, danas smo svjedoci da je roditeljske ljubavi sve manje. Djeca su uskraćena roditeljskim nadzorom, tako da više vremena provode na ulici ili su zaokupljeni svim što moderno društvo pruža ( tv,internet i sl.).
Toplina ljubavi je neophodna, jer kuća bez ljubavi, ma koliko dobro organizovana i uređena ne ispunjava svoju svrhu. Međusobna pažnja je istaknuta osobina ljubavi i ta pažnja drži na okupu njene članove. Prisutnost ljubavi, ili pak njen nedostatak ima snažana uticaj na živote djece, tj njihove mentalne sposobnosti, lakoću govora i pogled na svijet. Zbog svega toga islam naglašava važnost ispoljavanja ljubavi u porodici, naročito prema djeci.Poslanik s.a.v.s. je veoma volio svoje unuke , i često bi javno pokazivao veliku pažnju i brigu prema njima. On je čak produživao sedždu ako bi mu se Husein popeo na leđa. Ne bi podnosio da plaču niti da budu povrijeđeni. Također je podsticao ashabe da pokazuju osjećanja prema njihovoj djeci.
Roditeljska ljubav ostavlja na djecu slijedeće utiske:
• Ono je sretnije i mirnije.
• Dijete je sigurnije u sebe ( izgradnja samopoštovanja )
• U stanju je izgraditi bolje odnose sa drugim ljudima
• Ima pozitivniji pogled na život i gleda život sa entuzijazmom
• Spremno da iskuša i doživi nove stvari
• Dijete će biti pažljivije prema roditeljskim riječima.
• Prijekori i opomene postaju podnošljivi kad dijete zna da je voljeno
Odgojna uloga žene u islamuModeran način življenja podstiče ženu da ima visoko obrazovanje i uspješnu kariejru. Međutim ženina uloga kao majke za društvo je daleko važnija od svih drugih zanimanja. Od jakih i zdravih porodica nastaje jako i zdravo društvo. U izgradnji takve porodice majka igra veoma značajnu ulogu. U današnjem vaktu, odgojiti dijete u islamu je pravi i stvarni izazov za svaku ženu.
Žena kao glavni i najčasniji stub porodice nosi najveći emanet i teret u porodici, upravo zbog njene obaveznosti za odgoj svoje djece. Muhamed s.a.v.s. kaže:
„ Žena je pastirica u kući svog muža „( mutefekun alejhi )
Dakle žena je ta koja čuva kuću, odgaja djecu i vaspitava ih u skladu sa propisima islama. Najdublja i najplemenitija bit žene je majčinstvo. U prvoj fazi rasta i razvoja djeteta veoma je bitna uloga majke. U tom periodu djete se više veže za majku: ona ga je rodila ( osjećanja veze ), više je u kući, nježnija je, ima više razumijevanja i ona će sve uraditi da se njeno dijete osjeća sigurnim jer je osnovi elemenat te sigurnosti majčina ljubav. Također majka treba da bude strpljiva, nježna i iskrena prema svojoj djeci kao bi ona stekla povjerenje u nedaćama i našla utočište kod nje. Jedna od poslanikovih pedagoških izreka koju svaka majka treba da prihvati jeste:
„ Nama ne pripada onaj ko nema milosti prema djeci, ko ne poštuje starije „
Nikakava odgojna i društvenost posrnulost njenog djeteta ne može uzdrmati njenu ljubav i nadom natopljenu naklonost prema djetetu. Majčina ljubav je bezuvjketna. Ništa ne može uništiti njenu pedagošku životnu mjeru u kojoj se tiho, skoro nečujno skriva istinska veličina majke. Odgoj počinje samim začećem. U normalnim uslovima rast i razvoj djeteta, tj njegovo zdravlje i zdravlje majke su jedno te isto. Što je dobro za djete dobro je i za majku.
Uloga majke u prve dvije godine djetetova života je znatno veća od očeve uloge, prvenstveno zbog potrebe i obaveze da doji dijete.
Majka će dojiti svoju djecu dvije godine ako želi da dojenje bude potpuno. Otac djeteta je dužan hraniti i oblačiti ih kao je naređeno. Niko se ne opterećuje dužnošću, nego samo što može podnjeti. Nek se ne ošteti ni majka zbog svog djeteta, a ni otac. Ako roditelji žele odbiti dijete od dojenja dobrovoljno i odgovorno prije isteka dvije godine, nisu griješni ako to urade.
Mudra žena muslimanka poznaje duše svoje djece i uočava razliku u njihovim karakterima i na lijep način prodire do njihove duše. Također prodire u njihov bezgriješni svijet kako bi u njima zasadila vrline i visoke moralne vrijednosti.Priroda majke je bliska djeci i tako djeca otvaraju svoje srce pred njom i otkrivaju joj misli osjećaje koji se kriju u njima. Ona se posvećuje uljepšavanju njihovih naravi na razne načine: igrajući se, šalieći se sa njima, laskajući im i obraćajući im se riječima punim nježnosti u ljubavi.
Također majka odnosno roditelj ne trebaju praviti razliku između sinova i kćeri, jer Uzvišeni Allah daje djecu kao blagodat koju niko ne može podariti niti promjeniti, niti odbiti i kako to u Kur'anu stoji:
„ On poklanja žensku djecu onom kome hoće, a kome hoće mušku ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda.On uistinu sve zna i sve može „
Svjesna majka ne pravi razliku među svojom djecom već je pravedna među svima. Ona nikad i ni u čemu ne daje prednost jednim od njih nad drugima jer zna da je po islamskim propisima pokuđeno izdvajati jedno dijete nad drugim djetetom.
Dijete koje je odgajano u ovakvu majčinsku ljubav i pažnju, koje je lišeno bilo kakvog odbacivanja, daleko je od ljubomore i zavisti, a njegova duša je ispunjena zadovoljstvom i ljubavlju. To je ono što islam traži od roditelja.
Kućni red muslimanske porodice
Svi smo mi pastiri i svi ćemo biti odgovorni za svoje stado pa se moram potruditi da ovaj ispit polažimo sa najboljom ocjenom. Analize su pokazale da porodice u kojima postoji međusobni dijalog i vlada ljubav i razumjevanje, puno lakše prevazilaze i najveća iskušenja jer su jedni drugima podrška. Iste analize su pokazale i da je veoma veliki broj onih porodica koje ne znaju kako da naprave svoj kućni red i postignu porodičnu sreću i spokoj.
Zbog svega toga potrebno je da uložimo veliki trud kako bi naš dom bio zaista prava oaza mira i spokoja, a to nije nimalo teško. Bez obzira da li je potrebno da svi članovi porodice učestvuju u organizovanju života, izuzetno je važno da se i najmlađi njeni članovi osjećaju korisnim i dijelom te porodice. Zbog toga je potrebno da svi ukućani imaju svoje dužnosti i obaveze i da se tačno zna ko obavlja određenu aktivnost. Na primjer ako majka kuha, ostali članovi porodice će na smjenu da peru suđe poslije obroka kako bi ona bila odmorna za pripremu sljedećeg jela.
Najmlađa djeca koja su sposobna da izbacuju smeće i kupuju sitnice za kuću poput odlaska u pekaru po frišak hljeb, dobit će tu obavezu na koju će uvijek biti spremni. Ukoliko majka pegla odjeću i ostale tkanine ,ostali članovi porodice će svako svoje stvari da odnosi u svoj ormar i na taj način olakšava pola majčinog posla a ona će se potrudit da u ranom djetinjstvu nauči svoje kćerke da peglaju jednostavniju odjeću ili kuhinjske krpe. Naučit će svoju djecu da znaju kuhat najednostavniju hranu ukoliko se ukaže potreba i vanredna situacija kada će biti prinuđeni da sebi nešto skuhaju. Svi ukućani će svako iza sebe da sredi ukoliko je nešto od uređenog poremetio pa će kuća uvijek biti čista i uredana jer čistoća je sastavni dio muslimanskog života.
Babo će svoje sinove naučiti muškim poslovima, određenim sportovima i borilačkim vještinama jer to je obaveza svakog muslimana. Veoma je važno da i otac i majka budu jedinstveni u odgoju svoje djece. Čak ako se i ne slažu sa određenim metodama svog bračnog druga, djeca nikada ne smiju da budu prisutna kada se na tu temu raspravljaju, jer bi u suprotnom izgubila poštovanje prema oba roditelja. Najveći problem oko odgoja djece imaju oni roditelji koji žive u zajdnicama sa dedama i nenama koji svjesno ili nesvjesno pokušavaju da dominiraju u odgoju unučadi. U takvim situacijama je potrebno zauzet čvrst stav da su roditelji oni koji će odgovarati za svoje stado i na najljepši način dat na znanje dedama i nanama da tu ulogu moraju prepustit njima. Savjeti su uvijek dobrodošli, ali u granicama normale.
Svaka porodica treba da napravi svoj plan i program u vidu „kućnog reda“. Lijepo bi bilo da ga napiše i zalijepi na zid na vidno mjesto kako se taj red i raspored ne bi remetio i kako bi bio podsticaj onima koji još nisu naučili značaj porodične harmonije. U sklopu tog kućnog reda treba da se nalaze sve obaveze i aktivnosti svih članova porodice kako bi međusobno bili upoznati sa životnim obavezama drugih. Kućni red treba takođe da sadrži puno zajedničkih aktivnosti i puno vremena zajedno provedenog. Ukoliko se lijepo vrijeme rasporedi, sigurno da će ostati prostora i za zajedničko čitanje islamske literature, zajedničko učenje Kur'ana i zikra što će zasigurno povećat bereket i svaki hajr te porodice.Što više zajedničkih namaza u džematu garantuju povećanje bereketa i ljubavi, i maksimalnu zaštitu te porodice. Svaka porodica, treba bar jednom mjesečno da ima tz “kućni savjet“, odnosno sastanak na kome će analizirat situaciju u kući u toku mjeseca. Na tom sastanku će se iznijeti sve ono što je bilo loše za porodicu u toku proteklog mjeseca, ali i ono što je bilo lijepo i što je donijelo korist i sreću u porodični dom. Nakon toga će svi članovi porodice iznijet svoje prijedloge i donijeti zaključke na koji način da se pojača sve ono što je bilo korisno i dobro ali i na koji način da se riješe eventualni problemi i izbjegne sve ono što je donijelo neugodnosti i nemir te narušilo mir i sreću.
Porodica u kojoj vlada ovakva tolerancija, ljubav, mir i razumjevanje zasigurno će lako izaći iz svakog iskušenja dok ona u kojoj nema nikakve toleranicije, međusobnih razgovora i dogovaranja, nakon manjeg iskušenja, pohrli ka međusobnom optuživanju i svađama koje samo produbljuju probleme i izazivaju mržnju i netrpeljivost. Djeca u takvoj kući nisu sretna i ne rijetko i oni nastavljaju putem svojih roditelja jer ni ne znaju drugačiji način života. Na žalost, većina te djece postanu žrtve uličnog života jer bježe ka lažnom društvu od kuće koja im pruža samo nesreću i depresiju.
Zbog toga dragi moji, braćo i sestre, bez obzira koliko život izgledao težak, zadovoljimo se onime što imamo jer ćemo samo tada imati sve ono što želimo te čuvajmo sebe i porodice svoje od vatre. Potrudimo se da odgojimo djecu koja će biti primjer drugima i dovimo da budemo od onih na koje će se čestiti ugledati. Neka naše porodice budu oaze mira prema kojima ćemo se uvijek sa radošću vraćati ma gdje se nalazili. Nemojmo bježati od porodičnih problema jer će se oni samo povećavati.
Učinimo naše kuće istinskim domom, a porodična sreća je najveća sreća koju čovjek može osjetiti i rahatluk koji se ničim ne može zamijeniti. I za kraj hadis za podsticaj svakom od nas ponaosob: "Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Požurite s dobrim djelima da preteknete sedam stvari! Zar očekujete išta osim: velikog siromaštva, ili zabluđujućeg bogastva, ili smrtne bolesti, ili upropašćujuće starosti, ili iznenadne smrti, ili prokletog Dedžala a on je najstrašnije što očekujete; ili Kijamteski dan koji je još žešći i gori“
Odgovornost za vjerski odgojPod pojmom vjerski odgoj podrazumijeva se vezivanje djeteta, od samog početka njegovog rasuđivanja, s načelima vjere, kao i poučavanje djeteta stubovima islama i temeljima Šerijata.
Pod načelima vjerovanja podrazumijeva se vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, a.s., i u Sudnji dan.
A, pod stubovima islama podrazumijeva se obavljanje namaza, post, davanje zekata i obavljanje hadždža onome ko je u mogućnosti.
A, pod temeljima Šerijata podrazumijeva se sve što se odnosi na islam, kao vjeru, vjerovanje, sprovođenje njegovih propisa i na postupke.
Stoga, odgajatelj, takve koncepte vjerovanja i islamskog učenja mora usaditi u dječiju dušu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio je usađivanje propisa vjere i stubova islama u um djeteta u ranim godinama njegovog života. Među uputama i preporukama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su:
1 – Upoznavanje djeteta s propisima halala i harama:
Taj propis je u skladu sa stavom da dijete može rasti pokoravajući se Allahovim naredbama, držeći se podalje od svega što je On zabranio i tako se čvrsto sroditi sa šerijatskim propisima.
2 – Naređivanje da dijete obavlja namaz u dobi od sedam godina:
Ebu Davud i El-Hakim bilježe hadis od Ibn Amr ibn el-Asa, r.a., u kom se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Naređujte vašoj djeci da obavljaju namaz u dobi od sedam godina, a istucite ih ako neće da obavljaju namaz kada napune deset godina, i (tada) razdvajajte u krevetima mušku od ženske djece."
Analogijom obavljanja namaza, djecu treba navići na post, pod uvjetom da ga mogu podnijeti i djeca, sa svojim ocem, trebaju obaviti hadždž ako im on to može priuštiti, da bi na taj način dijete moglo naučiti pravila vjerovanja u ranom dobu svoga života i da bi se naviklo na obavljanje vjerskih obreda.
4 – Učenje djeteta voljenju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove porodice i učenje časnog Kur`ana:
Et-Taberani bilježi hadis kog prenosi Alija, r.a., gdje navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Navikavajte vašu djecu da gaje tri obilježja: Ljubav prema vašem Poslaniku, s.a.v.s., ljubav prema njegovoj porodici i rođacima, i učenju Kur`ana. Uistinu, nosioci Kur`ana bit će u hladu Allahovog Arša na Danu kada drugog hlada osim Njegovog neće biti, zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i onima koji su mu dragi."
S tim u vezi je učenje djece vojnim pohodima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i biografijama ashaba, r.a., islamskih vođa i velikim presudnim bitkama, tako, da bi djeca mogla slijediti primjer njihovih prethodnika i da bi mogla sroditi se s veličanstvenom historijom islama.Odgovornost za društveni odgoj
Budući da je svaki čovjek, pa tako i dijete, društveno biće, posebnu pažnju treba obratiti na to kako dijete uključiti u društvo. Roditelj treba naći način kako da to uspješno učini već kada dijete počne spoznavati svijet u kojem živi. Roditelji su dužni da djetetu pruže priliku za druženje i komuniciranje sa drugima. U tome su, svakako, najbolji uzori Allahov Poslanik, s.a.v.s, i prva generacija muslimana, koji su svoju djecu od samih početaka ukljucivali u društveni život, dajući im priliku za dokazivanje i sticanje osjećaja odgovornosti.
Poslanik islama, s.a.v.s, podsticao je na druženje djece sa starijima, kako bi saznavali novo i sticali dragocjena iskustva.
Na odgajateljima je jedino da ozbiljno i odlično zasuču rukave i počnu sa vršenjem velike odgovornosti društvenog odgoja djece na pravilan način, kako bi, oslanjajući se na ispravno vjerovanje, krepostan moral, uzoriti društveni odgoj i visoke islamske vrijednosti, dali doprinosa razvoju islamskog društva. A za svaku vrstu odgoja postoje sredstva kojima se odgajatelji služe. Sredstva koja dovode do uzoritog društvenog odgoja su:
1. usađivanje plemenitih duhovnih principa
2. izvršavanje dužnosti prema drugima
3. neophodnost pridržavanja općih normi društvenog ponašanja i
4. društvena kontrola i kritika.
Odgovornost za intelektualni odgojČovjek je razumno biće,a intelekt je njegovo glavno obilježje. Danas se visoko cijeni ljudsko znanje tj.ljudski kapaciteti. Svugdje postoji težnja ka razvijenju ljudskog intelekta kroz razne vrste školovanja.
Nijedna religija ili ideologija u povijesti ljudskog roda nije više isticala i afirmirala znanje i intelektualno sazrijevanje nego što je to činio islam. Allah Uzvišeni sa prvim ajetom objavljenim Poslaniku islama, Muhammedu, s.a.v.s, jasno podvlači tu posebnu karakteristiku islama, kojom se on distancira od svih prošlih religija i učenja. Razlika, po islamu, između vjernika koji znaju i onih koji ne znaju je nemjerljiva.
Ukoliko je neophodno objasniti sve etape kroz koje odgajatelji trebaju proći u svakoj vrsti odgovornosti prema svome djetetu, mislim da se njihova odgovornost u mentalnom razvoju djeteta mora usredočiti na tri stvari:
1. obaveza obrazovanja
2. idejno osvješćenje i
3. mentalno zdravlje.Odgovornost za tjelesni odgoj
Tjelesni odgoj ima, takođe, poseban značaj u životu djeteta. Allah Plemeniti djeci je omilio igru, jer se u igri dijete dokazuje, jača i razvija. Igranjem se dijete relaksira, pa će mu igra, nakon učenja u mektebu ili školi, omogućiti odmor i dati novu snagu i poticaj, a zabrana igranja i stalno opterećivanje samo učenjem, kako smatra Imam Gazali, smanjuje oštroumnost i umanjuje volju za učenjem.
Tjelesni odgoj je u funkciji očuvanja zravlja. Zdravlje je jedna od temeljnih vrijednosti čovjeka. Njime označavamo cjelokupnu odgojnu djelatnost kojoj je svrha pravilan tjelesni rast i razvoj,unapređivanje zdravlja i podizanje opšte tjelesne sposobnosti.
Najvažniji faktori koji utiču u ostvarivanju tjelesnog odgoja djeteta su: porodica, prdškolske ustanove, škole domovi i dr.Odgovornost za seksualni odgoj
Cilj seksualnog odgoja je poučiti, osvjestiti i jasno pokazati djetetu- još od vremena kada počne razumijevati stvari oko sebe- pitanja koja se odnose na njegov seksualni razvoj,ljudski nagon i brak, tako da je, kada dostigne mladalačko doba i počne se razvijati, u stanju raumijevati život, da zna šta mu je dozvoljeno a šta zabranjeno, i da mu osebujno islamsko vladane postane dio njegove prirode i njegova svakodnevna navika.
U tom slučaju se neće provoditi za stastima niti tumarati putem koji vodi u nastranost.
Seksualni odgoj za koji odgajatelji moraju biti zainteresrani i na njega se usredsrediti, počiva na slijedećim etapama razvoja djeteta:
• u dobu djetinstva (između 7. i 10. god.života) dijete se poučava pravilima traženja dozvole ulaska kod roditelja i pravilima pogleda.
• U dobu puberteta (između 10. i 14. god.života) dijete treba čuvati od svega što bi moglo izazvati njegovu seksualnu znatiželju.
• U dobu ulaska u punoljetstvo (između 14. i 16.god.života) dijete se poučava ponašanju kod spolnog odnosa ukoliko je spremno za brak.
• U mladalačkom dobu nakon stjecanja punoljetstva dijete se poučava kako da se suzdrži od seksualnog nagona ukoliko nije u mogućnosti da se oženi
• I na kraju postavlja se pitanje da li je dozvoljeno još dok je u dobu djetinstva dijete na jasan način poučavati seksualnom životu?Djeca uce ono sto dozivljavaju u porodici
- Dijete koje dozivljava neprijateljsko ponasanje - UCI SE SVADJATI
- Dijete koje dozivljava ravnodusnost - UCI SE BITI OSAMLJENO
- Dijete koje dozivljava kritikovanje - UCI OSUDJIVATI
- Dijete kojem se cesto prigovara - NE PRIMJECUJE DA GA OKOLINA VOLI
- Dijete koje se ismijava - ONO UCI BITI POVUCENO
- Dijete koje dozivljava osramocenje - UCI SE STIDJETI SAMOG SEBE
- Dijete koje dozivljava toleranciju - UCI BITI STRPLJIVO
- Dijete koje se ohrabruje - UCI SE SAMOPOUZDANJU I SIGURNOSTI
- Dijete koje se pohvaljuje - UCI PRIMJECIVATI I CIJENITI DOBRO
- Dijete koje se uci postenju - UCI SE BITI PRAVEDNO
- Ako dijete zivi u sigurnoj porodici - ONO SE UCI POVJERENJU
- Ako dijete dozivljava odobrenje i podrsku za svoje postupke - UCI BITI ZADOVOLJNO SOBOM
- Dijete sa kojim se razgovara - UCI SE RAZMISLJATI
- Dijete koje dozivljava da se roditelji vole - -UCI DA JE OBITELJ ZAJEDNICA LJUBAVI
- Ako dijete zivi s prihvacenjem i prijateljstvom - ONO UCI PRONALAZITI DRUSTVO I LJUBAV U SVIJETU
Greške i propusti u odgoju djeceMnogi roditelji imaju poremećene ili mučne odnose sa svojom djecom. Čak i najmanja djeca postanu izvori muka sa njihovim dosađivanjem, neprestalnim traženjima, zahtjevima, cmizdrenjem i neslušanjem. Život u porodici bi trebao biti uživajući i radostan. Međutim, u mnogim porodicama to nije tako. Ali, mnogi problemi i muke oko podizanja djece su potpuno nepotrebni i otklonjivi. Ako bi roditelji žrtvovali malo vremena i truda da poboljšaju način odgoja, pronađu greške i stvore nove strategije i planove, mnogo bi im se isplatilo. Mala izmjena u odnošenju ili ponašanju u stanju je učiniti život sretnijim i za dijete i za roditelja.
Uzvišeni nam je naredio da činimo dobročinstvo roditeljima, ali je isto tako naredio da činimo dobro svojoj djeci. Vođenje brige o njihovom odgoju je izvršavanje emaneta koji nam je Uzvišeni dao, a zapostavljanje njihovog odgoja jeobmana i varka. Propusti i greške u odgoju djece su sljedeći:1. navikavanje djece na kukavičluk i strah
Uočljivo je kod nas da roditelji plaše djecu kada plaču kako bi ušutila, poput plašenja mrakačom, lopovom, čudnim zvukovima itd., a gore od svega toga je plašenje učiteljem, školom, ljekarom, što predstavlja plodno tlo za usađivanje straha i kukavičluka u djeci.
2. navikavanje djece na izobilje,raskoš i luksuz
Omogućavanje djetetu da odrasta u raskoši dovodi do djetetove sebičnosti i samodovoljnosti, tako da ne brine za druge, niti se raspituje za stanje svoje braće muslimana.
3. udovoljavanje svim dječijim prohtjevima
Neki roditelji daju djeci sve što zatraže od njih, tako da se djeca uče na rasipanje imetka i njegovo trošenje na pogrešan način, što prouzrokuje da djeca ne znaju cijeniti imetak niti ga trošiti na ispravan način.
4. ispunjavanje dječijih zahtjeva kad zaplaču, posebno maloj djeci
Često mališani traže od roditelja nešto, pa ukoliko roditelji odbiju da im to ispune, počnu plakati sve dok im se ne udovolji, što uzrokuje slabost kod djece. Kaže dr. Muhammed es-Sabag: "Čuo sam Malika bin Nebija, Allah mu se smilovao, da mu je došao jedan čovjek kako bi se posavjetovao s njim u vezi sa odgojem svog novorođenog sina ili kćerke, pa ga je upitao: 'Koliko joj je godina?' Čovjek je rekao: 'Mjesec dana.' Na to mu je Malik rekao: 'Prošao ti je voz', a zatim je rekao: 'Mislio sam na početku da sam pretjerao, međutim kada sam sagledao stvari, našao sam da je istina ono što sam rekao, jer dijete zaplače pa mu majka dadne da doji, tako da se u njemu stvara utisak da je plač sredstvo putem kojeg se postiže ono što se želi i odrasta na tome.“
5. pretjerana strogost i okrutnost
Ovu grešku u odgoju roditelji čine ako pretjerano fizički kažnjavaju dijete zbog njegove pogreške ili ga pretjerano kritiziraju i za male i velike pogreške.
6. pretjerana štednja
Neki očevi štede na svojoj djeci više nego je potrebno, što kod njih prouzrokuje potrebu za imetkom, a što ih može navesti da traže imetak putem krađe ili traženjem od ljudi
7. uskraćivanje nježnosti i milosti
Ukoliko djeci bude uskraćena nježnost, oni će je tražiti van kuće ne bi li pronašli nekoga ko će im tu potrebu zadovoljiti.
8. prtjerano povjerenje u djecu
Neki roditelji imaju pretjerano lijepo mišljenje o svojoj djeci, ne provjeravaju ih, niti znaju s kim se druže, a ukoliko njihova djeca skrenu sa ispravnog puta, traže im izgovore i slijepo staju u njihovu odbranu
9. pretjerano loše mišljenje o djeci
Ovakvi roditelji nemaju nikakvog povjerenja u svoju djecu, a što je suprotno prethodno navedenom. Ovakva djeca imaju osjećaj da su njihovi roditelji svugdje za njima.
10. pravljenje razlike među djecom
Ima roditelja koji prave razliku među svojom djecom u davanju i poklonima, dok drugi tu razliku prave u ophođenju i igranju s djecom, što prouzrokuje ljubomoru jednih prema drugima i pojavu mržnje među njima.
11. dugo odsustovanje od kuće
Neki roditelji zapostavljaju svoj dom i puno vremena borave van kuće i time izlažu svoju djecu brojnim nevoljama i smutnjama.
12. navikavanje djece na loše ponašanje i ružan govor
Poput oponašanja nevjernika, navikavanja djevojčica na oblačenje kratke odjeće, upućivanje djeci pogrdnih riječi i nazivanje djece ružnim nadimcima, što rezultira sa djeca počnu upotrebljavati iste takve riječi.
13. praktikovanje činjenja loših dijela pred djecom
Poput pušenja, slušanja muzike, brijanja brade, gledanja filmova, zatim razgolišavanje žena pred njihovim kćerkama, često bespotrebno izlaženje iz kuće i sve ono čime roditelji predstavljaju loš uzor kod svoje djece.
14. odstavljanje nadzora nad upotrebom telefona i mobilnog uređaja
Neki roditelji ne pridaju nikakvu pažnju telefonu i nemaju nikakvog nadzor nad njim, štoviše nabavljaju svojoj djeci mobilne uređaje ne znajući da ukoliko se takvi uređaji loše koriste, postaju uzrok propasti.
15. nemar prema literaturi koju čitaju djeca
Čitanje, nema sumnje, utječe na čitatelja pozitivno i negativno, stoga je neophodno usmjeravati djecu na ono što je u tom pogledu korisno, a odvraćati od onoga u čemu nema koristi ili je štetno.
16. neshvatanje prirode djeteta
Mnogi roditelji ne razumiju prirodu svoje djece. Međutim, neophodno je znati da se djeca razlikuju, neki se naljute brzo, a neki su po prirodi hladni, neki su šaljivi, a neki ozbiljni. Stoga ophođenje prema djeci na isti način može uzrokovati njihovu devijaciju.
17. učenje dove protiv djece
Neki roditelji, a posebno majke, mole protiv svoje djece, ne znajući da se njihova dova može podudariti s vremenom u kojem se dova prima, nakon čega nema koristi kajanje. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne molite protiv sebe, niti protiv svoje djece, niti protiv svih imetaka, jer tako možete potrefiti vrijeme u kojem Allah prima dovu, pa će vam biti uslišano."
18. kontradiktornost
Poput kada roditelj naređuje svojoj djeci da budu iskreni, a on laže, ili im naređuje da ispunjavaju obećanje, a on ga ne ispunjava, ili im naređuje da čine dobročinstvo roditeljima i čuvaju rodbinske veze, a on je nepokoran roditeljima i kida rodbinske veze i sl. Ovo ne znači da roditelj ostavi savjetovanje djece ukoliko on ima propusta, međutim kontradiktornost slabi korist savjetovanja.
Dječiji memorandum upućen roditeljimaNemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što poželim. Ja vas samo iskušavam.
Nemojte u mom odgoju koristiti silu. To me uči da se sila jedino uvažava. Radije ću reagirati na uputu.
Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obaveze.
Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje, pa ću izgubiti vjeru u vas.
Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje ''pobjede''.
Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onoga što ste mi učinili.
Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti ''velikog lafa''.
Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.
Nemojte da moje loše navike oduzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.
Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.
Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svaðe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.
Nemojte mi držati pridike. Iznenadili biste se kako dobro znam što je pravo, a što krivo.
Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi. Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.
Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, morat ću se početi praviti gluh.
Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.
Ne precjenjujte moje poštenje. Lahko me je zastrašiti, pa počnem lagati.
Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.
Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.
Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije ću tražiti negdje drugdje.
Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako budete odgovarali, uvjerit ćete se da samo želim da se bavite sa mnom.
Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. Sa takvim je teško živjeti.
Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tad ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.
Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške, zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.
Tretiraje me kao svoje prijatelje. Upamtite – više učim od primjera nego od kritike.I PORED SVEGA, MNOGO VAS VOLIM, VOLITE I VI MENE!!!
Zaključak
Odgajanje djece je, uistinu, izuzetno važno, a uz to je i jedna od najtežih zadataka u životu covjeka. Za bilo koji posao covjek se priprema, pa kako bi se tek onda trebalo spremiti za odgajanje i pripremanje budućih generacija?! Nažalost, mnogi toga nisu svjesni. Otuda, treba razvijat i potrebnu svijest vjernika o toj važnoj dužnosti.
Uz sve pretpostavke koje ćemo pripremiti na tom putu, ne smijemo zaboraviti dovu Plemenitom Allahu da nam pomogne na putu odgoja naše djece, kao što navodi Gospodar svjetova u Svojoj Mudroj Knjizi: «Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.»
Literatura1. Abdullah Nasih Ulvan, Odgoj djece u islamu, Aktivna islamska omladina, Sarajevo 2003.g.
2. Ruqayyah Waris Maqsood, Vodič za muslimanski brak, Selsebil, Živinice 2003.g.
3. internet, http://n-um.com/?q=node/2827 , http://minber.ba/
4. Dr. Muhamed Ali El-Hašimi, Ličnost žene muslimanke, Visoki Saudijski Komitet za pomoć BiH, Sarajevo 1998.g.
5. Časopis za odgoj i obarzovanje „Mualim“ god IV br.15
6. Časopis za duhovnu i nacionalnu afirmaciju „Kabes“, god.II. br.7
7. Prof.dr. Lidija Pehar, Radni materijal iz predškolske pedagogije, Univerzitet u Sarajevu,Filozofski fakultet,Odsjek za pedagogiju
8. Muhammed b. Ibrahim El-Hamd, Opasne greške u odgoju djece, Biblioteka NUN, Zenica 2002.g
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi