OSOBINE DAROVITE DJECE - POTICANJE DAROVITOSTI

Biografski podaci govore da neki iznimno daroviti pojedinci kao djeca nisu bili zamijećeni, a imali su teškoća i tijekom školovanja (npr., H. C. Andersen ili A. Einstein). Tu nam se otvaraju nova pitanja o tome što bi bilo s njima da su u djetinjstvu bili poticani, odnosno koliko je darovite djece koja zbog djelovanja različitih odgovarajućih činitelja ne mogu realizirati svoje potencijale. S druge strane tu se još mogu pridodati nalazi nekih istraživanja, kao i svakodnevna opažanja koja nas upozoravaju da su neka djeca koja su u ranijoj dobi uočena kao darovita (čudo od djeteta) kasnije "zakazala" ne opravdavši visoka očekivanja okoline.
Tko su darovita djeca, kako ih prepoznat, kako poticat njihovu darovitost, kako s njima radit, najčešće su postavljena pitanja vezana uz područje darovitosti kod djece. Baš zbog svih tih pitanja sam odabrala ovu temu, moglo bi se reći, zanimali su me odgovori. Iako bi se o ovoj temi dosta dalo pisat, pokušat ću u ovaj seminar zapisat sve elemente na koje sam naišla u ovom području, one koje sam shvatila kao najbitnije, na što sažetiji, razumljiviji i zanimljiviji način.

2. OSNOVNE OSOBINE DAROVITOSTI

 

2.1. Potencijalna i produktivna darovitost

Daroviti su oni pojedinci koji imaju visoko razvijene sposobnosti, dok su talenti oni koji postižu visoka postignuća u nekim aktivnostima. Talentom se označava darovitost koja se izražava u nekim specifičnim područjima, npr. matematici, glazbi, umjetnosti, sportu i sl. Darovitost smo podijeli na potencijalnu i produktivnu (ostvarenu).

2.1.1. Potencijalna darovitost

Da bi se neke sposobnosti pojednica razvile, on mora imati određeni potencijal koji to omogućuje, to je tzv. potencijalna darovitost. Osnovu potencijalne darovitosti čini niz naslijeđenih predispozicija koje omogućuju da se neke sposobnosti razviju više i bolje nego kod većine drugih, tj. da se razviju "značajnije iznad prosječno". Hoće li se to dogoditi ili ne, ovisi i o mnogim okolinskim čimbenicima.

2.1.2. Produktivna (ostvarena) darovitost

Aktivnosti kroz koje se darovitost djece iskazala u određenim produktima u ranijem, bržem, boljem i sl. u izrazito natprosječnom postignuću jest produktivna darovitost. Ona se uspije otkriti samo kod djela djece predškolske i ranije školske dobi, tj. ta se darovitost uspije otkriti samo kod one djece koja su tu darovitost već počela izražavati. Istraživanja su pokazala da mnoga djeca u toj dobi još ne iskazuju ponašanjem svoju darovitost, pa ostanu neuočena.

2.1.3. Prostor odgojnih utjecaja

Prostor odgojnih utjecaja jest prostor između potencijalne i produktivne darovitosti. O njemu ovisi koji će i koliki dio potencijala biti iskazan kroz iznimna postignuća koja određuju darovitost pojedinca. Zbog toga što u toj dobi djeca uglavnom imaju potencijalnu darovitost koju još ne iskazuju kao produktivnu, gotovo svako dijete treba tretirati kao potencijalno darovito i osigurati mu odgoj i obrazovanje koje će maksimalno poticati razvoj njegovih potencijala.

2.2. Osnovne sastavnice darovitosti

U prostoru međusobnog poklapanja iznad prosječno razvijene sposobnosti, osobine ličnosti (pogotovo specifične motivacije za rad) i kreativnosti jest darovitost u specifičnim područjima aktivnosti. Prema Renzulli djeca ne moraju nužno pokazivati sve tri karakteristike darovitog ponašanja, ali će biti smatrana darovitom ako imaju kapacitet kasnije u životu razviti te osobine.

2.2.1. Sposobnosti

Sposobnosti su intelektualni potencijal određen genetskim činiteljima koji ne možemo izravno utvrditi ni mjeriti i koji se praktički nikad ne realizira do maksimuma. Dijelimo ih na opće intelektualne sposobnosti i specifične sposobnosti.

Opće intelektualne sposobnosti se najviše iskazuju kroz iznimno kvalitetno kognitivno funkcioniranje. Intelektualne sposobnosti u osnovi darovitosti imaju obično dva izražena pogleda:
a) konvergentno mišljenje ili sposobnost rješavanja problema (djecu koja imaju izraženu sposobnost konvergentnog mišljenja često nazivamo bistrom, dok darovitom smatramo onu djecu koja ujedinjuju obje komponente),
b) divergentno mišljenje ili mogućnost generiranja novih ideja i traženje alternativnih rješenja (nalazi se u podlozi kreativnosti).

Specifične sposobnosti se iskazuju kroz različita specifična područja djelovanja. Vrlo je bitno da se usmjerenost na poticanje njihovih razvojnih potencijala vrši podjednako i u vrtiću/školi kao i kod kuće. Npr. djetetu koje crta potrebno je omogućiti materijal za crtanje i kontakt s likovnom umjetnošću; onom koje rano razvije svoj sluh i glasovne sposobnosti, treba omogućiti glazbeno izražavanje.

Potencijalni prostor koji se može ispuniti aktivnim učenjem i vježbom, kako bi se postigli izuzetni rezultati, znatno je veći kod darovitih nego kod ostalih pojedinaca.

Kognivistički usmjereni psiholozi naglašavaju kako darovita djeca od malih nogu pokazuju posebnost ne samo u načinu obrade informacija, već i u načinu prihvaćanja i selekcije podražaja iz okoline. Vrlo rano usmjeruju pažnju na specifično područje koje ih intuitivno privlači. Kad je riječ o kognitivnim sposobnostima bez obzira na područje darovitosti, daroviti pojedinci imaju neke zajedničke kognitivne osobine:

- sposobnost usmjeravanja pažnje na relevantne informacije i sposobnost zadržavanja pažnje,
- visoko razvijena sposobnost uočavanja odnosa u području svoje nadarenosti, tzv. sistemsko razmišljanje (sposobnost sintetičkog razmišljanja),
- visoko razvijena sposobnost za uočavanje i pronalaženje novih problema (sposobnost analitičkog razmišljanja),
- naročita sposobnost mijenjanja okoline, originalan i aktivan pristup prema okolini,
- sposobnost učinkovite pohrane informacija koja osigurava bogatu i dobro organiziranu mrežu pojmova i specifičnih znanja,
- sposobnost brzog pretraživanja dugoročnog pamćenja i dostupnost relevantnih informacija.

Kognitivne vještine su rezultat interakcije urođenih sposobnosti i okoline i predstavljaju mogućnost korištenja intelektualnih kapaciteta u određenom trenutku. Krajnji rezultat realizirane darovitosti očituje se u izuzetnoj izvedbi u nekom području, tj. ekspertnošću. Prema Sternbergu (1985., prema Vlahović – Štetić, 2005.), kognitivne vještine koje predstavljaju realizirane kognitivne sposobnosti svrstane su u tri šire skupine:

1. vještine učenja se određuju kao vještine stjecanja znanja i procedura kojima se povezuju informacije. Proces stjecanja znanja obično se opisuje dvostupanjskim modelom pohrane informacija (Schunk, 1989., prema Vlahović – Štetić, 2005.) koji uključuje tri razne obrade informacija:

a) vještinu selekcije informacija, odnosno mogućnost razlučivanja bitnog
od nebitnog,
b) vještinu selektivnog kombiniranja, organiziranja relevantnih informacija u smislenu strukturu,
c) selektivnu usporedbu, povezivanje novih informacija s već postojećim u dugoročnom pamćenju.

2. vještine mišljenja se grupiraju u tri šira sklopa srodnih vještina:

a) vještine kritičkog (analitičkog) mišljenja koje uključuju prosuđivanje, raščlanjivanje, uspoređivanje, suprostavljanje, procjenjivanje i vrednovanje,
b) vještine kreativnom mišljenja koje uključuju otkrivanje, zamišljanje, pretpostavljanje, stvaranje novog,
c) praktične vještine koje omogućuju provedbu zamisli ili ciljeva u djela, rješavanje konkretnih problema, upotrebu i primjenu znanja u praktične svrhe

3. metakognitivne vještine su ključne za transformaciju potencijalne darovitosti u produktivnu (ostvarenu). Najčešće se određuju kao vještine samoregulacije vlastitog učenja. One su i poveznica između kognitivnog funkcioniranja i motivacije. Djele se u tri šire skupine:

a) vještine planiranja pristupa učenju/rješavanju problema,
b) vještine praćenja vlastitog napredovanja,
c) vještine regulacije ponašanja, tj. spremnost na promjenu ponašanja pri učenju ako ono ne daje očekivane rezultate.

Sedam specifičnih sposobnosti, talenata i inteligencija (Gardner, 1983., prema Cvetković – Lay i Sekulić – Majurec, 1998.) :

1. Verbalno – lingvistička: Iskazuje se kroz bogat rječnik i brzu i laku manipulaciju riječima. Ovu izražajnu sposobnost imaju djeca koja imaju bogatiji rječnik od svojih vršnjaka, te ona koja su sposobna ispričati/prepričati bogatu i cjelovitu priču ili događaj, s brojnim detaljima. Ova vrsta inteligencije je izrazito razvijena kod pjesnika, političara, novinara i sl.
2. Logičko – matematička: Obuhvaća vještine apstraktnog mišljenja i rješavanja problema. Djeca s ovim sposobnostima lakše, brže i prije manipuliraju apstraktnim pojmovima i zamislima, te količinama i brojevima. Ova vrsta inteligencije je izrazito razvijena kod matematičara, fizičara, astronoma i sl.
3. Vizualno – spacijalna: Iskazuje se kroz sposobnost snalaženja u prostoru te stvaranja i transformacije prostornih predodžbi. Kod djece se primjećuje npr. u: slaganju teških slagalica, lakoći snalaženja i rješavanja problema u prostoru, kreiranju i građenju objekata od kocaka... Ova vrsta inteligencije je izrazito razvijena kod slikara, kirurga, skulptura, arhitekata i sl.
4. Glazbeno- ritmička: Iskazuje se kroz smisao za ritam i glazbu. Djeca s razvijenom ovom vrstom inteligencije često udaraju ritam nekih melodija ili pjevaju sama za sebe, kvalitetnije se ritmički i glazbeno izražavaju od druge djece. Ovakva, ali veća glazbena inteligencija očituje se kod skladatelja, glazbenika, dirigenata i sl.
5. Tjelesno – kinestetička: Iskazuje se kroz sposobnost izvođenja i usklađivanja pokreta tijela. Djeca s razvijenom ovom vrstom inteligencije izražajnim pokretom reagiraju na različite glazbene i verbalne poticaje, iskazuju nevjerojatnu okretnost i spretnost u pokretima. Te se sposobnosti posebno primjećuju u izvođenju športskih aktivnosti, glumi, plesu, žongliranju i sl.
6. Intrapersonalna: Iskazuje se u boljem razumijevanju sebe i svojih potreba. Djeca s razvijenom ovom vrstom inteligencije imaju bolju spoznaju o sebi i izraženije razumijevanje svojih potreba, ali i svojih sposobnosti i osobina ličnosti. Iskazuju veliku upornost u onome čime se bave, ljute se kada ih netko prekida usred onog čime se okupirani. Razvijenu ovu sposobnost primjećujemo kod filozofa, "mudraca", psihologa i sl.
7. Interpersonalna: Očituje je bolje razumijevanje drugih ljudi i njihovih potreba. Takvu djecu često opažamo kao vođe i organizatore u skupini i razredu. Ova djeca su osjetljiva za potrebe i osjećaje drugih, lakše se užive u njihove osjećaje i više skrbe o drugima. Pomažu u rješavanju sukoba, dobro se slažu s drugom djecom, lako započinju igru i omiljena su. Mogući su budući politički i religijski vođe, vješti voditelji i učitelji. Izraženu vrstu ove inteligencije posjeduju osobe u tzv. pomažućim profesijama (terapeuti, savjetnici i sl.).

Ova široko popularna definicija ističe različite međusobno nezavisne vrste darovitosti (talenata i inteligencija), a svaki pojedinac ima njihovu jedinstvenu kombinaciju. Jaka strana neke osobe vidljiva je kroz ponašanja koja obavlja s lakoćom.

2.2.2. Osobine ličnosti

Od osobina ličnosti koje pridonose iskazivanju darovitosti največa se značajnost pridaje motivaciji za rad koju pokazuju daroviti pojedinci. Motivacija je sve ono što dovodi do aktivnosti, što određuje njen smjer, intenzititet i trajanje. Kad je riječ o realiziranoj darovitosti motivacija je neophodna posredujuća varijabla koja određuje razinu i kvalitetu izvedbe. Nju primjećujemo u:

- specifičnim interesima darovitog pojedinca – iskazivanje oduševljenosti, "fasciniranost" nekim problemom i njegovim rješavanjem, ništa im nije teško učiniti kako bi zadovoljili te svoje specifične interese,
- izričitoj usmjerenosti prema cilju u aktivnosti koja je predmet tog interesa – rade predano i uporno, marljivo i koncentrirano, s jasno izraženom željom da ostvare cilj koji su postavili; nastavljaju raditi i u nepovoljnim uvjetima; kad ih se pokuša udaljiti od onoga što rade, ljute se i pri tom su spremni na sukobe s onima koji ih ometaju u radu,
- iznimnoj radnoj energiji – satima mogu raditi na problemu koji ih zanima, bez znakova umora i zasićenja, energično se opiru pokušajima da ih se preusmjeri na druge aktivnosti.

Hoće li se kombinacija nadprosječnih sposobnosti uspjeti iskazati, ovisi o posredujućim činiteljima osobina ličnosti. U literaturi poduprtoj empirijskim istraživanjima najčešće se navode četiri obilježja ličnosti bitna za ostvarenje potencijalne darovitosti (Vlahović – Štetić, 2005.):

- otvorenost prema novom iskustvu,
- pozitivna slika o sebi,
- autonomija,
- otpornost na stres.

2.2.2.1. Otvorenost prema novom iskustvu

To je najčešće osobina ličnosti koja se u svakodnevnom govoru najčešće poklapa s pojmom radoznalosti ili znatiželje.

2.2.2.2. Pojam o sebi

Pojam ili slika o sebi je predodžba koju svaki pojedinac ima o sebi. To je slika o vlastitoj osobnosti koja sadrži mnoge dijelove koji čine cjelinu doživljaja "JA".
Pojam o sebi se obično definira kao ukupnost doživljaja samog sebe.
Slika o sebi se može opisati kao teorija kojom pokušavamo odgovoriti na pitanje "Tko sam ja?", i "Što ja mogu?".

2.2.2.3. Autonomija

Autonomija je sposobnost da čovjek sam bira stanje i reakciju koja je za njega najbolja. Ona se kod nadarene djece očituje na dvije razine:
1. socijalnoj,
2. kognitivnoj.

1. Na socijalnoj se razini prepoznaje kao nekonformizam ili kao društvena nezavisnost. Daroviti pojedinci se zalažu za svoje stavove, ne priklanjajući se mišljenju većine uslijed socijalnog pritiska, ne zaziru od samoće, često su sami sebi dovoljni, a zaokupljenost određenim problemom odvlači ih od društvenih aktivnosti. U međukulturalnim istraživanjima utvrđeno je kako je ovaj pogled nezavisnosti rašireno obilježje darovitih pojedinaca i u zapadnim i u istočnjačkim kulturama.

2. Na kognitivnoj razini autonomija se očituje na dva načina:

a) Kognitivni stil ovisnosti o polju se određuje kao stupanj u kojem je osoba podložna utjecaju ili ometanju od strane vanjskih podražaja. Osobe ovisne o polju osjetljivije su na socijalni kontekst te bolje uče sadržaje koji su povezani s prilagodbom na društvenu okolinu. Osobito uspješni daroviti se češće nalaze na drugoj strani ove osobine, oni su neovisni o polju. Imaju snažan osjećaj identiteta, odvojenosti od ostalih i okoline, jasno postavljaju granice između sebe i drugih.

b) Osjećaj kontrole nad okolinom se prvi put javlja kod Rottera (1996., prema Vlahović – Štetić, 2005.). On je u svoju teoriju socijalnog učenja uključio i pojam mjesta kontrole. Rotter je pretpostavio da je uspješnost učenja u velikoj mjeri ovisi i o uvjerenjima o tome što upravlja našim životima: da li smatramo da pretežno ovisimo o vanjskim utjecajima sile (vanjsko mjesto kontrole) ili pak smatramo kako je ono što nam se događa većinom rezultat našeg vlastitog djelovanja (unutarnje mjesto kontrole). Kasnija istraživanja su pokazala kako su ta uvjerenja povezana s našim očekivanjima budućih ishoda i preko njih sa spremnošću za ulaganjem napora. Kod darovitih se općenito zapaža izraženiji unutarnji osjećaj kontrole koji se očituje kroz veću ustrajnost, spremnost na preuzimanje odgovornosti i inicijative u radu.

2.2.2.4. Otpornost na stres

Stresne i traumatske situacije mogu imati izrazito nepovoljno djelovanje na psihosocijalnu prilagodbu i postignuća djece. Dok su neka istraživanja pokazala da su osobito darovita djeca vrlo osjetljiva na patnju i nepravdu te su sklona snažnim emocionalnim reakcijama (Coleman i Cross, 2000., Vlahović - Štetić, 2005.), isto tako je utvrđeno da je viša intelektualna sposobnost ujedno i zaštitni činitelj koji omogućava uspješnije suočavanje sa stresom (Vizek – Vidović, 1992., prema Vlahović – Štetić, 2005.).

U skladu s kognivističkim modelom stresa (Lazarus i Folkman, 1984., prema Vlahović – Štetić, 2005.), doživljeni stres ovisi o kognitivnoj procjeni situacije i o raspoloživim unutrašnjim izvorima snage za prevladavanje stresnog događaja. S jedne su strane daroviti pojedinci skloniji potencijalno stresnu situaciju opažati kao izazov, mogućnost za rješavanje problema, priliku za stjecanje novog iskustva, a manje kao opasnost ili gubitak koji preplavljuju snažnim emocijama i djeluju dezorijentirajuće na misli i ponašanje.

2.2.3. Kreativnost

Kreativnost je mentalni proces kojim osoba stvara nove ideje ili produkte ili kombinira postojeće ideje i produkte na način koji je za nju nov. To je ona sposobnost koju u djece možemo naslutiti u njihovim originalnim i neuobičajenim pitanjima i odgovorima, u neobičajenim i mudrim izjavama, njihovoj neiscrpnoj maštovitosti i inventivnosti, smislu za improvizaciju i originalnim rješenjima problema, hrabrosti da iskažu te drukčije ideje... Djeca s izraženom kreativnošću i nekim posebnim talentom mogu biti posebno osjetljiva na nedovoljno poticanje njihovih razvojnih potencijala.

Kreativnost određujemo prvenstveno kao mogućnost djelotvornog mijenjanja okoline kako bi se zadovoljile potrebe ili kao mogućnost drukčijeg pristupa informacijama u pojedinom području. Kao glavne dimenzije kreativnosti navode se (Csikzentmihalyi, 1996., prema Vlahović – Štetić, 2005.) :

- fluentnost u produkciji novih ideja,
- originalnost ideja,
- vrijednost ideja s obzirom na doprinos kulturi.

U mjerenju kreativnosti postoje instrumenti orijentirani na kognitivne vještine i instrumeni orijentirani na osobine ličnosti. Kreativan može biti:

- Kreativni uradak – pitanje što je mjerilo i možemo li suditi o nečem što je izuzetno kreativno, ali neprimjereno prosudbi tog vremena.

- Kreativni pojedinci – ideje o kreativnima su se razlikovale.

Tablica 1: Osobine kreativnih i nekreativnih pojedinaca (Ozimec, 1996., pre,a Vlahović – Štetić, 2005.)

- Kreativno mišljenje – ovakvo mišljenje je dio organizacije i strukture produktivnog mišljenja i riječ je o vještini, dakle može se uvježbavati (Treffinger i sur., 1993., prema Vlahović – Štetić, 2005.).

2.3. Kako prepoznati darovito dijete predškolskog i školskog uzrasta

Darovito dijete nije uvijek lako prepoznati, zato je bolje neki put među darovitu djecu svrstat nedarovito dijete, nego obrnuto. Darovito dijete tada ostaje zakinuto na daljnje poticanje za razvoj njegove darovitosti.

Slika 2: Podsjetnik za odgajatelje djece starije predškolske dobi i učitelje

Izvor: Cvetković – Lay, J.; Sekulić – Majurec, A. (1998).

Iskustva u prepoznavanju darovite djece pokazuju da postoje najmanje tri skupine takve djece na koju treba obratiti pozornost:
- djecu s visokim postignućima u aktivnostima kojima se bave, ona koja sve rade na iznimno velikoj razini (ta djeca brzo i lako uče, postavljaju "istraživačka" pitanja, imaju bogat rječnik, puni su ideja i informacija),
- djecu s problemima u ponašanju, kod kojih se tek procesom identifikacije darovitih otkrivaju njihove visoke sposobnosti (ta djeca su vrlo osjetljiva na zanemarivanje ili nedovoljno poticanje njihovih razvojnih potencijala),
-"neprimjetnu" darovitu djecu, tihu, stidljivu i povučenu najteže je uočiti, jer često uopće ne izazivaju pozornost na sebe (to su često stidljiva djeca, koja se, da bi ostala neprimjećena u skupini prilagođavaju djeci prosječnih sposobnosti i rade samo ono što se od njih traži; boje se neprihvaćenosti i etiketiranja, pa se trude da njihove sposobnosti ostanu neprimjećene).

2.3.1. Stanje identifikacije u hrvatskim školama

Na temelju provođenih ispitivanja, u kojim je cilj bio stjecanje slike o identifikaciji, na pitanja da li se provodila planska i sustavna, dobiveni su sljedeći rezultati navedeni u tablici 2:

Tablica 2: Udjel osnovnih i srednjih škola koje planski i sustavno provode identifikaciju

Izvor: Vlahović – Štetić, V. i sur. (2005).

2.4. Pogreške u prepoznavanju darovitog djeteta

Pogreške u prepoznavanju darovite djece, najčešće se javljaju zbog precjenjivanja ili podcjenjivanja nekih njihovih sposobnosti. Prolazeći kroz literaturu ova me se podjela dosta dojmila, jer kada malo zavirim u svoje djetinjstvo, takve su se situacije odvijale i u mom razredu, a vjerujem i da bi svatko od nas izvukao nekakav primjer kada bi zavirio u prošlost svoga obrazovanja i malo kopao po njoj.

Tablica 3: Pogreške u prepoznavanju darovite djece

Izvor: Cvetković – Lay, J.; Sekulić – Majurec, A. (1998).

2.5. Emocionalno – socijalni razvoj darovite djece

Emocionalno – socijalni razvoj darovite djece više je sličan nego različit od razvoja djece iz opće populacije, ali ima nekoliko razloga zbog kojih se dodatna pažnja posvećuje tim dvama aspektima kod darovitih:

- Prvi razlog su nerealistična očekivanja okoline od darovitog djeteta da i emocionalno i socijalno bude iznad prosječno razvijeno. Takva očekivanja mogu izazvati različite interpersonalne teškoće.
- Drugi razlog se odnosi na unutarnje sukobe koji se javljaju u darovitom djetetu zbog velikog mogućeg nesrazmejra između intelektualnog i emocionalno – socijalnog razvoja. Takvi sukobi mogu biti uzrokom psiholoških teškoća darovitog djeteta.
- Treći razlog je činjenica da darovito dijete zbog izrazite misaone razvijenosti uočava s jedne strane nesklad unutar sebe, a s druge istodobnu različitost i sličnost s vršnjacima što može izazvati i intra- i interpersonalne teškoće.

2.5.1. Emocionalni razvoj

Darovita djeca u emocionalnom području imaju osobine antene, što bi značilo da u mnogo ranijoj dobi nauče tumačiti "jezik tijela" i emocije koje drugi šalju glasom. Već u ranijoj dobi jako su osjetljivi, manje uvrede ili šale lako primaju k srcu, svoje osjećaje često zadržavaju za sebe, a istodobno se izrazito uživljavaju u patnje drugih. Emocionalni razvoj darovitih obično zaostaje za intelektualnim, što znači da darovita djeca emocionalno reagiraju slično djeci svoje dobi. Daroviti često misle kako osjećaji trebaju imati određenu logiku kao i sve ostalo pa se katkada nađu zbunjena činjenicom da i oni kao i svi ljudi imaju suprotne osjećaje koji ne odgovaraju situaciji.
Emocionalne teškoće darovitih mogu se očitovati kao potištenost, zloupotreba sredstava ovisnosti, osjećaj neprihvaćanja i nevoljenosti, izrazite emocionalne reakcije i na najmanji neuspjeh i sl.. Najčešće su posljedica nepripadanja skupini vršnjaka iste dobi i nesklada između potreba i onoga što pruža okolina.

2.5.2. Socijalni razvoj

Važna bit socijalnog razvoja darovitih jest činjenica da se ta djeca kad su u društvu vršnjaka, naprosto moraju prilagoditi činjenici da su po sposobnostima prilično drukčija od ostale djece. S obzirom na to, da je u osnovnoškolskoj dobi mnogo bitnije da su isti ili slični drugima, a ne različiti od drugih, darovitu djecu stavlja pred težak put. Daroviti osjećaju unutrašnji sukob između potrebe da pripadaju društvu vršnjaka. Zbog toga se često prave da ih vršnjaci ne zanimaju, te se radije igraju sa starijima od sebe. S druge strane, vršnjaci ih često ni ne žele u svom društvu jer se "ne znaju" s njima igrati.
Istraživanja i praktično iskustvo u radu s darovitima pokazuju da oni imaju različite teškoće u području socijalnih odnosa: osamljenost, nedostatak/gubitak prijatelja, često ne slaganje s postupcima druge djece, u skupini vršnjaka češće ih obilježava "omiljenost" nego "prijateljstvo" itd.

3. POTICANJE DAROVITOSTI

Što čine ljudi koji pomažu rast i razvoj darovite djece? :

- pokazuju djetetu da su mu važna njegova uvjerenja, osjećaji i postupci,
- pomažu djetetu otkriti, izraziti i prihvatiti svoje osjećaje,
- pokazuju da razumiju i prihvaćaju svoje osjećaje,
- jasno pokazuju da cijene dijete kao "cjelinu", a ne same njegove sposobnosti i postignuća,
- izražavaju da cijene njegove jedinstvene karakteristike,
- dopuštaju mu razvijati svoje posebne interese ili ga potiču u tome,
- odvajaju vrijeme koje će posvetiti samo djetetu,
- ohrabruju ga i podupiru pokušaje, a ne samo uspjehe,
- ističu vrijednost produktivne suradnje i sami su modeli da suradnja vodi uspjehu.

Darovitoj djeci treba osigurati ono što najbolje odgovara njihovom stupnju razvoja, specifičnim potrebama i interesima, potencijalima i sposobnostima. Neka od načela za izradu programa za darovite su:

- poticanje širenja temeljnih znanja i razvoja verbalnih sposobnosti,
- uvažavanje posebnih dječjih interesa, omogućiti im da ih zadovoljavaju i produbljuju,
- omogućiti im da uče ono što ih zanima,
- omogućiti im da uče na na način koji im najviše odgovara,
- osigurati korištenje što raznolikijeg materijala u radu,
- osigurati više vremena za rad,
- ohrabrivat kreativno i produktivno mišljenje-

3.1. Učitelji i učiteljice darovite djece

Baldwin (1993., prema Vizek Vidović, 2003.) je od eksperata u području darovitosti tražila da razvrstaju poželjne osobine učitelja i učiteljica darovite djece i dobila skupine osobina koje su prikazane u tablici 4:

Tablica 4: Poželjne osobine učitelja i učiteljica darovite djece (prema Baldwin, 1993.)

Izvor: Vizek Vidović, V. i sur. (2003).

S darovitima mogu raditi njihovi odgajatelji/učitelji ali i stručnjaci izvan škole koji mogu udovoljiti obrazovnim potrebama djeteta. Mentorstvo, tj. rad učenika sa stručnjakom u nekom području (individualno ili u malim skupinama) daje izuzetno povoljne rezultate.
Učitelji su ti zbog kojih najbolji program može propasti, ali isto tako i relativno loš program može uz njih izazvati odlične rezultate. Učiteljica/učitelj organizira okolinu koja može različito djelovati: poticati ili uništavati samopouzdanje, ohrabriti ili suzbijati interese, razvijati ili kočiti sposobnosti, kreativnost, kritičko mišljenje i postignuće.
Na pitanje postavljeno psiholozima, učiteljima/nastavnicima o stručnom usavršavanju za rad s darovitima, dobiveni su sljedeći rezultati navedeni u tablici 5:

Tablica 5: Interes za programe stručnog usavršavanja psihologa i učitelja/nastavnika o nadarenosti

Izvor: Vlahović – Štetić, V. i sur. (2005).

3.2. Mogući pristupi radu s darovitima

3.2.1. Rad na projektu

Djeci se postavlja određeni zadatak ili si ga oni sami zadaju, samostalno ga i izvršavaju, pri čemu im odgajatelj/učitelj pomaže spretno razrađenim podzadacima i stvaranjem povoljnih uvjeta za praktičnu provedbu odabrane aktivnosti.

3.2.2. Rad u maloj skupini

Od velike je važnosti da darovito dijete nauči surađivati s drugom djecom na razne načine. U malim skupinama moguće je provoditi raznolike aktivnosti, npr.: uređenje zidnih panoa, djela vrtića/škole ili neposredne sredine i sl.; organiziranje zanimljivih rasprava itd.

3.2.3. Individualni rad

Djeci je dobro povremeno proširivati osnovni program koji ostvaruju individualno ili u paru s drugom darovitim djetetom. U te se svrhe pokazalo izvrsnim omogućiti im rad na računalu i s posebnim radnim listićima za darovite. Djecu treba potaknuti da samostalno kreiraju igre, izmisle kvizove ili da izrade neki materijal pomoću kojeg će nešto naučiti drugu djecu.

3.2.4. Ostale aktivnosti

Ove su aktivnosti vrlo važne jer darovitom djetetu omogućuju da stekne nova izazovna iskustva. To posebno vrijedi za male skupine koje sudjeluju na takvim aktivnostima, a te su aktivnosti obično neobične i zahtjevne. Djecu treba potaknuti na razne vrste igraonica, razne klubove itd.

3.2.5. Dodatna sredstva – materijali

Darovitoj su djeci potrebna dodatna sredstva i materijali (knjige, radni listići za darovite, logičke i didaktičke igre i sl.), koji su zahtjevniji od uobičajenih sredstava i materijala u odgojno – obrazovnom radu.

Tablica 5: Prednosti i nedostaci pojedinih načina rada s darovitom djecom


Izvor: Cvetković – Lay, J.; Sekulić – Majurec, A. (1998).

Slika 3: Samostalno istraživanje djeteta, učenje djece kroz igru i rad u manjim skupinama

 

3.3. Darovita djeca imaju posebne obrazovne potrebe

Darovito dijete posjeduje poseban sklop osobina u odnosu na ostalu djecu prosječnih sposobnosti. Ta su djeca na određen način "drukčija od većine", kao što su i djeca s određenim razvojnim smetnjama "drukčija od većine". Takav sklop osobina uvjetuje i njihove posebne obrazovne potrebe. Najistaknutije su:

1. Potreba za druženjem s vršnjacima iste kronološke dobi. Darovita djeca su u ostalim područjima, osim u području svoje darovitosti, slična svojim vršnjacima i imaju potrebu da ih oni prihvaćaju i s njima dijele određena iskustva.
2. Potreba za druženjem s vršnjacima sličnih visoko razvijenih sposobnosti. Djeci natprosječnih sposobnosti treba omogućit kontakt s djecom sličnih sposobnosti zbog međusobnog poticanja te smanjenja osjećaja izoliranosti.
3. Potreba za radom u obogaćenim i proširenim odgojno – obrazovnim programima. Postoji više mogućnosti: širenje obrazovnog programa ili stvaranje novih, mentorski rad sa stručnjacima, grupe za nadarene i sl.
4. Potreba za nezavisnošću u učenju. Darovitima je važno omogućiti samostalan rad i istraživanje.
5. Potreba za izazovima u kojima se može doživjeti i povremeni neuspjeh. Ovdje bi trebalo primijeniti strategiju postavljanja zadataka u blizinu krajnjih granica tzv. približnog razvoja.
6. Potreba za sudjelovanjem u širokim programima kojima se potiče cjelokupni razvoj. Ovu potrebu važno je zadovoljiti kako ne bi došlo do prebrze i preuske specijalizacije, što bi kasnije moglo ugroziti razvoj ličnosti ili nekih drugih sposobnosti.

Ukoliko obiteljska i obrazovna sredina ne mogu osigurati primjereno zadovoljavanje ovih potreba, javlja se ozbiljna opasnost od trajnog zanemarivanja, zatomljivanja i neiskorištavanja djetetovih potencijala. Rezultat toga najprije se uočava u školi u pojavi obrazovnog podbačaja, a ponekad podbačaj slijedi i u profesionalnom životu. U suprotnom, u životu mnogih slavnih pojedinaca njihova darovitost, neprepoznana u školi, došla je do punog izražaja tek kada su se riješili oganićavajućih uvjeta školske okoline.

3.3.1. Iznad prosječno inteligentnim predškolcima posvećuje se više pozornosti

Tražeći materijale za seminar, na internetu sam uočila jedan članak o nedavno započetom projektu za "posebnu djecu". Program je pokrenut u Zadru u gradskom vrtiću "Sunce".
Nakon odabira u kojem je sudjelovalo oko 800 djece formirane su dvije skupine za darovite. Trinaest izabranih pojedinaca svakodnevno pohađa dječji vrtić u svojoj "normalnoj skupini", dok se njihov rad u grupi za nadarene odvija dva puta tjedno u poslijepodnevnim terminima. Tamo se s njima radi po posebnim programima.
Trenutno u vrtiću "Sunce" s darovitima radi samo jedna odgajateljica. Privileigij za rad s nadarenom i iznadprosječnom djecom, do sad su imali samo predškolci u Zagrebu i Splitu.
Kroz ovaj smo se seminar upoznali s poticajem i njegovom važnosti u životima darovitih. Ovakvi projekti su poticaj svima nama da pružimo svoj djeci s posebnim potrebama ono obrazovanje koje će najkvalitetnije zadovoljiti te njihove specifične potrebe.

"To su za sada naši maksimalni kapaciteti, jer s nadarenom djecom radi samo jedna odgojiteljica, Rozana Bogdanić. No, u planu je da edukaciju za rad s nadarenom djecom prođe još nekoliko naših odgojitelja.", kaže ravnateljica Ana Dunatov (prema Kalmeda, 2009).

ZAKLJUČAK

Darovitu djecu nije uvijek lako prepoznati zbog toga što svoje sposobnosti neka djeca zbog raznih razloga ne žele pokazati, ali za potaknut darovitost i razvijat je nikad nije kasno. Jednako bitno kao poticanje darovitosti kod djece jest i pružanje uvjeta i materijala djeci za rad, pomoć im ako im nešto nije jasno, trudit se uvijek bit u koraku s njihovim svijetom i tako pratit njihov napredak.
Gotovo svako dijete od rođenja posjeduje jednu ili više potencijalnih darovitosti. Pojedinčeva darovitost razvijat će se ovisno o njegovoj motivaciji vezanoj za aktivnosti za koje se interesira, te poticajima za rad koji obično potječu od obitelji, odgajatelja/učitelja i okoline.
Bitno je znati prepoznati darovitu djecu i omogućit im razvijanje njihovih potencijala, jer kako se kaže "Na mladima svijet ostaje.", što bi značilo da je njihov potencijal bitan za njihovo sutra.

LITERATURA:

1. Cvetković – Lay J.; Sekulić-Majurec A. (1998). Darovito je, što ću s njim?, Zagreb: Alinea
2. Čudina – Obradović, M. (1990). Nadarenost razumijevanje, razvijanje, Zagreb: Školska knjiga
3. Vizek VIdović, V. i sur. (2003). Psihologija obrazovanja, Zagreb: IEP – VERN`
4. Vlahović – Štetić, V. i sur. (2005). Daroviti učenici: Teorijski pristup i primjena u školi, Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu
5. Kalmeda, L. (2009). Iznad prosječno inteligentnim predškol – cima posvećuje se više pozornosti. Slobodna Dalmacija. 11. studenog 2009.
http://slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/ArticleView/articled/78353/Default.aspx

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD