Ovim seminarskim radom pokušat ću obraditi monopol, ali posebnu vrstu monopola kojeg nazivamo prirodnim monopolom. Nakon uvodnog upoznavanja sa monopolima općenito krenut ću na zadatak objašnjavanja prirodnog monopola.
Pokušat ću odgovoriti na pitanja što i kakav je prirodni monopol, dati neke osnovne crte o njegovoj prirodi, prikazati ga naravno i grafički, na kraju vidjeti i na određenom primjeru njegove osobine. Bavit ću se malo njegovim nedostacima te pokazati osnovne načine na koje se država može, ali i mora boriti protiv te vrste monopola.

2. ŠTA JE MONOPOL?

Prije nego što krenem pisati o prirodnom monopolu pokušati ću objasniti što je monopol uopće. No prije svega treba naglasiti podjelu tržišnih struktura na:
● savršenu konkurenciju,
● monopol,
● monopolistička konkurencija,
● oligopol.

Nas zanima nepotpuna konkurencija u kojoj se kao krajnji oblik javlja monopol: jedan prodavač ili davatelj usluga s potpunom kontrolom nad cijelim privrednim sektorom. Ukratko to znači da postoji jedan proizvođač/davatelj usluga koji tržištu nudi proizvod za kojega ne postoji pravi supstitut. Zbog nepostojanja tržišne konkurencije on diktira cijenom te ima mogućnost zarade ekstra profita.
Monopolist je na kratak rok siguran od napada konkurenta, ali na dugi nije. U praksi gotovo da ne postoji takav monopolist koji nema apsolutno nikakvu konkurenciju jer čak i takvi monopoli mogu naići na kakvu takvu konkurenciju iz drugih privrednih sektora. Pojasnimo to primjerom. Monopolistu koji pruža usluge kablovskog telefoniranja može indirektno konkurirati davatelj mobilne telefonije.
Također, monopolom se naziva i stanje kada postoji više davatelja usluga ili proizvođača, ali kada su svi ostali proizvođači povezani ili na neki drugi način ovise od jednog, monopolista. Takav monopol uistinu nije potpuni ili čisti monopol, ali on u ekonomskom smislu ostavlja iste posljedice na tržište.

2.1. Značenje monopola

Ekonomske analize pokazuju da se monopolom i njihovom težnjom da maksimiziraju profite, cijene rastu, a količine proizvedene robe se smanjuju, što vodi nižem životnom standardu i nižoj zaposlenosti od objektivno mogućih.
Također, monopoli monopoliziraju tehničke i tehnološke pronalaske, čime sputavaju tehnički razvoj. S proizvodnim količinama manjim od objektivno mogućih, dolazi do nedovoljne iskorištenosti kapaciteta, tako da su troškovi proizvodnje viši od objektivnih mogućih.

2.2. Podjela monopola prema postanku

1. PRIRODNI MONOPOL - nastaje iz limitiranosti proizvodnih činitelja i izvora ponude.
2. ZAKONSKI MONOPOL - nastaju kada se prodaja ili proizvodnja određenih roba, državnim propisima monopolizira za samo neka poduzeća (npr.Državni monopol u prodaji duhana, šibica, soli, šećera).
3. EKONOMSKI MONOPOL - nastaje koncentracijom i centralizacijom kapitala.
4. OKTOPODSKI MONOPOL- predstavljaju kombinaciju prirodnih i ekonomskih, i kod njih zbog veličine opreme nije povoljno postojanje više poduzeća.

2.3. Kako definirati monopol?

Monopol se može definirati kao
1. nedostatkom konkurencije
2. nema supstituta kojima se može trgovati (roba ili usluga)
3. postoji ulazna barijera na tržište: monopolist kontrolira vrijedan input, prirodni monopol, patenti i zaštite, državni monopoli.

Zbog svega ovoga gore navedenoga, ponajviše nedostatka konkurencije, monopolist može ostvarivati profite u dužem vremenskom razdoblju.
Kada na tržištu nema konkurencije tj. postoji monopol, krajnji korisnici, dakle kupci, su ti koji trpe najviše i to iz razloga jer takva poduzeća tijekom vremena postaju manje efikasna i inovativna. Naime, uspavaju se zbog svoje sigurne pozicije na tržištu tj. ne moraju se zabrinjavati otvorenom tržišnom utakmicom na tržištu. Ljudi ne mogu početi kupovati i koristiti neki drugi proizvod koji može biti jeftiniji ili bolji iz jednostavnog razloga jer takav proizvod ne postoji (nema supstituta).

3. PRIRODNI MONOPOL

Prirodnim monopolom se smatra kompanija koja postane jedinim dobavljačem određenog proizvoda ili usluge i to iz razloga što taj proizvod ili usluga po svojoj prirodi čine jednog proizvođača tj. dobavljača puno efikasnijeg nego kada bi postojala konkurencija. Što više, kompanije koje rastu iz razloga da bi uživale ekonomiju razmjera često upadaju u probleme zbog birokracije; te barijere djeluju na kompaniju na način da kompanija naraste na određenu, idealnu, veličinu.Ukoliko kompanija takve idealne veličine može opskrbljivati cjelokupno tržište, onda govorimo o prirodnom monopolu.
Također neki time nazivaju i kompaniju na tržištu za čiji ulazak treba platiti visoku cijenu. Primjer za to su recimo prve željezničke i telefonske kompanije. One se naime nisu puno bojale konkurenata iz razloga što bi oni morali duplicirati velike količine željezničkih traka te telefonskih kablova koje je prva kompanija, već ionako platila. U ovome slučaju prestanak takvih monopola moguć je ne ulaskom konkurencije izravno na to tržište, već indirektno, i to tako da se ovima ponudi alternativa tj. supstitut. Dakle, potrebne su inovacije. Npr. za željeznicu je to pojava automobilske industrije, a za telefonske kompanije to je pojava bežične telefonije.
Prirodni monopol je industrija koja uživa takve razmjere ekonomije tako da jedna firma može ispuniti svu potražnju na tržištu i još uvijek ne postići svoju najefikasniju ekonomiju razmjera (ATC još uvijek pada).
Takva firma stalno traži cijenu te se ona stalno suočava sa padajućom krivuljom potražnje. Njeni granični(marginalni) prihodi su ispod cijene. Postoje prirodne zapreke za ulaz kao što su jako visoki početni troškovi. Ekonomski profiti su mogući u dužemu razdoblju, ako firma nije regulirana. Kandidat je za državnu regulaciju (radi smanjivanja značajnog gubitka mrtvog kapitala tj. gubitka društvenog blagostanja). Postavljanje cijene na marginalne troškove eliminirat će gubitak društvenog blagostanja, ali ostaviti firmu na ekonomskim gubicima(firma će propasti, ako vlada ne pomogne subvencijama). Postavljanje cijene na prosječne troškove omogućava firmi pozitivnu nulu, ali ne eliminira gubitak društvenog blagostanja.

Monopolist je jedini dobavljač, stoga je tržišna potražnja za tom robom ista kao i potražnja za robom koju nudi sam monopolist (Slika 1.1).Na tržištu na kome egzistira konkurencija vrijedi ova relacija: MR=P, dok na monopolskom tržištu vrijedi da je MR<P.Nadalje kao što možemo vidjeti na slici 1.2 krivulja graničnog prihoda kod prirodnog monopola je padajuća ravna krivulja i to na način da je ona dva puta strmija od krivulje potražnje na osnovi povećanja outputa.

Slika 2.1 grafički prikazuje na koji se način ponaša prirodni monopol u svome tržišnom okruženju.Kako znamo da se na ovoj slici radi o prirodnom monopolu? Prvo, znamo da za monopol vrijedi da je MR manji od D, za prirodni da je krivulja MR dvostruko strmija od krivulje D.Drugo,krivulja troška po dodanoj jedinici (MC) je uvijek ispod krivulje prosječnih troškova (ATC) koja je padajuća. ATC je padajuća iz razloga što firma koja je prirodni monopol na tržištu može ispuniti svu potražnju i još uvijek ne dostići najefikasniju ekonomiju razmjera.

Znamo da za monopol vrijedi ova relacija: MR=MC, i da tu on ostvaruje tj, maksimizira svoj profit. Nađemo dakle točku u kojoj su MR i MC jednaki te povučemo okomitu liniju na x os tj. na os koja pokazuje količinu proizvodnje - Q. Pri toj količini proizvodnje prirodni monopol će ostvarivati maksimalan profit.
Monopolska cijena:cijena koja omogućava poduzeću da proda sav svoj output i pri tome maksimizira profit.Kako je naći pomoću grafa?Prvo trebamo naći za koju količinu robe firma ostvaruje maksimalan profit.To smo pronašli ranije.Sada iz te točke povlačimo pravac okomito prema gore do točke u kojoj siječe krivulju potražnje D.Iz te točke paralelno sa osi x povlačimo pravac na os y koja označava cijenu p.Time smo pronašli monopolsku cijenu koja je označena sa Pm.
Kao što se može primijetiti na ovome grafu tražeći maks. profit i monopolsku cijenu dobili smo dva kvadrata koja su označena sa A1 i A2.Ta dva kvadrata zajedno nam iskazuju ovu relaciju: TR=PxQ, tj. pokazuju nam kolike će ukupne prihode ostvariti firma.Kvadrat A2 pak nam pokazuje koliki će biti ukupni troškovi tj. TC=QxATC.
Krivulje D i MC te pravac Q zatvaraju trokut A3. Taj trokut zapravo pokazuje koliki je DW (deadweight) gubitak,tj. razliku između MB prema potrošačima i MC prema firmi na jedinice koje nisu proizvedene; jednostavnije rečeno to je gubitak društvenog blagostanja (GDB).

4. ANTIMONOPOLISTIČKA POLITIKA

Ukoliko se ekonomije razmjera ne iscrpe niti na onoj razini proizvodnje koja zadovoljava ukupnu krivulju potražnje,dakle ako jedan proizvođač opskrbljuje cjelokupno tržište uz najniže prosječne troškove, pojavljuje se prirodni monopol.U takvom je slučaju s obzirom na prosječne troškove učinkovito postojanje jednog ponuđača za cijelo tržište.
No tada je potrebno regulirati cijenu i kako prirodni monopol ne bi koristio tržišnu moć koju kao jedini proizvođač na tržištu ima i tako povećavao cijenu u cilju postizanja monopolskog ekstraprofita.
Što u takvom slučaju može učiniti država? Pod jedan država može preuzeti industriju.Pod dva pustiti je da slobodno radi i nadati se najboljemu.Te pod tri primijeniti regulaciju na monopol.Tu regulaciju ona može postići na dva bitna načina, ali sa dva različita rezultata.

Regulacija:

1. p=MC; preko cjenovnog graničnog troška

Slika 2.3 prikazuje državnu regulaciju prirodnog monopola pomoću prisiljenog cjenovnog graničnog troška koji će eliminirati gubitak društvenog blagostanja (GDB),ali će firmu ostaviti pri ekonomskim gubicima i mogućnosti propadanja i zatvaranja firme.
Kako smo došli do toga? Prvo treba pronaći točku križanja krivulja D i MC. Zatim treba povući pravce na x i y osi da bismo na njima dobili točke Qmc i Pmc. Vidimo da smo dobili pravokutnik A1.On zapravo predstavlja ukupne prihode firme (TR=PxQ) kada se prirodni monopol regulira preko cijene i graničnog troška.Također vidimo da je p<ATC što je još jedan pokazatelj gubitaka, a to nam pokazuje pravokutnik A2.

2. p=ATC ; preko cjenovnog prosječnog troška

Slika 2.4 prikazuje državnu regulaciju prirodnog monopola preko prisiljenog cjenovnog prosječnog troška koji za razliku od prijašnjeg modela ne eliminira u potpunosti gubitak društvenog blagostanja (trokut što ga zatvaraju krivulje D, MC i Qac),ali zato omogućava firmi da posluje bez gubitaka,ali i bez profita;poslovanje na pozitivnoj nuli(p=ATC).Možemo primijetiti da je sada povućen pravac iz točke križanja krivulja D i ATC na os x(q) i pravac na os y(p).Pravokutnik što ga zatvaraju pokazuje prihode firme.
Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća mnoge studije sve su jasnije pokazivale da regulacija ne mora služiti javnim interesima i da ne ispravlja u potpunosti tržišne neuspjehe,već da regulaciju prave i brojni neuspjesi države u njezinom pokušaju kontrole i upravljanja ekonomskim procesima. Pa su tako ekonomisti počeli tvrditi da moraju biti regulirane samo one grane gdje je jasno da je konkurencija nemoguća.Čak se dovodi u pitanje i sama regulacija prirodnih monopola.Tako su neki ekonomisti kao što je William J. Baumol smatrali da prirodne monopole nije potrebno regulirati ukoliko postoji sloboda ulaska na to tržište kao i besplatni izlazak s njega, te potencijalna konkurencija koja prisiljava prirodni monopol na konkurentsko ponašanje.

4.1 Optimalna regulacija prirodnog monopola

Ova slika prikazuje regulaciju monopola preko cijene proizvoda i graničnog troška (p=MC) kao što smo obradili u prijašnjem poglavlju (vidi sliku 2.3).Pri takvoj vrsti regulacije firma će imati ekonomske gubitke te će joj prijetiti zatvaranje.Postavlja se pitanje kako to izbjeći i zašto je onda ovaj model gore (slika 2.5) optimalan?
Rješenje je jednostavno.Primijetite pravokutnik koji je označen kosim narančastim crtama.On, kao što je prije objašnjeno predstavlja gubitak.Ali, ukoliko država subvencionira firmu upravo za taj gubitak firma će biti regulirana na način p=MC te će ostvarivati poslovanje bez gubitaka isto kao i kod regulacije na način p=ATC.Što je još najbolje firma će izbjeći gubitak društvenog blagostanja što nije slučaj kod ove posljednje regulacije.
Jedino što će to državu, porezne obveznike, koštati za iznos subvencija.Ali prirodni monopol će biti reguliran, firma će raditi, zaposlenici neće dobiti otkaz zbog zatvaranja firme, a i potrošači će biti zaštićeni jer monopolist neće moći bezobrazno povećavati cijenu proizvoda/usluga radi postizanja ekstra profita.Iz svih tih razloga zato govorimo o optimalnoj regulaciji prirodnog monopola.

4.2 Konflikt između proizvodne i alokativne efikasnosti

Kod prirodnog monopola dolazi do pojave konflikta između proizvodne efikasnosti i alokativne efikasnosti.Do toga dolazi iz jednostavnog razloga što proizvodna efikasnost zahtijeva postojanje jedne firme.Ali, ta jedna firma će težiti i imati monopolske cijenu što će direktno utjecati na slabiju alokativnu efikasnost.Dobra je stvar što se to može promijeniti kroz neko vrijeme tako da firma ne mora zauvijek birati između tih dviju efikasnosti.

5. KADA JE MONOPOL IZDRŽLJIV NA ULAZAK?

Ako je moguć ulazak na monopolsko tržište,pitanje je da li će se on i ostvariti?Ako nije,onda se naravno radi o prirodnom monopolu.Da bi bilo moguće objasniti to pitanje trebat ćemo model outputa za dvije firme u industriji.Trebat ćemo model oligopola (slika 2.6).

Napravimo sada preliminarnu analizu.Uzmimo u obzir pretpostavku da monopolist prodaje svoj proizvod prije ulaska konkurenta na njegovo tržište i ne očekuje ulazak kada bira svoju količinu outputa,te da firma koja ima namjeru ulaska pretpostavlja da monopolist neće reagirati na taj pokušaj.
Pod ovim pretpostavkama pitanje je da li postoji takav output,za firmu koja ulazi,koji donosi profit uzimajući u obzir preostalu potražnju tj. potražnju koja ostaje nakon što je monopolist prodao svoj output.Ako monopolist prodajom outputa podmiri potražnju,logično je da onda baš i nema mjesta za novu firmu na tom istom tržištu nudeći isti proizvod.Dakle,pitanje koje postavljamo je da li postoji takav output za kojeg krivulja preostale potražnje leži iznad krivulje prosječnih troškova firme koja ulazi?
Da bismo pronašli krivulju preostale potražnje oduzmimo količinu koju je prodao monopolist od ukupne potražnje.Pokušajmo sada objasniti model.Početak za monopolista je označen sa 0. Monopolist proizvodi output za kojeg je jednako MR=MC pri cijeni p*.Početak za firmu koja ulazi je točka OE, sa pripadajućim krivuljama graničnog i prosječnog troška označenih sa MCE i ACE.Izjednačavanjem MC sa MR dobivamo output yE (izmjeren iz točke OE ) uz traženu cijenu pE,a svim tim dobivamo profit koji je jednak dobivenom pravokutniku ljubičaste boje.
Dakle,ulazak je moguć samo ako postoji preostala potražnja tj. monopolist nije u mogućnosti podmiriti cijelo svoje tržište.S druge strane,ako monopolist podmiruje svu potražnju nema mjesta za ulazak te govorimo o prirodnom monopolu.Sada bismo trebali bolje razumjeti samu bit prirodnog monopola.

5.1. Primjer

Slika 2.7 prikazuje jedan model prirodnog monopola sa nekim izmišljenim realnim brojevima. Pomoću njega ćemo pokušati matematički obraditi cjeline koje smo prije obradili.Pokušat ćemo matematičkim putom pokazati kako državna regulacija može djelovati na monopol te što se događa kada je nema.

1. nema regulacije (rješenje maksimalnog profita)

Poznato nam je da je težnja u ostvarivanju maksimalnog rezultata.On će biti ostvaren u točki križanja krivulja MR i MC. Neka to bude ostvareno za količinu Q*=22 i cijenu te robe P*=9.8. Da bismo izračunali profit, u ovom slučaju max. profit, trebamo poznavati neke relacije kao što su slijedeće.
Profit = Prihod - Trošak
Profit = (PxQ) - (ACxQ) ,što je
Profit =(P-AC)xQ
Vidimo da znamo kolika nam je cijena i količina pri toj cijeni, ali ne znamo prosječne troškove. Prvo dakle nađimo točku na apcisi Q*. Primijetite da smo već povukli jedan pravac iz te točke na krivulju potražnje D.Spustimo se malo po njoj dok ne dođemo do krivulje AC te iz te točke povučemo liniju na ordinatnu os te kao rezultat dobivamo vrijednost AC kada vrijedi MR=MC. Neka AC otprilike vrijedi 7.5. Na ovaj način pronaći ćete i ostale vrijednosti za AC u slijedeća dva primjera. Izračunajmo sada koliki je max. profit što bi ga poduzeće ostvarilo prema ovom modelu.
Profit = (P-AC)xQ tj,
Profit = (9.8-7.5)x22= 50.6

2. ima regulacije; P=MC; P<AC (efikasno rješenje)

Kao što smo vidjeli u poglavlju 4 monopol će, ako će biti reguliran na ovaj način, ostvarivati negativne profite.Pa da vidimo to matematički. Imamo ove vrijednosti: Qe=65, Pe=4.5 i AC=6.2.
Profit = (4.5-6.2)x65= -110.5

Vidimo da će pri ovakvoj regulaciji firma ostvarivati gubitke te da bi ovakva regulacija bila moguća firmu će biti potrebno subvencionirati za tih 110.5, ako se želi nastaviti s poslovanjem. U tom slučaju firma će ostvarivati efekat pozitivne nule.

3. ima regulacije; P=AC (rješenje tzv. fer cijene)

Imamo ove vrijednosti koje smo dobili čitanjem iz gornjeg grafa: Qf=45, Pf=7 i AC=7.
Profit = (P-AC)xQ ;
Profit = (7-7)x45=0
Ovakva regulacija omogućava da firma ne mora razmišljati o gubicima i zatvaranju, ali kao što vidimo profiti koji se postižu biti će jednaki 0. Dakle, nema pozitivnih, ali ni negativnih ekonomskih učinaka.

ZAKLJUČAK

Nakon nekih osnovnih smjernica o monopolu općenito krenuo sam na glavni zadatak ovog seminarskog rada,a to je prirodni monopol.
Monopol postane prirodnim,ako neka firma ima proizvod koji zahtijeva svojom prirodom jednog proizvođača ili dobavljača.Takvi monopoli rastu iz namjere uživanja velikih ekonomija razmjera čime uvelike smanjuju troškove;njihova krivulja prosječnih troškova uglavnom je padajuće prirode.Također,tržište prirodnog monopola sadrži barijere koje onemogućavaju konkurenciji ulazak na njihovo tržište,a prije svega tu mislim na visoke troškove ulaska koje treba platiti.
Tu je bolji način prirodnom monopolu uzvratiti ne njegovim proizvodom,već inovacijama, tj, nuđenjem supstituta.Kao primjer uzmimo fiksnu telefoniju koja je do pojave bežičnih telefona imala sve odlike prirodnog monopola.
Također sam pokazao da prirodni monopoli uživaju velike ekonomije razmjera te povećanjem outputa njihovi prosječni troškovi (AC) padaju.Protiv takvih monopola se teško boriti stoga država da zaštiti potrošače provodi regulaciju.Sjetite se da postoje dvije osnovne regulacije. Preko cjenovnog graničnog troška (p=MC) te preko cjenovnog prosječnog troška(p=ATC).
Malo dalje sam pokazao optimalnu regulaciju monopola koja se radi preko graničnog troška,ali da bi se izbjegli gubici potrebna je subvencija.Također sam radi boljeg shvaćanja objasnio grafički model prirodnog monopola i čisto matematičkim putom.
Prirodni monopol je monopol koji je to zbog prirodnih osobina svojega proizvoda koji zahtijeva jednog proizvođača zbog očuvanja efikasnosti.On uživa takve razmjere ekonomije tako da može ispuniti svu potražnju na tržištu i još uvijek ne postići svoju najefikasniju ekonomiju razmjera (ATC još uvijek pada).Njegova krivulja MC je uvijek ispod krivulje AC.Za ulazak na njegovo tržište je potrebno platiti visoku cijenu te je on stalno kandidat za regulaciju.U kraćim crtama sada je napisano i zaključeno ono što je ovaj seminar pokušao objasniti.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD